Zašto trebamo vjeru i mudrost

Vrhunci iz poslanice Jakova

JEHOVINI sluge trebaju ustrajnost kad su u kušnjama. Oni također moraju izbjegavati grijehe koji bi ih doveli do božanske osude. Ovakva stanovišta, koja su naglašena u poslanici Jakova, imaju pozitivan učinak, pozivajući na aktivnu vjeru i nebesku mudrost.

Pisac ove poslanice nije se sam identificirao kao jedan od Isusova dva apostola imenom Jakov, već kao ‘sluga Boga i Krista’. Na isti način, Isusov polubrat Juda kaže da je “rob Isusa Krista, a brat Jakovljev” (Jakov 1:1; Juda 1; Matej 10:2, 3, NW). Dakle, Isusov polubrat Jakov očito je napisao poslanicu koja nosi njegovo ime (Marko 6:3).

Ovo pismo ne spominje razorenje Jeruzalema 70. n. e., a povjesničar Josip Flavije ukazuje da je Jakov bio pogubljen kao mučenik ubrzo nakon smrti rimskog upravitelja Festa oko 62. n. e. Očito je poslanica bila napisana prije 62. n. e. Bila je upućena “dvanaesterim plemenima“ duhovnog Izraela, jer ih je usmjeravala da se drže ‘vjere u Gospodina Isusa Krista’ (Jakov 1:1; 2:1; Galaćanima 6:16, St).

Jakov koristi usporedbe koje nam mogu pomoći upamtiti njegov savjet. Naprimjer, on pokazuje da čovjek koji traži mudrost od Boga ne treba sumnjati, “jer je onaj koji sumnja sličan morskom valovlju koje vjetar podiže i tamo-amo goni” (1:5-8, St). Jezik bismo trebali kontrolirati zato što on može upravljati našim postupcima kao što kormilo upravlja brodom (3:1, 4). A da bismo se suočili s kušnjama, trebamo pokazivati strpljivu ustrajnost, kao što to čini zemljoradnik kad očekuje žetvu (5:7, 8).

Vjera, kušnje i djela

Jakov prvo pokazuje da mi možemo biti sretni kao kršćani usprkos našim kušnjama (1:1-18). Neke od tih kušnji, kao što su bolesti, uobičajene su za sve ljude, ali kršćani trpe i zato što su robovi Boga i Krista. Jehova će nam podariti mudrost potrebnu za ustrajnost ako je tražimo s vjerom. On nas nikad ne kuša zlim stvarima, i mi se možemo osloniti na njega da će nas opskrbiti onim što je dobro.

Da primimo Božju pomoć, moramo ga obožavati djelima koja dokazuju našu vjeru (1:19–2:26). To zahtijeva da budemo “tvorci riječi”, ne puki slušači. Moramo obuzdavati jezik, brinuti se o sirotama i udovicama i ostati bez mrlje od svijeta. Ako bismo imali naklonost prema bogatima ne mareći za siromašne, kršili bismo “carski zakon” ljubavi. Također trebamo upamtiti da se vjera dokazuje djelima, kao što pokazuju primjeri Abrahama i Rahabe. Zaista, ‘vjera bez djela je mrtva’.

Nebeska mudrost i molitva

Učitelji trebaju i vjeru i mudrost da bi izvršili svoje obaveze (3:1-18). Oni imaju vrlo veliku odgovornost kao učitelji. Slično njima, mi moramo obuzdavati jezik, a nebeska mudrost nam može pomoći da to činimo.

Mudrost nam također omogućuje da jasno spoznamo da bi popustljivost prema svjetovnim sklonostima uništila naš odnos s Bogom (4:1–5:12). Ako se borimo za postizanje sebičnih ciljeva ili osuđujemo našu braću, trebamo se pokajati. Kako li je važno izbjegavati prijateljstvo sa ovim svijetom, jer je to duhovni preljub! Nikad ne zanemarujmo Božju volju radi materijalističkog planiranja, čuvajmo se duha nestrpljivosti i ne uzdišimo jedan protiv drugog.

Tko je duhovno bolestan trebao bi tražiti pomoć skupštinskih starješina (5:13-20). Ako su počinjeni grijesi, njihove molitve i mudar savjet će pomoći da se obnovi duhovno zdravlje pokajničkog grešnika. Ustvari će “onaj koji obrati grešnika s krivoga puta njegova spasti [grešnikovu] dušu od [duhovne i vječne] smrti”.

[Okvir na stranici 23]

Tvorci riječi: Trebamo biti “tvorci riječi, a ne samo slušači” (Jakov 1:22-25). Puki slušač “je kao čovjek koji gleda lice tijela svojega u ogledalu”. Poslije kratkog razgledanja, on odlazi “i odmah zaboravi kakav bješe”. Međutim, ‘tvorac riječi’ pažljivo gleda na Božji savršeni, ili cjeloviti, zakon, prihvaćajući sve što se traži od kršćana. On “ustraje u tome”, nastavljajući pomno istraživati zakon s namjerom vršenja ispravki kako bi mu se što više prilagodio (Psalam 119:16). Kako se “tvorac riječi” razlikuje od čovjeka koji se ogleda u ogledalu i zaboravlja što je otkrio? Pa, tvorac dozvoljava Jehovinoj riječi da djeluje, te uživa Njegovu naklonost (Psalam 19:7-11).