Posljednji dan Isusovog života na Zemlji

Petak je, kasno poslijepodne 14. nisana 33. n. e. Grupa muškaraca i žena upravo se sprema dragog prijatelja položiti u grob. Jedan od njih, Nikodem, donio je mirodije da bi tijelo pripremili za ukop. Čovjek po imenu Josip donio je čisto laneno platno u koje će umotati izranjavano i izmučeno mrtvo tijelo.

TKO su ti ljudi i koga to polažu u grob? Ima li sve to ikakve veze s tobom? Da bismo dobili odgovore na ova pitanja, vratimo se na početak tog vrlo značajnog dana.

Četvrtak navečer, 14. nisana

Sjajan, pun Mjesec polako izlazi nad Jeruzalemom. Grad prepun ljudi smiruje se nakon užurbanog dana. Večeras se u zraku posvuda osjeća miris pečene janjetine. Da, na tisuće ljudi priprema se za jedan poseban događaj — za godišnju proslavu Pashe.

U jednoj prostranoj gostinskoj sobi za postavljenim stolom nalazimo Isusa Krista i njegovih 12 apostola. Poslušaj! Isus govori. “Svom sam dušom čeznuo ovu pashu blagovati s vama prije svoje muke”, kaže on (Luka 22:15, Duda-Fućak). Isus zna da ga njegovi religiozni neprijatelji namjeravaju ubiti. No prije nego što dolazi do toga, te se večeri odigrava nešto vrlo značajno.

Nakon slavljenja Pashe, Isus objavljuje: “Jedan izmedju vas izdaće me” (Matej 26:21). Ta izjava unosi uznemirenost među apostole. Tko li bi to mogao biti? Nakon kratkog razgovora Isus, obraćajući se Judi Iskariotu, kaže: “Šta činiš čini brže” (Ivan 13:27). Premda drugi to još ne znaju, Juda je izdajica. On odlazi da bi ispunio svoju kukavičnu ulogu u zavjeri protiv Isusa.

Posebna svečanost

Isus sada uvodi jednu posve novu svečanost — svečanost kojom će se obilježavati njegova smrt. Uzevši kruh, Isus nad njim upućuje zahvalnu molitvu i dijeli ga. “Uzmite, jedite”, kaže on. “Ovo je tijelo moje koje se daje za vas.” Nakon što je svaki od njih pojeo nešto kruha, on uzima čašu crvenog vina i upućuje blagoslov nad njom. “Pijte iz nje svi”, kaže im Isus, objašnjavajući: “Ova je čaša novi zavjet mojom krvi koja se za vas proljeva.” Preostaloj 11-orici vjernih apostola daje uputstvo: “Ovo činite meni za spomen” (Matej 26:26-28; Luka 22:19, 20; 1. Korinćanima 11:24, 25).

Te večeri Isus dobrohotno priprema svoje lojalne apostole na ono što ih čeka i ponovno ih uvjerava u svoju duboku ljubav prema njima. “Od ove ljubavi niko veće nema”, objašnjava on, “da ko dušu svoju položi za prijatelje svoje. Vi ste prijatelji moji ako tvorite što vam ja zapovijedam” (Ivan 15:13-15). Da, 11-orica apostola dokazala su da su pravi prijatelji ostajući uz Isusa u njegovim kušnjama.

Kasno te večeri — možda je već prošla ponoć — Isus upućuje nezaboravnu molitvu, nakon koje pjevaju hvalospjeve Jehovi. A potom obasjani svjetlošću punog Mjeseca napuštaju grad i prelaze dolinu Kidron (Ivan 17:1–18:1).

U Getsemanskom vrtu

Nešto kasnije, Isus i apostoli stižu u Getsemanski vrt. Ostavivši osmoricu apostola na ulazu u vrt, Isus odvodi Petra, Jakova i Ivana dublje među maslinova stabla. “Žalosna je duša moja do smrti”, govori on trojici apostola. “Počekajte ovdje, i stražite” (Marko 14:33, 34).

Trojica apostola čekaju dok Isus ulazi dublje u vrt da bi se molio. Uz snažne jecaje i suze, on preklinje: “Oče! kad bi htio da proneseš ovu čašu mimo mene!” Na Isusovim leđima leži ogromna odgovornost. Koliku li mu tjeskobu izaziva pomisao na to što će Jehovini neprijatelji reći kada njegov jedinorođeni Sin bude poput nekog zločinca pribijen na stup! Još bolniju napetost Isus osjeća pri pomisli na sramotu koja bi bila nanesena njegovom dragom nebeskom Ocu ako bi posrnuo na ovom mučnom ispitu. Isus se toliko usrdno moli i obuzima ga takva bol da mu znoj postaje kao kapi krvi koje padaju na zemlju (Luka 22:42, 44).

Isus upravo dovršava svoju treću molitvu. Sada se približavaju ljudi koji nose baklje i svjetiljke. Ispred svih njih ide nitko drugi do Juda Iskariot, koji prilazi ravno Isusu. “Zdravo, rabi!” kaže on i vrlo srdačno ljubi Isusa. “Juda!” nato će Isus, “zar cjelivom izdaješ sina čovječijega?” (Matej 26:49; Luka 22:47, 48; Ivan 18:3).

Odjednom, apostoli shvaćaju što se događa. Njihov Gospodin i drag prijatelj samo što nije uhapšen! Zato Petar hvata mač i odsjeca uho prvosvećenikovom robu. “Pustite! Dosta!” hitro poviče Isus. Pruživši ruku, on liječi roba i Petru zapovijeda: “Vrati mač svoj u korice, jer svi koji se mača hvataju od mača ginu” (Luka 22:50, 51; Matej 26:52; St). Službenici i vojnici hvataju Isusa i vežu ga. Apostoli, prestrašeni i zbunjeni, napuštaju Isusa i bježe u noć (Matej 26:56; Ivan 18:12).

Petak ujutro, 14. nisana

Petak je, ponoć je već dobrano prošla i teku rani jutarnji sati. Isusa najprije vode u dom nekadašnjeg prvosvećenika Ane, koji još uvijek ima veliki utjecaj i moć. Ana ga ispituje, a zatim naređuje da ga odvedu u dom prvosvećenika Kaife, gdje se okupio Sanhedrin.

Vjerski vođe sada pokušavaju pronaći svjedoke da bi iznijeli lažne dokaze protiv Isusa. Međutim, lažni svjedoci ne mogu se čak ni složiti u svojim iskazima. Isus čitavo vrijeme šuti. Mijenjajući svoju taktiku, Kaifa zahtijeva: “Zaklinjem te živijem Bogom da nam kažeš jesi li ti Kr[i]st sin Božij?” To je činjenica koju se ne može zanijekati, zato Isus hrabro odgovara: “Jesam; i vidjećete sina čovječijega gdje sjedi s desne strane sile i ide na oblacima nebeskijem” (Matej 26:63; Marko 14:60-62).

“Huli na Boga”, viče Kaifa. “Šta nam trebaju više svjedoci?” Neki od njih sada šamaraju Isusa i pljuju na njega. Drugi ga udaraju šakama i obasipaju uvredama (Matej 26:65-68; Marko 14:63-65). U petak, ubrzo nakon svanuća, Sanhedrin se ponovno sakuplja, vjerojatno zato da bi se nezakonitom noćnom suđenju dao izvjestan privid legalnosti. Isus ponovno hrabro daje do znanja da je on Krist, Sin Božji (Luka 22:66-71).

Zatim svećenički glavari i stariji muževi odvlače Isusa na suđenje pred Poncija Pilata, rimskog namjesnika u Judeji. Optužuju Isusa da potkopava državu, zabranjuje plaćanje poreza cezaru i da “govori da je on Kr[i]st car” (Luka 23:2; usporedi Marka 12:17). Preslušavši Isusa, Pilat izjavljuje: “Ja ne nalazim nikakve krivice na ovome čovjeku” (Luka 23:4). Kad Pilat čuje da je Isus iz Galileje, naređuje da ga se pošalje Herodu Antipi, vladaru Galileje koji se za vrijeme Pashe nalazi u Jeruzalemu. Herod nema namjeru pobrinuti se da se provede pravda. On samo želi da Isus učini neko čudo. Budući da Isus ne udovoljava njegovoj znatiželji i ostaje šutjeti, Herod i njegovi vojnici ismijavaju ga i ponovno ga šalju Pilatu.

“Kakvo je dakle on zlo učinio?” ponovno pita Pilat. “Ja ništa na njemu ne nadjoh što bi zasluživalo smrt; daklem da ga izbijem pa da pustim” (Luka 23:22). Stoga naređuje da se Isusa izbičuje bičem od višestrukog remenja koje bolno razdire Isusova leđa. Vojnici mu zatim na glavu utiskuju krunu od trnja. Izruguju ga i udaraju tvrdom trskom, utiskujući mu krunu od trnja još dublje u tjeme. Podnoseći sav taj neopisivi bol i zlostavljanje, Isus zadržava izuzetno dostojanstvo i snagu.

Pilat ga — nadajući se možda da će izmučeno stanje u kojem se Isus nalazi pobuditi barem malo suosjećajnosti — ponovno izvodi pred mnoštvo naroda. “Evo”, uzvikuje Pilat, “izvodim [ga] k vama na polje, da vidite da na njemu ne nalazim nikakve krivice.” Ali svećenički glavari viču: “Raspni ga, raspni” (Ivan 19:4-6). Kako mnoštvo sve jače navaljuje, Pilat odustaje i izručuje Isusa da ga se pribije na stup.

Teška smrt

Sada je već jutro napola prošlo, možda se bliži podne. Isusa odvode izvan Jeruzalema na mjesto koje se naziva Golgota. Kroz ruke i noge zabijaju mu velike čavle i pribijaju ga na mučenički stup. Riječima se ne može opisati bol koju osjeća dok se rane od čavala razdiru pod težinom njegovog tijela nakon podizanja mučeničkog stupa. Okuplja se mnoštvo ljudi i promatra kako Isusa i dvojicu zločinaca pribijaju na stup. Mnogi pogrdno govore o Isusu. “Drugima pomože”, rugaju se svećenički glavari i ostali, “a sebi ne može pomoći.” Izruguju mu se čak i vojnici, pa i dvojica zločinaca pribijenih na stup (Matej 27:41-44).

Iznenada u podne, nakon što se Isus već neko vrijeme nalazi na stupu, nad tim se područjem spušta zastrašujuća tama božanskog porijekla i traje tri sata.a Možda je baš to potaklo jednog zločinca da prekori onog drugog. A zatim, obraćajući se Isusu, on moli: ‘Opomeni me se kad dođeš u svoje carstvo.’ Kakve li zadivljujuće vjere pred samu smrt! ‘Zaista ti kažem danas’, odgovara Isus, ‘bit ćeš sa mnom u raju’ (Luka 23:39-43).

U oko tri sata poslijepodne Isus osjeća da mu se bliži smrt. “Žedan sam”, kaže on. A zatim glasno poviče: “Bože moj! Bože moj! za što si me ostavio?” Isus osjeća da mu je Otac takoreći uskratio svoju zaštitu da bi njegova besprijekornost mogla biti ispitana do krajnje granice, te citira Davidove riječi. Netko Isusu na usta stavlja spužvu namočenu uskislim vinom. Uzevši malo vina, Isus s uzdahom izusti: “Svrši se.” Zatim poviče: “Oče! u ruke tvoje predajem duh svoj”, sagne glavu i izdahne (Ivan 19:28-30; Matej 27:46; Luka 23:46; Psalam 22:1).

Budući da je kasno poslijepodne, hitro se vrše pripreme da se Isusa položi u grob prije nego što zalaskom sunca počne sabat (15. nisana). Josip iz Arimateje, ugledni član Sanhedrina koji je potajno bio Isusov učenik, dobiva dozvolu za ukop. Nikodem, također član Sanhedrina koji je kriomice iskazivao vjeru u Isusa, donosi stotinu funti (33 kilograma) smirne i aloje. Oni pažljivo polažu Isusovo tijelo u novi spomen-grob koji se nalazi u blizini.

Ponovno je živ!

U nedjelju rano ujutro, dok je još mrak, Marija Magdalena i još neke žene dolaze do Isusove grobnice. Ali gle! Kamen na ulazu u grobnicu je pomaknut. Pa, i grobnica je prazna! Marija Magdalena žurno odlazi obavijestiti o tome Petra i Ivana (Ivan 20:1, 2). Netom nakon što je otišla, preostalim ženama pojavljuje se anđeo. On kaže: “Ne bojte se.” I potiče ih: “Idite brže te kažite učenicima njegovijem da je ustao iz mrtvijeh” (Matej 28:2-7).

Dok one tako žure, sreću nikog drugog do samog Isusa! “Idite te javite braći mojoj”, govori im on (Matej 28:8-10). Kasnije se Isus pojavljuje Mariji Magdaleni koja se nalazi kod grobnice i plače. Ona jedva obuzdava svoju radost i žurno odlazi ostalim učenicima prenijeti prekrasne vijesti (Ivan 20:11-18). Ustvari, te se nezaboravne nedjelje uskrsnuli Isus pet puta pojavljuje različitim učenicima, ne ostavljajući sumnje u to da je doista ponovno živ!

Kako to utječe na tebe

Kako mogu događaji koji su se odigrali prije 1 966 godina utjecati na tebe koji živiš na pragu 21. stoljeća? Jedan od očevidaca tih događaja objašnjava: “U tome nam se očitovala ljubav Božja što je Bog poslao na svijet svoga jedinorođenog Sina da živimo po njemu. U ovome se sastoji ljubav: nismo mi ljubili Boga, nego je on ljubio nas i poslao Sina svoga kao žrtvu pomirnicu za naše grijehe” (1. Ivanova 4:9, 10, St).

Na koji način Kristova smrt predstavlja “žrtvu pomirnicu”? Ona je pomirnica tako što otvara mogućnost za postizanje dobrog odnosa s Bogom. Prvi čovjek Adam pobunio se protiv Boga i zato je svojim potomcima ostavio u nasljeđe grijeh i smrt. Isus je, s druge strane, dao svoj život kao otkupninu da bi platio cijenu ljudskog grijeha i smrti te je tako položio temelj na kojem Bog može pokazivati milosrđe i naklonost (1. Timoteju 2:5, 6). Iskazujući vjeru u Isusovu žrtvu za okajanje grijeha, možeš biti oslobođen osude koju si naslijedio od grešnika Adama (Rimljanima 5:12; 6:23). S druge strane, to ti otvara divnu mogućnost da razviješ osobni odnos sa svojim nebeskim Ocem punim ljubavi, Jehovom Bogom. Kratko rečeno, Isusova najveća žrtva može za tebe značiti beskrajan život (Ivan 3:16; 17:3).

Ta i još neke srodne teme razmatrat će se u četvrtak navečer, 1. travnja, na desecima tisuća mjesta diljem svijeta, kada se milijuni ljudi budu okupili da obilježe smrt Isusa Krista. Pozivamo te da prisustvuješ. Jehovini svjedoci na tvom području rado će ti reći gdje i kada možeš doći. Ako budeš prisutan, time ćeš nesumnjivo produbiti svoje cijenjenje prema onome što su naš Bog pun ljubavi i njegov dragi Sin učinili posljednjeg dana Isusovog života na Zemlji.

[Bilješka]

[Tabela/slike na stranici 7]

ISUSOVA SMRT I USKRSNUĆE

NISAN 33. n. e.

DOGAĐAJI

NAJVEĆI ČOVJEKb

14. Četvrtak navečer

Proslava Pashe; Isus pere noge apostolima; Juda odlazi izdati Isusa; Krist uspostavlja Spomen-svečanost obilježavanja svoje smrti (koja se ove godine održava u četvrtak 1. travnja nakon zalaska sunca); upućuje savjete svojim apostolima da bi ih pripremio za svoj odlazak

113, odl. 2 do 117, odl. 1

Od ponoći do svanuća

Nakon molitve i pjesama hvale Isus i apostoli odlaze u Getsemanski vrt; Isus se moli s jakim vapajima i suzama; Juda Iskariot dolazi s mnoštvom ljudi i izdaje Isusa; apostoli bježe dok Isusa vežu i odvode Ani; odveden je prvosvećeniku Kaifi i pojavljuje se pred Sanhedrinom; osuđen je na smrt; verbalno i fizički je zlostavljan; Petar se tri puta odriče Isusa

117 do 120

Petak ujutro

U osvit zore Isus se ponovno pojavljuje pred Sanhedrinom; odveden je Pilatu; poslan Herodu; zatim ponovno Pilatu; Isusa bičuju, vrijeđaju i napadaju; Pilat popušta pod pritiskom i izručuje ga da ga se pribije na stup; potkraj jutra odveden je na Golgotu na pogubljenje

121 do 124

Nakon podneva

Kratko prije podneva pribijen je na stup; pojavljuje se tama koja traje od podneva pa sve do oko tri sata poslijepodne kad Isus umire; snažan potres; hramska zavjesa cijepa se napola

125, 126

Kasno poslijepodne

Prije početka sabata Isusovo tijelo položeno je u grob u vrtu

127, odl. 1-7

15. Petak navečer

Počinje sabat

-

Subota

Pilat dopušta da se postavi straža kod Isusovog groba

127, odl. 8-9

16. Nedjelja

Rano ujutro Isusov grob pronađen je prazan; uskrsnuli Isus pojavljuje se do 129, odl. 10 (1) grupi svojih učenica, među kojima su Saloma, Ivana i Marija, Jakovljeva majka; (2) Mariji Magdaleni; (3) Kleofi i njegovom suradniku; (4) Šimunu Petru; (5) skupini apostola i drugih učenika

127, odl. 10

[Bilješka]