Spadaju li žene na propovjedaonicu?

“VEĆINA kršćana-laika ne može shvatiti zašto žene, ako mogu biti kraljice, predsjednice vlade, suci, kirurzi, znanstvenici, ne smiju obavljati svetu pričest i vjenčanja”, piše svećenik Anglikanske crkve Nicholas Stacey u londonskom listu “The Times”.

Premda Anglikanska crkva obučava žene za posebne službe, do sada ženama nije dozvoljeno da služe kao svećenice prilikom podjele sakramenata. Slažeš li se sa stajalištem crkve, ili misliš da žene trebaju biti na propovjedaonici?

To bi moglo razdvojiti crkve

Sporno pitanje o ženama kao svećenstvu postalo je poput klina među pripadnicima religije. Anglikanska crkva bi se mogla lako razdvojiti na dvije zasebne institucije, upravo zbog toga, kako upozorava dr Graham Leonard, londonski biskup, koji predvodi klerikalnu struju koja se suprotstavlja zaređivanju žena.

Neki smatraju da su predrasude krive što žena nema pristup propovjedaonici, no više toga je uključeno.

Decenijama Anglikanska crkva pokušava pomiriti razlike koje postoje između nje i Rima. No, u navedenom pismu upućenom nadbiskupu od Canterburyja, papa je rekao da bi svako dopuštanje ženama da budu svećenice stvorilo “u očima Katoličke crkve ozbiljnu prepreku tom napretku”.

Međutim, u toj raspravi je izostavljen jedan važan elemenat — Biblija. Kako su žene služile u prvoj kršćanskoj skupštini i kakva bi danas trebala biti njihova uloga?

Jednake, ali različite

Prilikom rođenja kršćanske skupštine 33. godine naše ere, i žene su zajedno s muškarcima primile sveti duh. To je bilo točno onako kako je prorekao prorok Joel stoljećima ranije, a to je objasnio apostol Petar (Djela apostolska 1:13-15; 2:1-4, 13-18).

Kasnije je Petar potpuno shvatio još jednu važnu činjenicu: “Bog nije pristran” (Djela apostolska 10:34, NS). Doslovno to znači da Bog nije “onaj koji uzima lica”. Time se naznačava priznanje i prednost jedne nad drugom osobom. U staro doba su mnogi suci bili naklonjeni bogatijima na uštrb siromašnih. Ili su se presude donosile na temelju nacionalnosti, društvenog položaja, obiteljskog porijekla, ili prijateljstva, a ne na temelju činjenica. No, Jehova čini upravo suprotno. On je naklonjen samo onima koji ga se boje i pravedno postupaju. U pogledu spasenja, Bog ne procjenjuje ‘lice’ muškarca višim od ‘lica’ žene. Oboje je pred njim na istom položaju (Djela apostolska 10:35).

Prema tome, Biblija odaje jednaku mjeru časti kršćanskom muškarcu i kršćanskoj ženi kao pripadnicima skupštine. Apostol Pavao piše kršćanima u Galaciji da “nema ni roba ni gospodara, nema muškoga roda ni ženskoga; jer ste vi svi jedno u Kristu Isusu”. Svi imaju neovisno duhovno stanovište pred Bogom; međutim, svi su ujedinjeni kao tijelo njegovih slugu. U Božjoj obitelji svi su jednaki (Galaćanima 3:26-28).

No, ipak postoje razlike između žena i muškaraca u skupštini. Ali, baš kao što prirodne razlike između muškarca i žene ne predstavljaju prepreku tome da se oni međusobno nadopunjuju, tako i određene prednosti koje muškarac i žena uživaju unutar kršćanske skupštine ne bi trebale biti preprekom za skladnost skupštine. Kakve su to razlike?

Učiteljice — kada i kome?

Razlike se usredotočuju oko poučavanja i autoriteta. Ženama je zabranjeno da služe u svojstvu službenog poučavanja u skupštini i da iskazuju duhovni autoritet nad ostalim pripadnicima skupštine. U svom pastoralnom pismu Timoteju, Pavao jasno kaže: “Ženi ne dopuštam da poučava, ni da ima vlast nad muškarcem, nego da bude u tišini” (1. Timoteju 2:12, NS).

Pavao zatim ukazuje na temelj takvog nedopuštanja ženama da budu učiteljice — božanski određen odnos između muškarca i žene. “Jer Adam je prvi stvoren, a potom Eva”, piše on (1. Timoteju 2:13, NS). Bog je mogao u istom trenutku stvoriti i Adama i Evu, no nije to učinio. Adam je postojao neko vrijeme prije Eve. Zar to ne otkriva činjenicu da je Božji naum bio da Adam upravlja, da bude poglavar, a ne Eva? (1. Korinćanima 11:3.) A poučavati znači postupati poput gospodara, ili poglavara, nad onima koje se poučava. Oni koje se poučava slušaju i uče u tišini. Zato u skupštini samo muškarci mogu biti učitelji i nadglednici.

Treba li činjenica da žene ne mogu poučavati u skupštini izazvati razočaranje i negodovanje? Ne. Žene mogu slobodno poučavati kršćanske nauke i pozvane su da to čine. U kojim okvirima i pod kojim okolnostima? Starije žene mogu biti “učiteljice dobra” mlađim ženama. I kao što su Evnika i njena majka Loida poučavale Timoteja, tako i kršćanke slijede njihov primjer u poučavanju djece “putu” istine (Titu 2:3-5; Djela apostolska 9:2; 2. Timoteju 1:5).

Kršćanke danas slijede i primjer Evodije i Sintihe tako što javno propovijedaju dobru vijest (Filipljanima 4:2, 3). One mogu biti učiteljice tako da vode biblijske studije sa zainteresiranim osobama (Matej 28:20). Stotine tisuća žena nalaze duhovno zadovoljstvo u tom hitnom djelu propovijedanja i poučavanja. One ukazuju drugima na uspostavljanje svijeta pravednosti i mira pod vladavinom Isusa Krista — a to je nada koju sasvim jednako dijele sa svojom kršćanskom braćom (Psalam 37:10, 11; 68:11).

[Okvir na stranici 21]

Sporno pitanje o ženama kao svećenstvu postalo je poput klina među pripadnicima iste religije