Vjerovati ili ne vjerovati
VJEROVATI ili ne, to može predstavljati tešku odluku. Oba puta imaju svoje opasnosti, pogotovo u svijetu gdje prevara i izdajstvo toliko prevladavaju. Ipak, svima su nam potrebni pouzdani prijatelji koji će nam pružati podršku u vrijeme nevolje (Priče Salamunove 17:17). Prije nekih dvije tisuće godina, rimski je pisac Fedro izrazio dilemu sljedećim riječima: “Opasno je vjerovati i ne vjerovati.”
Vjerovati može biti opasno
Zašto bi vjerovati nekom drugom bilo opasno? Pa, razmotrite upozorenje koje je dano u časopisu Psychology Today. One koji iskorištavaju ljudsko povjerenje časopis opisuje kao “predatore” koji “koriste šarm i kameleonsku sposobnost kamufliranja kako bi varali one koji su oko njih i manipulirali njima te uništili njihove živote”. S takvim varalicama oko nas, gajiti suviše povjerenja bez sumnje je opasno.
Onaj koji ima suviše povjerenja mogao bi biti lakovjeran, a iz toga proizlazi da ga se može lako prevariti i manipulirati njime. Jedan klasičan primjer lakovjernosti bio je Sir Arthur Conan Doyle, tvorac pronicljivog iskusnog detektiva Sherlocka Holmesa. Godine 1917. dvije mlade djevojke, Elsie Wright i njena sestrična Frances Griffiths, tvrdile su da su se igrale s vilama u vrtu svoje kuće u Cottingleyu u Engleskoj. Čak su napravile i fotografije vila kako bi to dokazale.
Conan Doyle, koji je nakon sinovljeve smrti bio duboko zainteresiran za spiritizam, imao je povjerenja u njih pa je povjerovao u priče o vilama — kao i mnogi ljudi u to vrijeme. Tek su nekih 55 godina kasnije ove dvije djevojke priznale da je sve to bila obmana i da su prije fotografiranja “vile” izrezivale iz knjige. Frances Griffiths se zapanjila da je itko mogao povjerovati u njihove priče. Ona kaže: “Kako je za ime svijeta itko mogao biti tako lakovjeran i povjerovati da su vile bile stvarne; to mi nikad nije bilo jasno” (Hoaxers and Their Victims).
Uviđate li zamku u koju je upao Conan Doyle? On je slijepo vjerovao u priču samo zato što je želio da to bude istina. Autor Norman Moss kaže sljedeće: “Mi možemo biti zavedeni jednostavno zato što nam čula otupe od rutine i zato što promatramo stvari poluzatvorenih očiju. (...) Ponekad prihvaćamo neku stvar kao istinitu zato što želimo da to bude istina” (The Pleasures of Deception). Ta misao ponavlja upozorenje koje je dao slavni grčki govornik Demosten oko 350 godina prije naše ere: “Najlakše od svega je prevariti samog sebe, jer za ono što čovjek želi obično vjeruje da je istina.” Uzdati se samo u vlastite osjećaje može biti opasno.
Vi biste naravno mogli misliti da je ovo jedan ekstreman primjer i da vi nikad ne biste bili toliko nerazboriti koliko je bio Conan Doyle. Ali nisu samo lakovjerni u opasnosti da budu zavedeni. Mnogi pažljivi i prirodno oprezni ljudi bili su prevareni i zavedeni od ljudi koji su naoko dostojni povjerenja.
Ne vjerovati može biti opasno
Postoje naravno i opasnosti u tome da se nikome ili ničemu ne vjeruje. Nepovjerenje je kao nagrizajuća hrđa. Ono može nagristi i uništiti odnose koji bi inače mogli biti radosni i bliski. Duboko ukorijenjen cinizam i tvrdokorno nepovjerenje može vas učiniti vrlo neveselom i osamljenom osobom. To toliko može naštetiti odnosima s drugim ljudima da je engleski pisac Samuel Johnson napisao da je “radosnije biti ponekad prevaren negoli nemati povjerenja”.
Nepovjerenje može čak ugroziti i vaše fizičko zdravlje. Možda vam je poznato da vas snažne emocije poput gnjeva mogu izložiti opasnosti od srčanog udara. No da li ste znali da neka istraživanja skreću pažnju na to da osjećaj nepovjerenja može to isto prouzročiti? Časopis Chatelaine izjavljuje sljedeće: “Ljudi koji se lako razgnjeve nisu jedini koji možda povećavaju mogućnost da obole od srčanih bolesti zbog svog ponašanja. Nova istraživanja pokazuju da vas i profinjeniji oblici neprijateljstva, kao što je sklonost prema ciničnosti i nepovjerljivosti mogu izložiti opasnosti.”
Pomno promišljajte o svojim koracima
Što možete učiniti? Biblija daje neke dobre savjete u pogledu toga. “Tko je god neiskusan vjeruje svakoj riječi”, kažu Priče Salamunove 14:15 (NW). To nije destruktivan cinizam. Riječ je o realističnom podsjetniku na potrebu za opreznošću. Samo će vrlo naivna i neiskusna osoba slijepo vjerovati svakoj riječi koju čuje. S dobrim razlogom biblijska poslovica nastavlja: “A oštrouman promišlja o svojim koracima.” Engleski je kazališni pisac William Shakespeare napisao sljedeće: “Ne oslanjaj se na istrule daske.” Svatko tko bi mislio da bi daske na mostu iznad duboke provalije mogle biti trule bio bi vrlo nerazborit ako bi zakoračio na njih. Kako dakle vi možete ‘promišljati o svojim koracima’ a da ne biste krivo usmjerili svoje povjerenje?
Biblija nas potiče da ispitamo ono što ljudi govore umjesto da slijepo prihvaćamo sve što čujemo. “Jer uho poznaje [“ispituje”, NW] besjedu kao što grlo kuša jelo”, kaže Biblija (Job 34:3). Nije li to istina? Ne kušamo li hranu prije nego što je pojedemo? Isto bismo tako trebali ispitivati riječi i postupke ljudi prije nego što ih prihvatimo. Nitko tko je iskren neće se uvrijediti provjerimo li njegove vjerodajnice. Da bismo trebali provjeravati istinitost nečega, potvrđuje i škotska poslovica koja kaže: “Onaj koji me jedanput prevari, to je njemu na sramotu; ako me dvaput prevari, onda je meni na sramotu.”
Apostol Pavao je savjetovao: “Sve stvari stavite na ispit” (1. Solunjanima 5:21, Today’s English Version). Riječ koju je apostol Pavao upotrijebio za “ispit” koristila se i u povezanosti s ispitivanjem plemenitih metala kako bi se utvrdilo da li su pravi. Pametna osoba uvijek je ispitivala kako bi znala da li je ono što je namjeravala kupiti bilo pravo. Inače je mogla završiti s onim što se zvalo zlato za budale (pirit) — nečim što je izgledalo kao zlato ali je ustvari bilo bezvrijedno.
Budite razumni i uravnoteženi
Mi bismo u pogledu ove stvari naravno trebali biti razumni a ne neopravdano sumnjičavi prema drugima (Filipljanima 4:5, NW). Ne budite brzi na tome da bilo kome pripisujete loše pobude. Pogrešno tumačenje pobuda može biti najbrži način da se uništi lijepo i blisko druženje. Obično je najbolje pretpostaviti da vam vaši prijatelji žele najbolje umjesto da im pripisujete loše pobude kad se pojave teške situacije.
Uzmite u obzir da su drugi nesavršeni i da čine greške. “Izdajstvo od strane prijatelja predstavlja povredu povjerenja”, veli spisateljica Kristin von Kreisler. Međutim, takvo izdajstvo može biti i nenamjerno ili pak može biti rezultat slabosti zbog koje se netko sada duboko kaje. Zato ona nastavlja: “Nemojte se zaokupljati izdajstvom — niti dopustite da vas ono odvraća od toga da drugima poklanjate povjerenje.” Ne dozvolite da vas gorčina i negativna iskustva liše radosti koja može proizlaziti iz stvaranja povjerljivog odnosa s drugima.
Budite uravnoteženi. Ne trebate biti jednostrani kada procjenjujete druge ljude; ipak oprezna osoba ostaje budna. S druge strane, doktor medicine Redford Williams predlaže da pokušamo pretpostaviti kako drugi daju najbolje od sebe, da pokušamo razumjeti njihovo gledište i “da se vježbamo da vjerujemo drugima” kad god je to moguće. Možda je bolje imati suviše povjerenja nego gajiti potpuno nepovjerenje.
Pisac biblijske knjige Priče Salamunove priznaje da “ima prijatelja koji vode u propast” — to jest, osoba koje će pokušati iskoristiti vaše povjerenje. Svijet je pun takvih ljudi. Ali, dajte drugima vrijeme i priliku da pokažu kako su dostojni povjerenja i naći ćete prijatelje koji će ustvari biti ‘privrženiji od brata’ (Priče Salamunove 18:24, St).
Postoji li dakle itko ili išta u što možete potpuno vjerovati, bez ikakvog straha da će vaše povjerenje biti iskorišteno ili iznevjereno? Da, postoji. Sljedeći članak ukratko će razmotriti u što se u potpunosti možete pouzdati.
[Istaknuta misao na stranici 6]
“Tko je god neiskusan vjeruje svakoj riječi a oštrouman promišlja o svojim koracima” (Priče Salamunove 14:15, NW).
[Slika na stranici 7]
Uzmite u obzir da su drugi nesavršeni i da čine greške