Složno služiti Jehovi
“Tada ću promijeniti jezik narodima u čist jezik, da bi svi prizivali ime Jehovino i služili mu rame uz rame” (SOFONIJA 3:9, NS).
1, 2. a) Koje proročanstvo Jehova danas ispunjava? b) Koja se pitanja javljaju u vezi s tim proročanstvom?
JEHOVA Bog prouzročuje danas nešto što ljudi sami od sebe ne bi bili u stanju učiniti. U našem razjedinjenom svijetu govori se na oko 3 000 jezika, no Bog prouzročuje sada ispunjenje slijedećeg proročanstva: “Tada ću promijeniti jezik narodima u čist jezik da bi svi prizivali ime Jehovino i služili mu rame uz rame” (Sofonija 3:9, NS).
2 Koji je taj “čist jezik”? Tko ga govori? I što znači ‘služiti Bogu rame uz rame’?
Oni govore ‘čistim jezikom’
3. Koji je to “čist jezik” i zašto oni koji ga govore nisu međusobno razdijeljeni?
3 Na Pentekost godine 33. naše ere bio je na učenike Isusa Krista izliven Božji sveti duh, čime su bili osposobljeni da govore jezike koje nisu učili. Tako su mogli ljudima raznih jezika govoriti “o velikim Božjim stvarima”. Na taj je način Jehova počeo sakupljati u jedinstvo ljude iz svih naroda (Djela apostolska 2:1-21, 37-42). Kad su kasnije ne-Židovi koji su povjerovali postali Isusovi sljedbenici, Božji sluge su uistinu bili mnogojezični i mnogorasni narod. To jedinstvo nije nikada bilo ometeno svjetovnim ogradama, jer svi oni govore ‘čistim jezikom’. A to je zajednički jezik biblijske istine prorečen u Sofoniji 3:9 (Efežanima 4:25). Svi koji govore tim ‘čistim jezikom’ nisu međusobno razdijeljeni, nego su ‘jedinstveni u govoru’ i “primjereno sjedinjeni u istom razumu i istim mislima” (1. Korinćanima 1:10, NS).
4. Kako ukazuje Sofonija 3:9 na suradnju ljudi mnogih jezika i rasa i gdje danas postoji takova suradnja?
4 Taj “čist jezik” omogućava ljudima svih naroda i rasa da služe Jehovi “rame uz rame” ili doslovno “jednim ramenom”. Oni služe Bogu “jednodušno” (Stvarnost), “složno” (Bakotić) ili “složnim ramenima” (Daničić). Jedan drugi prijevod glasi: “Tada ću očistiti usne svim narodima, da bi svi prizivali Jehovino ime i surađivali u njegovoj službi” (Byington). Takva suradnja ljudi mnogih jezika i rasa postoji samo međe Jehovinim svjedocima.
5. Za što mogu Jehovini svjedoci koristiti svaki jezik kojim danas govore ljudi?
5 Budući da svi Jehovini svjedoci govore ‘čistim jezikom’ biblijske istine, oni su u stanju koristiti se svakim ljudskim jezikom na najuzvišeniji način, naime slaveći Boga i objavljujući dobru vijest o Božjem Kraljevstvu (Marko 13:10; Titu 2:7, 8; Jevrejima 13:15). Kako divno da “čist jezik” omogućava ljudima svih naroda složno služenje Jehovi!
6. Kako gleda Jehova na ljude i što će pomoći kršćaninu u čijem je srcu ostalo nešto pristranosti?
6 Kad je Petar svjedočio Korneliju i ostalim ne-Židovima, rekao je: “Zaista zamjećujem da Bog nije pristran, nego da mu je iz svakog naroda prihvatljiv čovjek koji ga se boji i pravedno postupa” (Djela apostolska 10:34, 35, NS). U nekim drugim prijevodima kaže se za Jehovu da “nema ličnih obzira” i “neima obzira na osobe” i “ne gleda tko je tko” (Bakotić; Škarić, Šarić). Kao Jehovini sluge mi moramo na ljude svih naroda gledati jednako kao i on. Ali, što ako je u srcu nekog kršćanina ostalo nešto pristranosti? Tada će mu biti od pomoći da uvaži kako naš nepristrani Bog postupa sa svojim slugama iz svakog naroda, jezika i plemena. (Vidi također Probudi se! od 8. februara 1985. str. 3-11. na njemačkom.)
Oni su poželjni
7. Kako se kršćani, što se tiče njihovog odnosa prema Bogu, ne razlikuju od kršćana nekog drugog naroda ili rase?
7 Ako si kršteni Jehovin svjedok najvjerojatnije si bilo kada ‘tugovao i plakao zbog gnusoba’ koje se događaju u ovom zlom sustavu (Ezekijel 9:4, NS). Bio si ‘mrtav u svojim grijesima’, no Bog te je u svojem milosrđu privukao k sebi kroz Isusa Krista (Efežanima 2:1-5; Ivan 6:44). U tom pogledu nisi se razlikovao od drugih koji su sada tvoja braća u vjeri. I oni su bili uznemireni zbog zla, bili su ‘mrtvi u svojim grijesima’, te su kroz Isusa Krista postali korisnicima Božjeg milosrđa. Svi mi, bez obzira na rasu ili nacionalnost, zauzimamo sada položaj svjedoka pred Jehovom, samo zahvaljujući vjeri (Rimljanima 11:20).
8. Kako se danas ispunjava proročanstvo Ageja 2:7?
8 Proročanske riječi iz Ageja 2:7 pomažu nam razumjeti kako treba gledati na braću u vjeri drugih nacionalnosti. Jehova je prema tom tekstu Pisma objavio: “Ja ću potresti sve narode, i poželjne stvari svih naroda moraju prispjeti; i napunit ću slavom ovaj dom.” Ovo prorečeno proslavljenje čiste religije treba uslijediti u Božjem pravom hramu, što znači u području njegova obožavanja (Ivan 4:23, 24). No, što su “poželjne stvari svih naroda”? To su tisuće pravdoljubivih ljudi koji povoljno reagiraju na djelo propovijedanja Kraljevstva. Oni se iz svih naroda i rasa stječu ka ‘gori doma Jehovinog’ daju se krstiti kao njegovi svjedoci, postajući tako dio međunarodnog ‘velikog mnoštva’ (Izaija 2:2-4; Otkrivenje 7:9). Svi koji slave Jehovu kao članovi njegove zemaljske organizacije su čisti, moralni, Bogu odani ljudi – zaista vrlo poželjni. Stoga bi nesumnjivo svaki pravi kršćanin trebao željeti pokazivati bratsku ljubav prema svim tim poželjnim osobama, koje prihvaća i naš zajednički nebeski Otac.
Njihova osobnost je nova
9. Zašto se moramo, ako smo u prošlosti podcjenjivati strance, danas ponašati drugačije, jer smo postali kršćanima?
9 Naša duhovna braća i sestre diljem svijeta poželjni su i zato jer slijede savjet da ‘svuku staru osobnost s njenim postupcima i obuku se u novu osobnost, koja je obnovljena točnom spoznajom, prema slici svoga Stvoritelja, gdje nema Grka ni Židova, obrezanja ni neobrezanja, stranca, Skita, roba, slobodnjaka, nego je sve i u svemu Krist’ (Kološanima 3:9-11, NS). Ako je netko ranije podcjenjivao Židova, Grka ili nekog drugog stranca, sada kad je postao kršćaninom mora se drugačije ponašati. Bez obzira na rasu, nacionalnost ili kulturu oni koji oblače “novu osobnost” razumjeli su da moraju donositi plodove Božjeg svetog duha – ljubav, radost, mir, strpljenje, prijaznost, dobrotu, vjeru, blagost i samosavladavanje (Galaćanima 5:22, 23). To ih čini tako dragima u očima ostalih obožavatelja Jehove.
10. Kako nam izvještaj iz Tita 1:5-12 može pomoći ako dođemo u kušnju da iznesemo pretjeranu nepovoljnu primjedbu o našoj braći i sestrama neke druge rase ili nacionalnosti?
10 Za razliku od Jehovinih slugu, ljudi u svijetu ponekad s podcjenjivanjem govore o osobama koje ne pripadaju njihovom narodu. Jednom je jedan prorok s Krete rekao o svom narodu: “Krećani su uvijek lažljivi, zle živine, besposleni trbusi.” Apostol Pavao je podsjetio na te riječi kad je bilo potrebno ušutkati lažne učitelje među kršćanima na otoku Kreti. No, Pavao sigurno nije želio reći: ‘Svi su kršćani na Kreti lažljivci, koji nanose štetu, ljenčine i izjelice’ (Titu 1:5-12, ST). Ne, kršćani ne govore o drugima s podcjenjivanjem. Osim toga, većina kršćana s Krete obukla je “novu osobnost”, a bilo je među njima koji su ispunjavali biblijske preduvjete potrebne za imenovanje starješina. Stoga moramo ozbiljno razmišljati ako dođemo u kušnju da iznesemo pretjeranu nepovoljnu primjedbu o našoj braći i sestrama druge rase ili nacionalnosti.
Druge smatrati većima od sebe
11. Što može učiniti kršćanin koji je pristran u srcu?
11 Kršćanin koji gaji pristranost prema nekoj drugoj rasi ili nacionalnosti vjerojatno će to otkriti svojim riječima ili postupcima. To bi moglo, posebno u skupštini koja je sastavljena od pripadnika raznih narodnosti, dovesti do toga se određene osobe osjete povređenima. Nesumnjivo je da nijedan kršćanin ne bi želio pokušati izložiti jedinstvo Božjeg naroda takvom opterećenju (Psalam 133:1-3). Dakle, ako je neki kršćanin pristran u svom srcu, neka u molitvi izrazi slijedeću molbu: “Pronikni me svega, Bože, srce mi upoznaj, iskušaj me i upoznaj misli moje; pogledaj, ne idem li putem pogubnim, i povedi me putem vječnim” (Psalam 139:23, 24, ST).
12. Zašto da ne budemo ponosni na sebe same ili na druge pripadnike našeg naroda?
12 Mi moramo biti realni i misliti na to da smo svi nesavršeni ljudi, a kao takve Bog nas prihvaća samo temeljem žrtve Isusa Krista (1. Ivanova 1:8 do 2:2). Dakle, po čemu se razlikujemo od drugih? Zašto da budemo ponosni na sebe same ili na druge pripadnike svog naroda, kad ne posjedujemo ništa što nismo primili? (Usporedi 1. Korinćanima 4:6, 7.)
13. Kako možemo doprinijeti jedinstvu skupštine i što učimo iz Filipljanima 2:1-11?
13 Mi možemo doprinijeti jedinstvu skupštine ako pokažemo da su nam poznate tuđe dobre osobine i ako ih cijenimo. Neka bi nas slijedeće riječi apostola Pavla, koje je kao Židov uputio ne-židovskim Filipljanima potaknule na razmišljanje: “Učinite potpunom moju radost; budite složni, imajte istu ljubav, isto srce i jednu te istu misao. Ne činite ništa iz sebičnosti ili tašte slave, nego u poniznosti smatrajte jedan drugoga većim od sebe.” Isus Krist nam je ostavio primjer ispravnog stajališta prema ljudima bilo koje rase ili nacionalnosti. Iako je bio moćno duhovno stvorenje “postao je sličan ljudima”, ponizivši se do smrti na mučeničkom stupu u korist grešnih ljudi svih rasa i naroda (Filipljanima 2:1-11, ST). Zar ne bismo onda i mi kao Isusovi sljedbenici trebali biti ljubazni, ponizni i suosjećajni, smatrajući druge većima od sebe?
Slušati i promatrati
14. Što nam može pomoći smatrati druge većima od sebe?
14 Mi ćemo lakše smatrati druge većima od sebe ako uistinu slušamo što govore i ako pažljivo promatramo njihov način života. Možda ćemo primjerice morati sami sebi priznati da nas je neki starješina – možda čak druge rase – nadmašio u sposobnosti davanja djelotvornih savjeta u teokratskoj školi propovijedanja. Možda razumijemo da on zahvaljujući ne bezuvjetno svom načinu izražavanja ili govora, nego svojoj duhovnosti postiže dobre rezultate u pomaganju braći u vjeri da postanu sposobnijim objaviteljima Kraljevstva. A Jehova očito blagoslivlja njegove napore u tom pravcu.
15. Što bismo mogli uočiti slušajući izražavanje braće u vjeri?
15 Kad razgovaramo s našom braćom i sestrama ili slušamo njihove komentare na sastancima, možda smo svjesni da su oni bolje od nas razumjeli određene biblijske istine. Možda uočavamo da je njihova ljubav prema braći jača od naše, da imaju više vjere od nas ili da pokazuju veće pouzdanje u Jehovu. I bez obzira pripadali istom narodu kao mi ili ne, oni nas potiču na ljubav i dobra djela, pomažu nam da ojačamo u vjeri i da se još više oslanjamo na našeg nebeskog Oca (Priče Salamunove 3:5, 6; Jevrejima 10:24, 25, 39). Očito je da se Jehova približio takvima, pa bismo se i mi trebali osjećati tijesno povezanima s njima. (Usporedi Jakov 4:8.)
Blagoslovljeni i zaštićeni
16, 17. Prikaži primjerima činjenicu da je Jehova nepristran i da blagoslivlje svoje sluge iz svakog naroda ili rase.
16 Jehova nije pristran, on blagoslivlja svoje sluge svih rasa i narodnosti. Da spomenemo primjer Brazila. Ne posredstvom misionara izvana, nego osmero brazilskih pomoraca vijest o Kraljevstvu stigla je u tu zemlju prvi puta 1920. godine. Božji blagoslov je očit u tome što je u službenoj 1987. godini u Brazilu postignut najveći broj od 216 216 objavitelja Kraljevstva – u zemlji koja broji 141 302 000 stanovnika, što znači da na 654 stanovnika dolazi jedan objavitelj.
17 Razmotrimo daljnji primjer Božjeg blagoslova. Aprila 1923. bili su brat W R. Brown i njegova žena, dvoje Jehovinih svjedoka crnaca poslani s otoka Trinidada (Karibi) u Zapadnu Afriku da bi tamo objavili vijest o Božjem Kraljevstvu. Tokom dugogodišnjeg djelovanja brat Brown je postao poznat kao “Biblija-Brown”. Ovo dvoje svjedoka je “sijalo”, a “Bog je dao da raste”. Međutim, na tom su ogromnom području radili i drugi (1. Korinćanima 3:5-9). Danas ima u Gani preko 32 600 objavitelja, a u Nigeriji više od 133 800.
18, 19. Navedi primjere iz kojih je vidljivo da naš nepristrani Bog podupire svoje sluge svih rasa i nacionalnosti?
18 Ali, Jehova ne samo da blagoslivlja svoje sluge iz svih naroda i rasa, nego ih i podupire. Spomenimo slučaj dvoje Jehovinih svjedoka iz Japana. 21. juna 1939. bili su Katsuo Miura i njegova žena nepravedno uhapšeni i bačeni u zatvor, nakon čega je baka morala preuzeti na sebe brigu za njihovog petogodišnjeg sinčića. Sestra Miura je bila oslobođena nakon 8 mjeseci, no brat Miura je ostao u zatvoru više od dvije godine – prije nego su ga uopće izveli na sud. Zlostavljali su ga, krivo ga optužili i konačno osudili na pet godina zatvora. U zatvoru u Hirošimi Bog ga je podupirao i jačao utjehom iz Svetog pisma, koja nikada nije zatajila. Naizgled čudom, brat Miura je 6. augusta 1945. preživio eksploziju atomske bombe, kojom prilikom je zatvor bio razoren. Dva mjeseca kasnije opet je bio zajedno sa svojom ženom i sinom u sjevernom Japanu.
19 U toku Drugog svjetskog rata bili su Jehovini svjedoci u mnogim zemljama okrutno proganjani. Primjerice, Robert A. Winkler, brat iz Njemačke, mnogo je pretrpio u nacionalsocijalističkim koncentracionim logorima Njemačke i Nizozemske. Budući da je odbio izdati svoju braću Svjedoke, tako su ga brutalno tukli da nije bio za prepoznati. “Pomisao na Jehovino obećanje da će nam pomagati u svim teškoćama tješila me i jačala, tako da sam mogao sve to podnijeti.... U subotu Gestapo me pretukao, a u ponedjeljak me opet čekalo saslušavanje. Što će se dogoditi i što da radim? Molio sam se Jehovi i uzdao se u njegova obećanja. Znao sam da se moram poslužiti teokratskom ratnom strategijom, da bih zaštitio djelo Kraljevstva i svoju kršćansku braću. Bila je to za mene teška kušnja i sedamnaesti dan bio sam potpuno iscrpljen; ali, bio sam zahvalan Jehovi što sam njegovom snagom izdržao u toj kušnji i što sam sačuvao besprijekornost” (Psalam 18:35; 55:22; 94:18).
Budimo zahvalni za naše bratstvo
20. Kako može porasti naše poštovanje prema braći u vjeri drugih rasa i narodnosti?
20 Nema sumnje da Jehova blagoslivlja i podupire svoje Svjedoke iz svih naroda i rasa. On nije pristran, pa ni mi, kao njemu predani sluge, nemamo izgovora ili razloga za pokazivanje pristranosti. Naprotiv, naše poštovanje prema braći i sestrama svih rasa i narodnosti još će porasti ako uzmemo u obzir u kojem su smislu veći od nas. I oni se daju voditi nebeskom mudrošću, koja ne pravi razlike, nije pristrana, nego donosi odlične plodove (Jakov 3:13-18). A svojom prijaznošću, darežljivošću i ljubavlju, te ostalim Bogu dopadljivim svojstvima, daju nam dobar primjer.
21. Na što moramo biti odlučni?
21 Kako bismo trebali biti zahvalni za naše mnogorasno i mnogonacionalno bratstvo! Budimo uz pomoć i s blagoslovom našeg nebeskog Oca odlučni “služiti rame uz rame” u bratskoj ljubavi i međusobnom poštovanju. Da, gajimo ozbiljnu želju u čvrstoj namjeri da mu složno služimo.
Kako glase tvoji odgovori?
◻ Što omogućava “čist jezik” Jehovinim slugama svih narodnosti?
◻ Kako se danas ispunjava Agej 2:7 i kako bi to trebalo utjecati na naše gledište o drugim slugama Božjim?
◻ Kako može Filipljanima 2:3 utjecati na naš odnos prema ljudima svih rasa i nacionalnosti?
◻ Što ćemo utvrditi obzirom na braću u vjeri drugog nacionalnog porijekla ako ih slušamo i promatramo?
[Slika na stranici 29]
Ljudi iz svih rasa i naroda služno slave Jehovu
[Slika na stranici 31]
Onaj tko pažljivo sluša i promatra bit će dirnut ljubavlju i vjerom koja dolazi do izražaja u riječima i djelima ostalih svjedoka Jehove