Je li vas Bog pozvao na mir?

“Ali, ako nevjernik želi otići, neka ode; pod tim okolnostima brat ili sestra nisu ropski vezani, nego vas je Bog pozvao na mir” (1. KORINĆANIMA 7:15, NS).

1. Kako treba gledati na brak u skladu s Biblijom?

JEHOVA nije nikada namjeravao da brak završi tužnim odvajanjem ili razvodom. To je trebala biti trajna veza, u kojoj će oba partnera postati “jedno tijelo” i gdje bi bila zajamčena radost, mir i zadovoljstvo (1. Mojsijeva 2:24; Ruta 1:9). U općenitom Sveto pismo savjetuje oženjenima da ostanu zajedno čak ako je jedan bračni partner kršćanin, a drugi nije u vjeri (1. Korinćanima 7:12-16). Osim toga, onaj tko postupa nevjerno i time prekida bračnu vezu, odgovoran je za svoj postupak pred Bogom, koji ‘mrzi rastavu’ (Malahija 2:13-16).

2. Što misle kršćani o razvodu i odvajanju?

² Međutim, ljudska nesavršenost i ostali činioci katkada su doveli do razdvajanja ili razvoda čak krštenih slugu Božjih. No, budući da kršćani visoko uvažavaju brak, obično do takvog koraka dolazi tek nakon učestalih napora da se on održi. Bog nam je u tom pogledu i sam dao istaknuti primjer. Kao “muž” starog Izraela, on je stoljećima podnosio tvrdovratost, pobunu i duhovni blud svoga naroda (Izaija 54:1-5; Jeremija 3:14-17; Ozej 1:10, 11; 3:1-5). Tek kad su Izraelci postali nepopravljivi, Jehova ih je odbacio kao naciju (Matej 23:37, 38).

3. a) Koji su, prema Bibliji, dopušteni razlozi da se kršćanin odvoji od bračnog partnera? b) Pod kojim je okolnostima mogući razvod u skladu s Biblijom?

³ Ponekad se braća u vjeri obraćaju starješinama skupštine s molbom za pomoć kad se pojave ozbiljni bračni problemi. Starješine nisu ovlašteni reći nekome da se odvoji ili razvede od svog bračnog partnera, ali oni mogu pokazati što Riječ Božja govori o toj stvari. U prethodnom je broju bilo rečeno da je odvajanje biblijski dopušteno u slučaju zakonske povrede obaveze uzdržavanja, ako se radi o teškom tjelesnom zlostavljanju ili ako je uistinu ugroženo duhovno dobro. Na isti je način ukazano da je, prema Bibliji, dozvoljen razvod i kasnije ponovno sklapanje braka s nekim drugim samo ako je bračni partner učinio blud, što uključuje različite oblike nemoralnih spolnih odnosa (Matej 19:9). Naravno, ne treba se prebrzo odlučiti na odvajanje ili razvod, jer je možda moguće obnoviti bračni mir, ako je nedužni partner spreman oprostiti čak brakolomstvo ili neki drugi oblik bluda (Matej 5:31, 32; usporedi Ozej 3:1-3).

4. a) Ispričaj ukratko što Pavao savjetuje oženjenim kršćanima prema 1. Korinćanima 7:10-16. b) Kad se može reći: ‘Bog vas je pozvao na mir’?

⁴ Kao što smo vidjeli u prethodnom broju, apostol Pavao je pozvao oženjene kršćane da ne napuštaju svog bračnog partnera (1. Korinćanima 7:10-16). Imajući u vidu Pavlove riječi, kršćanin treba u duhovnom smislu pomagati svom bračnom partneru koji nije u vjeri, ako je taj odlučio ostati s njim (1. Petrova 3:1-4). Njegovo će obraćenje mnogo doprinijeti tome da dom postane mjestom odmora i mira. Ali, što da učini kršćanin ako se njegov bračni partner, nevjernik, tako suprotstavlja njegovoj vjeri da se odluči na odvajanje? Ako bi vjernik pokušao prisiliti nevjernika da ostane s njim, mogle bi eventualno nastupiti tako neugodne okolnosti da bi kršćaninu bio u potpunosti oduzet mir. Stoga neka vjernik u interesu mira dopusti nevjerniku da ode (Matej 5:9). Samo u slučaju ako je otišao bračni partner koji nije u vjeri može se reći: ‘Bog vas je pozvao na mir’. Ali, tim se riječima ne može opravdati razvod dvoje kršćanskih bračnih partnera, ako bi uslijedio iz nebiblijskih razloga ili na lakomislen način.

5. Koja pitanja zaslužuju sada pobliže razmatranje?

⁵ Kod svakog odvajanja ili razvoda igraju ulogu posve individualni činioci i ne postoji “formula” koja bi se mogla primijeniti na svaki slučaj. No, s kojim bi se problemima mogao suočiti kršćanin koji je rastavljen ili se odvojio, pa živi sam? Kako ih riješiti? I kako mogu drugi pomoći u tome?

Emocionalne i spolne potrebe

6. Što je s problemima kad uslijedi odvajanje ili rastava?

⁶ U slučaju biblijski dopuštene rastave ili odvajanja, neki problemi nestaju. Ali, kod tog se koraka zapravo jedna vrsta problema samo zamjenjuje s drugom. Primjerice, jedna je razvedena kršćanka rekla: “Ja uvijek iznova zahvaljujem Jehovi što sada imam svoj mir.” Ipak, dodala je: “Nije jednostavno sam odgajati djecu. Ponekad se javlja osjećaj velike usamljenosti i utučenosti. Nije jednostavno ni u spolnom pogledu. Treba se priviknuti na sasvim drugačiji život.”a

7. Zašto bi kršćanin trebao ozbiljno razmisliti o posljedicama odvajanja ili rastave?

⁷ Dakle, ako je kršćaninu prepušteno da bira, neka brižljivo razmisli o svim mogućim posljedicama odvajanja ili rastave. Primjerice, treba uzeti u obzir emocionalne potrebe, kao i ženinu potrebu za drugom. (Usporedi 1. Mojsijeva 3:16.) Možda se neka rastavljena žena nada da će se ponovo udati. Neki se žele osloboditi teškog braka, no jesu li spremni pomiriti se s mogućnošću da ne dobiju priliku ponovne udaje ili ženidbe?

8. a) O čemu moraju, u skladu s 1. Korinćanima 7:11, razmišljati kršćanski bračni partneri koji žive odvojeno? b) Koje se potrebe ne smiju podcijeniti kad se razmišlja o odvajanju ili rastavi?

⁸ Pavao je pisao: “Ako uistinu ode, neka ostane neudata, ili neka se opet izmiri sa svojim mužem” (1. Korinćanima 7:11, NS). Žena bi možda uz nešto naprezanja mogla opet podnositi svog muža, ili ‘izmiriti se’. Ako su se, dakle, kršćanski bračni partneri razdvojili, neka ozbiljno i u molitvi odvagnu mogućnost pomirenja. Osim toga, neka ne zaborave da i spolni nagon može predstavljati opasnost. Kako će Bog njih vjerojatno gledati ako su zbog propuštene mogućnosti izmirenja upali u nemoralno postupanje? Tu opasnost može nam predočiti iskustvo jedne krštene žene. Ona se nakon razvoda sprijateljila s jednim svjetovnim čovjekom. Ubrzo je zatrudnjela, i tada je bila isključena. Kasnije je, doduše, bila ponovo primljena, ali njeno iskustvo podvlači potrebu da budemo oprezni i da se u molitvi oslonimo na Jehovu, kako ne bismo ‘griješili protiv Boga’ (1. Mojsijeva 39:7-12). Kad se razmišlja o odvajanju ili o rastavi, ne smiju se podcijeniti emocionalne i spolne potrebe.

Moguće je svladati osjećaj usamljenosti

9. Kako se može pomagati u rješavanju problema usamljenosti u slučaju kršćana koji su se rastali ili žive odvojeno?

⁹ Ako je odvajanje ili rastava neizbježna, treba se suočiti s teškoćama koje iz toga proizlaze. Težak problem za neke razvedene kršćane ili za one koji žive odvojeno je, primjerice, usamljenost. Kako mogu u tom slučaju drugi pomoći? Skupštinski starješine i ostali mogu pokazati zanimanje za duhovno dobro takve osobe i pokušati je ohrabriti. (Usporedi 1. Solunjanima 5:14.) Između ostalog, može se nju i njenu djecu ponekad pozvati na uobičajeni objed i na izgrađujuće druženje sa svojom obitelji. Ne treba priređivati gozbu, jer “bolji je obrok od povrća gdje je ljubav, nego od utovljena vola gdje je mržnja” (Priče Salamunove 15:17, ST). Tom prilikom mogu se, između ostalog, pričati iskustva iz službe propovijedanja ili se zajednički pripremati za neki od kršćanskih sastanaka.

10, 11. a) Na koje se druge načine može pomoći rastavljenom kršćaninu ili onome tko živi odvojeno? b) Zašto treba biti oprezan?

¹⁰ Nekome tko je razveden ili živi odvojeno možeš pomoći svladati usamljenost ako ga zajedno s njegovom djecom pozoveš da prati tvoju obitelj u službi propovijedanja. Naravno, nitko ne može zamijeniti roditelja kojeg nema, ali jedna rastavljena kršćanka je rekla: “Teškoće koje su se pojavile kad sam morala odgajati djecu bez muža bile su znatno manje zahvaljujući pomoći starješina i slugu u skupštini, koji su u praktičnom smislu pokušali nadomjestiti oca.”

¹¹ Ipak, treba biti oprezan. Jedna sestra je priznala: “Budući da je moj sin bez oca, jedan je brat na jako prijazan način pokazao zanimanje za njega ... Promatrajući kako je dobar i velikodušan prema mojem sinu, u meni su se pobudile neispravne želje. Bilo je to kao s Davidom, koji je razvio želju za nečim što mu nije pripadalo” (2. Samuelova 11:1-4). Iako nije došlo do spolnog nemorala, ova se žena postidjela svojih misli i svog koketnog ponašanja. Zamolila je Jehovu za oproštenje i prekinula vezu s bratom. Kako to odgovarajuće predočava potrebu potiskivanja neispravnih želja i ‘izbjegavanja zla u svakom obliku’ (1. Solunjanima 5:22, Lutherbibel; Galaćanima 5:24).

12. Uz pomoć kojih pozitivnih koraka može netko svladati osjećaj usamljenosti?

¹² Osjećaj usamljenosti moguće je svladati ako učinimo nešto za druge. “Ako smo stalno zaposleni u pomaganju drugima, nema mjesta za samosažaljevanje i samoću”, rekla je jedna razvedena sestra. Biti stalno zaposlen kao rastavljena osoba ili onaj tko živi sam može uključiti da se pozove k sebi neku obitelj da bi se jednu večer uživalo u izgrađujućem društvu. Ako je to rijetko moguće zbog financijskih ili nekih drugih razloga, možeš posjećivati bolesne i sve ostale, pa ih hrabriti. Možda si u stanju obaviti kupovinu ili neke kućanske poslove za starije. Troši se na taj način, pa ćeš se u povećanoj mjeri osvjedočiti da je ‘više sreće u davanju nego u primanju’ (Djela apostolska 20:35, NS).

13. Koja daljnja pomoć postoji u svladavanju usamljenosti?

¹³ Daljnja pomoć u svladavanju osamljenosti leži u redovitom sudjelovanju u djelu objavljivanja Kraljevstva zajedno s braćom u vjeri. “Ponekad čeznem za suprugom”, rekla je neka sestra, “ali zbog pojačanog sudjelovanja u službi propovijedanja i potpuno nevezanog druženja s braćom i sestrama, ovi se osjećaji vrlo rijetko javljaju i kratkog su vijeka.” Iz redovitog sudjelovanja u službi propovijedanja od kuće do kuće proizlaze ponovni posjeti i biblijski studiji s interesentima, od kojih će neki postati predani Jehovini sluge. Doduše, svladavanje usamljenosti nije razlog za sudjelovanje u službi propovijedanja, ali može biti rezultat te radosne i blagoslovljene djelatnosti (Priče Salamunove 10:22).

14. Koje aktivnosti mogu dobro djelovati na kršćane koji su rastavljeni ili žive odvojeno?

¹⁴ Sudjelovati u službi propovijedanja i na kršćanskim sastancima, i ‘tražiti najprije kraljevstvo’ može za sve pripadnike Jehovinog naroda biti blagoslovljeno u duhovnom smislu (Matej 6:33). Ove ugodne aktivnosti djeluju prednosno na Jehovine sluge u općenitom, pa tako ohrabrujuće i na kršćane koji su rastavljeni ili žive odvojeno. Na taj se način ne rješavaju svi problemi, ali se pojavljuju u drugačijem svjetlu.

Molitva ima presudnu ulogu

15. Koliko je značajna molitva u životu onih koji se opet moraju prilagoditi samaštvu?

¹⁵ Jednoj kršćanki koja se morala priviknuti na usamljenost, pomoglo je, kako sama kaže “sudjelovanje u službi propovijedanja ... i posjećivanje bolesnih, starijih i nedjelotvornih”. Ali, dodala je: “Uvijek kada se osjećam usamljenom, odem u neku posjetu i molim se za snagu, jer znam da Sotona neumorno djeluje.” Da, ako želimo sačuvati besprijekornost prema Bogu, bezuvjetno je potrebno moliti se. Kršćani koji su rastavljeni ili žive odvojeno mogu se između ostalog moliti za Jehovin duh i za samosvladavanje, koje je plod tog duha, da bi bili u stanju vladati spolnim nagonom (Luka 11:13; Galaćanima 5:22, 23; Kološanima 3:5, 6). Za žene koje su rastavljene ili žive odvojeno možda je problem donositi odluke koje su ranije donosili njihovi muževi. I radi toga se trebaju moliti za Božju pomoć, kako bi mogle donositi mudre odluke i uspješno svladavati različite kušnje (Jakov 1:2-8).

16. Što reći o osjećajima krivnje koji se javljaju kad dođe do razdvajanja ili čak razvoda?

¹⁶ Osjećaj krivnje može nekoga staviti na tešku kušnju. Jedan kršćanin je priznao: “Osjećaj krivnje koji se javlja tokom rastave, iako nisi krivac, može jako opterećivati.” Naravno, razumljivo je osjećati se krivim ako je do razdvajanja ili razvoda došlo zbog neopravdanog odbijanja izvršavanja bračnih dužnosti (1. Korinćanima 7:3-5). No, ako je odvajanje ili rastava uslijedila iz biblijskih razloga i nakon odluke donesene kroz molitvu, bilo bi uputno moliti Jehovu za pomoć da se svlada taj neopravdani osjećaj krivice. Dodajmo još kako skupštinski starješine moraju savjesno paziti da daju biblijske savjete, te da svom savjetu ne pridaju težinu koja bi u kršćaninu prouzročila osjećaj krivice, ako je on pristao na biblijski dopušteno razdvajanje ili rastavu.

Sačuvani kroz “mir Božji”

17. Što može u današnjem svijetu opterećenom nevoljama pomoći svim kršćanima da budu sretni i postojani?

¹⁷ Kršćani koji žive odvojeno ili su rastavljeni imaju često neuobičajene probleme. Ali, u određenom smislu je istina da “se ista stradanja događaju čitavoj zajednici braće po svijetu” (1. Petrova 5:6-11, NS). Primjerice, svi koji služe Jehovi proganjani su, a većina kršćana mora se boriti s financijskim ili zdravstvenim problemima, sa razočarenjima, kušnjama itd. Stoga bi kršćanin koji živi odvojeno ili rastavljeno morao kao i svi drugi Jehovini svjedoci stalno zadovoljavati svoje duhovne potrebe i to kroz proučavanje Biblije, redovito posjećivanje sastanaka, službu propovijedanja, kroz život ispunjen svetom službom, kao i time da se tijesno drži Jehove u molitvi (Matej 5:3). Ne postupati tako ugrozilo bi duhovno dobro svakog kršćanina. Protivno tome, svaki lojalni Jehovin svjedok koji ‘najprije traži kraljevstvo’, posjedovat će znatnu mjeru sreće i unutarnje čvrstoće u današnjem svijetu bremenitom nevoljama.

18. Koja pitanja i korake trebaju ozbiljno odvagnuti kršćanski bračni partneri koji žive odvojeno?

¹⁸ Naša duhovna postojanost ovisi o osobnoj primjeni Riječi Božje. Jesi li uzeo k srcu Pavlov savjet iz 1. Korinćanima 7:10-16 ako živiš odvojeno od bračnog partnera koji je također predan Bogu? Posebno u slučaju ako je odvajanje uslijedilo pred dosta vremena, postupit ćeš dobro ako pomirenje učiniš predmetom ozbiljne molitve. Mogao bi se također pitati: Što Jehova očekuje od mene kao oženjene osobe? Ne trebaju li kršćanski bračni partneri uskladiti svoj život sa božanskim zahtjevima koji važe za oženjene? Nećemo li možda ostati bez Jehovinog blagoslova, zato što bračni zavjet ne smatramo ozbiljnom stvari? Predstavi si koliko bi se dobra moglo učiniti ako bi o toj stvari ponizno razgovarao sa svojim bračnim partnerom, ako bi se ozbiljno molio i marljivo trudio primjenjivati Riječ Božju u svom životu. Kako bi lijepo bilo kad biste oboje riješili svoje bračne probleme i kada biste se opet mogli radovati zajedničkom životu u svom domu odmora i mira!

19. Što mogu uživati svi Jehovini sluge, prema Filipljanima 4:6, 7?

¹⁹ Postoji nešto dragocjeno što je potrebno svim vjernim Jehovinim slugama i što mogu uživati: “Mir Božji koji nadilazi svaku misao.” Kao kršćani, možemo posjedovati taj mir ako uvažimo slijedeće Pavlove riječi: “Ne budite zabrinuti ni za što nego u svemu molitvom i preklinjanjem zajedno sa zahvalom obznanite svoje zahtjeve Bogu. A mir Božji koji nadilazi svaku misao, čuvat će vaša srca i vaše misli kroz Isusa Krista” (Filipljanima 4:6, 7, NS).

20. a) Što je “mir Božji”? b) Što moramo raditi neovisno o našem obiteljskom statusu?

²⁰ Taj mir je od Boga udijeljena mirnoća i opuštenost, kojoj se možemo radovati čak pod najtežim okolnostima. On se svodi na bliski odnos sa Jehovom i na svjesnost da radimo ono što je dopadljivo u njegovim očima. Onaj tko posjeduje “mir Božji” daje se motivirati od Božjeg duha, ne dopušta da ga svladaju brige. Zašto? Jer on zna da mu se ništa ne može dogoditi bez Božjeg dopuštenja (Efežanima 4:30; usporedi Djela apostolska 11:26). Dakle, cijenimo “mir Božji” bez obzira jesmo li neoženjeni ili oženjeni, živimo li odvojeno ili smo rastavljeni. Neka bismo imali pouzdanje jednako Davidovom: “Čim legnem odmah u miru usnem, jer samo ti, o Jahve, daješ miran počinak” (Psalam 4:9, ST).

[Bilješka]

Kako bi odgovorio?

◻ Pod kojim se okolnostima može reći: “Bog vas je pozvao na mir”?

◻ Kako je moguće svladati osjećaj usamljenosti?

◻ Koliko je značajna molitva u životu kršćanina koji živi odvojeno ili je rastavljen?

◻ Kako bi definirao “mir Božji” koji štiti srce Jehovinog sluge, bio on samac ili oženjen, živio odvojeno ili rastavljeno?

[Slika na stranici 9]

Posredstvom molitve svi vjerni kršćani dobivaju “mir Božji”, koji štiti njihovo srce i misaonu snagu