Je li Bog već odredio našu sudbinu?
“KOLIKO bi se samo zamišljenih problema izbjeglo kad se predodređenje, taj tako često pogrešno shvaćen izraz, uopće ne bi upotrebljavao.” Možda se pitaš zašto, ako i ti upotrebljavaš riječ “predodređenje” ili si čuo da se upotrebljava.
Prema novoj francuskoj katoličkoj enciklopediji Théo, bolje je ne upotrebljavati riječ “predodređenje”. U jednoj se drugoj knjizi navodi: “Izgleda da danas predodređenje više nije u središtu teoloških rasprava, čak i za većinu protestanata.”
No, ipak, pitanje predodređenja je kroz povijest uznemiravalo mnoge ljude. Ono se nalazilo u središtu polemike koja je izazvala reformaciju, čak je stoljećima bilo predmet žestokih diskusija i unutar Katoličke crkve. Iako se danas o tome manje raspravlja, problem je još uvijek prisutan. Tko ne bi želio znati je li mu sudbina unaprijed određena?
Predodređenje — značenje te riječi
Što u crkvama znači riječ “predodređenje”? Dictionnaire de théologie catholique smatra da je to “božanska namisao da određene osobe, koje su označene imenima, dovede do vječnog života”. Općenito se smatra da su ti izabrani, “označeni imenima”, oni na koje je ukazivao apostol Pavao u svom pismu Rimljanima sljedećim riječima: “Bog čini da sve pridonosi dobru onih koji ga ljube; onih koji su odlukom Božjom pozvani, jer koje je predvidio, one je i predodredio da budu jednaki slici njegova Sina (...). A koje je predodredio, one je i pozvao; koje je pozvao, one je opravdao; koje je opravdao, one je i proslavio” (Rimljanima 8:28-30, St).
Neke je ljude Bog navodno izabrao čak i prije njihovog rođenja da sudjeluju u Kristovoj slavi na nebu. To vodi do pitanja o kojem se dugo raspravlja: Izabire li Bog svojevoljno one koje želi spasiti ili ljudi imaju slobodnu volju i određenu ulogu u postizanju i zadržavanju Božje naklonosti?
Augustin, otac predodređenja
Iako su i drugi crkveni oci prije pisali o predodređenju, općenito se smatra da je Augustin (354-430. n. e.) postavio temelje te doktrine i za katoličke i za protestantske crkve. Prema Augustinu, Bog je pravedne od vječnosti predodredio da prime vječne blagoslove. S druge strane, iako ih Bog nije predodredio u strogom smislu te riječi, nepravednici će primiti zasluženu kaznu za svoje grijehe, osudu. Augustinovo je objašnjenje ostavilo malo prostora za slobodnu volju i tako otvorilo put mnogim polemikama.
Augustinovi nasljednici
Rasprava o predodređenju i slobodnoj volji redovito je izbijala tijekom srednjeg vijeka i dostigla je vrhunac za vrijeme reformacije. Luther je smatrao da je osobno predodređenje Božji slobodan izbor, premda On ne predviđa buduće zasluge ili dobra djela izabranih. Calvin je sa svojim shvaćanjem dvostrukog predodređenja došao do još radikalnijeg zaključka: Neki su predodređeni za vječno spasenje, a drugi za vječnu osudu. Međutim, i Calvin je smatrao da je Božji izbor svojevoljan, pa čak i neshvatljiv.
Pitanje predodređenja i s njim usko povezano pitanje “milosti” — riječi koju su crkve upotrebljavale kako bi označile čin kojim Bog spašava ljude i proglašava ih pravednima — poprimilo je tolike razmjere da je 1611. katolička Sveta stolica zabranila da se izdaje bilo što na tu temu bez njenog odobrenja. Unutar Katoličke crkve, Augustinova su učenja dobila snažnu podršku francuskih jansenista 17. i 18. stoljeća. Oni su zastupali vrlo strog i elitan oblik kršćanstva, a imali su sljedbenike čak i među aristokracijom. No, polemika o toj temi nije se smirila. Kralj Luj XIV naredio je da se razori samostan Port-Royal, kolijevka jansenističke misli.
Daleko od toga da je diskusija završila i unutar protestantskih reformiranih crkava. Uz druge religiozne grupe, remonstranti, koji su slijedili Jacobusa Arminiusa, vjerovali su da čovjek igra određenu ulogu u svom vlastitom spasenju. Protestantski sinod u Dordrechtu (1618-19) privremeno je smirio raspravu kad je prihvatio strog oblik kalvinističkog ortodoksnog mišljenja. Prema knjizi L’Aventure de la Réforme—Le monde de Jean Calvin, ova svađa oko predodređenja i slobodne volje dala je u Njemačkoj povod dugom razdoblju “neuspješnih pokušaja pomirenja, kao i zloupotreba, hapšenja i progonstava teologa”.
Predodređenje ili slobodna volja?
Od samog su početka te dvije dijametralno suprotne ideje, predodređenje i slobodna volja, izazivale mnoge žestoke sukobe. Što se Augustina tiče, nije mogao objasniti tu neusklađenost. Calvin ju je isto tako smatrao izrazom Božje suverene volje i stoga neobjašnjivom.
No, pomaže li nam biblijsko otkrivanje Božjih svojstava i njegove osobnosti da jasnije razumijemo ova pitanja? Sljedeći će članak detaljno istražiti ta pitanja.
[Slike na stranici 4]
Calvin
Luther
Jansen
[Zahvala]
Slike: Bibliothèque Nationale, Paris