Starješine — postupajte obzirno sa Božjim stadom

“Bili smo među vama blagi, kao majka koja s ljubavlju njeguje svoju djecu” (1. SOLUNJANIMA 2:7, ST).

1. Zašto se svaki lojalni Svjedok Jehove može osjećati sigurnim?

JEHOVA je Veliki Pastir. On bogato zbrinjava svoje ovcama slične sluge i za volju svog svetog imena vodi ih “stazama pravednosti”. Konačno, oni koji vrše njegovu volju ne trebaju se ničega bojati, a da bi bili utješeni mogu se obratiti svom suosjećajnom Bogu. Svaki lojalni Svjedok Jehove ima uistinu dobrih razloga da se osjeća sigurnim pod skrbi Boga punog ljubavi (Psalam 23:1-4).

2. Koja je svojstva pokazivao Isus kao odraz Božje slave?

² Isus Krist je “odraz njegove [Božje] slave i točna slika samo njegova bića” (Jevrejima 1:1-4, NS). Stoga je i Isus kao Vrsni Pastir pokazivao ljubav i suosjećanje (Ivan 10:14, 15). Primjerice, jednom prilikom “vidje silan narod i sažali se nad njima, jer su bili ‘kao ovce bez pastira’, te ih poče učiti dugo” (Marko 6:34, ST).

3. (a) Koja svojstva Jehove Boga i Isusa Krista trebaju oponašati kršćanski potpastiri? (b) Što je apostol Pavao savjetovao nadglednicima i na što ih je upozorio?

³ Svi kršćani moraju ‘oponašati Boga i nastaviti hoditi u ljubavi, kao što je i Krist njih ljubio’ (Efežanima 5:1, 2, NS). Stoga moraju biti suosjećajni i puni ljubavi, što prvenstveno vrijedi za potpastire Božjeg stada. Apostol Pavao je rekao: “Pazite na sebe i na sve stado u kome vas je duh sveti postavio nadglednicima da pasete Božju skupštinu, koju je kupio krvlju svoga Sina. Znam da će nakon mog odlaska ući među vas okrutni vuci i neće obzirno postupati sa stadom, i između vas samih dići će se ljudi i govoriti iskrivljene stvari da bi odvukli učenike za sobom” (Djela apostolska 20:28-30, NS).

4. (a) Što se dogodilo tokom vremena, a u vezi Pavlovog upozorenja iz Djela apostolskih 20:29, 30? (b) Koja pitanja zaslužuju sada da budu razmotrena?

⁴ Tokom vremena pojavili su se “okrutni vuci” koji ‘nisu obzirno postupali sa stadom’. Kako li smo radosni mi Jehovini svjedoci što naši starješine ne postupaju tako tiranski! Međutim, kakav način postupanja mogu od tih duhom imenovanih nadglednika očekivati njihova braća u vjeri? I kako mogu ti imenovani obzirno postupati s Jehovinim ovcama?

Ne gospodariti nad stadom

5. (a) Kako svjetovni vladari većinom postupaju sa svojim podanicima? (b) Kako je Isus objasnio da među njegovim sljedbenicima nema mjesta tiranskom postupanju?

⁵ S pravom možemo očekivati da kršćanski starješine s nama postupaju suosjećajno. Oni nisu nalik svjetovnim vladarima koji većinom gospodare nad svojim podanicima. Primjerice, za Karla Velikog (vrijeme vladanja: 768-814. n. e.) izvještava se da je “pod prijetnjom smrtne kazne prisiljavao Saksonce na pokrštavanje, da je najtežim kaznama osuđivao one koji su se ogriješili o korizmu (vrijeme posta) i posvuda prisiljavao na obraćenje” (William Jones, The History of the Christian Church). Među Isusovim sljedbenicima nema mjesta tiranskom postupanju, jer on je rekao: “Znate da vladari naroda okrutno postupaju s njima, i da se velikaši služe svojom vlašću protiv njih. Neka ne bude tako među vama! Naprotiv, tko želi biti velik među vama, neka bude vaš poslužnik! A tko želi biti prvi među vama, neka bude vaš sluga po primjeru Sina Čovječjega, koji nije došao da mu služe, nego da on služi i da dadne život kao otkup mjesto svih” (Matej 20:25-28, ST).

6. (a) Koji su glavni činioci očiti u vezi starješina? (b) Što skupština s dobrim razlogom može očekivati od starješina, i kakvim se trebaju sami smatrati ti muževi?

⁶ Kršćanin koji “teži sa službom nadglednika, vrstan posao želi” (1. Timoteju 3:1, NS). Ako to uzmemo u obzir i uvažimo upravo citiran Isusov savjet, dolazimo do sljedećih temeljnih činilaca: 1) Kršćanski starješine ne smiju tiranski postupati s drugima; (2) oni koji su na odgovornim položajima u redovima Isusovih sljedbenika moraju biti njihovi sluge, a ne gospodari; i (3) muževi koji teže za nadgledničkom službom trebaju tu službu smatrati ‘vrsnim poslom’, a ne visokim položajem (Priče Salamunove 25:27; 1. Korinćanima 1:31). Oznaka “starješina” ne uzdiže obožavatelja Jehove iznad drugih. Štoviše, skupština s dobrim razlogom očekuje od svih starješina da budu duhovno zreli, iskusni i ponizni muževi koji preuzimaju vodstvo u svetoj službi. Da, starješine se trebaju smatrati poniznim slugama Jehove Boga, Isusa Krista i svojih kršćana (Rimljanima 12:11; Galaćanima 5:13; Kološanima 3:24).

7. (a) Kako da starješine primijene ono što se u 2. Korinćanima 1:24 kaže o ophođenju s drugima? (b) Što moraju učiniti starješine kad stignu uputstva od Vodećeg tijela?

⁷ Ako neki starješina ponizno služi drugima, jedva je za očekivati da će ‘gospodariti nad njima’. I kako je dobro da naši nadglednici imaju Pavlovo stajalište! A on je rekao kršćanima Korinta: “Ne bismo se htjeli vladati kao gospodari vaše vjere, štoviše, mi smo (samo) suradnici na vašoj radosti” (2. Korinćanima 1:24, ST). Prema tome, oni koji s puno ljubavi vrše nadgledavanje, ne opterećuju ostalu braću na nepotreban način ljudskim pravilima. Umjesto toga, nadglednici u redovima Jehovinih svjedoka vode se biblijskim temeljnim načelima, služeći svojoj braći na prijazan, koristan način. Oni poklanjaju Božjem stadu veliku pažnju i tome što bezuvjetno slijede uputstva Vodećeg tijela Jehovinih svjedoka (15. poglavlje Djela apostolskih).

8. Kakvo je bilo Pavlovo stajalište prema braći u vjeri i kako bi to trebalo djelovati na starješine 20. stoljeća?

⁸ Budući da je Pavao obzirno postupao s Božjim stadom, mogao je reći kršćanima Soluna: “Bili smo među vama blagi. Kao majka koja s ljubavlju njeguje svoju djecu, tako smo vam, ovladani ljubavlju prema vama, jer ste nam omiljeni, htjeli predati ne samo Radosnu vijest Božju nego i svoj život” (1. Solunjanima 2:7, 8, ST). Pavao je postupao poput majke hraniteljice koja toliko ljubi svoju djecu da njihovo dobro pretpostavlja vlastitom, postupajući obzirno s njima. Kakvog li podstreka starješinama 20. stoljeća da obzirno postupaju sa stadom Božjim!

Izvor olakšanja i okrepe

9. Što je u Izaiji 32:1, 2 prorečeno u vezi današnjeg Jehovinog naroda?

⁹ Kad je prorok Izaija ukazivao na kraljevsku vladavinu Isusa Krista, koja je postala stvarnošću u naše vrijeme, prorekao je da će kralj vladati “za pravednost” a “kneževi” upravljati “za pravdu”. Prema tome, u teokratskoj organizaciji našeg vremena starješine se zalažu za interese uspostavljenog nebeskog Kraljevstva — a to je uistinu kneževska služba! Za svakog odgovornog muškarca važe slijedeće Izaijine proročanske riječi: “Svaki će se morati dokazati kao zaklon od vjetra i utočište od nevremena, kao potoci u zemlji bezvodnoj, kao sjenka velike stijene u zemlji izmorenoj” (Izaija 32:1, 2, NS).

10. Što bi trebao biti svaki starješina iz redova Jehovinih svjedoka?

¹⁰ Za razliku od okrutnih religiozih vođa takozvanog kršćanstva, starješine u redovima Jehovinih svjedoka predstavljaju izvor olakšanja i okrepe. Kao starješine koji služe u starješinstvu, oni unapređuju mir i sigurnost među Jehovinim narodom. Svaki starješina može osobno doprinijeti tom vrsnom stanju time što obzirno postupa s Božjim stadom.

Pravdom i pravednošću

11. (a) Koje je stanje, a koje je u općenitom vladalo među kršćanima prvog stoljeća, i danas uočljivo u većini skupština Jehovinih svjedoka? (b) Koju odgovornost imaju nadglednici prema skupštini, i zašto?

¹¹ U kršćanskim skupštinama prvog stoljeća bilo je, doduše, i problema, ali je u općenitom vladao mir, jedinstvo i radost (1. Korinćanima 1:10-12; 3:5-9; Efežanima 1:2; Jakov 2:1-9; 3:2-12; 4:11, 12; 1. Ivanova 1:3, 4). I danas se u većini skupština Jehovinih svjedoka primjećuje uzorno duhovno stanje, zahvaljujući Božjem blagoslovu, Kristovom vodstvu i vjernom radu imenovanih nadglednika. Da bi se u skupštini sačuvao mir, jedinstvo i radost, starješine traže božansku pomoć, revno se trudeći da Božju organizaciju održe moralno i duhovno čistom (Izaija 52:11). Nečista organizacija ne bi se nikada mogla odlikovati mirom i radošću, i ona sigurno ne bi mogla imati Božje priznanje i blagoslov. Jehovine oči su ‘prečiste da bi zloću gledale’, što znači trpjele nepravedno postupanje (Habakuk 1:13, ST). Stoga se između ostalog očekuje od starješina da se na ispravan, biblijski način bave pravnim stvarima. No, što bi sve trebalo uzeti u obzir kad se rješavaju takvi slučajevi?

12. Iako se ne miješaju u osobne stvari, kako moraju postupati starješine, prema Galaćanima 6:1, kad se ne radi o povredi biblijskih zakona ili temeljnih načela?

¹² Možda je moguće da u slučajevima kad se radi o osobnim razmiricama ili neslaganjima dotični riješe tu stvar sami među sobom (Matej 18:15-17). Budući da starješine nisu ‘gospodari naše vjere’, nije potrebno da imaju uvid u čisto osobne stvari, tako dugo dok se ne radi o teškoj povredi biblijskih zakona ili temeljnih načela. Naravno, ako postoje dokazi da je netko “učinio kakav krivi korak prije nego je toga svjestan”, ispravno je da oni koji imaju duhovne sposobnosti pokušaju “takvog čovjeka ispraviti u duhu blagosti” (Galaćanima 6:1, NS).

13. Kako proizlazi iz Biblije da starješine mogu nešto poduzeti samo ako postoje dokazi, a ne jednostavno na temelju prepričavanja?

¹³ Starješine moraju nastupati “za pravdu”, moraju uvijek biti nepristrani. Stoga poduzimaju nešto tek kad postoje dokazi za prijestup, a ne jednostavno samo na temelju prepričavanja. Pavao je savjetovao: “Tužbe protiv svećenika [starijeg čovjeka, NS] ne primaj osim na osnovu dvaju ili triju svjedoka” (1. Timoteju 5:19, ST). Prema Jehovinom mjerilu, u starom je Izraelu osoba optužena za težak grijeh bila ubijena “na iskaz dvojice ili trojice svjedoka”, a ne na iskaz “samo jednog svjedoka”. Osim toga, okrivljenom je očito bila dana prilika da se suoči sa svojim tužiteljima, i ako je bilo dovoljno dokaza ‘najprije su svjedoci digli ruku na nj, da ga smaknu’ (5. Mojsijeva 17:6, 7, ST).

14. (a) Što je, nemajući to pravo, pokušao učiniti Diotref? (b) Što Bog traži od starješina kad rješavaju pravne slučajeve?

¹⁴ Za poduzimanje pravnih koraka treba postojati dobar biblijski temelj. Kako li smo radosni što skupštinski starješine nisu nalik uobraženom Diotrefu prvog stoljeća naše ere! On je, nemajući to pravo, pokušao “izbaciti iz skupštine” one koji su pokazivali gostoljubivost prema putujućoj braći. Apostol Ivan nije olako gledao na takva nedjela, nego je rekao opominjući: ‘Ako dođem, podsjetit ću na njegova djela’ (3. Ivanova 9, 10, NS). Stoga i danas pravni odbor mora biti siguran da za poduzimanje postupaka isključenja postoji biblijski temelj.a Naravno, Bog od kršćanskih starješina očekuje da pravedno postupaju s drugima. Da, oni koji danas upravaljaju stvarima Jehovine zemaljske organizacije moraju biti “ljudima sposobni, bogobojazni i pouzdani” (2. Mojsijeva 18:21, ST).

15. Kakvu ulogu treba igrati molitva u postupku pravnog odbora?

¹⁵ Svaki kršćanski pravni odbor treba iskreno moliti Jehovu za pomoć. Sastanak sa bratom ili sestrom koji su okrivljeni za ozbiljan prijestup treba započeti molitvom. Da, bilo bi čak ispravno moliti i u toku razgovora, ako se ukaže posebna potreba za Božjom pomoći (Jakov 5:13-18).

16. Na koji način trebaju starješine rješavati pravni slučaj, i zašto?

¹⁶ Starješine su svjesni toga da je brat u vjeri, koji je okrivljen za neki prijestup, “ovca” Božjeg stada i da moraju obzirno postupati prema njemu. (Usporedi Ezekijel 34:7-14.). S doslovnim ovcama treba obzirno postupati, jer su plašljive, pa im je potrebna zaštita njihova pastira. A kako je onda sa simboličnim ovcama u skupštini? One se nesumnjivo osjećaju sigurnima pod zaštitom Velikog Pastira Jehove Boga i Vrsnog Pastira Isusa Krista. A potpastiri stada moraju postupati na način koji doprinosi unutarnjem miru i osjećaju sigurnosti ovcama sličnih Jehovinih slugu. Ako si kršćanski potpastir, osjećaju li se tvoja braća i sestre sigurnima i mirnima pod tvojom zaštitom? Doduše, starješine moraju čvrsto zastupati biblijske zakone i temeljna načela, ali Biblija nalaže da postupaju s ovcama s puno ljubavi, te da pravni slučaj rješavaju mirno, uredno i obazrivo.

17. Koje biblijske točke starješine ne smiju zanemariti, posebno u pravnom postupku?

¹⁷ “Svi često griješimo”, kad nešto kažemo, jer smo svi mi nesavršeni (Jakov 3:2, ST). Svakome od nas potrebno je Božje milosrđe i Kristova otkupna žrtva (1. Ivanova 1:8–2:2; Psalam 130:3). Dakle, kršćanski potpastir ne smije previsoko misliti o sebi, nego treba zadržati na umu Isusove riječi: “Kako želite da vama čine ljudi, tako činite i vi njima” (Luka 6:31, ST). Taj savjet treba prije svega uvažiti u pravnom slučaju. Duhovno sposobni muževi moraju pokušati kršćanina koji je krenuo stranputicom “ispraviti u duhu blagosti, pazeći svaki na sebe, da i ti ne budeš iskušan” (Galaćanima 6:1, NS; 1. Korinćanima 10:12).

18. (a) Što bi se moglo dogoditi ako starješine postupaju s nekim grubo u pravnom postupku? (b) Čega se, prema Marku 9:42, trebaju čuvati starješine i svi drugi kršćani?

¹⁸ Ako starješine u nekom pravnom postupku s drugima postupaju grubo, mogli bi dotični biti oštećeni. Ako i ne uslijedi emocionalna ili materijalna šteta, može nastupiti teško duhovno oštećenje, pa bi se mogla izraziti sumnja u to da li starješine uopće ispunjavanju potrebne preduvjete. (Usporedi Jakov 2:13.) Starješine koji služe u nekom pravnom odboru moraju biti prijazni kao i uvijek, pazeći da ne navedu druge na spoticanje. Potrebno je, dakako, da svi kršćani budu u tom pogledu budni, jer Isus je rekao: “Ako tko spotakne jednoga od ovih malih koji vjeruju, bilo bi mu bolje da mu se oko vrata objesi mlinski kamen kakvog vrti magarac i da ga se baci u more” (Marko 9:42, NS). Taj mlinski kamen može biti toliko težak da je u normalnim uvjetima potrebna snažna životinja da bi ga pokrenula, i nitko tko bi s takvom težinom oko vrata bio bačen u more ne bi ostao na životu. Stoga starješina mora paziti da ne navede druge na spoticanje, jer bi time prouzročio trajnu duhovnu štetu kako sebi, tako i onome koga bi spotaknuo (Filipljanima 1:9-11).

Budite i dalje obazrivi

19. Koji je savjet Petar dao svojoj braći starješinama, i kako će ispravno reagiranje na taj savjet utjecati na izglede za budućnost tih starješina?

¹⁹ Apostol Petar je objasnio na koji način trebaju nadglednici poput njega čuvati stado, kad je pisao: “Pasite stado Božje koje vam je na brizi, ne pod prisilom, nego dragovoljno; niti iz ljubavi za nepoštenim dobitkom, nego gorljivo. Niti kao da gospodarite nad onima koji su Božje nasljedstvo, nego postajući uzorom stadu. A kad se pojavi glavni pastir, primit ćete neuvelu krunu slave” (1. Petrova 5:2-4, NS). Samo ako budu slijedili taj savjet i obzirno postupali s Božjim stadom, pomazani nadglednici primit će svoju nebesku nagradu, postat će besmrtna duhovna stvorenja. Isto vrijedi za starješine sa zemaljskom nadom ako žele dobiti vječni život u budućem Raju koji će biti raširen diljem svijeta.

20. (a) Kako kršćanski potpastiri trebaju postupati sa svojom braćom u vjeri? (b) Što misliš o primjernoj službi i obazrivoj skrbi starješina punih ljubavi?

²⁰ I Jehova Bog i Isus Krist suosjećanji su Pastiri, puni ljubavi. Iako kršćanski potpastiri čvrsto zastupaju božanska mjerila, ipak je u isto vrijeme potrebno da postupaju s puno ljubavi i suosjećajno sa svojom braćom, sličnom ovcama. Sigurno je da svi lojalni Jehovini svjedoci najdublje cijene primjernu, samopožrtvovnu službu takovih starješina, koji obazrivo postupaju s Božjim stadom i čuvaju povjereno im blago. Takvo cijenjenje zajedno s dostojnim poštovanjem možemo pokazati time da slušamo one koji preuzimaju vodstvo među nama.

[Bilješke]

Što misliš o tome?

◻ Kako je Isus Krist objasnio da tiranskom postupanju nema mjesta među njegovim sljedbenicima?

◻ Što trebaju raditi starješine kad stignu uputstva od Vodećeg tijela?

◻ Kakvima se trebaju pokazati starješine, u skladu s Izaijom 32:1, 2?

◻ Kako proizlazi iz Biblije da starješine ne poduzimaju ništa samo na temelju prepričavanja?

◻ Kako kršćanski potpastiri trebaju postupati sa stadom?

[Slika na stranici 30]

Iskrena molitva od presudne je važnosti kad se pravni odbor sastane s nekim bratom ili sestrom