Mladi pitaju...

Jesam li počinio neoprostiv grijeh?

“NIKAD se nisam osjećao tako malodušno. Nisam više imao nimalo samopoštovanja i mislio sam da mi Bog neće nikad oprostiti” (Marco).a

“Bio sam jako obeshrabren. Nad srce mi se nadvio osjećaj krivnje. Mislio sam da sam počinio neoprostive grijehe” (Alberto).

“Nema čovjeka koji ne griješi”, kaže Biblija (1. Carevima 8:46). No ponekad tinejdžer može misliti da je učinio više nego samo bezazlenu pogrešku. Mogao bi ga, kao Marca i Alberta, tištiti neumoljiv osjećaj krivnje. Mogao bi smatrati da je to što je učinio toliko odvratno, toliko zlo da mu Bog nikad neće moći oprostiti.

Što ako te muče takvi osjećaji? Ohrabri se. Tvoja situacija nije nipošto beznadna.

Zašto nas muči savjest

Potpuno je prirodno da ti je žao ako si učinio nerazboritu pogrešku. Svi se rađamo s darom kojeg Biblija naziva “savjest”. To je unutarnji osjećaj za ispravno i pogrešno, unutarnji alarm koji se obično oglašava kad činimo nešto loše (Rimljanima 2:14, 15). Razmotri, naprimjer, slučaj kralja Davida. Počinio je preljub s tuđom ženom. Poslije je uredio da njen suprug Urija bude poslan u sigurnu smrt (2. Samuelova 11:2-17). Kako je to djelovalo na Davida?

“Dan i noć tištaše me ruka [Božja]”, priznao je David. Da, osjećao je pritisak Božjeg neodobravanja. David je također rekao: “Nema mira u kostima mojim od grijeha mojega. Jer bezakonja moja izadjoše vrh glave moje, kao teško breme otežaše mi. (...) Vas dan idem sjetan” (Psalam 32:4; 38:3-6). Davida je nastavila mučiti savjest sve dok ga nije nagnala da poduzme pozitivne korake i pokaje se za svoj grijeh.

Slično tome, i tebi će, ako su te odgajali kršćanski roditelji a onda zastraniš što se tiče biblijskih mjerila, biti žao. To je normalan, zdrav osjećaj grižnje savjesti. On može navesti osobu na to da se popravi ili zatraži pomoć prije no što krivo postupanje postane ukorijenjena navika. S druge strane, osoba koja ustraje u grijehu narušit će svoju savjest. S vremenom savjest postaje neosjetljiva, poput otvrdnule kože (1. Timoteju 4:2). Sigurno će uslijediti moralna iskvarenost (Galaćanima 6:7, 8).

Božanska tuga

Ne iznenađuje, dakle, da Biblija govori o ‘grijehu koji vodi u smrt’ (1. Ivanova 5:16, Rupčić; usporedi Matej 12:31). Takav grijeh nije samo tjelesna slabost. Počinjen je namjerno, svojeglavo, uporno. Ono što takav grijeh čini neoprostivim nije toliko sam grijeh koliko stanje srca osobe koja griješi.

No činjenica da osjećaš bol i žaljenje zbog svog neispravnog postupanja, pokazuje da nisi počinio neoprostiv grijeh. Biblija kaže da “žalost koja je po Bogu donosi za spasenje pokajanje” (2. Korinćanima 7:10). Da, zapazi pobudu koja se daje u Jakovu 4:8-10: “Očistite ruke, grješnici, popravite srca svoja, nepostojani. Budite žalosni i plačite i jaučite: smijeh vaš neka se pretvori u plač, i radost u žalost. Ponizite se pred Gospodinom, i podignuće vas.”

Istina, grijeh može biti vrlo ozbiljan. Mlada se Julie, naprimjer, s dečkom upustila u ljubljenje i peting. “U početku sam imala vrlo jak osjećaj krivnje”, priznaje ona, “ali sam se s vremenom navikla na to. To nije više jako uznemiravalo moju savjest.” Nakon nekog vremena nečisti postupci toliko su uzeli maha da je došlo do spolnog odnosa. “Osjećala sam se bijedno”, kaže Julie. “Savjest mi je toliko oslabila da se to ponovilo nekoliko puta.”

Je li takva situacija beznadna? Nije bezuvjetno. Što je bilo s Manasijom, jednim od Judinih kraljeva? Počinio je krajnje ozbiljne grijehe koji su uključivali spiritizam i žrtvovanje djece. No Bog mu je ipak oprostio radi njegovog iskrenog pokajanja (2. Dnevnika 33:10-13). Što je bilo s kraljem Davidom? Pošto se pokajao za svoja zla djela, ustanovio je da je Jehova Bog koji je ‘dobar i rado prašta’ (Psalam 86:5, St).

Današnji kršćani imaju ovo jamstvo: “Ako priznajemo grijehe svoje, vjeran je i pravedan da nam oprosti grijehe naše, i očisti nas od svake nepravde” (1. Ivanova 1:9; naglašeno od nas). Kome bi osoba trebala priznati grijehe? Prvenstveno Jehovi Bogu. ‘Izlivaj pred njim srce svoje’ (Psalam 32:5; 62:8). Možda će ti biti od koristi da čitaš Davidovu pokajničku ispovijed iz 51. Psalma.

Biblija osim toga potiče kršćane koji su upali u ozbiljan grijeh da razgovaraju sa skupštinskim starješinama (Jakov 5:14, 15). Njihov usrdan savjet i molitve mogu ti pomoći da ponovo uspostaviš odnos s Bogom i da zadobiješ čistu savjest. Oni mogu razlučiti slabost od zloće. Također bi se trebali pobrinuti da dobiješ pomoć koja ti je potrebna da bi izbjegavao ponavljati svoj grijeh. Julie, pošto je i sama poduzela taj hrabar korak, savjetuje: “Pokušala sam ‘samu sebe ukoriti’ i čak sam mislila da je to donekle djelotvorno. No nakon godinu dana znala sam koliko sam bila u krivu. Ne možeš riješiti ozbiljne probleme bez pomoći starješina.”

Osjećaj krivnje zbog lakših grijeha

Međutim, tinejdžer ponekad “učini kakav krivi korak prije nego je toga svjestan” (Galaćanima 6:1, NW). Ili pak dozvoli da njega ili nju nadvlada tjelesni nagon. U takvoj situaciji tinejdžer može patiti od dubokih osjećaja krivnje — možda osjeća više krivnje nego što grijeh zapravo zaslužuje. Dolazi do bespotrebne patnje. Takvi duboki osjećaji krivnje mogu biti posljedica zdrave ali prekomjerno osjetljive savjesti (Rimljanima 14:1, 2). Prisjeti se, kad griješimo, “imamo zastupnika kod oca, Isu[sa Kri]sta pravednika” (1. Ivanova 2:1, 2).

Razmotri ponovo slučaj mladog Marca, koji je naveden u našem uvodu. Ovaj mladi kršćanin bio je uvjeren da je počinio neoprostiv grijeh. Znao si je govoriti: ‘Tako dobro poznajem biblijska načela, a ipak ne mogu prestati griješiti!’ Što je bio njegov grijeh? Problem s masturbacijom. ‘Kako mi Bog može oprostiti kad ne mogu prekinuti s tom navikom?’, razmišljao bi Marco. Alberto, koji je slično tome vodio borbu sa samozadovoljavanjem, rekao je: “Duboko u sebi osjećao sam krivnju jer se nisam mogao osloboditi grijeha.”

Masturbacija jest nečista navika (2. Korinćanima 7:1). Međutim, Biblija je ne svrstava u ozbiljne grijehe kao što je blud. Biblija je zapravo ni ne spominje. Stoga upuštanje u masturbaciju teško da bi bilo neoprostivo. Smatrati to neoprostivim moglo bi zapravo biti opasno; tinejdžer bi mogao misliti kako nema smisla da pokuša nadvladati problem. No biblijska načela pokazuju da bi se kršćanin trebao snažno naprezati kako bi se borio protiv te navikeb (Kološanima 3:5). Jehova zna da “svi pogrješujemo mnogo puta” (Jakov 3:2). Ako se grijeh ponovi, tinejdžer se ne treba osjećati osuđen.

Isto vrijedi i za druge naopake postupke i prestupke. Jehova ne zahtijeva da se kažnjavamo pretjeranim osjećajem krivnje. Naprotiv, njemu je ugodno kad poduzimamo korake da ispravimo problem (2. Korinćanima 7:11; 1. Ivanova 3:19, 20).

Izvori pomoći i utjehe

No vjerojatno će ti biti potrebna osobna pomoć da to učiniš. Bogobojazni roditelji često mogu uvelike pomoći i pružiti podršku svojoj djeci. I kršćanska skupština pruža druge izvore pomoći. Marco se prisjeća: “Ono što mi je doista pomoglo bio je razgovor s jednim starješinom. Trebala mi je hrabrost da se otvorim i kažem mu svoje najintimnije misli. No on mi je ulio povjerenje, pa sam ga zamolio za savjet.” Alberto je također zatražio savjet od starješine. “Ne mogu zaboraviti njegov ohrabrujuć savjet”, kaže Alberto. “Rekao mi je da je i on imao isti problem kad je bio mlad. Nikad to ne bih vjerovao. Slušao sam ga, veoma cijeneći njegovu iskrenost.” Uz takvu pomoć i podršku, Marco i Alberto su svladali svoje probleme. Danas obojica služe na odgovornim položajima svaki u svojoj skupštini.

Usrdna molitva jedna je daljnja pomoć. Možeš se, poput Davida, moliti za “čisto srce” i ‘postojan duh’ (Psalam 51:12, St). Čitanje Božje riječi još je jedan izvor utjehe. Moglo bi ti, naprimjer, biti ohrabrujuće da saznaš kako je i apostol Pavao imao unutrašnje borbe. On je priznao: ‘Kad hoću dobro da činim, na zlo me nagoni’ (Rimljanima 7:21). Pavao je uspijevao držati svoje naopake sklonosti pod kontrolom. I ti to možeš. Možda će ti posebno utješno biti čitanje psalama, naročito onih koji govore o Božjem opraštanju, kao naprimjer Psalmi 25, 86. i 103.

U svakom slučaju, izbjegavaj da se povlačiš u sebe i dozvoljavaš da tobom vlada pesimizam (Priče Salamunove 18:1, NW). U potpunosti se okoristi Jehovinim milosrđem. Prisjeti se da on “prašta mnogo” na temelju Isusove otkupne žrtve (Izaija 55:7; Matej 20:28). Nemoj umanjivati svoje grijehe, no nemoj niti zaključiti da ti Bog ne može oprostiti. Ojačaj svoju vjeru i odlučnost da mu služiš (Filipljanima 4:13). S vremenom ćeš zadobiti mir u mislima i duboku unutrašnju radost znajući da ti je oprošteno. (Usporedi Psalam 32:1.)

[Bilješke]

[Slika na stranici 19]

Razgovaranje o problemu s osposobljenim kršćaninom može dovesti do novog načina gledanja na stvari