Povjerenje u nesavršenom svijetu

“DOBRO šta hoću ne činim, nego zlo što ne ću ono činim.” Nalaziš li da je to istina i u tvom slučaju? Budi ohrabren činjenicom da je apostol Pavao imao isti problem; no ipak je bio čovjek izvanredne kršćanske besprijekornosti. Nije li to kontradiktorno? U svom pismu kršćanima u Rimu, Pavao je analizirao problem: “A kad činim ono što ne ću, već ja to ne činim nego grijeh koji živi u meni.” O kojem grijehu on govori i kako ga je nadvladao da bi mogao biti čovjek besprijekornosti? (Rimljanima 7:19, 20).

Pavao je ranije u svom pismu napisao: “Kroz jednog čovjeka dodje na svijet grijeh, i kroz grijeh smrt, i tako smrt udje u sve ljude, jer svi sagriješiše.” Taj ‘jedan čovjek’ bio je Adam (Rimljanima 5:12, 14). Adamov grijeh — grijeh prvog čovjeka, Adama — uzrok je urođenim nesavršenostima ljudskog roda i temeljni razlog zašto je čuvanje besprijekornosti pravi izazov.

U današnje vrijeme Pavlovo gledište o “prvom grijehu”, kako se to nekad nazivalo, nije u širokoj mjeri prihvaćeno zato što se u teološkim krugovima biblijski izvještaj o stvaranju odbacuje u korist teorija o evoluciji. “Izučavatelji su izbacili cijeli odlomak”, kako kaže jedan suvremeni komentar na retke iz Rimljanima 5:12-14. No prije stotinu godina biblijski komentari dosljedno su objasnili da je “Adam kada je sagriješio (...) tim grijehom i njegovim posljedicama zarazio cijelo svoje potomstvo”.a

Prvobitni gubitak besprijekornosti

Kao što mnogi danas poriču postojanje Adama, prvog čovjeka, tako se i Sotonu, Đavla, ignorira kao izmišljotinu iz mitologije.b No nijedan manji autoritet već sam Isus Krist kaže nam da Sotona “nije stajao čvrsto u istini”, drugim riječima nije bio dostojan povjerenja (Ivan 8:44, St). I na Sotonin poticaj Adam i njegova žena, Eva, pobunili su se protiv Jehove i prekršili svoju besprijekornost pod ispitom (1. Mojsijeva 3:1-19).

Budući da svi potječemo od Adama, svi nasljeđujemo sklonost prema grijehu. Mudri čovjek Salamun je rekao: “Nema čovjeka pravedna na zemlji koji tvori dobro i ne griješi” (Propovjednik 7:20). No ipak, svaki čovjek može biti dostojan povjerenja. Kako je to moguće? Tako što čovjek ne mora biti savršen da bi sačuvao besprijekornost.

Temelj besprijekornosti

Izraelski kralj David napravio je mnogo grešaka, uključujući i njegovu dokazanu preljubničku vezu s Betsabejom (2. Samuelova 11:1-27). Mnoge Davidove slabosti poslužile su kako bi se na istaknut način pokazalo da je on daleko od savršenstva. No, što je Jehova vidio u tom čovjeku? Obraćajući se Davidovom sinu, Salamunu, Jehova je rekao: ‘Uziđi preda mnom kako je išao David otac tvoj s cijelim i pravim srcem [“s besprijekornošću srca i čestitošću”, NW]’ (1. Carevima 9:4). Unatoč mnogim greškama koje je učinio, Jehova je priznao to što je David u osnovi bio dostojan povjerenja. Zašto?

David je dao odgovor na to kada je Salamunu rekao: “Sva srca ispituje Gospodin i svaku pomisao zna” (1. Dnevnika 28:9). David je učinio greške, ali bio je ponizan i želio je činiti ono što je ispravno. Dosljedno je prihvaćao ukor i ispravljanje — zaista, sam je to tražio. “Ispitaj me, Gospodine, i iskušaj me; pretopi [“pročisti”, NW] što je u meni i srce moje”, molio je (Psalam 26:2). David je zaista i bio pročišćen. Naprimjer, ograničenja koja su bila posljedica njegovog grijeha s Betsabejom trajala su sve do kraja njegovog života. Ipak, David nikada nije pokušao opravdati svoje neispravno postupanje (2. Samuelova 12:1-12). Što je još važnije, nikada nije odstupio od pravog obožavanja. Iz tog razloga i zbog Davidove prave, iskrene skrušenosti i pokajanja, Jehova je bio spreman oprostiti njegove grijehe i prihvatiti ga kao čovjeka besprijekornosti. (Vidi također Psalam 51.)

Ostao je dostojan povjerenja pod ispitom

Sotona Đavo je Isusa stavio na ispit kako bi slomio njegovu besprijekornost. On je morao kroz nevolje i patnje zadržati svoju besprijekornost, za razliku od Adama čija je poslušnost kao savršenog čovjeka bila ispitana jednostavno time što je bio upućen da bude poslušan božanskom zakonu. Pored toga, Isus je bio pod pritiskom i zato što je znao da o njegovoj besprijekornosti ovisi otkupljenje ljudske obitelji (Jevrejima 5:8, 9).

Sotona, odlučan da slomi Isusovu besprijekornost, pristupio mu je kada je Isus bio najslabiji — nakon što je 40 dana proveo meditirajući i posteći u pustoši. On je tri puta iskušao Isusa — da pretvori kamenje u kruh; da skoči s vrha hrama, pretpostavljajući da će intervencijom anđela biti spašen, i tako pruži čudesan znak kako bi dokazao svoje mesijanstvo; te da prihvati vlast nad svim kraljevstvima ovog svijeta u zamjenu za samo jedan “čin obožavanja” prema Sotoni. No Isus je odbio svako iskušenje i zadržao svoju besprijekornost prema Jehovi (Matej 4:1-11, NW; Luka 4:1-13).

Jobova besprijekornost

Dobro je poznat Jobov stav u kojem je zadržao svoju besprijekornost pod ispitom. Zanimljivo je to što Job nije razumio zašto ga je zadesila katastrofa. Nije znao da mu je Sotona pripisao loše motive, navodeći da je Job iz sebičnih razloga služio Bogu i tvrdeći da bi Job bio spreman prekršiti svoju besprijekornost da bi spasio vlastitu kožu. Bog je dozvolio da Job prođe kroz neka vrlo iskušavajuća iskustva kako bi se pokazalo da je Sotona u krivu (Job 1:6-12; 2:1-8).

Trojica lažnih prijatelja stupila su na scenu. Namjerno su krivo prikazivali Božja mjerila i naume. Čak niti Jobova žena, koja također nije bila u stanju razumjeti sporno pitanje, nije ohrabrila svog muža u vrijeme kada mu je to bilo krajnje potrebno (Job 2:9-13). Ali Job je čvrsto stajao. “Dokle dišem, ne ću odstupiti od svoje dobrote [“besprijekornosti”, NW]. Držaću se pravde svoje, niti ću je ostaviti; ne će me prekoriti srce moje dok sam živ” (Job 27:5, 6).

Jobov vrijedan primjer kao i besprijekornost mnogih drugih vjernih muškaraca i žena, kao što je zabilježeno u Bibliji, dokazali su da je Sotona lažac.

Besprijekornost i kršćanska služba

Je li besprijekornost svojstvo koje Jehova cijeni isključivo zbog vlastitog zadovoljstva? Nije. Besprijekornost ima istinsku vrijednost za nas ljude. Isus nas je za našu korist savjetovao da ‘ljubimo Gospodina Boga svojega svim srcem svojim i svom dušom svojom i svom misli svojom’. Zaista, to je “prva i najveća zapovijest” i samo se muškarac, žena ili dijete besprijekornosti može držati te zapovijesti (Matej 22:36-38). Što je sve u to uključeno i koje su nagrade?

Besprijekornom se čovjeku može vjerovati, ne samo drugi ljudi već, što je još važnije, Bog mu može vjerovati. Njegova se čistoća srca vidi po njegovim postupcima; on je oslobođen licemjerja. Nije nepošten niti pokvaren. Apostol Pavao je to ovako formulirao: “Nego se odrekosmo tajnoga srama da ne živimo u lukavstvu, niti da izvrćemo riječ Božiju, nego javljanjem istine da se pokažemo svakoj savjesti čovječijoj pred Bogom” (2. Korinćanima 4:2).

Zapazi da Pavao spominje stavove koji imaju veze s kršćanskom službom. Kako može kršćanski sluga služiti drugima ukoliko njegove ruke nisu čiste i ukoliko nije čovjek besprijekornosti? Opat jednog irskog religioznog reda iz kojeg je nedavno istupio jasno ilustrira tu misao. Prema novinama The Independent, priznao je da je “dozvoljavao da pedofilni svećenik nastavi raditi s djecom dugo nakon što je postalo poznato da zloupotrebljava djecu”. Izvještaj je objasnio da se zloupotrebljavanje nastavilo tokom 24 godine. Svećenik je bio četiri godine u zatvoru, no pomisli kakve su samo patnje nanesene djeci koju je napadao tokom tih godina zato što je njegovom nadstojniku nedostajalo moralnog integriteta ili besprijekornosti da poduzme mjere!

Besprijekornost — nagrade

Apostol Ivan bio je neustrašiv čovjek. Zbog njihovog gorljivog entuzijazma Isus je njega i njegovog brata Jakova nazvao ‘sinovima groma’ (Marko 3:17). Ivan, čovjek izvanredne besprijekornosti, zajedno s Petrom, objasnio je židovskim vladarima da on ‘ne može ne govoriti’ o stvarima koje je vidio i čuo dok je bio s Isusom. Isto tako, Ivan je bio jedan od apostola koji su rekli: “Većma se treba Bogu pokoravati nego li ljudima” (Djela apostolska 4:19, 20; 5:27-32).

Izgleda da je Ivan kad je već dobro zašao u svoje 90-e bio izgnan na otok Patmos “zbog govorenja o Bogu i svjedočenja o Isusu” (Otkrivenje 1:9, NW). U svojoj dobi, možda je mislio da je njegova služba završila. Ali samo čovjeku njegove besprijekornosti mogao se povjeriti zadatak da zapiše uzbudljivu viziju Otkrivenja. Ivan je u tome bio vjeran. Kakva je to samo prednost bila za njega! A još je više slijedilo. Kasnije je, vjerojatno u blizini Efeza, napisao svoj izvještaj Evanđelja i tri pisma. Kakvih li veličanstvenih prednosti da okrune 70 godina vjerne službe osobe koja je dostojna povjerenja!

Biti osoba besprijekornosti općenito pruža duboko zadovoljstvo. Biti u Božjim očima osoba dostojna povjerenja donosi vječne nagrade. Danas se “veliko mnoštvo” pravih obožavatelja priprema da uđe u novi svijet mira i harmonije s izgledom na vječni život (Otkrivenje 7:9, St). Besprijekornost u vitalno važnim pitanjima morala i obožavanja mora se zadržati, unatoč kušnjama ovog sustava stvari i mnogim izazovima koje Sotona može prouzročiti. Budi uvjeren da možeš uspjeti uz snagu koju daje Jehova! (Filipljanima 4:13).

Govoreći kako o sadašnjosti tako i o budućnosti, psalmist David uvjerava sve nas kada, u zahvalnoj molitvi Jehovi, kaže: “A mene cijela sačuvaj [“zbog moje besprijekornosti podržao si me”, NW], i daj mi da stojim pred licem tvojim do vijeka. Blagoslov[lj]en Bog (...). Amen, amen” (Psalam 41:12, 13).

[Bilješke]

[Slika na stranici 4]

Unatoč svojim greškama, David se pokazao dostojan povjerenja

[Slika na stranici 5]

Isus nam je ostavio najbolji primjer osobe koja je dostojna povjerenja

[Slike na stranici 7]

Biti osoba dostojna povjerenja donosi veliko zadovoljstvo