Blago iz egipatskih gomila smeća

DA LI bi očekivao da ćeš pronaći dragocjene biblijske manuskripte u gomili smeća? Upravo se to dogodilo na kraju prošlog stoljeća usred pješčanih ravnica Egipta. Kako?

Početkom 1778. i nastavljajući do kraja 19. stoljeća, u Egiptu je slučajno otkriven izvjesni broj papirusnih tekstova. Međutim, veoma se malo sistematski istraživalo sve do prije stotinu godina. Do tada su domaći felasi pronašli stalni dotok drevnih dokumenata, a egipatski istraživački fond koji je sponzorirala Britanija uvidio je potrebu da se pošalje ekspedicija prije nego bude prekasno. Oni su izabrali dva izučavatelja sa Oxforda, Bernarda P. Grenfella i Arthura S. Hunta, koji su dobili dozvolu da istražuju područje južno od poljoprivredne regije u oblasti Faiyūm (gore).

Područje nazvano Behnesa izgledalo je obećavajuće Grenfellu zbog njenog drevnog grčkog imena, Oxyrhynchus. Kao centar egipatskog kršćanstva, Oxyrhynchus je bilo važno mjesto u četvrtom i petom stoljeću n. e. U blizini su bili smješteni mnogi rani samostani, a ruševine tog provincijalnog grada bile su obilne. Grenfell se nadao da će tu pronaći fragmente kršćanske literature, ali istraživanje groblja i porušenih kuća nije donijelo nikakve rezultate. Ostale su samo gomile gradskog smeća, od kojih su neke bile visoke 9 metara. Kopati za papirusima na takvom mjestu izgledalo je gotovo kao priznavanje poraza; no istraživači su odlučili da ipak pokušaju.

Nađeno blago

U siječnju 1897. iskopan je pokusni jarak, i u roku od nekoliko sati pronađeni su drevni papirusni materijali. Oni su uključivali pisma, ugovore i službene dokumente. Prekrio ih je vjetrom nanesen pijesak, a suha klima sačuvala ih je gotovo 2 000 godina.

U samo nešto više od tri mjeseca, iz Oxyrhynchusa je izvađeno gotovo dvije tone zapisa na papirusu. Bilo je napunjeno dvadeset pet velikih kutija koje su otpremljene u Englesku. A svake zime u narednih deset godina, ta dva neustrašiva izučavatelja vraćala su se u Egipat da povećaju svoju zbirku.

Jednom prilikom, dok su iskopavali u jednom groblju u Tebtunisu, iskopali su samo mumije krokodila. Jedan radnik je iz razočarenja razbio jednog krokodila u komade. Na svoje čuđenje, otkrio je da je bio omotan listovima papirusa. Otkrili su da su i ostali krokodili obrađeni na isti način, a neki svici papirusa bili su im nagurani u ždrijela. Na svjetlo dana došli su fragmenti drevnog klasičnog spisateljstva, zajedno sa kraljevskim uredbama i ugovorima pomiješanim sa poslovnim računima i privatnim pismima.

Od koje su vrijednosti bili svi ti dokumenti? Pokazalo se da su veoma zanimljivi, jer su većinu napisali obični ljudi na koine jeziku, uobičajenom grčkom tog vremena. Budući da se mnoge riječi koje su upotrijebili pojavljuju i u Grčkim spisima Biblije, “Novom zavjetu”, iznenada je postalo jasno da jezik u Pismima nije bio poseban biblijski grčki, kao što su tvrdili neki izučavatelji, već je to bio jezik običnog čovjeka. Tako se uspoređivanjem načina na koji su te riječi korištene u svakodnevnim prilikama jasnije razumjelo njihovo značenje u Kršćanskim grčkim spisima.

Biblijski manuskripti

Pronađeni su i fragmenti biblijskih manuskripata, a oni su, često napisani nečitkim pismom sa mnogo ukrašavanja i na materijalu slabe kvalitete, predstavljali Bibliju običnog čovjeka. Ispitajmo neke od pronalazaka.

Hunt je otkrio primjerak prvog poglavlja Matejevog Evanđelja, retke 1 do 9, 12 i 14 do 20, napisan u trećem stoljeću n. e. uncijalnim (velikim) slovima. To je trebalo postati P-¹, prva jedinica u katalogu papirusnih tekstova na papirusu sa različitih mjesta, koji sada broji gotovo stotinu manuskripata ili dijelova manuskripata Kršćanskih grčkih pisama. Od kakve je koristi bilo tih nekoliko redaka koje je Hunt pronašao? Način pisanja jasno ih je datirao u treće stoljeće n. e., a provjera teksta pokazala je da se slaže sa tada sasvim novim tekstom koji su sastavili Westcott i Hort. P-¹ se sada nalazi u University Museumu u Philadelphiji, Pennsylvania, SAD.

List papirusa iz jednog kodeksa, ili knjige, ima na lijevom listu dijelove 1. poglavlja Ivana, a na desnom listu dijelove 20. poglavlja Ivana. Rekonstrukcija dijelova koji nedostaju ukazuje da je izvorno bilo 25 listova cijelog Evanđelja, a oni su od najranijeg vremena sigurno uključivali 21. poglavlje. Taj papirus označen sa P-⁵, datiran je u treće stoljeće n. e. i danas se nalazi u British Library u Londonu, Engleska.

Fragment koji sadrži Rimljanima 1:1-7 napisan je tako krupnim, nečitkim slovima da izučavatelji smatraju da je možda bio vježba nekog učenika. Sada je označen kao P-¹⁰ i datiran je iz četvrtog stoljeća n. e.

Jedan mnogo veći pronalazak sadrži oko trećinu pisma Jevrejima. On je bio prepisan na pozadini svitka koji na prednjoj strani ima klasične zapise rimskog povjesničara Livija. Zašto tako različit materijal na prednjoj i stražnjoj strani? U to je vrijeme oskudnost i cijena materijalâ za pisanje značila da se stari papirusi ne mogu rasipati. Sada označen kao P-¹³, datiran je u treće ili četvrto stoljeće n. e.

Jedan list papirusa koji sadrži dijelove 8. i 9. poglavlja Rimljanima, napisan jako sitnim slovima, dolazi iz knjige koja je oko 11,5 centimetara visoka i samo 5 centimetara široka. Stoga se čini da su džepna izdanja Biblije postojala u trećem stoljeću n. e. Ovo izdanje postalo je P-²⁷ i općenito se podudara sa Codexom Vaticanusom.

Dijelovi četiri lista iz kodeksa grčke Septuaginte sadrže odlomke šest poglavlja 1. Mojsijeve. Taj kodeks je važan zbog svog datiranja iz drugog ili trećeg stoljeća n. e. i zato što ta poglavlja nedostaju u Codexu Vaticanusu i nepotpuna su u Codexu Sinaiticusu. Označeni kao Papyrus 656, ti se listovi sada nalaze u Bodleian Library, Oxford, Engleska.

Svi ti fragmenti ne pokazuju veće varijacije od naših postojećih ranih manuskripata, te tako potvrđuju da je biblijski tekst kružio u to rano vrijeme među običnim ljudima u udaljenom dijelu Egipta. Oni također učvršćuju našu vjeru u pouzdanost i točnost Božje riječi.

[Slika na stranici 27]

Papirusi iz Faiyūma sadrže dijelove 1. poglavlja Ivana

[Zahvala]

Uz dopuštenje British Library

[Zahvala na stranici 26]

Pictorial Archive (Near Eastern History) Est.