Čvrsto se drži Jehovine organizacije

UČENIK Jakov je napisao: “Približite se Bogu i on će se približiti vama” (Jak. 4:8). Jehova je svet i uzvišen, a mi smo samo nesavršeni ljudi. No on nije predaleko od nas da bi nas čuo i nije mu ispod časti slušati naše molitve (Djela 17:27). Kako se možemo približiti Bogu? To možemo postići tako da s njim izgradimo blisko prijateljstvo, u čemu su jako važne iskrene i usrdne molitve (Psal. 39:12). Prisan odnos s Bogom možemo izgraditi i redovitim proučavanjem njegove Riječi, Biblije. Na taj način upoznajemo Jehovu i njegov naum te saznajemo što očekuje od nas (2. Tim. 3:16, 17). A tako ga možemo i zavoljeti te steći zdrav strah koji će nas spriječiti da učinimo nešto što mu ne bi bilo po volji (Psal. 25:14).

² Međutim, blizak odnos s Jehovom možemo izgraditi jedino preko njegovog Sina, Isusa (Ivan 17:3; Rim. 5:10). Nijedan nam čovjek ne bi mogao bolje od Isusa pomoći da upoznamo Jehovin um. On je tako dobro poznavao svog Oca da je mogao reći: “Nitko ne zna tko je Sin, osim Oca, i nitko ne zna tko je Otac, osim Sina i onoga kome ga Sin hoće otkriti” (Luka 10:22). Dakle, kad proučavamo Evanđelja kako bismo upoznali Isusov način razmišljanja i njegove osjećaje, mi zapravo učimo kako Jehova razmišlja i što osjeća. Na taj način postajemo sve bliskiji sa svojim Bogom.

³ Mi priznajemo Božjeg Sina za svog poglavara i gradimo prisan odnos s Jehovom tako što se držimo vidljivog dijela njegove organizacije. To nam pomaže da naučimo kako vršiti Božju volju. Kao što je prorečeno u Mateju 24:45–47, Gospodar Isus Krist imenovao je vjernog i razboritog roba da njegovim vjernim slugama “daje hranu u pravo vrijeme”. Danas nam vjerni rob daje obilje duhovne hrane. Jehova nas putem tog roba potiče da svaki dan čitamo njegovu Riječ, da redovito prisustvujemo sastancima te da savjesno i temeljito propovijedamo dobru vijest o Kraljevstvu (Još. 1:8; Psal. 1:1–3; Mat. 24:14; 28:19, 20). Nikad ne bismo smjeli ljudskim očima gledati na vjernog roba. Čvrsto se držimo vidljivog dijela Jehovine organizacije i prihvaćajmo njeno vodstvo. To će nas približiti našem Bogu, Jehovi, ojačati nas i zaštititi u kušnjama.

ZAŠTO IMA SVE VIŠE KUŠNJI

⁴ Ako si u istini mnogo godina, onda si sigurno doživio kušnje i znaš što znači ustrajati u njima. No čak i ako si tek nedavno upoznao Jehovu i počeo surađivati s njegovim narodom, znaš da se Sotona Đavo protivi svima koji su odabrali Jehovu za svog vladara (2. Tim. 3:12). Ipak, bez obzira na to jesi li doživio manje ili veće kušnje, nemaš razloga biti uplašen ili obeshrabren. Jehova je obećao da će ti dati snage te da će te izbaviti i podariti ti život (Hebr. 13:5, 6; Otkr. 2:10).

⁵ Svi mi možemo očekivati da će nas tijekom preostalih dana Sotoninog svijeta snalaziti kušnje. Otkako je 1914. uspostavljeno Božje kraljevstvo, Sotoni je zabranjen pristup Jehovinom nebeskom prebivalištu. On je zajedno sa svojim zlim anđelima zbačen s neba i njihovo je djelovanje otada ograničeno na područje Zemlje. Sve teže stanje koje vlada na Zemlji i sve intenzivniji progon Jehovinih predanih slugu posljedica su Sotoninog gnjeva i dokaz da živimo u posljednjim danima njegove zle vladavine nad ljudima (Otkr. 12:1–12).

⁶ Sotona zna da ima još malo vremena i bijesan je zbog poniženja koje je doživio. Uz pomoć demona čini sve što može kako bi omeo naše djelo propovijedanja te razorio naše jedinstvo. Zato se Jehovini sluge nalaze u duhovnom ratu, koji je ovako opisan: “Mi se ne borimo protiv krvi i tijela, nego protiv poglavarstava, protiv vlasti, protiv vladara ovog mračnog svijeta, protiv zlih duhovnih sila na nebesima” (Efež. 6:10–17). Ako želimo biti na Jehovinoj strani i pobijediti u tom ratu, ne smijemo se predati, već trebamo uvijek nositi svu duhovnu bojnu opremu. Moramo se hrabro boriti protiv svih Đavlovih podlih spletki. Da bismo sve to mogli, potrebna nam je ustrajnost.

JAČAJMO USTRAJNOST

⁷ Ustrajna osoba ostaje nepokolebljiva čak i kad se suočava s teškoćama ili nevoljama. U duhovnom pogledu biti ustrajan znači postojano činiti ono što je ispravno unatoč teškoćama, protivljenju, progonstvu ili drugim situacijama koje bi mogle potkopati našu odanost Bogu. Kršćanska se ustrajnost mora razvijati. Za to treba vremena. Kako duhovno napredujemo, tako jača i naša ustrajnost. Ako ne pokleknemo u manjim ispitima vjere koje doživljavamo čim počnemo živjeti kršćanskim načinom života, postajemo jači i u stanju smo izdržati teže kušnje u kojima ćemo se sigurno naći (Luka 16:10). Čvrstu odluku da ćemo ostati postojani u vjeri moramo donijeti prije nego dođu kušnje. Bilo bi opasno misliti da takvu odluku možemo donijeti tek kad se nađemo u nekoj teškoj situaciji. Apostol Petar je istaknuo da uz ustrajnost trebamo razvijati još neke kršćanske vrline. Napisao je: “Svesrdno [se] trudite dopuniti svoju vjeru čestitošću, čestitost znanjem, znanje samosvladavanjem, samosvladavanje ustrajnošću, ustrajnost odanošću Bogu, odanost Bogu bratskom ljubavlju, bratsku ljubav ljubavlju prema svima” (2. Petr. 1:5–7; 1. Tim. 6:11).

⁸ Jakov je u svojoj poslanici istaknuo koliko je važno jačati ustrajnost, napisavši: “Smatrajte to razlogom za veliku radost, znajući da vaša vjera, kad je prokušana, izgrađuje u vama ustrajnost. A ustrajnost neka ispuni svoju svrhu kako biste bili savršeni i potpuni, bez ikakvog nedostatka” (Jak. 1:2–4). Jakov kaže da kršćani trebaju prihvatiti kušnje i biti radosni kad ih doživljavaju jer im one pomažu da grade ustrajnost. Gledaš li i ti tako na kušnje? Jakov je potom objasnio da ustrajnost usavršava našu kršćansku osobnost i pomaže nam da budemo Bogu po volji. Dakle, dok se iz dana u dan suočavamo s kušnjama i svladavamo ih, jača naša ustrajnost. A ona pak stvara u nama druge poželjne osobine koje su nam potrebne.

⁹ Jehova se raduje kad vidi da smo ustrajni i nagradit će nas vječnim životom. Jakov je u nastavku napisao: “Sretan je čovjek koji ustraje u kušnji. Kad stekne Božje priznanje, dobit će nagradu – život koji je Jehova obećao onima koji ga vole” (Jak. 1:12). Da, mi ustrajemo nadajući se da ćemo dobiti vječni život. Bez ustrajnosti ne možemo ostati u istini. Ako podlegnemo pritiscima ovog svijeta, neminovno ćemo se vratiti starom načinu života. Bez ustrajnosti više nećemo imati ni Jehovinog duha, te nećemo moći u svom životu pokazivati njegove plodove.

¹⁰ Ukoliko želimo ostati ustrajni tijekom ovih teških vremena, trebamo imati ispravan stav prema kušnjama koje doživljavamo zato što smo kršćani. Sjeti se da je Jakov napisao: “Kad se nađete u raznim kušnjama, smatrajte to razlogom za veliku radost.” To nije uvijek lako zato što nam kušnje mogu donijeti fizičku ili duševnu bol. No imaj na umu da je u pitanju tvoja budućnost. Primjer Isusovih apostola pomaže nam uvidjeti da se možemo radovati unatoč patnjama koje doživljavamo. Izvještaj o tome nalazimo u Djelima apostolskim, gdje stoji: “Dozvali su apostole, išibali ih i naredili im da ne govore u Isusovo ime pa su ih pustili da odu. Tako su apostoli otišli od Sudbenog vijeća, radujući se što su bili dostojni podnijeti sramotu zbog njegovog imena” (Djela 5:40, 41). Apostoli su shvatili da doživljavaju patnje zato što su poslušni Isusovoj zapovijedi te da je to dokaz da imaju Jehovinu naklonost. Nekoliko desetljeća kasnije Petar je u svojoj prvoj nadahnutoj poslanici govorio o tome da je vrijedno trpjeti zbog pravednosti (1. Petr. 4:12–16).

¹¹ Zanimljivo je vidjeti i kakav su stav pokazali Pavao i Sila. Kad su propovijedali u Filipima, bili su uhvaćeni i optuženi da uznemiravaju grad i šire običaje kojih se rimski građani nisu smjeli držati. Zbog toga su ih okrutno išibali i bacili u zatvor. Iako su imali otvorene rane i nalazili se u tamnici, biblijski izvještaj kaže: “Oko ponoći su se Pavao i Sila molili i pjesmom hvalili Boga, a zatvorenici su ih slušali” (Djela 16:16–25). Pavao i Sila su na ispravan način gledali na kušnje koje su doživljavali zbog Krista. Smatrali su ih vidljivim dokazom svoje vjernosti Bogu, ali i prilikom za davanje svjedočanstva onima koji su željeli čuti dobru vijest. U pitanju su bili ljudski životi. I upravo su te večeri zatvorski čuvar i njegova obitelj čuli dobru vijest i postali učenici (Djela 16:26–34). Pavao i Sila vjerovali su Jehovi, vjerovali su da im može i želi pomoći u njihovim patnjama. A on ih nije razočarao.

¹² Jehova i danas pruža sve što nam treba kako bismo izdržali u kušnjama. On želi da budemo ustrajni. Dao nam je svoju nadahnutu Riječ kako bismo mogli dobro upoznati njegove naume i jačati svoju vjeru. Pobrinuo se i da se možemo družiti sa suvjernicima i vršiti svetu službu. Dragocjen je dar i to što se možemo obratiti Jehovi u molitvi i tako sačuvati blizak odnos s njim. On sluša kad ga u molitvi slavimo i usrdno molimo za pomoć da ostanemo čisti pred njim (Filip. 4:13). A ne smijemo zaboraviti ni snagu koju dobivamo kad razmišljamo o svojoj divnoj nadi (Mat. 24:13; Hebr. 6:18; Otkr. 21:1–4).

USTRAJMO U RAZNIM KUŠNJAMA

¹³ Kušnje s kojima se danas suočavamo umnogome su slične onima koje su doživljavali prvi učenici Isusa Krista. Jehovine svjedoke verbalno i fizički zlostavljaju protivnici koji imaju predrasude prema njima. Kao i u vrijeme apostola, protivljenje velikim dijelom uzrokuju vjerski fanatici zbog toga što Božja Riječ jasno razotkriva njihova lažna učenja i običaje (Djela 17:5–9, 13). Kako bi to suzbili, Jehovini sluge ponekad poduzimaju pravne korake da bi se izborili za svoja zakonska prava (Djela 22:25; 25:11). Međutim, katkad nam i same vlasti zabranjuju djelovanje s ciljem da spriječe propovijedanje (Psal. 2:1–3). Pod takvim okolnostima mi hrabro oponašamo vjerne apostole, koji su rekli: “Moramo se pokoravati Bogu, a ne ljudima” (Djela 5:29).

¹⁴ Budući da je nacionalizam sve izraženiji diljem svijeta, propovjednici dobre vijesti izloženi su sve snažnijem pritisku da prestanu izvršavati zadatak koji im je Bog povjerio. Stoga svi Božji sluge još jasnije razumiju upozorenje zapisano u Otkrivenju 14:9–12 u vezi s klanjanjem “zvijeri i njenom kipu”. Shvaćamo koliko su važne Ivanove riječi: “Ustrajnost [je] potrebna svetima, onima koji postupaju po Božjim zapovijedima i čvrsto se drže vjere u Isusa.”

¹⁵ Moglo bi se dogoditi da zbog rata, političkih prevrata, otvorenog progona ili zabrane našeg djelovanja više nećeš moći javno izvršavati svoju kršćansku službu. Možda tvoja skupština više neće moći održavati sastanke niti stupiti u kontakt s podružnicom. Možda vas neće moći posjetiti pokrajinski nadglednik niti ćete dobivati literaturu. Što trebaš napraviti ako dođeš u takvu situaciju?

¹⁶ Odgovor na to pitanje glasi: Učini sve što u svojim okolnostima možeš učiniti. Vjerojatno ćeš moći sam proučavati Bibliju. Objavitelji se u manjim grupama obično mogu sastajati u nečijem domu da bi zajedno proučavali. Na sastancima se mogu koristiti publikacije koje su se prije proučavale ili sama Biblija. Nemoj biti zabrinut ni uznemiren. Vodeće tijelo obično već za kratko vrijeme na neki način uspostavi kontakt s odgovornom braćom.

¹⁷ Čak i ako budeš potpuno odvojen od svoje braće u vjeri, imaj na umu da te ništa ne može odvojiti od Jehove i njegovog Sina, Isusa Krista. Tvoja nada i u takvim okolnostima može biti čvrsta. Jehova može čuti tvoje molitve i ojačati te svojim duhom. Moli ga za vodstvo. Zapamti da si Jehovin sluga i učenik Isusa Krista. Stoga iskoristi svaku priliku za svjedočenje. Jehova će blagosloviti tvoj trud, pa će ti se možda ubrzo još netko pridružiti u služenju pravom Bogu (Djela 4:13–31; 5:27–42; Filip. 1:27–30; 4:6, 7; 2. Tim. 4:16–18).

¹⁸ Ako se poput apostola i drugih Božjih slugu suočiš sa situacijom opasnom po život, uzdaj se “u Boga koji uskrsava mrtve” (2. Kor. 1:8–10). Vjera u uskrsnuće može ti pomoći da izdržiš i najteže protivljenje (Luka 21:19). Isus Krist najbolji nam je primjer u tome. On je znao da će njegova vjernost u kušnjama ojačati i druge da ustraju. I ti možeš na sličan način ojačati svoju braću (Ivan 16:33; Hebr. 12:2, 3; 1. Petr. 2:21).

¹⁹ Osim protivljenja i progonstva postoje i druge teške situacije u kojima kršćani trebaju pokazati ustrajnost. Naprimjer, neki su se obeshrabrili zbog ravnodušnosti ljudi na području. Neki se bore s bolešću ili emocionalnim problemima ili se moraju nositi s drugim ograničenjima koja su posljedica naše nesavršenosti. Apostol Pavao morao je naučiti živjeti s kušnjom koja mu je ponekad otežavala službu (2. Kor. 12:7). Epafrodit, kršćanin iz 1. stoljeća koji je živio u Filipima, postao je potišten jer su njegovi prijatelji čuli da se razbolio (Filip. 2:25–27). Posebno velik izazov može nam biti kako naša vlastita tako i tuđa nesavršenost. Među sukršćanima, pa čak i unutar obitelji, može doći do razmirica zbog različitih osobnosti. No oni koji primjenjuju savjete iz Jehovine Riječi mogu svladati i takve prepreke te ostati ustrajni (Ezek. 2:3–5; 1. Kor. 9:27; 13:8; Kol. 3:12–14; 1. Petr. 4:8).

BUDI ODLUČAN OSTATI VJERAN DO KRAJA

²⁰ Uvijek moramo biti vjerni Isusu Kristu, kojeg je Jehova imenovao da vodi skupštinu (Kol. 2:18, 19). Trebamo dobro surađivati s vjernim i razboritim robom i nadglednicima u skupštini (Hebr. 13:7, 17). Budemo li uvijek poštovali teokratsko uređenje i pomagali onima koji nas predvode, moći ćemo organizirano izvršavati Jehovinu volju. Jako je važno i da se redovito i usrdno molimo. Imajmo na umu da nas ni zatvorski zidovi ni samica ne mogu spriječiti da se obraćamo svom nebeskom Ocu punom ljubavi niti mogu narušiti jedinstvo koje prožima naše bratstvo.

²¹ Dajmo sve od sebe kako bismo bili ustrajni i dovršili zadatak koji je uskrsnuli Isus Krist dao svojim sljedbenicima, rekavši: “Idite i činite učenike od ljudi iz svih naroda. Krstite ih u ime Oca i Sina i svetog duha i učite ih da se drže svega što sam vam zapovjedio” (Mat. 28:19, 20). Budimo ustrajni poput Isusa. Nikada nemojmo izgubiti iz vida nadu u Kraljevstvo i vječni život koji nas čeka (Hebr. 12:2). Budući da smo kršteni Kristovi učenici, imamo jedinstvenu priliku sudjelovati u ispunjenju njegovog proročanstva o svršetku ovoga poretka. Isus je prorekao: “Ova dobra vijest o kraljevstvu propovijedat će se po cijelom svijetu kako bi je čuli svi narodi. I tada će doći kraj” (Mat. 24:3, 14). Budemo li cijelom dušom podupirali to djelo, iskusit ćemo radost koju donosi vječni život u Jehovinom pravednom novom svijetu!