Nadvladavati socijalne fobije

“Najvažnija stvar koju ljudi koji pate od fobija trebaju upamtiti jest ta da se fobični poremećaji mogu uspješno liječiti. To nisu poremećaji koji su neizlječivi” (dr. Chris Sletten).

MNOGIM se socijalnim fobičarima srećom pomoglo da smanje svoju tjeskobu, pa čak i da se suoče s društvenim situacijama kojih su se godinama bojali. Ako patite od socijalne fobije, budite uvjereni da i vi možete naučiti da se na konstruktivan način borite protiv ovog poremećaja. Da biste to postigli morate se pozabaviti (1) svojim fizičkim simptomima, (2) svojim razmišljanjima o situacijama kojih se bojite i (3) ponašanjem na koje vas strahovi pobuđuju.

U tome vam mogu pomoći biblijska načela. Istina, Božja Riječ nije nikakav medicinski priručnik niti se u njoj igdje spominje pojam “socijalna fobija”. Ipak, Biblija vam može pomoći da ‘sačuvate pravu mudrost i razboritost’ dok se suočavate sa svojim strahovima (Priče Salamunove 3:21; Izaija 48:17).

Obuzdati svoje simptome

Fizički simptomi socijalnih fobija razlikuju se od osobe do osobe. Kako vaše tijelo reagira kad se nađete u situaciji koje se bojite? Tresu li vam se ruke? Da li vam srce ubrzano kuca? Osjećate li mučninu u želucu? Znojite li se, crvenite li se ili vam se suše usta?

Mora se priznati da nije ugodno kad pomislite da se pred drugima znojite, da pred drugima zamuckujete ili drhtite. No tjeskobno razmišljanje o tome što bi se moglo dogoditi neće vam pomoći. Isus je prikladno upitao: “Ko od vas brinući se može primaknuti rastu svojemu lakat jedan?” (Matej 6:27; usporedite Priče Salamunove 12:25). Zaista, samo ćete se još gore osjećati ako ćete stalno razmišljati o svojim simptomima i o tome što bi drugi mogli o njima misliti. “Zamišljajući da drugi primjećuju njihovu nervozu, ljudi koji pate od socijalnih fobija postaju još više tjeskobni”, zapaža The Harvard Mental Health Letter. “Oni unaprijed očekuju da će se neugodno osjećati i da će se neodgovarajuće ponašati — a to očekivanje uzrokuje pojavu i drugih strahova kad se nađu u situacijama kojih se boje.”

Možda možete smanjiti intenzitet svojih simptoma prakticiranjem polaganog disanja pomoću ošita. (Pogledajte okvir “Pazite na disanje!”) Također je korisno redovito vježbati te raditi vježbe za opuštanje mišića (1. Timoteju 4:8). Možda ćete također u nekoj mjeri morati promijeniti svoj način života. Naprimjer, Biblija savjetuje: “Bolje je puna šaka počinka nego obje ruke pune rada i trčanja za vjetrom” (Propovjednik 4:6, NW). Stoga pazite da se dovoljno odmarate. Osim toga, pripazite na svoju ishranu. Ne preskačite obroke i jedite u isto vrijeme. Možda će biti potrebno da smanjite unos kofeina u organizam, budući da kofein može biti jedan od glavnih krivaca za izazivanje napetosti.

Najvažnije je od svega da budete strpljivi (Propovjednik 7:8). Jedan tim liječnika poručuje: “S vremenom ćete zapaziti da će se i pored određene mjere tjeskobe, koju ste u određenim društvenim situacijama još uvijek skloni osjećati, intenzitet vaših tjelesnih simptoma znatno smanjiti. Najvažnije je da će s praksom vaše samopouzdanje rasti te da ćete bolje biti pripremljeni za društvene situacije kojih se bojite.”

Ispitajte svoja fobična razmišljanja

Kaže se da ne možete proživjeti neki osjećaj, a da prethodno niste proživjeli misao. To je izgleda slučaj sa socijalnim fobijama. Stoga, da biste umanjili svoje fizičke simptome možda ćete morati ispitati “uznemiravajuće misli” koje ih pokreću (Psalam 94:19, NW).

Neki stručnjaci kažu da je socijalna fobija u osnovi strah od osude. Naprimjer, dok je na nekom društvenom skupu osoba koja je socijalni fobičar mogla bi sama sebi reći: ‘Izgledam smiješno. Mora da ljudi primjećuju da se uopće ne uklapam. Siguran sam da mi se svi smiju.’ Tracy koja pati od socijalne fobije, nekad je imala takve osjećaje. Međutim, s vremenom je preispitala svoja razmišljanja. Shvatila je da ljudi imaju pametnijeg posla nego da je analiziraju i ocjenjuju. “Čak i ako kažem nešto što nije zanimljivo”, zaključuje Tracy, “daje li to nekome pravo da ospori moju vrijednost kao osobe?”

Poput Tracy, možda ćete i vi morati ispitati svoje iskrivljeno razmišljanje s obzirom na vjerojatnost da doživite osudu drugih — kao i s obzirom na težinu osude drugih — u društvenim situacijama. Postoje li zaista valjani razlozi da vjerujete da će se ljudi uzrujati ako se obistine i vaši najgori strahovi? Čak i ako bi se netko zbog toga uzrujao, postoji li razlog da zaključite da nećete moći preživjeti tu vrlo neugodnu situaciju? Da li mišljenje druge osobe stvarno mijenja vašu vrijednost kao osobe? Biblija mudro savjetuje: “Ne uzimaj na um [“k srcu”, Šarić] svašta što se govori” (Propovjednik 7:21).

Jedan je tim liječnika, pišući o socijalnim fobijama, naveo sljedeće: “Problemi se javljaju kad ljudi pridaju preveliko značenje i preveliku važnost neizbježnoj činjenici da ih neće svi u životu prihvaćati. Možete doživjeti veliko razočaranje ako vas drugi ne prihvaćaju. To vas može jako pogoditi. Ali vas ne mora potpuno slomiti. Nije to stvarno nikakva katastrofa, osim ako vi od toga ne napravite katastrofu.”

Biblija nam pomaže da imamo realno gledište o sebi samima. Ona priznaje: “Svi često griješimo” (Jakov 3:2, St). Da, nitko nije zaštićen od nesavršenosti i njenih ponekad neugodnih manifestacija. Uvažavanje te činjenice pomaže nam da toleriramo slabosti drugih, a druge pak potiče da pokazuju jednako razumijevanje za naše slabosti. U svakom slučaju, kršćani znaju da je Jehova Bog taj čije nam je priznanje doista važno — a on se ne usredotočuje na naše pogreške (Psalam 103:13, 14; 130:3).

Suočite se sa svojim strahovima

Da biste dobili bitku sa socijalnim fobijama, prije ili kasnije morat ćete se suočiti sa svojim strahovima. Isprva bi i sama pomisao na to mogla djelovati zastrašujuće. Možda ste sve dosad izbjegavali društvene situacije koje bi pobudile vaše strahove. Međutim, time ste vjerojatno samo još više izgubili samopouzdanje i samo još više učvrstili svoje strahove. Biblija s pravom navodi: “Onaj tko se osamljuje tražit će svoju vlastitu sebičnu čežnju; planut će protiv svake praktične mudrosti” (Priče Salamunove 18:1, NW).

Za razliku od toga, suočavanje sa strahovima moglo bi smanjiti vašu tjeskobu.a Dr. John R. Marshall kaže: “Svoje pacijente koji pate od socijalne fobije — a naročito one čiji su strahovi relativno definirani, kao naprimjer, govoriti pred većim brojem ljudi — često ohrabrujemo da se prisile na aktivnost u okolini i u organizacijama koje zahtijevaju socijalni kontakt.”

Suočavanje sa situacijama kojih se bojite uvjerit će vas (1) da neugodne greške najčešće neće izazvati negativan stav kod drugih te (2) da nije katastrofa čak i ukoliko izazovu takav stav kod nekih. Ipak, imajte na umu da ne smijete biti nestrpljivi u vezi sa svojim napretkom. Ozdravljenje se ne postiže preko noći niti je realno očekivati da svi znaci socijalne fobije nestanu. Prema mišljenju dr. Sally Winston, cilj liječenja nije da se oslobodite simptoma, već da vam oni postanu nevažni. Ako vam postanu nevažni, kaže ona, onda će i nestati ili će se barem umanjiti.

Kršćani imaju snažan motiv da nadvladaju socijalne strahove. Zaista, njima se zapovijeda da ‘paze jedni na druge da se potiču na ljubav i dobra djela te da ne propuštaju svojih sastanaka’ (Jevrejima 10:24, 25, Duda-Fućak). Budući da kroz kršćansku aktivnost često dolazite u dodir s drugima, ulaganje velikog truda da kontrolirate svoje socijalne strahove može uvelike pridonijeti vašem duhovnom napretku (Matej 28:19, 20; Djela apostolska 2:42; 1. Solunjanima 5:14). Uvijek iznosite svoj problem Jehovi Bogu u molitvi; jer vam on može dati ‘snagu koja je iznad obične’ (2. Korinćanima 4:7, NW; 1. Ivanova 5:14). Molite Jehovu da vam pomogne da steknete uravnoteženo gledište o prihvaćenosti u društvu te da razvijate neophodne osobine i sposobnosti potrebne za vršenje njegove volje.

Istina, svaka osoba koja pati od socijalne fobije ima svoje specifične probleme, pa će stoga svaka imati drugačije teškoće s kojima će se morati suočiti, a i svakoj će stajati na raspolaganju različita količina snage da se sa svim tim suoči. Neki su znatno napredovali koristeći prijedloge koje smo ovdje razmatrali. Ponekad je osobama možda neophodna i dodatna pomoć. Naprimjer, nekim se osobama pomoglo putem lijekova.b Drugi su potražili pomoć psihijatra. Probudite se! ne preporučuje niti zagovara nijednu određenu metodu liječenja. Kako će se kršćanin liječiti, stvar je osobnog izbora. Međutim, trebao bi pripaziti da nijedna metoda liječenja kojoj se podvrgne ne bude u sukobu s biblijskim načelima.

Ljudi “baš kao i mi”

Biblija može biti izvor velikog ohrabrenja, jer su u njoj navedeni stvarni primjeri ljudi koji su nadvladali osobne teškoće da bi učinili ono što je Bog od njih zahtijevao. Razmotrite primjer Ilije. Kao jedan od najistaknutijih izraelskih proroka, on je, kako bi nam se moglo činiti, ispoljio nadljudsku hrabrost. Ipak, Biblija nam jamči da “Ilija bijaše čovjek baš kao i mi” (Jakov 5:17, DF). I on je povremeno osjećao jak strah i tjeskobu (1. Carevima 19:1-4).

Kršćanski apostol Pavao otišao je u Korint “u slabosti, i u strahu i u velikom dr[h]tanju”, očito gajeći jaku sumnju u vlastite sposobnosti. I doživio je da su neki ispoljili negativan stav prema njemu. Doista, neki su protivnici o Pavlu rekli sljedeće: “Kad je tijelom pred nama, slab je, i riječ njegova ne valja ništa.” No, ništa ne ukazuje da je Pavao dozvolio da iskrivljeno gledište drugih utječe na njegovo gledište o samome sebi i o vlastitim sposobnostima (1. Korinćanima 2:3-5; 2. Korinćanima 10:10).

Mojsije nije vjerovao da je u stanju razgovarati s faraonom, tvrdeći da je “sporijeh usta i spora jezika” (2. Mojsijeva 4:10). Čak i kad mu je Jehova Bog obećao da će mu pomoći, Mojsije je preklinjao: “Ne, Gospodine, molim te pošalji nekog drugog” (2. Mojsijeva 4:13, Today’s English Version). Mojsije nije uviđao svoje sposobnosti, ali Jehova ih je uviđao. On je smatrao da je Mojsije i duševno i fizički sposoban ispuniti zadatak. Ipak, Jehova je Mojsiju s puno ljubavi osigurao i pomoćnika. Nije prisiljavao Mojsija da se sam suoči s faraonom (2. Mojsijeva 4:14, 15).

Jeremija je u tom pogledu također izvanredan primjer. Kad je bio postavljen za Božjeg proroka, ovaj je mladi čovjek odgovorio: “Ah, Gospode Jahve, gle, ja ne umijem govoriti: dijete sam.” Jeremija nije prirodno posjedovao snagu koja mu je bila potrebna da izvrši svoj zadatak. Ali Jehova je bio s njim. On je pomogao Jeremiji da postane “kao grad utvrđeni, kao stup željezni, k’o zidin[a] brončan[a] protiv sve zemlje” (Jeremija 1:6, 18, 19, St).

Ako vas muče strahovi i tjeskoba, nemojte zaključiti da vam nedostaje vjere ili da vas je Jehova odbacio. Baš nasuprot: “Blizu je Jahve onima koji su skršena srca, a klonule duše spasava” (Psalam 34:19, St).

Zaista, spomenuti biblijski primjeri pokazuju da su se čak i nepokolebljivi muževi vjere borili s osjećajima nedoraslosti. Iako Jehova ni od koga ne traži više nego što razumno može dati, on je Iliji, Pavlu, Mojsiju i Jeremiji pomogao da postignu više nego što su možda očekivali. Budući da Jehova “zna gradju našu, opominje se da smo prah”, budite uvjereni da to može i u vašem slučaju učiniti (Psalam 103:14).

[Bilješke]

[Okvir na stranici 8]

Pazite na disanje!

NEKI socijalni fobičari mogu umanjiti intenzitet svojih fizičkih simptoma ako obrate pažnju na to kako dišu. To bi isprva moglo čudno zvučati. Na kraju krajeva, svatko zna disati! No stručnjaci kažu da mnogi ljudi koji pate od anksioznih stanja ne dišu pravilno. Njihovo je disanje često ili preplitko ili prebrzo ili previše dišu prsima.

Vježbajte polako udisati i izdisati. To će vam biti lakše ako dišete kroz nos, nego kroz usta. Osim toga, naučite disati pomoću ošita, budući da vam disanjem gornjim dijelom prsa prije prijeti opasnost od pojave hiperventilacije. Da biste se ispitali u tom pogledu, ustanite i stavite jednu ruku iznad struka, a drugu nasred prsa. Dok dišete, pratite koja se ruka više pomiče. Ako je to ruka koju držite na prsima, onda morate vježbati disanje pomoću ošita.

Naravno, ne mora se svaki udah i izdah odvijati pomoću ošita. (Normalni omjer udisaja i izdisaja pomoću ošita i prsa iznosi 4 naprema 1, no to će povremeno varirati.) Međutim, dobro je obratiti pažnju sljedećem upozorenju: Oni koji pate od kroničnih respiratornih bolesti — kao što su emfizem pluća ili astma — trebali bi se posavjetovati s liječnikom prije nego što počnu primjenjivati nove tehnike disanja.

[Okvir na stranici 9]

Kad strah dovodi do panike

KOD nekih socijalnih fobičara tjeskoba može biti u tolikoj mjeri izražena da uzrokuje napad panike. Pri pojavi ovog naglog, nesavladivog straha kod osobe se često javlja hiperventilacija, osjećaj nesvjestice i uvjerenje da je doživjela srčani udar.

Stručnjaci kažu da je najbolje ne pokušavati zaustaviti napad. Umjesto toga, oni savjetuju da žrtva ‘izdrži’ napad tjeskobe dok ne prođe. “Kad jednom krene, ne možete ga zaustaviti”, kaže Jerilyn Ross. “Morate pustiti da napad sam od sebe prođe. Samo razmišljajte da iako je zastrašujuće to što osjećate, ipak nije ništa opasno. Proći će.”

Melvin Green, direktor jedne ustanove koja se bavi liječenjem agorafobije, uspoređuje napad s malim valom koji možete vidjeti kako se približava obali. “Taj mali val je vaš početni osjećaj tjeskobe”, kaže on. “Kako se val približava kopnu, tako postaje sve veći i veći. Tako rastu i vaši osjećaji tjeskobe. Uskoro je val vrlo velik i doseže vrhunac. Zatim je sve manji i manji dok se ne rasprši na obali. Ova slika predstavlja početak i kraj napada tjeskobe.” Green kaže da se oni koji dožive napad ne bi trebali odupirati takvim osjećajima već im se prepustiti i čekati da sami prođu.

[Slike na stranicama 8 i 9]

Da biste ublažili osjećaj tjeskobe, pazite na ishranu, bavite se redovito nekom tjelesnom aktivnošću i u dovoljnoj se mjeri odmarajte

[Slika na stranici 10]

Jehova je pomogao muževima kao što je bio Mojsije da postignu više u svojoj službi nego što su to možda očekivali