Iskoristi ovu jedinstvenu priliku!

PETER je već prilično napredovao u svom studiju medicine kad je biblijska poruka o spasenju zaokupila njegovu pažnju. Nakon što je diplomirao i počeo raditi kao liječnik u bolnici, njegovi su ga pretpostavljeni stalno nagovarali da se specijalizira za neurokirurga. Pružila mu se prilika koju bi mnogi mladi liječnici bez oklijevanja iskoristili.

Ipak, Petera je odlučio propustiti tu priliku. Zašto? Da li jednostavno nije bio dovoljno ambiciozan i motiviran? Ne, nije se radilo o tome, jer je Peter temeljito razmotrio ponudu. Nakon što je postao predani, kršteni Svjedok Jehove, želio je što je moguće više vremena posvetiti različitim aspektima kršćanske službe. Kad bi se specijalizirao za neurokirurga, rezonirao je, njegovo bi mu zvanje oduzimalo sve više vremena i energije. Da li je bio lud što je propustio ovu jedinstvenu priliku ili je bio mudar?

Nekima se Peterova odluka možda čini ludom. Međutim, on je uzeo u obzir biblijske citate kao što je onaj iz Efežanima 5:15, 16. Tamo apostol Pavao potiče sukršćane: “Gledajte (...) da uredno živite, ne kao nemudri, nego kao mudri; pazite na vrijeme [“iskupljujući povoljno vrijeme”, NW], jer su dani zli.”

Zapazi izraz “povoljno vrijeme”. To je prijevod grčke riječi koja se u Bibliji uglavnom koristi kad se ukazuje na vrijeme ili vremensko razdoblje označeno određenim karakteristikama ili prikladno za neku određenu djelatnost. Ovdje je Pavao naglasio da kršćani trebaju odvajati vrijeme za važne stvari. Zaista, trebaju se ‘uvjeriti u važnije stvari’ (Filipljanima 1:10, NW). To je stvar postavljanja prioriteta.

Dakle, što je onda božanski naum za naše vrijeme? Što je Božja volja za one koji ga vole? Biblijska proročanstva daju jasno spoznati da je naše vrijeme ‘vrijeme svršetka’, ili ‘posljednji dani’ (Danijel 12:4, St; 2. Timoteju 3:1). Krist Isus nije ostavio mjesta sumnji s obzirom na to što će u naše vrijeme biti od najveće važnosti. Konkretno je rekao da će se prije kraja ovog zlog sustava stvari ‘propovijedati evanđelje o carstvu po svemu svijetu za svjedočanstvo svim narodima’. Tek tada će doći kraj (Matej 24:3, 14).

Stoga trebamo koristiti svaku priliku da propovijedamo dobru vijest o Kraljevstvu i činimo učenike (Matej 28:19, 20). Budući da se ove djelatnosti nikad više neće ponoviti, ovo je posljednja prilika da u ovom djelu spašavanja života dajemo sve od sebe. “Sad je vrijeme najbolje.” Zaista, “sad je dan spasenja” (2. Korinćanima 6:2).

Donijeti mudru odluku

Peter — mladi čovjek spomenut na početku — temeljito je razmišljao o svojoj odluci i odvagnuo svoje mogućnosti. Znao je da ne bi bilo pogrešno kad bi studirao kako bi postao neurokirurg. Ali što je za njega bilo najvažnije? Bila je to njegova djelatnost u kršćanskoj službi, zbog hitnosti tog djela. Istovremeno je imao i obaveze kojima je morao udovoljavati. Bio je oženjen i morao je izdržavati svoju suprugu, koja punovremeno sudjeluje u djelu propovijedanja (1. Timoteju 5:8). Peter je morao i otplaćivati dugove povezane sa svojim obrazovanjem. Što je onda odlučio učiniti?

Peter je odlučio specijalizirati se u radiologiji i ultrazvučnoj dijagnostici. To je bio posao s normalnim radnim vremenom. A i školovanje bi uslijedilo tijekom redovnog radnog vremena. Istina, neki možda smatraju da je to manje prestižan posao, no on bi mu omogućavao da više vremena posveti duhovnim ciljevima.

Još jedno razmišljanje navelo je Petera na to da donese ovu odluku. Iako ne osuđuje druge koji možda drugačije odluče, on zna da prevelika angažiranost u svjetovnim stvarima predstavlja opasnost za kršćanina. Može ga dovesti do toga da zanemaruje duhovne odgovornosti. To pokazuje i jedan drugi primjer koji je vezan za zaposlenje.

Jedan punovremeni propovjednik Kraljevstva bio je akademski umjetnik. Prodajom svojih slika mogao se financijski izdržavati. Na taj je način mogao udobno živjeti, dok je većinu svog vremena posvećivao nadasve važnoj kršćanskoj službi. Međutim, počeo je razvijati želju da postigne umjetničku karijeru. Sve je više bio zaokupljen slikanjem i umjetničkim svijetom, napustio je punovremenu službu i na koncu je postao potpuno neaktivan u djelatnosti propovijedanja Kraljevstva. S vremenom se upustio u nebiblijsko vladanje, što je imalo za posljedicu da više nije dio kršćanske skupštine (1. Korinćanima 5:11-13).

Vrijeme u kojem živimo je posebno

Kao osobe koje danas služe Jehovi, sigurno mu želimo ostati vjerni. Znamo da živimo u najposebnijem vremenu ljudske povijesti. Da bismo nastavili služiti Bogu i djelotvorno izlazili nakraj s okolnostima koje danas vladaju, možda ćemo morati poduzeti razne promjene. To možemo usporediti s vremenom žetve za zemljoradnika. To je razdoblje naročite aktivnosti, kad se od zemljoradnika očekuje da se više nego obično naprežu i da rade duže. Zašto? Zato što se žetva mora sakupiti u ograničenom vremenskom razdoblju.

Današnjem zlom sustavu stvari preostalo je samo još vrlo ograničeno vrijeme. Pravi se kršćanin sada, više nego ikada prije, treba naprezati da bi slijedio Isusov primjer i hodio njegovim stopama. On je svojim načinom života na Zemlji jasno pokazao što mu je bilo najvažnije. Rekao je: “Meni valja raditi djela onoga koji me posla dok je dan: doći će noć kad niko ne može raditi” (Ivan 9:4). Kad je rekao da će doći noć, Isus je mislio na vrijeme svog suđenja, pribijanja na stup i svoje smrti, kad će njegova zemaljska služba završiti i kad neće moći imati udjela u djelima svog nebeskog Oca.

Istina, tijekom svoje troipolgodišnje službe, Isus je dio svog vremena posvetio činjenju čuda i liječenju bolesnih. Međutim, većinu svog vremena koristio je za propovijedanje poruke o Kraljevstvu i za propovijedanje o tome da će se ‘otpustiti zarobljenici’ krive religije (Luka 4:18; Matej 4:17). Isus se od srca naprezao u svojoj službi, a isto tako je uzimao vremena da školuje svoje učenike kako bi mogli graditi na temelju koji je on položio i djelotvorno nastaviti s djelom propovijedanja. Isus je koristio svaku priliku za unapređivanje interesa Kraljevstva i želio je da njegovi učenici rade to isto (Matej 5:14-16; Ivan 8:12).

Poput Isusa, i mi kao njegovi današnji sljedbenici trebamo na stanje u kojem se čovječanstvo nalazi gledati onako kako na njega gleda Jehova Bog. Vrijeme koje je ovom sustavu stvari preostalo ističe, a Bog milosrdno želi da svi dobiju priliku da se spase (2. Petrova 3:9). Ne bi li stoga bilo mudro sve druge interese staviti iza vršenja Jehovine volje? (Matej 6:25-33). Naročito tijekom tako posebnog vremena kao što je ovo, nešto što bismo inače smatrali važnim, moglo bi u našem kršćanskom životu postati manje važno.

Hoće li itko od nas ikad požaliti što je u svom životu vršenje Božje volje stavio na prvo mjesto? Sigurno neće, jer kršćanska samopožrtvovnost donosi divne nagrade. Naprimjer, Isus je svojim učenicima rekao: “Zaista vam kažem: nema nikoga koji je ostavio kuću, ili braću, ili sestre, ili oca, ili mater, ili ženu, ili djecu, ili zemlju, mene radi i evangjelja radi, a da ne će primiti sad u ovo vrijeme sto puta onoliko kuća, i braće, i sestara, i otaca, i matera, i djece, i zemlje, u progonjenju, a na onome svijetu život vječni” (Marko 10:29, 30).

Nitko ne može vrijednost nagrada koje uživaju oni koji svoje vrijeme koriste za hvaljenje Jehove i za objavljivanje poruke Kraljevstva procijeniti u novčanoj vrijednosti. Oni uživaju tolike blagoslove! To su među ostalim pravi prijatelji, zadovoljstvo što vrše božansku volju, Božji osmijeh odobravanja i izgled na beskrajni život (Otkrivenje 21:3, 4). A kakav li je blagoslov pomagati ljudima u duhovnom pogledu i iskazivati čast Jehovinom svetom imenu kao njegovi Svjedoci! Nema dvojbe, ‘iskupljivanje povoljnog vremena’ zaista je mudar i zadovoljavajuć način života. Kao nikad prije, sada je vrijeme za sudjelovanje u objavljivanju dobre vijesti o Božjem Kraljevstvu. Hoćeš li iskoristiti ovu jedinstvenu priliku i ustrajati u njoj?

[Bilješka]