Usidreni smo nadom, a pokreće nas ljubav

“Sad ostaje vjera, nad[a], ljubav, ovo troje; ali je ljubav najveća medju njima” (1. KORINĆANIMA 13:13).

1. Kakvo nam upozorenje upućuje apostol Pavao?

APOSTOL Pavao nas upozorava da naša vjera, poput broda, može doživjeti brodolom. On kaže da je potrebno “čuva[ti] vjeru i dobru savjest, što su neki odbacili i doživjeli brodolom svoje vjere” (1. Timoteju 1:19, NW). U prvom stoljeću n. e. brodovi za plovidbu morem gradili su se od drva. Njihova sposobnost za plovidbu ovisila je o kvaliteti drva i o umijeću izgradnje broda.

2. Zašto brod naše vjere mora biti kvalitetno izgrađen, i što to od nas zahtijeva?

² Brod naše vjere, možemo to tako nazvati, mora ostati na površini dok plovi uzburkanim morem čovječanstva (Izaija 57:20; Otkrivenje 17:15). Zbog toga mora biti kvalitetno građen, a to ovisi o nama. U vrijeme kada su “vode” židovskog i rimskog svijeta postajale osobito burne za rane kršćane, Juda je napisao: “Ljubazni, nazidjujte se svojom svetom vjerom, i molite se Bogu Duhom svetijem. I sami sebe držite u ljubavi Božijoj, čekajući milosti Gospodina našega Isu[sa Kri]sta za život vječni” (Juda 20, 21). Budući da je Juda isto tako govorio da je potrebno boriti se za ‘vjeru koja je dana svetima’, izraz ‘sveta vjera’ može se odnositi na čitav niz kršćanskih učenja, uključujući i dobru vijest spasenja (Juda 3). Krist je temelj te vjere. Da bismo se držali prave kršćanske vjere, neophodna nam je snažna vjera.

Prebroditi oluju izazvanu “strahom od sekti”

3. Kako neki koriste “strah od sekti”?

³ Posljednjih je godina bilo nekoliko jezovitih slučajeva masovnih samoubojstava, ubojstava i terorističkih napada povezanih s tajnim sektama. Razumljivo je da su mnogi pojedinci, a među njima su i dobronamjerni politički vođe, zabrinuti zbog toga i žele nedužne ljude, a posebno maloljetnike, zaštititi od takvih opasnih sekti. “Bog svijeta ovoga”, koji nesumnjivo stoji iza takvih gnusnih zločina, izazvao je time ono što neki nazivaju strahom od sekti i koristi to kao oružje protiv Jehovinog naroda (2. Korinćanima 4:4; Otkrivenje 12:12). Neki su takvo raspoloženje iskoristili za izazivanje protivljenja našem djelu. U nekim su zemljama pokrenuli kampanju kojoj je navodno cilj zaštititi ljude od “opasnih sekti”, no pogrešno među te sekte ubrajaju i Jehovine svjedoke i na taj nas način indirektno optužuju. To je otežalo svjedočenje od kuće do kuće u pojedinim evropskim zemljama i navelo je neke koji su s nama proučavali Bibliju da prekinu studij. A to se pak negativno odrazilo na neku našu braću.

4. Zašto nas protivljenje ne treba obeshrabriti?

⁴ Međutim, protivljenje nas ne bi trebalo obeshrabriti, već, baš naprotiv, ojačati naše uvjerenje da se držimo pravog kršćanstva (Matej 5:11, 12). Rani su kršćani bili optuženi da su pobunjenička sekta i posvuda se govorilo ‘protiv njih’ (Djela apostolska 24:5; 28:22, NW). No apostol Petar je ohrabrio svoje suvjernike, napisavši im: “Ljubazni! ne čudite se vrućini koja vam se dogadja za kušanje vaše, kao da vam se što novo dogadja; nego se radujte što stradate s Kr[i]stom, da biste, i kad se javi slava njegova, imali radost i veselje” (1. Petrova 4:12, 13). Slično je i jedan član vodećeg tijela iz prvog stoljeća napisao: “Smatrajte samom radošću, braćo moja, kad se suočite s raznim kušnjama, znajući da ova prokušanost vaše vjere razvija ustrajnost. A ustrajnost neka upotpuni svoje djelo, da biste bili potpuni i zdravi u svakom pogledu, i da vam ništa ne bi nedostajalo” (Jakov 1:2-4, NW). Baš kao što olujni vjetrovi ispituju plovnu sposobnost broda, tako će i oluje protivljenja otkriti sve slabe strane broda naše vjere.

Nevolje grade ustrajnost

5. Kada možemo biti sigurni da naša vjera može odoljeti nevolji?

⁵ Kršćani mogu biti sigurni u svoju ustrajnost i u stabilnost svoje vjere tek nakon što prebrode oluje koje donose nevolje. Naša će ustrajnost ‘upotpuniti svoje djelo’ usred olujnog mora samo onda ako smo ‘potpuni i zdravi u svakom pogledu i ako nam ništa ne nedostaje’, a u to je uključena i snažna vjera. Pavao je napisao: “U svemu pokažite se kao sluge Božije, u trpljenju mnogom, u nevoljama, u bijedama, u tjesnotama” (2. Korinćanima 6:4).

6. Zašto se trebamo ‘radovati nevoljama’, i kako to jača našu nadu?

⁶ Olujne vjetrove nevolja koje ponekad doživljavamo trebamo smatrati prilikama da se brod naše vjere pokaže čvrst i stabilan. Pavao je kršćanima u Rimu napisao: “Hvalimo [“radujmo se”, NW] i nevoljama, znajući da nevolja trpljenje gradi; a trpljenje iskustvo, a iskustvo nadanje; a nadanje neće se osramotiti” (Rimljanima 5:3-5). Nepokolebljivost u kušnjama donosi nam Jehovino odobravanje. A to, s druge strane, jača našu nadu.

Zašto neki dožive brodolom

7. (a) Kako su neki doživjeli duhovni brodolom, kao što je vidljivo iz Pavlovih riječi? (b) Na koji način neki u današnje vrijeme odstupaju od istine?

⁷ Kada je Pavao upozorio na opasnost od ‘brodoloma’, govorio je o nekima koji su “odbacili” svoju dobru savjest i izgubili vjeru (1. Timoteju 1:19, NW). Među njima su bili Himenej i Aleksandar koji su postali otpadnici, odstupajući od istine i govoreći pogrdne stvari (1. Timoteju 1:20, fusnota NW; 2. Timoteju 2:17, 18). U današnje vrijeme otpadnici koji odstupaju od istine riječima tuku ‘vjernog i razboritog roba’ i time, ustvari, grizu ruku koja ih je duhovno hranila. Neki su slični ‘zlom robu’, jer indirektno govore: “Moj gospodar kasni” (Matej 24:44-49, NW; 2. Timoteju 4:14, 15). Oni niječu da je kraj ovog zlog sustava stvari blizu i kritiziraju duhovno budan razred roba zbog toga što Jehovin narod potiče na osjećaj hitnosti (Izaija 1:3). Ti otpadnici uspijevaju ‘potkopati vjeru nekih’, dovodeći ih do duhovnog brodoloma (2. Timoteju 2:18, NW).

8. Što je u slučaju nekih dovelo do toga da su razbili ili potopili brod svoje vjere?

⁸ Drugi predani kršćani razbili su brod svoje vjere tako što su odbacili svoju savjest i upustili se u neobuzdano traganje za zadovoljstvima i u spolni nemoral svojstven ovom svijetu (2. Petrova 2:20-22). Kod nekih drugih pak brod vjere potone zbog toga što im se čini da se luka novog sustava stvari još uvijek ne nazire na horizontu. Kako ne mogu izračunati vrijeme ispunjenja određenih proročanstava i u svojim mislima odgađaju “Jehovin dan”, oni napuštaju pravo obožavanje (2. Petrova 3:10-13, NW; 1. Petrova 1:9). Ubrzo se ponovno nađu u mutnim, nemirnim vodama sadašnjeg sustava stvari (Izaija 17:12, 13; 57:20). Neki koji su prestali surađivati s kršćanskom skupštinom i dalje vjeruju da ona ima pravu religiju. Međutim, očito nemaju dovoljno strpljenja i ustrajnosti da bi čekali novi svijet koji je obećao Jehova Bog. Za njih život u Raju nije došao dovoljno brzo.

9. Što pojedini predani kršćani čine, i na kakvo bi nas razmišljanje takve činjenice trebale navesti?

⁹ Čini se da su pojedini predani kršćani u nekim dijelovima svijeta skratili jedra na brodu svoje vjere. Njihov brod još uvijek plovi, no umjesto da punom vjerom juri naprijed, oni se kreću kao da su na krstarenju. Privučeni nadom u to da “uskoro dolazi Novi svijet”, neki su bili spremni ne štedjeti truda kako bi ušli u njega — revni u djelu propovijedanja i redovito prisustvujući svim skupštinskim sastancima, sastancima pokrajine i kongresima. Budući da sada smatraju kako je ostvarenje njihovih nada udaljenije nego što su očekivali, snizili su cijenu koju su spremni platiti. To se vidi po slabijoj aktivnosti u propovijedanju, neredovitosti na sastancima i sklonosti da se propuštaju dijelovi programa na sastancima pokrajine ili kongresima. Drugi pak više vremena posvećuju rekreaciji i postizanju materijalne udobnosti. Te nas činjenice navode da razmislimo o tome što bi nam trebala biti poticajna snaga u životu s obzirom na naše predanje Jehovi. Treba li naša revnost u njegovoj službi ovisiti o nadi u to da “uskoro dolazi Novi svijet”?

Nada kao sidro

10, 11. S čim je Pavao usporedio našu nadu, i zašto je ta usporedba bila prikladna?

¹⁰ Pavao je ukazao na to da je Jehova obećao da će blagoslovi doći preko Abrahama. Potom je apostol obrazložio: “Bog [je] (...) dodao zakletvu, da bismo, pomoću dvije nepromjenjive stvari [njegove riječi i njegove zakletve] u kojima je nemoguće da Bog laže, mi koji smo pobjegli u utočište imali snažno ohrabrenje da se uhvatimo nade koja je stavljena pred nas. Tu nadu imamo kao sidro duše, sigurno i čvrsto” (Jevrejima 6:17-19, NW; 1. Mojsijeva 22:16-18). Nada koja je stavljena pred pomazane kršćane je nada u besmrtni život na nebu. Danas velika većina Jehovinih slugu ima divnu nadu u vječni život na rajskoj Zemlji (Luka 23:43). Bez te nade čovjek ne bi mogao imati vjeru.

¹¹ Sidro je vrlo važno sigurnosno sredstvo, prijeko potrebno da bi brod ostao na mjestu i da ga ne bi odnijela struja. Niti jedan moreplovac ne bi isplovio iz luke bez sidra. Budući da je Pavao nekoliko puta doživio brodolom, iz vlastitog je iskustva znao da životi mornara često ovise o brodskim sidrima (Djela apostolska 27:29, 39, 40; 2. Korinćanima 11:25). U prvom stoljeću brod nije imao motor koji bi kapetanu omogućio da upravlja brodom kako god želi. Osim ratnih galija, brodove je uglavnom pokretao vjetar. Ako je brodu prijetila opasnost da naleti na stijene, jedino što je kapetan mogao učiniti bilo je baciti sidro i pustiti da brod bude usidren dok oluja ne prođe, uzdajući se u to da sidro bačeno na morsko dno neće popustiti. Zato je Pavao nadu koju ima kršćanin usporedio sa ‘sidrom duše, sigurnim i čvrstim’ (Jevrejima 6:19, NW). Kad smo pogođeni olujama protivljenja ili prolazimo kroz neke druge kušnje, naša divna nada je poput sidra koje nas učvršćuje kao žive duše, kako brod naše vjere ne bi bio odnesen na opasne pličine sumnje ili pogubne stijene otpadništva (Jevrejima 2:1; Juda 8-13).

12. Što će nam pomoći da ne odstupimo od Jehove?

¹² Hebrejske je kršćane Pavao upozorio: “Gledajte, braćo, da ne bude kad u kome od vas zlo srce nevjerstva da odstupi od Boga živoga” (Jevrejima 3:12). Grčki izraz ovdje preveden kao ‘odstupiti’ doslovno znači “stati daleko”, odnosno otpasti. No takav konačni brodolom može se izbjeći. Vjera i nada dat će nam snage da ostanemo uz Jehovu, čak i u olujama najtežih ispita (5. Mojsijeva 4:4; 30:19, 20). Naša vjera neće biti kao brod nošen tamo-amo vjetrovima otpadničkih učenja (Efežanima 4:13, 14). I imajući nadu kao sidro, uspjet ćemo prebroditi životne oluje kao Jehovini sluge.

Motivirani ljubavlju i svetim duhom

13, 14. (a) Zašto sidro nade nije samo po sebi dovoljno? (b) Što bi trebala biti motivirajuća sila za vršenje svete službe Jehovi, i zašto?

¹³ Kršćanin neće napredovati prema novom sustavu ako mu je nada u vječni život na rajskoj Zemlji jedini motiv za služenje Jehovi. Dok mu nada poput sidra služi kao stabilizirajući faktor u životu, on svojoj nadi i vjeri treba dodati poticajnu snagu ljubavi. Pavao je naglasio tu činjenicu, napisavši: “Sad ostaje vjera, nad[a], ljubav, ovo troje; ali je ljubav najveća medju njima” (1. Korinćanima 13:13).

¹⁴ Sila koja nas motivira za vršenje svete službe trebala bi biti iskrena ljubav prema Jehovi, kojom se odazivamo na njegovu neizmjernu ljubav prema nama. Apostol Ivan je napisao: “Koji nema ljubavi ne pozna Boga; jer je Bog ljubav. Po tom se pokaza ljubav Božija k nama što Bog sina svojega jedinorodnoga posla na svijet da živimo krozanj. Da imamo mi ljubav k njemu, jer on najprije pokaza ljubav k nama” (1. Ivanova 4:8, 9, 19). Iz zahvalnosti prema Jehovi, za nas bi najvažnija stvar trebala biti ne da se mi osobno spasimo, već da budemo svjedoci posvećenja njegovog svetog imena i opravdanja njegove pravedne suverenosti.

15. Kako je naša ljubav prema Jehovi povezana s pitanjem njegove suverenosti?

¹⁵ Jehova želi da mu služimo zato što ljubimo njega, a ne samo Novi svijet. Biblijska enciklopedija Insight on the Scripturesa (Uvid u Sveto pismo) navodi sljedeće: “Jehova se raduje tome što se njegova suverenost prvenstveno temelji na ljubavi i što njegova stvorenja zato podupiru tu suverenost. On želi samo one koji njegovu suverenost ljube zbog njegovih vrsnih svojstava i zato što je ona pravedna; on želi one koji njegovoj suverenosti daju prednost pred svim drugim (1Ko 2:9). Umjesto da pokušavaju biti neovisni, oni svojevoljno žele služiti pod njegovom suverenošću — zato što poznaju njega i njegovu ljubav, pravdu i mudrost, uviđajući da je u tim svojstvima daleko iznad njih (Ps 84:10, 11)” (drugi svezak, stranica 275).

16. Na koji način ljubav prema Isusu predstavlja poticajnu snagu u našem životu?

¹⁶ Osim toga, mi kao kršćani pokazujemo ljubav i prema Isusu, reagirajući na njegovu ljubav prema nama. Pavao je objasnio: “Ljubav Božija [“Kristova”, NW] nagoni nas, kad mislimo ovo: ako jedan za sve umrije, to dakle svi umriješe. Kr[i]st za sve umrije, da oni koji žive ne žive više sebi, nego onome koji za njih umrije i uskrse” (2. Korinćanima 5:14, 15). Krist je sam temelj na kojem gradimo svoj duhovni život, svoju vjeru i svoju nadu. Naša ljubav prema Kristu Isusu jača našu nadu i utvrđuje vjeru, naročito u vrijeme olujnih ispita (1. Korinćanima 3:11; Kološanima 1:23; 2:6, 7).

17. Koju nam aktivnu silu pruža Jehova, i kako je njezina važnost vidljiva iz riječi zapisanih u Djelima apostolskim 1:8 i Efežanima 3:16?

¹⁷ Premda je za nas kao kršćane ljubav prema Bogu i njegovom Sinu glavna poticajna snagu u životu, Jehova pruža još nešto što nas motivira, puni energijom i daje nam snagu da idemo naprijed u njegovoj službi. To je njegova djelujuća sila, ili sveti duh. Hebrejske i grčke riječi koje se prevode s “duh” u osnovi ukazuju na dinamično strujanje zraka, kao što je naprimjer vjetar. Jedrenjaci poput onih kojima je Pavao plovio ovisili su o nevidljivoj snazi vjetra da bi stigli do svog odredišta. Slično tome, nama je potrebna ljubav i Božja nevidljiva djelujuća sila da bi nas brod naše vjere nosio naprijed u Jehovinoj službi (Djela apostolska 1:8; Efežanima 3:16).

Naprijed prema odredištu!

18. Što će nam omogućiti da izdržimo sve buduće ispite vjere?

¹⁸ Možda će naša vjera i ljubav biti snažno ispitane prije nego što dođemo u novi sustav stvari. Ali Jehova nam je dao “sigurno i čvrsto” sidro — prekrasnu nadu (Jevrejima 6:19, NW; Rimljanima 15:4, 13). Kada nas snađe protivljenje ili neke druge kušnje, možemo ih izdržati ako smo sigurno usidreni svojom nadom. Nakon što se jedna oluja stiša, a prije nego što izbije sljedeća, budimo odlučni utvrditi svoju nadu i ojačati svoju vjeru.

19. Kako možemo držati brod svoje vjere na ispravnom kursu i stići u luku Božjeg novog svijeta?

¹⁹ Prije nego što je spomenuo “sidro duše”, Pavao je rekao: “Želimo da svatko od vas pokazuje istu marljivost [da “ubrza”, fusnota] da biste sve do kraja bili potpuno sigurni s obzirom na svoju nadu, kako ne biste postali lijeni, nego da oponašate one koji vjerom i strpljivošću nasljeđuju obećanja” (Jevrejima 6:11, 12, NW). Dok nas pokreće ljubav prema Jehovi i njegovom Sinu te snaga svetog duha, držimo brod svoje vjere na ispravnom kursu dok ne stignemo do luke Božjeg obećanog novog svijeta.

[Bilješka]

Za ponavljanje

◻ Koje nam je upozorenje dao Pavao s obzirom na našu vjeru?

◻ Kako su neki doživjeli duhovni brodolom, a kako su neki počeli usporavati?

◻ Koje bogougodno svojstvo treba upotpunjavati našu vjeru?

◻ Što će nam omogućiti da stignemo do luke Božjeg obećanog novog svijeta?

[Slika na stranici 16]

Brod naše vjere mora biti kvalitetno izgrađen kako bi odolio životnim olujama

[Slika na stranici 17]

Naša bi vjera mogla doživjeti brodolom

[Slika na stranici 18]

Nada je sidro našeg kršćanskog života