Uspon i pad svjetske trgovine
5. dio: Poslovni svijet velikih poduzetnika pojačava svoj stisak
PRVI svjetski rat je tek završio kad je nesigurno stanje evropske privrede najavilo daljnje teškoće. Krajem listopada 1929. je izbila katastrofa. Burzovno tržište New Yorka doživjelo je slom. Ljude je zahvatila panika. Neposredno nakon toga, propale su stotine banaka. Tisuće ljudi izgubilo je milijune dolara, a neki su si od njih čak oduzeli život skočivši s visokih zgrada.
Velika ekonomska kriza je sav svijet gurnula u privredno rasulo a kasnije, otežavajući situaciju koja je dovela do drugog svjetskog rata, u politički kaos. Profesor povijesti René Albrecht-Carrié je 1930-te opisao kao godine “obilježene krizama, otkrivajući pozadinu privredne katastrofe”.
Dakle, za manje od 20 godina nakon 1914. bilo je sasvim očito da privredni sistemi svijeta nisu dorasli zadacima novog stoljeća. To je značajno, budući da je, prema biblijskoj kronologiji i božanskom proročanstvu, Božje dopuštanje neometane ljudske vladavine isteklo 1914. Te važne godine je Bog uspostavio nebesko Kraljevstvo koje je trebalo svoju nevidljivu prisutnost obznaniti vidljivim zbivanjima. Neki od tih dokaza se spominju u 24. poglavlju Mateja, 21. poglavlju Luke i u 6. poglavlju Otkrivenja, te vas potičemo da ta poglavlja pročitate.
Još jedan značajni dokaz da je Kraljevstvo uspostavljeno je taj da Zemlju sve brže uništavaju njezini stanovnici (Otkrivenje 11:18). Budući da smo suočeni s globalnim zagađenjem, oštećenjem zaštitnog ozonskog omotača oko Zemlje i mogućnošću ekološke katastrofe izazvane takozvanim efektom staklenika, imamo dovoljan razlog da zaključimo kako se danas ovo proročanstvo ispunjava.
Poslovni svijet velikih poduzetnika — veliki zagađivač?
Industrijska revolucija je postavila temelj jednom čudnom obliku napretka — napretka koji ljudima olakšava, ubrzava i pojeftinjuje udovoljenje njihovih želja i potreba, ali koji istovremeno uzrokuje kisele kiše, stvara izljeve kemikalija i uništava kišne šume na Zemlji; napretka koji omogućuje turistima otputovati avionom na drugi kraj Zemlje gdje mogu natrpati nekoć čiste morske plaže i uništiti to prirodno prebivalište; napretka koji nam, time što nam zagađuje zrak, hranu i vodu, prijeti preranom smrću.
Osim razvijanja tehnologije, koja je dovela do uništavanja Zemlje, poslovni svijet velikih poduzetnika je isto tako pružio poticaje za to. Kao što je časopis Time zabilježio, “poremećena težnja za dobiti od poslova već je dugo glavni izvor zagađivanja”. Citirane su i riječi jednog ekonomista šumarstva pri UN koji je rekao kako je trgovinska “nezakonita sječa stabala [kišnih šuma] ukorijenjena u pohlepi”.
Nekapitalistički sistemi jednako su krivi. Novinar Richard Hornik je 1987. napisao da je “Peking skoro tri desetljeća komunističke vladavine tvrdio kako je nemoguće da socijalistički programi izgradnje dovedu do degradacije okoliša”. Ipak, danas je došlo vrijeme obračuna, pa čak i Kina uočava “štete po okoliš koje je izazvao ekonomski napredak”.
Drugi novinar je razorno djelovanje zagađenja tijekom 40-godišnjeg pustošenja u Istočnoj Evropi nazvao “najprljavijom komunističkom tajnom”. Tek sada je postao očit omjer štete, dajući Bitterfeldu, koji se nalazi 50 kilometara sjeverno od Leipziga, neizvjesnu odliku možda najozbiljnije zagađenog grada u vjerojatno najzagađenijoj regiji na svijetu.
Plodovi nemilosrdnog natjecanja
Kao što mnoge naše postupke i reakcije u velikoj mjeri oblikuje religija i politika, tako na nas u velikoj mjeri utječe i poslovni svijet velikih poduzetnika. Zapravo, njegov stisak čovječanstva može se najbolje vidjeti iz načina na koji on oblikuje osobnosti.
Sami temelj na kojem je izgrađen svijet kapitalističke trgovine, duh nemilosrdnog natjecanja, prisutan je svugdje — u školi, na radnom mjestu, u svijetu zabave i sporta, a ponekad čak i u obitelji. Mlade se već od ranog djetinjstva poučava da se natječu, da budu najbolji, da budu u svemu prvi. Napredovanje u ekonomskom pogledu smatra se najvažnijim, i postavljaju se mala ograničenja kako da se to postigne. Muškarce i žene se, radi uspjeha, potiče da budu ambiciozni, čak i agresivni, ukoliko je to potrebno.
Poslovne ljude vježba se da budu ljubazni i uljudni. No, prikazuju li te karakteristike uvijek njihovu pravu osobnost, ili ponekad odražavaju masku koju nose dok igraju svoju ulogu? Godine 1911, američki novinar Edgar Watson Howe dao je sljedeći savjet: “Kad vam netko pokušava nešto prodati, nemojte misliti da je on uvijek tako uljudan.”
Natjecanje unapređuje osjećaje zavisti, ljubomore i pohlepe. Ljudi koji se ističu mogu se početi smatrati superiornima, što ih čini bahatima i drskima. Osobe koje stalno gube, s druge strane, mogu patiti od pomanjkanja samopoštovanja, što uzrokuje malodušnost. Izloženi tom duhu natjecanja kojem nisu dorasli, neki odluče odustati, a to je stav koji pomaže objasniti val samoubojstava među mladima u nekim zemljama.
Propuštajući svima jednako osigurati životne potrebe, nedjelotvorni privredni sistemi mogu ljude učiniti nezahvalnima, sebičnima i bezosjećajnima s jedne strane, ili ogorčenima, samosažaljivima i lukavima s druge strane. Time što uzdiže novac i imetak do stanja pravog božanstva, trgovina može lako lišiti osobe njihove duhovnosti.
Varljiva moć novca
Kad je novac jednom bio uveden u društvo, počeo je prodirati u sve pore ljudskog društva i tako utjecati na ljudske odnose. Sustav cijena nametnuo je novčane vrijednosti na dobra i usluge. Ubrzo se sve počelo izražavati u novcu, postajući mjerilo po kojem se mogla procijeniti važnost svega. Međutim to je zasjenilo istinu tako lijepo opisanu u jednoj pjesmi koja kaže da su “najbolje stvari u životu besplatne”.
Čak se i ljude počelo cijeniti po novcu, prosuđivati uglavnom na temelju plaće ili imetka. Novinar Max Lerner je uvidio to 1949, napisavši: “U našoj kulturi mi stvaramo heroje od ljudi koji sjede na hrpi novaca, i ne obraćamo pažnju samo onome što kažu na području svoje nadležnosti, nego i njihovoj mudrosti u vezi svih pitanja na svijetu.” Nedavno je jedan novinar izrazio sumnje u čvrsto mišljenje američkog predsjednika da je bogatstvo mjerilo čovjeka. Taj reporter je ustanovio da je to “simptomatično za materijalističku krajnost, što je 1980-te pretvorilo u ‘Moje desetljeće’, u vrijeme kad ćeš biti poznat i prosuđen po svom imetku”.
Prekomjerno isticanje novca i stvari koje se njime mogu kupiti ima za cilj umanjiti vrijednost ljudskih odnosa. Jedan mladić iz Bangladeša je, nakon što se preselio u kapitalističku Evropu, doista imao pravo kad je primijetio: “Ljudi se ovdje zanimaju za stvari; mi se kod kuće više zanimamo za ljude.”
Stav da je sve u novcu također umanjuje i vrijednost rada, prikazujući ga samo kao sredstvo za postizanje cilja, kao teret a ne više zadovoljstvo. Netko radi, ne zato da postigne radost ispunjenosti ili radost pružanja drugima stvari koje su im potrebne, već samo zato da bi zaradio novac. Ovaj stav zapravo lišava osobu radosti jer ‘više je sreće u davanju, nego u primanju’ (Djela apostolska 20:35, NW).
Želite li da vas oblikuje poslovni svijet velikih poduzetnika?
Znanstveni i tehnološki napredak koji je omogućilo otkriće i primjena prirodnih zakona božanskog porijekla bio je često od velike koristi čovječanstvu. Naprimjer, Jehovini svjedoci su veoma zahvalni za razvoj suvremenih metoda štampanja kao i za poboljšane mogućnosti prijevoza i komunikacija koje im omogućuju da ispune svoje propovjedničko opunomoćenje na način koji bi inače bio nemoguć (Matej 24:14).
Ipak, ne može se poreći kako su potencijal za činjenje dobra koji taj napredak nudi jako oslabili ljudi koji su dozvolili da njihovu osobnost na bezbožan način oblikuje kriva religija, iskvarena politika i manjkavi privredni sistemi.
Želite li da vaš potencijal za dobro bude potisnut nekom nepovoljno oblikovanom osobnošću — vašom vlastitom? Hoćete li dozvoliti pohlepnoj trgovini da određuje vaše mjerilo vrijednosti isključivo na novčanoj osnovi? dozvoliti joj da uzrokuje da u vašem životu ljubav prema novcu i imetku slavi pobjedu nad ljudskim odnosima? da vas liši duhovnosti?
Budući da trgovina od 1914. sve jače steže čovječanstvo, postoji li neki način da je spriječimo da ne oblikuje našu osobnost? Da, postoji! O tome će biti govora u zadnjem članku ove serije, koji će nam također objasniti kako možemo živjeti da bismo doživjeli dan kad će čovječanstvo s olakšanjem moći reći: “Novčane brige — konačno prevladane!”
[Okvir na stranici 29]
Poslovni svijet velikih poduzetnika pomaže prepoznati ‘posljednje dane’
Oblikujući osobnosti, poslovni svijet velikih poduzetnika pomaže u pružanju dokaza ‘posljednjih dana’ koje nalazimo u 2. Timoteju 3:1-4 (NW): “Ali, znaj ovo da će u posljednjim danima nastupiti kritična vremena s kojima će se teško izlaziti na kraj [uključujući poteškoće u suočavanju sa ekonomskim brigama]. Jer će ljudi biti...
Ljubitelji sebe samih: Materijalisti su egocentrični, a to je stav koji podupire ekonomska propaganda, koja tvrdi: ‘Vi zaslužujete najbolje. Budite dobri prema sebi. Tražite najprije svoje interese’
Ljubitelji novca: Američki humorist Mark Twain je jednom prilikom rekao: “Neki ljudi obožavaju rang, neki obožavaju heroje, neki obožavaju moć, neki obožavaju Boga (...) ali svi oni obožavaju novac”
Umišljeni, oholi: Jedan njemački političar je za tvornice kemikalija koje su bile zamoljene da prestanu sa zagađivanjem rekao: “Nalazim da je taj prevladavajući stav prilično loš. To je oholost moći”
Nezahvalni, nelojalni: Engleski pisac Thomas Fuller je rekao: “Bogatstvo prije povećava nego što zadovoljava želje” i “Uobičajeno trgovanje i trgovina posvuda složno varaju”
Bez prirodne naklonosti: Tvrtke koje radi dobiti prodaju zemljama u razvoju proizvode koji su drugdje zabranjeni ili koje lociraju opasne tvornice u zemljama gdje su propisi o sigurnosti manje strogi pokazuju malo brige za živote drugih
Nepristupačni bilo kakvom dogovoru, klevetnici: Ekonomist Adam Smith je rekao da je “trgovina, koja bi prirodno trebala među nacijama kao i među pojedincima biti sveza jedinstva i prijateljstva, postala najplodniji izvor razdora i neprijateljstva”
Bez samosvladavanja, brutalni: Pretjerano kupovanje na otplatu, trošenje na veliko uz pomoć kreditne kartice, kao i stav “kupi danas, plati sutra”, koje podupire trgovina radi osobnog dobitka, odaju nedostatak samosvladavanja; neki trgovački poslovi ugađaju ljudskim slabostima i obogaćuju se od droga, spolnog nemorala i kockanja
Bez ljubavi prema dobru, izdajnici: U časopisu The German Tribune stoji: “Kad se uzmu u obzir ogromni troškovi suočavanja sa zagađenjem okoliša, moralna mjerila su ponekad jako niska.” Ljudi bez moralnih mjerila nalaze da je lako izdati druge radi osobne koristi
Svojeglavi: Moćne grupe, kao naprimjer lobiji za oružje i duhan, tvrdoglavo su utrošili bogatstvo pokušavajući diktirati državnim politikama kako bi osigurali skupe prodaje, iako njihova roba dovodi u opasnost zdravlje i javnu sigurnost
Naduti od ponosa: Imeci nisu razlog za ponos, usprkos tvrdnjama materijalista. Grčki basnopisac Ezop je rekao: “Vanjski dojam je slaba zamjena za unutarnju vrijednost”
Ljubitelji užitaka mjesto ljubitelji Boga: Trgovačka propaganda ističe užitke isključujući duhovnost i stvorila je generaciju koja je posvećena traženju užitaka
[Slika na stranici 28]
Poslovni svijet velikih poduzetnika je pridonio da Evropa postane vjerojatno najzagađeniji kontinent na svijetu