Donošenje svjetla u udaljena područja Bolivije
SJEVERNO i istočno od bolivijskih visokih planina leže tropske ravnice sa bujnom vegetacijom. One su ispresjecane uzburkanim rijekama koje krivudaju kroz džungle i pampe. Postoji li nešto slično propovijedanju dobre vijesti Kraljevstva u tako udaljenim područjima?
Zamisli sebe u velikom kanuu u obliku izdubljenog debla sa motorom na zadnjem dijelu. To su doživjela šestorica stalnih propovjednika iz Trinidada, grada koji leži u bolivijskoj regiji El Beni. Oni su planirali to putovanje da bi mogli svjedočiti u naseljima uz rijeku koja nikad prije nisu došla u doticaj sa ‘dobrom viješću o kraljevstvu’ (Matej 24:14). Nakon prolaska kroz duga područja uzburkane vode, njihov čamac počeo je ploviti uskom rječicom prema rijeci Mamoré.
Jedan iz te grupe priča: “Skoro smo došli do Mamoré kad smo otkrili da je zadnji dio riječice presušio. Izišavši iz čamca upali smo u blato sve do bedara! Moja supruga ostala je bez cipela pokušavajući se izvući. Ali, uz pomoć prolaznika bili smo u stanju izvući teški kanu iz blata na čvršće tlo. Nakon dva naporna sata stigli smo do rijeke Mamoré.
Polako smo išli uz rijeku koja je imala visoke obale obilne tropskom vegetacijom. Na zvuk motora, velike kornjače skliznule su sa plutajućih trupaca, dok su se prekrasni delfini povremeno izvijali iz vode. Naše prvo zaustavljanje uslijedilo je zbog dima od vatre sa obale koji je trebao otjerati insekte. Nakon što smo pristali među zamršene grane, razgovarali smo sa prijateljski nastrojenim ljudima o blagoslovima dolazećeg Kraljevstva. Iz zahvalnosti su nas natovarili voćem i jajima.
Kako je dan prolazio, i dalje smo se zaustavljali da bismo posijali još sjemena istine. Bio je mrak kad smo stigli u San Antonio. Mještani su već otišli na spavanje. Ipak, kako se širio glas da će biti prikazan film, počele su se paliti svjetiljke. Dovedena je zaprega da bi se naša oprema prebacila u grad. Mnogi ljudi bili su upoznati sa Jehovinim svjedocima, bilo preko filma ili osobno.
Narednog dana nastavili smo posjećivati nova mjesta. Na visokoj obali žene su prale svoju odjeću, čak i jedno dijete, u ogromnim oklopima od kornjača. Nikad prije nisu čuli našu biblijsku vijest. Na jednom mjestu jedna je mala riba iskočila visoko iznad vode pored čamca, dok su mnoge upale u čamac. Tako smo nakon prikazivanja filma prije odlaska na spavanje jeli pržene ribe. Na kraju putovanja bilo je ostavljeno mnogo literature u tom udaljenom području, a mi smo bili zadovoljni što smo mnogima pomogli da po prvi put čuju dobru vijest. (Usporedi Rimljanima 15:20, 21.)
Dokaz vodstva anđela
Zamisli sada sebe na zadatku da pronađeš jednu osobu u gradu od 12 000 stanovnika i u koji dolaziš prvi put. Ne znaš mnogo o njoj osim njenog imena. To je bio izazov s kojim su se suočila dva stalna propovjednika koji su stigli u Guayaramerin, nadajući se da će pronaći osobu koja je već proučavala Bibliju i prisustvovala sastancima u drugom gradu, ali je zatim preselila u ovaj grad. Nakon što su se smjestili, par pionira odlučio je prošetati se do tržnice gdje je bilo mnoštvo ljudi koji su ili jeli za stolovima ili su samo pričali. Skoro odmah, jedan čovjek im je prišao i započeo razgovor. Pitali su ga da li poznaje ženu koju su oni tražili. “Ne”, rekao je, “ali moja punica je Jehovin svjedok”. Budući da su znali da u gradu nema Svjedoka, mislili su da se zabunio.
Ipak, narednog dana posjetili su tu stariju ženu, koja je zbog slomljene noge ležala u postelji. “Ja sam Jehovin svjedok, ali nisam još krštena”, rekla je. Upitana tko ju je poučavao istini, pokazala je sliku svoje unuke na zidu i rekla: “Ona”. Nisu mogli vjerovati svojim očima! To je bila mlada žena koju su tražili! “Zašto je vaš zet rekao da je ne poznaje?”, upitali su je. “Oh, ona je sada udana, a on zna samo njeno vjenčano prezime”, odgovorila je. Unuka je tada bila odsutna, ali je biblijski studij nastavljen dopisivanjem. I kakav je bio rezultat? I ona i njena baka napredovale su do krštenja. Njihova kuća služila je kao Kraljevska dvorana rastućoj skupštini. Kao stalni propovjednik, mlada žena je mnoge uputila na Jehovinu organizaciju.
Propovijedanje u srcu tropa
Nadalje, zamisli kako tvoj avion slijeće na travnatu pistu San Joaqina, duboko u srcu bolivijskih tropa. Neugodno se osjećaš razmišljajući o tajanstvenoj epidemiji koja je dvije godine ranije odnijela živote petine stanovnika tog grada.
Par pionira koji je stigao avionom iz Trininada već se osvjedočio u gostoljubivost ljudi. Suprug priča: “Biblijski razgovor vođen tokom leta doveo je do poziva da ostanemo u privatnoj kući besplatno. Naši domaćini također su se pobrinuli za našu prehranu uz malu nadoknadu, omogućivši nam tako da sve svoje vrijeme provedemo u službi propovijedanja. Ubrzo nakon dolaska rečeno nam je da se smjesta javimo u vojno zapovjedništvo. Kad je službenik čuo da nismo revolucionari već Jehovini svjedoci, pokazao je neobično zanimanje i uzeo Bibliju, biblijsku literaturu i pretplatio se na časopise Probudite se! i Kula stražara. Nakon toga, skoro svatko u gradu pažljivo je slušao biblijsko obećanje o savršenom zdravlju u skoroj budućnosti” (Otkrivenje 21:4).
Četiri stalna propovjednika željela su iz San Joaqina otići u San Ramon, ali jedino raspoloživo prijevozno sredstvo bila je volovska zaprega. Upotrijebili su kutije od literature kao sjedišta. One su uskoro bile zgnječene zbog poskakivanja i jakog truskanja pokrivenih kola sa visokim drvenim kotačima. Čak su i pilići koji su bili na kolima postali vidljivo omamljeni.
Nakon deset sati štropotanja kroz šikaru, stigli su do mjesta gdje put nije bio niti označen i tu ih je zatekao mrak. Vozač je uzbunio grupu rekavši: “Mislim da smo se izgubili.” Počeli su se pitati: “Kako možemo ostati u šikari koja vrvi od zmija i ostalih divljih zvijeri?”, kad je vozač dodao: “Ali, ne brinite, životinje su već otišle.” Tako je i bilo. Za jedan sat izašli su iz šikare pravo u San Ramon.
Tu su također proveli mnoge dane najavljujući dolazak Raja onima koji nikad prije nisu slušali o tome. Nitko od Svjedoka tu nije živio, ali se ipak dogodilo nešto što je to promijenilo.
Katolička misionarka slijedila je Svjedoke dok su ovi išli od vrata do vrata. Nekako su im se ukrstili putevi i pronašli su je u sljedećoj kući do koje su došli. Iznenađeni njenom prijaznošću, ostavili su joj knjigu Istina koja vodi do vječnog života. Iako ona sama nije bila istinski zainteresirana, dala je knjigu svojoj snahi koja ju je pročitala u jednom danu, nastavila proučavati i kasnije postala kršteni Svjedok.
Uzbuđenja na tropskim rijekama
Sada zamisli sebe na kormilu riječnog broda koji plovi opasnim i uzburkanim vodama. Skrivene stijene, sprudovi od blata i trupci stabala, te iznenadna pojavljivanja ogromnih virova, samo su neke od opasnosti. Pirane, elektirične jegulje i raže vrve tim vodama. Takvi su bili izazovi sa kojima su se suočila braća u Riberalti koja su svjedočila stanovništvu uz rijeku u tom području.
Da bi stigli u ta udaljena mjesta, sagradili su brodić imenom Luz de la Rios (svjetlost rijeka). Tokom posjeta oblasnog i pokrajinskog nadglednika odlučeno je da brod krene na probnu plovidbu. Sve je bilo dobro dok brod nije zapeo za stršeću granu. Snažna struja okrenula je brod prema oborenom drvetu. Poput mača, grana o koju su zapeli probila je stranu broda — skoro probovši i ženu pokrajinskog nadglednika! Voda je navrla tako da se brod prevrnuo, a putnici su se našli u virovitoj vodi. Uz to, pokrajinski nadglednik i njegova žena nisu znali plivati! Uz pomoć onih koji su to znali, stigli su sigurno do obale. Međutim, brod je potpuno nestao. Nakon mnogo dana pronađen je 5 km nizvodno. Sav sadržaj, uključujući 20 paketa knjiga, bio je izgubljen.
Bolivijska mornarica pomogla je da se brod odsuče tako da je, nakon tjedana popravke, ponovo bio spreman završiti svoje prvo putovanje. Uzbudljivo putovanje počelo je lošim vremenom i problemom sa motorom.
Na prvom mjestu pristajanja braća su se suočila sa grupom Evanđelista koji su se rugali: “Vaš mali brod nije dorastao ovoj rijeci.” Pokušaj da se otisne od obale bio je osujećen kvarom na generatoru. Vrativši se opet na rijeku, Svjedoci su čuli da su ostali brodovi bili preko ozvučenja upozoreni da dolazak “lažnih proroka”. Jasno, to je bilo djelo Evanđelista. Ipak, to je samo povećalo radoznalost ljudi.
Iako je taj posjet okončao lažnu propagandu doista lažnih proroka, braća su osjećala uzbuđenje, jer je pred njima stajao 21-dnevni put do Fortaleze.
Putem su svjedočili poglavici jednog udaljenog plemena; pažljivo je slušao. Kroz biblijsko izlaganje jednog pionira, grupa ljudi koja je tugovala na jednoj odvojenoj čistini bila je utješena istinskom nadom za mrtve. Jedan stariji čovjek sa dugom bijelom bradom pokazao je iskreno cijenjenje, zatraživši pretplatu na naše časopise na deset godina! U Fortelazi, 120 osoba se okoristilo programom Zajednice sa dijapozitivima.
Kakvo su samo zadovoljstvo osjećali ti pioniri zato što su donijeli svjetlost istine u udaljena područja! Zaista, nema sigurnijeg i zadovoljnijeg načina da netko upotrijebi svoj život od službe Stvoritelju samog života, Jehovi Bogu! (Psalam 63:3, 4).
[Karta/slike na stranici 26]
(Vidi publikaciju)
BOLIVIJA
Guayaramerín
Riberalta
Fortaleza
San Joaquín
San Ramón
Trinidad
San Antonio