Napuštanje organiziranog kriminala — “Bio sam član Yakuze”
“TATA, kad dođeš kući, ići ćemo zajedno na sastanke. Obećavaš, zar ne?” Ovo pismo primio sam od svoje druge kćeri dok sam po treći put bio u zatvoru. Ona je redovito prisustvovala sastancima Jehovinih svjedoka s mojom suprugom. Budući da su mi pisma od obitelji bila jedina utjeha, obećao sam joj da ću to učiniti.
‘Zašto vodim život kriminalca koji me odvaja od moje obitelji?’ pitao sam se. Prisjetio sam se danâ kad sam bio jako mlad. Otac mi je umro kad mi je bilo samo 18 mjeseci, tako da čak ne pamtim ni njegovo lice. Majka se još dvaput udala nakon toga. Takve obiteljske prilike duboko su utjecale na mene, tako da sam se u srednjoj školi počeo družiti s huliganima. Postao sam nasilan i često sam se upuštao u tučnjave izvan škole. Kad sam bio u drugom razredu srednje škole, organizirao sam tučnjavu između dvije grupe učenika. Zbog toga sam bio uhapšen i na neko vrijeme poslan u popravni dom.
Moj životni tok bio je poput kamena koji se kotrlja nizbrdo, sve ispunjeniji nasiljem. Uskoro sam formirao bandu delinkvenata i mi bismo švrljali oko prostorija jedne yakuzine grupe. Sa 18 godina postao sam punopravni član te grupe. Kad mi je bilo 20, bio sam uhapšen zbog raznih nasilnih djela i osuđen na tri godine zatvora. Prvo sam služio kaznu u Maloljetničkom zatvoru Nara, no moje se ponašanje nije popravilo. Zato su me poslali u drugi zatvor, onaj za odrasle. Ali postao sam još gori, pa sam na kraju završio u Kyotu, u zatvoru za okorjele kriminalce.
‘Zašto činim takve zločine?’ pitao sam se. Kad pogledam unatrag, uviđam da je to bilo zahvaljujući mom nerazumnom razmišljanju. U to vrijeme mislio sam da je to ponašanje pravog muškarca, dokaz moje muškosti. Kad sam s 25 godina bio pušten iz zatvora, moji gangsterski suradnici gledali su na mene s poštovanjem budući da sam za njih bio netko. Sada mi je bio otvoren put za uspon na ljestvici u svijetu kriminala.
Reakcije moje obitelji
Negdje u to vrijeme sam se oženio i uskoro smo moja supruga i ja dobili dvije kćeri. No unatoč tome moj se život nije promijenio. Nastavio sam živjeti na relaciji dom policija — tukao sam ljude i bavio se ucjenom. Sa svakim izgredom stjecao sam poštovanje svojih gangsterskih prijatelja i šefovo povjerenje. Konačno se moj stariji “brat” iz yakuze uspeo na vrh i postao šef bande. Bio sam oduševljen kad sam postao čovjek broj dva.
‘Što moja supruga i kćerke misle o mom načinu života?’ pomislio sam. Mora da ih je sram što imaju kriminalca za supruga i oca. Ponovno su me zatvorili kad mi je bilo 30 godina i onda još jednom s 32 godine. Ovaj put mi je zaista bilo teško odslužiti kaznu od tri godine zatvora. Mojim kćerima nije bilo dozvoljeno da me posjećuju. Nedostajali su mi njihovi razgovori i zagrljaji.
Negdje u vrijeme kad sam počeo služiti zadnju godinu zatvorske kazne, moja je supruga počela proučavati Bibliju s Jehovinim svjedocima. Dan za danom pisala mi je o istini koju je učila. ‘Što je ta istina o kojoj govori moja supruga?’ pitao sam se. Dok sam bio u zatvoru pročitao sam cijelu Bibliju. Razmišljao sam o onome što je moja supruga govorila u svojim pismima u vezi s nadom u budućnost i o Božjem naumu.
Nada da ljudi zauvijek žive u Raju na Zemlji bila mi je privlačna jer me smrt doista plašila. Uvijek sam mislio: ‘Ako umreš, onda si gubitnik.’ Kad se osvrnem unatrag, uviđam da je strah od smrti bio taj koji me je nagonio da nanosim bol drugima prije nego što bi oni mene mogli povrijediti. Pisma moje supruge također su mi pomogla da uvidim ispraznost svog cilja da se uspnem na ljestvici u svijetu mafije.
Ipak, još uvijek nisam bio ponukan da proučavam istinu. Moja supruga predala se Jehovi i postala njegov kršteni Svjedok. Iako sam se u svom pismu složio da idem na njihove sastanke, nisam mislio postati Jehovin svjedok. Imao sam osjećaj kao da su se moja supruga i kćeri strašno udaljile od mene, ostavljajući me za sobom.
Izlazak iz zatvora
Konačno je osvanuo dan moje slobode. Pred glavnim vratima Nagoya zatvora mnogi su se gangsteri poredali da bi mi izrazili dobrodošlicu. Međutim, u velikoj gužvi ljudi, tražio sam samo svoju suprugu i kćeri. Ugledavši svoje kćeri, koje su znatno bile narasle u vremenu od tri i pol godine, suze su mi navrle na oči.
Dva dana nakon što sam došao kući, održao sam obećanje koje sam dao svojoj drugoj kćeri i prisustvovao sastanku Jehovinih svjedoka. Bio sam iznenađen kad sam zamijetio veselo držanje svih prisutnih. Svjedoci su mi izrazili srdačnu dobrodošlicu, ali osjećao sam se kao da im ne pripadam. Kad sam kasnije saznao da su oni koji su me pozdravili znali za moju kriminalističku prošlost, bio sam zbunjen. Ipak, osjetio sam njihovu srdačnost i bio privučen iznesenim predavanjem koje se temeljilo na Bibliji. Govorilo se o ljudima koji će vječno živjeti u Raju na Zemlji.
Bio sam jako tjeskoban pri pomisli da bi moja supruga i kćeri preživjele u Raj, a da bih ja bio uništen. Ozbiljno sam meditirao o tome što trebam učiniti da bih vječno živio sa svojom obitelji. Počeo sam razmišljati o tome da napustim svoj život gangstera i započeo proučavati Bibliju.
Napuštam život kriminalca
Prestao sam odlaziti na sastanke bande i prekinuo veze s yakuzom. Nije mi bilo lako promijeniti svoj način razmišljanja. Vozio sam veliki uvozni automobil iz pukog užitka — tako sam zadovoljavao svoj ego. Trebalo mi je tri godine da zamijenim svoj automobil za neki skromniji model. Naginjao sam i tome da tražim lak izlaz u životnim situacijama. Međutim, kako sam spoznavao istinu, bilo mi je jasno da se moram promijeniti. Ali, kao što Jeremija 17:9 (NW) kaže: “Srce je varljivije od svega drugoga i gotovo beznadno.” Znao sam što je ispravno, ali mi je bilo teško primjenjivati ono što sam učio. Problemi s kojima sam se suočavao izgledali su mi poput velike gore. Postao sam uznemiren i mnogo puta razmišljao da prekinem s proučavanjem i odustanem od ideje da postanem Jehovin svjedok.
Potom je brat koji je sa mnom proučavao Bibliju pozvao putujućeg nadglednika, čije je porijeklo bilo slično mome, da održi javno predavanje u našoj skupštini. Od Akite, udaljene nešto više od 640 kilometara, došao je sve do Suzuke kako bi me ohrabrio. Nakon toga, kad god bih bio izmoren i razmišljao da odustanem, dobio bih njegovo pismo u kojem bi me pitao da li nepokolebljivo idem putem Gospodinovim.
Nastavio sam se moliti Jehovi da mi pomogne da prekinem sve svoje veze s yakuzom. Bio sam uvjeren da će Jehova odgovoriti na moje molitve. U travnju 1987. konačno sam se uspio povući iz yakuzine organizacije. Budući da sam zbog svog posla svakog mjeseca morao putovati u inozemstvo, daleko od svoje obitelji, promijenio sam posao i zaposlio se kao pazikuća. Tako su mi poslijepodneva bila slobodna za duhovne aktivnosti. Prvi put u životu primio sam plaću. Plaća je bila skromna, ali bio sam jako sretan zbog toga.
Kad sam bio čovjek broj dva u yakuzinoj organizaciji, bio sam u materijalnom pogledu dobro situiran, ali sada posjedujem duhovno bogatstvo koje ne iščezava. Poznajem Jehovu. Poznajem njegov naum. Posjedujem načela po kojima mogu živjeti. Imam istinske prijatelje koji mare za mene. U yakuzinom svijetu gangsteri su samo naizgled marili za druge, ali nisam upoznao nijednog člana yakuze, ama baš nijednog, koji bi se žrtvovao u korist drugih.
U kolovozu 1988. simbolizirao sam svoje predanje Jehovi krštenjem u vodi, a od sljedećeg mjeseca počeo sam provoditi najmanje 60 sati mjesečno u razgovoru s drugima o dobroj vijesti koja je promijenila moj život. Od ožujka 1989. služim kao punovremeni propovjednik, a sada sam dobio i prednost da služim kao sluga pomoćnik u skupštini.
Uspio sam se riješiti većine svojih suvenira iz života kad sam bio član yakuze. Ipak, jedna stvar je ostala. To je tetovaža na tijelu koja mene, a i moju obitelj i ostale, podsjeća na moju prošlost kad sam bio član yakuze. Jednom je moja starija kći došla iz škole plačući i rekla je da više neće ići u školu zato što su joj njeni prijatelji rekli da sam ja član yakuze i da imam tetovaže. Uspio sam raspraviti tu stvar sa svojim kćerima i one su na kraju razumjele situaciju. S veseljem iščekujem dan kad će Zemlja biti raj i kad će moje tijelo biti “svježije nego u mladosti”. Tada će moje tetovaže i uspomene na 20-godišnji život kao člana yakuze biti stvar prošlosti (Job 33:25, NW; Otkrivenje 21:4). (Ispričao Yasuo Kataoka.)
[Slika na stranici 11]
Čeznem za danom kad će moje tetovaže biti odstranjene
[Slika na stranici 13]
Ispred Dvorane Kraljevstva sa svojom obitelji