8. Zašto se može reći da je Pavlova poslanica Efežanima stigla u pravo vrijeme?

⁸ I tako je Pavao, sada kad je bio u zatvoru, razmišljao o problemima s kojima se suočavala efeška skupština, koja je bila okružena poganima čijim je životom dominirao veličanstveni Artemidin hram. Tim je pomazanim kršćanima sigurno dobro došla Pavlova prikladna usporedba kojom im je ukazao na to da su oni “sveti hram”, u kojem Jehova prebiva svojim duhom (Efež. 2:21). Efežanima je bila otkrivena ‘sveta tajna’ o tome kako će Bog ‘sve urediti’ u svojoj velikoj obitelji i tako obnoviti jedinstvo i mir preko Isusa Krista, a to im je sasvim sigurno bio snažan poticaj i veliko ohrabrenje (1:9, 10). Pavao je naglasio zajedništvo Židova i ne-Židova u Kristu. Potaknuo ih je na jedinstvo. Stoga i današnji kršćani mogu razumjeti svrhu i vrijednost te knjige, za koju postoje čvrsti dokazi da je nadahnuta od Boga.

9. Kako je Bog pokazao svoju veliku ljubav i za što se Pavao molio?

⁹ Božji naum da uspostavi jedinstvo preko Krista (1:1–2:22). Pavao najprije pozdravlja braću i blagoslivlja Boga zbog njegove slavne nezaslužene dobrote. Ona se očitovala u tome što ih je Bog izabrao da budu u zajedništvu s Isusom Kristom, preko kojega su, njegovom krvlju, oslobođeni otkupninom. Nadalje, obznanivši im svetu tajnu svoje volje, Bog im je pokazao da ih istinski ljubi. Naumio je da se sve uredi, naime “da se sve ponovno sastavi u Kristu”, u zajedništvu s kime su i oni izabrani za nasljednike (1:10). Oni su bili zapečaćeni svetim duhom, koji je jamstvo njihovog nasljedstva. Pavao se molio za to da budu čvrsto uvjereni u ispunjenje nade na koju su bili pozvani te da imaju u mislima da će Bog u njihovom slučaju upotrijebiti onu istu snagu koju je pokazao kad je uskrsnuo Krista i postavio ga iznad svakog vrhovništva i vlasti i učinio ga glavom nad svime za dobro skupštine.

19. Kakvu nadu poslanica Efežanima pruža i dan-danas i na što potiče kršćane?

¹⁹ Objašnjavajući “svetu tajnu”, Pavao je govorio i o Božjem naumu “da se sve uredi (...), naime da se sve ponovno sastavi u Kristu — ono što je na nebesima [oni koji su izabrani za nasljednike nebeskog Kraljevstva] i ono što je na zemlji [oni koji će kao podanici Kraljevstva živjeti na Zemlji]”. Na taj je način istaknuo divan Božji naum da obnovi mir i jedinstvo. U vezi s time Pavao se molio za Efežane, kojima su oči srca bile prosvijetljene, da spoznaju kakva je to nada na koju ih je Bog pozvao i da uvide “kakvo je to slavno bogatstvo koje čuva kao nasljedstvo za svete”. Te su im riječi sigurno bile velik poticaj da ustraju u svojoj nadi. Savjeti iz nadahnute poslanice Efežanima i dan-danas služe za duhovnu izgradnju kršćanske skupštine, ‘da bismo se ispunili svom puninom koju daje Bog’ (1:9-11, 18; 3:19).