Kako ćeš stajati pred sudačkom stolicom?

“Kad dodje sin čovječij u slavi svojoj i svi sveti angjeli s njime, onda će sjesti na prijestolu slave svoje” (MATEJ 25:31).

1-3. Koji razlog za optimizam imamo što se tiče pravde?

‘JE LI KRIV ILI NEDUŽAN?’ To se mnogi pitaju kad čuju izvještaje o nekom sudskom slučaju. Suci i članovi porote možda nastoje biti pošteni, no prevladava li obično pravda? Zar nisi čuo za nepravdu i nepravednost prilikom sudskog procesa? Takva nepravda nije ništa novo, kao što vidimo iz Isusove usporedbe zapisane u Luki 18:1-8.

² Bez obzira na to kakvo iskustvo imaš s ljudskom pravdom, zapazi Isusov zaključak: “Ne će [li Bog] odbraniti izbranijeh svojijeh koji ga mole dan i noć? Kažem vam da će ih odbraniti brzo. Ali sin čovječij kad dodje hoće li naći vjeru na zemlji?”

³ Da, Jehova će se pobrinuti da njegovi sluge na koncu dobiju pravdu. I Isus ima udjela u tome, naročito sada jer živimo u ‘posljednjim danima’ sadašnjeg zlog sustava. Jehova će uskoro upotrijebiti svog moćnog Sina da izbriše sve zlo s lica Zemlje (2. Timoteju 3:1; 2. Solunjanima 1:7, 8; Otkrivenje 19:11-16). Uvid u ulogu koju ima Isus možemo dobiti pomoću jedne od njegovih posljednjih usporedaba, često nazivanoj usporedba o ovcama i jarcima.

4. Kakvo smo razumijevanje imali s obzirom na vrijeme ispunjenja parabole o ovcama i jarcima, no zašto ćemo sada obratiti pažnju toj paraboli? (Priče Salamunove 4:18).

⁴ Dugo smo mislili da je u paraboli prikazano kako Isus 1914. sjeda kao Kralj na prijestolje te da otada donosi sudske odluke — vječni život za osobe koje pokazuju da su nalik ovcama, vječnu smrt za jarce. No ponovno razmatranje ove parabole ukazuje na izmijenjeno razumijevanje vremena kada se ispunjava i onoga što predočava. Ova mala izmjena još više naglašava važnost našeg djela propovijedanja i značenje reakcije ljudi. Da bismo shvatili temelj za ovo dublje razumijevanje parabole, razmotrimo što Biblija pokazuje o ulogama Jehove i Isusa kao Kraljeva i Sudaca.

Jehova kao Vrhovni Sudac

5, 6. Zašto je prikladno smatrati Jehovu i Kraljem i Sucem?

⁵ Jehova vlada univerzumom imajući moć nad svim djelima stvaranja. Budući da nema ni početka ni kraja, on je ‘car vječni’ (1. Timoteju 1:17; Psalam 90:2, 4; Otkrivenje 15:3). On ima autoritet da donosi zakone i da ih provodi. No njegov autoritet uključuje i ulogu Suca. U Izaiji 33:22 stoji: “Gospodin [je] naš sudija, Gospodin je koji nam postavlja zakone, Gospodin je car naš, on će nas spasti.”

⁶ Božji sluge već odavna priznaju Jehovu kao Suca u sudskim slučajevima i sporovima. Naprimjer, nakon što je “sudija cijele zemlje” odvagnuo dokaze o iskvarenosti Sodome i Gomore, on je i presudio da njihovi stanovnici zaslužuju uništenje i proveo je tu pravednu presudu (1. Mojsijeva 18:20-33; Job 34:10-12). Kako bi nas samo trebalo utješiti to što znamo da je Jehova pravedan Sudac koji svoje presude uvijek može izvršiti!

7. Kako je Jehova u odnosu na Izrael postupao kao Sudac?

⁷ U drevnom je Izraelu Jehova ponekad izravno sudio. Da si tada živio, zar ne bi bilo utješno znati da savršeni Sudac rješava stvari? (3. Mojsijeva 24:10-16; 4. Mojsijeva 15:32-36; 27:1-11). Bog se pobrinuo i za “sudske odluke” koje su u cijelosti bile dobre kao mjerila za suđenje (3. Mojsijeva 25:18, 19; Nehemija 9:13; Psalam 19:9, 10; 119:7, 75, 164; 147:19, 20; NW). On je “sudija cijele zemlje” tako da se to tiče svih nas (Jevrejima 12:23).

8. Koju je značajnu viziju imao Danijel?

⁸ S tim u vezi imamo svjedočanstvo “očevica”. Prorok Danijel dobio je viziju o divljim zvijerima koje su predstavljale vladavine ili carstva (Danijel 7:1-8, 17). On je dodao: “Postaviše [se] prijestoli, i starac sjede, na kom bješe odijelo bijelo kao snijeg” (Danijel 7:9). Zapazi da je Danijel vidio prijestolja “i starac [Jehova] sjede” (naglašeno od nas). Upitaj se: ‘Je li Danijel ovdje bio svjedok toga da je Bog postao Kraljem?’

9. Što je jedno od značenja ‘sjedanja’ na prijestolje? Navedi primjere.

⁹ Pa, kad čitamo da netko ‘sjeda’ na prijestolje mogli bismo pomisliti da on postaje kraljem, jer se u Bibliji ponekad koristi takav način izražavanja. Naprimjer: “Čim se [Zambrije] zacari i sjede na prijesto svoj...” (1. Carevima 16:11; 2. Carevima 10:30; 15:12; Jeremija 33:17). Jedno mesijansko proročanstvo kaže: “Sjedjeće i vladati na svom prijestolu.” Dakle, ‘sjesti na prijestolje’ može značiti postati kraljem (Zaharija 6:12, 13, naglašeno od nas). Jehova je opisan kao Kralj koji sjedi na prijestolju (1. Carevima 22:19; Izaija 6:1; Otkrivenje 4:1-3). On je ‘car vječni’. Ipak, kad je očitovao novi aspekt suverenosti, za njega se moglo reći da je postao Kraljem, kao da je ponovno sjeo na svoje prijestolje (1. Dnevnika 16:1, 31; Izaija 52:7; Otkrivenje 11:15-17; 15:3; 19:1, 2, 6; NW).

10. Koja je bila jedna od glavnih uloga izraelskih kraljeva? Prikaži to.

¹⁰ No ovdje je ključna misao: Jedna od glavnih uloga drevnih kraljeva bilo je saslušavanje sudskih slučajeva i donošenje presuda (Priče Salamunove 29:14). Sjeti se Salamunove mudre presude kad su dvije žene za istu bebu tvrdile da je njihova (1. Carevima 3:16-28; 2. Dnevnika 9:8). Jedna od njegovih vladinih zgrada bio je “trijem u kojem bješe prijesto, gdje sudjaše”, također zvan “trijem sudski” (1. Carevima 7:7). Jeruzalem je opisan kao mjesto gdje “stoje prijestoli sudski” (Psalam 122:5). Očito je da ‘sjedanje na prijestolje’ može značiti i izvršavanje sudskog autoriteta (2. Mojsijeva 18:13; Priče Salamunove 20:8).

11, 12. (a) Što je značilo Jehovino sjedanje, spomenuto u 7. poglavlju Danijela? (b) Kako i drugi reci potvrđuju da Jehova sjeda kako bi sudio?

¹¹ Vratimo se sada prizoru u kojem je Danijel vidio kako je ‘starac sjeo’. Danijel 7:10 nastavlja: “Sud sjede, i knjige se otvoriše.” Da, Starac je sjedio kako bi sudio o svjetskoj prevlasti i donio odluku da je Sin čovječji dostojan da vlada (Danijel 7:13, 14). Dalje čitamo da “dodje starac, i dade se sud svecima”, onima koji su presuđeni dostojnima da vladaju sa Sinom čovječjim (Danijel 7:22, naglašeno od nas). Na koncu ‘zasjeda sud’ i donosi nepovoljnu presudu nad posljednjom svjetskom silom (Danijel 7:26).a

¹² Prema tome, to što je Danijel vidio da je Bog ‘sjeo na prijestolje’ predstavlja Njegov dolazak da izvrši sud. Ranije je David pjevao: “[Jehova ti] si svršio sud moj i odbranio me; s[je]o si na prijesto, sudija pravedni” (Psalam 9:4, 7). A Joel je napisao: “Neka se podignu i dodju narodi u dolinu Jozafatovu; jer ću [Jehova] ondje sjesti da sudim svijem narodima u naokolo” (Joel 3:12; usporedi Izaija 16:5). I Isus i Pavao bili su predmetom sudskih slučajeva u kojima su ljudi sjedili i saslušavali slučaj te donosili presudub (Ivan 19:12-16; Djela apostolska 23:3; 25:6).

Isusov položaj

13, 14. (a) Koje je jamstvo imao Božji narod za to da će Isus postati Kraljem? (b) Kada je Isus sjeo na svoje prijestolje, i u kojem je smislu vladao od 33. n. e.?

¹³ Jehova je Kralj i Sudac. A što možemo reći o Isusu? Anđeo koji je najavio njegovo rođenje rekao je: “Daće mu Gospodin Bog prijesto Davida oca njegova; (...) i carstvu njegovom ne će biti kraja” (Luka 1:32, 33). Isus je trebao biti trajni nasljednik davidske kraljevske loze (2. Samuelova 7:12-16). On je trebao vladati s neba, jer je David rekao: “Reče Gospodin [“Jehova”, NW] Gospodinu mojemu [Isusu]: sjedi meni s desne strane, dok položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojima. Skiptar sile daje ti Gospodin sa Siona: vladaj sred neprijatelja svojih” (Psalam 110:1-4).

¹⁴ Kada je to trebalo biti? Isus nije vladao kao Kralj dok je bio čovjek (Ivan 18:33-37). On je godine 33. n. e. umro, uskrsnuo i uzašao na nebo. U Jevrejima 10:12 piše: “A on prinesavši jedinu žrtvu za grijehe sjedi svagda s desne strane Bogu.” Kakvu je vlast imao Isus? “[Bog ga] posadi sebi s desne strane na nebesima, nad svijem poglavarstvima, i vlastima, i silama, i gospodstvima (...) i njega dade za glavu crkvi, nad svima” (Efežanima 1:20-22). Budući da je Isus imao kraljevsku vlast nad kršćanima, Pavao je mogao napisati da nas je Jehova ‘izbavio od vlasti tamne, i premjestio u carstvo sina ljubavi svoje’ (Kološanima 1:13; 3:1).

15, 16. (a) Zašto kažemo da Isus 33. n. e. nije postao Kraljem Božjeg Kraljevstva? (b) Kada je Isus počeo vladati u Božjem Kraljevstvu?

¹⁵ Međutim, Isus u to vrijeme nije djelovao kao Kralj i Sudac nad nacijama. Sjedio je pored Boga, čekajući vrijeme kad će djelovati kao Kralj Božjeg Kraljevstva. Pavao je o njemu napisao: “Kome od angjela reče kad: sjedi meni s desne strane dok položim neprijatelje tvoje podnožje nogama tvojima?” (Jevrejima 1:13).

¹⁶ Jehovini svjedoci objavili su mnogo dokaza o tome da je Isusov period čekanja istekao 1914. godine, kad je on postao vladarem Božjeg Kraljevstva na nevidljivim nebesima. U Otkrivenju 11:15, 18 stoji: “Posta carstvo svijeta Gospodina našega i Kr[i]sta njegova, i carovaće u vijek vijeka. I neznabošci [“nacije”, NW] se prognjeviše, i dodje gnjev tvoj.” Da, nacije su se tijekom prvog svjetskog rata razgnjevile jedna na drugu (Luka 21:24). Ratovi, potresi, pomori, gladi i slične stvari, koje promatramo od 1914. potvrđuju da Isus sada vlada u Božjem Kraljevstvu i da je konačni kraj svijeta blizu (Matej 24:3-14).

17. Koje smo glavne misli dosad utvrdili?

¹⁷ Da ukratko ponovimo: Za Boga se može reći da sjedi na prijestolju kao Kralj, no on može u nekom drugom svojstvu sjesti na svoje prijestolje da sudi. Godine 33. n. e., Isus je sjeo Bogu zdesna i sada je Kralj Kraljevstva. No služi li Isus, koji sada vlada kao Kralj, i u svojstvu Suca? I zašto bi nas to, naročito u ovo vrijeme, trebalo zanimati?

18. Koji dokaz postoji da će Isus biti i Sudac?

¹⁸ Jehova, koji ima pravo imenovati suce, izabrao je Isusa za Suca budući da udovoljava njegovim mjerilima. Isus je to pokazao kad je govorio o ljudima koji u duhovnom pogledu oživljavaju: “Otac ne sudi nikome, nego sav sud dade sinu” (Ivan 5:22). Ipak, Isusova sudska uloga ide dalje od takve vrste suđenja, jer je on sudac živima i mrtvima (Djela apostolska 10:42; 2. Timoteju 4:1). Pavao je jednom izjavio: “[Bog] je postavio dan u koji će suditi vasionome svijetu po pravdi preko čovjeka [Isusa] koga odredi, i dade svima vjeru uskrsnuvši ga” (Djela apostolska 17:31; Psalam 72:2-7).

19. Zašto je za Isusa ispravno reći da sjeda na prijestolje kao Sudac?

¹⁹ Možemo li stoga s pravom zaključiti da Isus sjeda na prijestolje slave u specifičnoj ulozi Suca? Da, možemo. Isus je rekao apostolima: “U drugom rodjenju, kad sjede sin čovječij na prijestolu slave svoje, sješćete i vi na dvanaest prijestola i suditi nad dvanaest koljena Izraelovijeh” (Matej 19:28, naglašeno od nas). Iako je Isus sada Kralj Kraljevstva, njegova će daljnja aktivnost koja se spominje u Mateju 19:28 uključivati i sjedenje na prijestolju da sudi tijekom Milenija. U to će vrijeme suditi čitavom čovječanstvu, pravednicima i grešnicima (Djela apostolska 24:15). Korisno je imati to na umu dok svoju pažnju usmjeravamo na jednu od Isusovih parabola koja se tiče našeg vremena i našeg života.

Što kaže parabola?

20, 21. Što su Isusovi apostoli upitali a što se tiče našeg vremena, i koje to pitanje povlači za sobom?

²⁰ Kratko vrijeme prije nego što je Isus umro, njegovi su ga apostoli upitali: “Kad će to biti? i kakav je znak tvojega dolaska i pošljetka vijeka?” (Matej 24:3). Isus je prorekao značajan razvoj događaja na Zemlji prije nego ‘dođe pošljedak [“kraj”, NW]’. Kratko vrijeme prije tog kraja, nacije će ‘ugledati sina čovječijega gdje ide na oblacima nebeskima sa silom i slavom velikom’ (Matej 24:14, 29, 30).

²¹ Međutim, kako će pripadnici tih nacija proći kad Sin čovječji dođe u svojoj slavi? Istražimo to na temelju parabole o ovcama i jarcima, koja počinje sljedećim riječima: “A kad dodje sin čovječij u slavi svojoj i svi sveti angjeli s njime, onda će sjesti na prijestolu slave svoje. I sabraće se pred njim svi narodi” (Matej 25:31, 32).

22, 23. Što pokazuje da se parabola o ovcama i jarcima nije počela ispunjavati 1914?

²² Odnosi li se ova parabola na 1914. kad je Isus u kraljevskoj moći sjeo na prijestolje, kao što smo dugo vremena mislili? Pa, u Mateju 25:34 govori se o njemu kao o Kralju, stoga je logično da se parabola ispunjava otkako je Isus 1914. postao Kraljem. No kakvo je suđenje provodio ubrzo nakon toga? On nije sudio ‘svim narodima’. Umjesto toga, svoju je pažnju usmjerio na one koji tvrde da sačinjavaju ‘kuću Božju’ (1. Petrova 4:17, naglašeno od nas). U skladu s Malahijom 3:1-3, Isus je, kao Jehovin glasnik, sudski pregledao pomazane kršćane koji su preostali na Zemlji. To je bilo i vrijeme donošenja sudske osude nad nazovikršćanstvom, koje je lažno tvrdilo da je ‘kuća Božja’c (Otkrivenje 17:1, 2; 18:4-8). Ipak ništa ne ukazuje na to da je Isus onda, ili odonda, sjeo kako bi ljude svih naroda konačno presudio kao ovce ili kao jarce.

²³ Analiziramo li Isusovu djelatnost u paraboli, zapažamo da on na kraju sudi svim narodima. Parabola ne pokazuje da će se takvo suđenje protezati kroz razdoblje od mnogo godina, kao da bi se svakome tko tijekom ovih zadnjih desetljeća umre sudilo zaslužuje li vječnu smrt ili vječni život. Izgleda da je većina onih koji su zadnjih desetljeća umrli otišla u opći grob čovječanstva (Otkrivenje 6:8; 20:13). Parabola dakle prikazuje vrijeme kad Isus sudi ljudima ‘svih naroda’ koji će tada biti na životu i koji će se suočavati s izvršenjem njegove sudske presude.

24. Kada će se parabola o ovcama i jarcima ispuniti?

²⁴ Drugim riječima, parabola ukazuje na budućnost kad Sin čovječji dođe u svojoj slavi. On će sjesti kako bi sudio ljudima koji će tada živjeti. Njegov će se sud temeljiti na tome kakvima će se oni pokazati. U to će vrijeme biti jasno utvrđena ‘razlika između pravednika i bezbožnika’ (Malahija 3:18). Sâmo izgovaranje i izvršavanje presude izvršit će se u ograničenom vremenskom razdoblju. Isus će donositi pravedne odluke koje će se temeljiti na onome što je s obzirom na svakog pojedinca postalo očitim. (Vidi i 2. Korinćanima 5:10.)

25. Što pokazuje Matej 25:31 kad govori o Sinu čovječjem koji sjeda na prijestolje slave svoje?

²⁵ Dakle, to znači da se Isusovo ‘sjedanje na prijestolje slave svoje’ kako bi sudio, spomenuto u Mateju 25:31, odnosi na budućnost kad taj moćni Kralj sjedne da bi izrekao i izvršio presudu nad narodima. Da, prizor suđenja iz Mateja 25:31-33, 46 koji uključuje Isusa može se usporediti s prizorom iz 7. poglavlja Danijela, gdje je vladajući Kralj, Starac, sjeo kako bi izvršio svoju ulogu Suca.

26. Kakvo novo objašnjenje parabole postaje očitim?

²⁶ Ovakvo razumijevanje parabole o ovcama i jarcima pokazuje da suđenje nad ovcama i jarcima usljeđuje u budućnosti. Odvijat će se nakon izbijanja ‘nevolje’ spomenute u Mateju 24:29, 30 i nakon što Sin čovječji ‘dođe u slavi svojoj’. (Usporedi Marko 13:24-26.) Isus će tada, na kraju čitavog zlog sustava, održati sud te donijeti i izvršiti presudu (Ivan 5:30; 2. Solunjanima 1:7-10).

27. Što bi nas trebalo zanimati s obzirom na Isusovu zadnju parabolu?

²⁷ To razjašnjava naše razumijevanje vremena ispunjenja Isusove parabole, koja pokazuje kada će ovce i jarci biti suđeni. No kako to utječe na nas koji revno propovijedamo dobru vijest o Kraljevstvu? (Matej 24:14). Je li naše djelo zbog toga manje važno, ili nam to donosi veću težinu odgovornosti? Razmotrimo u sljedećem članku kako to utječe na nas.

[Bilješke]

Sjećaš li se?

◻ Kako Jehova služi i kao Kralj i kao Sudac?

◻ Koja dva značenja može imati ‘sjedanje na prijestolje’?

◻ Što smo prije govorili s obzirom na vrijeme ispunjenja Mateja 25:31, no koji temelj postoji za izmijenjeno gledište?

◻ Kada Sin čovječji sjeda na svoje prijestolje, kao što pokazuje Matej 25:31?

Kakva budućnost predstoji ovcama i jarcima?

“Razlučiće [ljude] izmedju sebe kao pastir što razlučuje ovce od jaraca” (MATEJ 25:32).

1, 2. Zašto bi nas trebala zanimati parabola o ovcama i jarcima?

ISUS KRIST je zasigurno bio najveći Učitelj na Zemlji (Ivan 7:46). Jedna od njegovih metoda poučavanja bilo je korištenje parabola, odnosno usporedaba (Matej 13:34, 35). One su bile jednostavne ali su ipak snažno prenosile duboke duhovne i proročanske istine.

² U paraboli o ovcama i jarcima, Isus je pokazao da će za njega doći vrijeme kad će djelovati u posebnom svojstvu: “Kad dodje sin čovječij u slavi svojoj i...” (Matej 25:31). To bi nas trebalo zanimati jer je to usporedba kojom Isus završava svoj odgovor na pitanje: “Što će biti znak tvoje prisutnosti i svršetka sustava stvari” (Matej 24:3, NW). No što to znači za nas?

3. Što je Isus na početku svoje rasprave rekao o tome što će se događati odmah nakon izbijanja velike nevolje?

³ Isus je prorekao zapanjujuć razvoj događaja koji treba uslijediti ‘odmah po’ izbijanju velike nevolje, razvoj događaja koji čekamo. Rekao je da će se tada “pokazati znak sina čovječijega”. To će duboko utjecati na “sva plemena na zemlji” koja će ‘ugledati sina čovječijega gdje ide na oblacima nebeskima sa silom i slavom velikom’. Sina čovječjeg pratit će ‘njegovi anđeli’ (Matej 24:21, 29-31).a A što je s parabolom o ovcama i jarcima? U suvremenim je Biblijama zapisana u 25. poglavlju, no ona je dio Isusovog odgovora, te pruža daljnje pojedinosti o njegovom dolasku u slavi i usredotočuje se na njegovo suđenje ‘svim narodima’ (Matej 25:32).

Likovi u paraboli

4. Što se na početku parabole o ovcama i jarcima spominje o Isusu, i tko se još u njoj spominje?

⁴ Isus počinje parabolu riječima: “Kad dodje sin čovječij.” Vjerojatno znaš tko je taj “sin čovječij”. Pisci Evanđelja često su taj izraz primjenjivali na Isusa. Čak je i sam Isus to učinio, nedvojbeno imajući na umu Danijelovu viziju o nekome ‘kao sinu čovječjem’ koji pristupa Starcu kako bi primio ‘vlast i slavu i carstvo’ (Danijel 7:13, 14; Matej 26:63, 64; Marko 14:61, 62). Iako je Isus glavni lik u ovoj paraboli, on nije jedini. Ranije je u ovoj raspravi, kao što je zapisano u Mateju 24:30, 31, rekao da će, kad Sin čovječji ‘dođe sa silom i slavom velikom’, njegovi anđeli igrati veoma važnu ulogu. Slično tome, parabola o ovcama i jarcima pokazuje anđele zajedno s Isusom kad on ‘sjeda na prijestolje slave svoje’ kako bi sudio. (Usporedi Matej 16:27.) No Sudac i njegovi anđeli su na nebu, je li onda u paraboli riječ o ljudima?

5. Kako možemo identificirati Isusovu ‘braću’?

⁵ Letimičan pogled na parabolu otkriva tri grupe koje trebamo identificirati. Pored ovaca i jaraca, Sin čovječji dodaje još treću grupu čiji je identitet ključan za identificiranje ovaca i jaraca. Isus ovu treću grupu naziva svojom duhovnom braćom (Matej 25:40, 45). Mora da se radi o pravim obožavateljima, jer je Isus rekao: “Ko izvršuje volju oca mojega (...) onaj je brat moj i sestra i mati” (Matej 12:49; Ivan 20:17). Još umjesnije, Pavao je pisao o kršćanima koji su dio “sjemena Abramova” i koji su sinovi Božji. Nazvao ih je Isusovom ‘braćom’ i ‘zajedničarima zvanja nebeskoga’ (Jevrejima 2:9–3:1; Galaćanima 3:26, 29).

6. Tko su ‘najmanji’ od Isusove braće?

⁶ Zašto je Isus spomenuo ‘najmanje’ od svoje braće? Tim je riječima ponovio ono što su apostoli već ranije od njega čuli. Pokazujući razliku između Ivana Krstitelja, koji je umro prije Isusa te stoga imao zemaljsku nadu, i onih koji dobivaju nebeski život, Isus je rekao: “Ni jedan (...) nije izišao veći od Ivana krstitelja; a najmanji u carstvu nebeskome veći je od njega” (Matej 11:11). Neki koji idu na nebo bili su možda istaknuti u skupštini, poput apostolâ, a drugi možda ne toliko, no svi su oni Isusova duhovna braća (Luka 16:10; 1. Korinćanima 15:9; Efežanima 3:8; Jevrejima 8:11). Dakle, čak i ako su neki izgledali beznačajnima dok su bili na Zemlji, oni su bili njegova braća te se s njima trebalo i odgovarajuće tome postupati.

Tko su ovce i jarci?

7, 8. Što je Isus rekao o ovcama, i što možemo stoga s obzirom na njih zaključiti?

⁷ S obzirom na suđenje ovcama čitamo: “[Isus] će reći (...) onima što mu stoje s desne strane: hodite blagosloveni oca mojega; primite carstvo koje vam je pripravljeno od postanja svijeta. Jer ogladnjeh, i daste mi da jedem; ožednjeh, i napojiste me; gost bijah, i primiste me; go bijah, i odjenuste me; bolestan bijah, i obidjoste me; u tamnici bijah, i dodjoste k meni. Tada će mu odgovoriti pravednici govoreći: Gospodine! kad te vidjesmo gladna, i nahranismo? ili žedna, i napojismo? kad li te vidjesmo gosta, i primismo? ili gola, i odjenusmo? kad li te vidjesmo bolesna ili u tamnici, i dodjosmo k tebi? I odgovarajući car reći će im: zaista vam kažem: kad učiniste jednome od ove moje najmanje braće, meni učiniste” (Matej 25:34-40, naglašeno od nas).

⁸ Očito je, ovce koje su presuđene dostojnima da budu s Isusove desne strane časti i naklonosti predstavljaju razred ljudi (Efežanima 1:20; Jevrejima 1:3). Što su oni radili i kada? Isus kaže da su mu dobrohotno, s puno poštovanja i velikodušno davali hranu, piće i odjeću, pomažući mu kad je bio bolestan ili u zatvoru. Kad ovce kažu da to nisu radile za Isusa osobno, on pokazuje da su podupirale njegovu duhovnu braću, ostatak pomazanih kršćana, te da su u tom smislu to radile njemu.

9. Zašto se parabola ne ispunjava tijekom Milenija?

⁹ Parabola nema svoju primjenu tijekom Milenija, jer pomazanici tada neće biti ljudi koji bi podnosili glad, žeđ, bolest ili zatvorsku kaznu. Međutim, mnogi od njih doživljavaju takve stvari tijekom završetka ovog sustava stvari. Otkako je Sotona zbačen na Zemlju, ostatak je postao posebnom metom njegovog bijesa i on im nanosi ruganje, mučenje i smrt (Otkrivenje 12:17).

10, 11. (a) Zašto je nerazumno pomisliti da svatko tko Isusovoj braći učini neku gestu dobrohotnosti pripada ovcama? (b) Koga prikladno predstavljaju ovce?

¹⁰ Kaže li Isus da svatko tko jednome od njegove braće učini neku malu gestu dobrohotnosti, kao naprimjer da mu ponudi komadić kruha ili čašu vode, ispunjava uvjete da bude jedna od tih ovaca? Istina, iskazivanje takvih gesta dobrohotnosti možda odražava ljudsku dobrohotnost, ali doista, izgleda da se od ovaca iz ove parabole traži mnogo više. Isus, naprimjer, sasvim sigurno nije mislio na ateiste ili na svećenike koji slučajno učine neko dobrohotno djelo jednom od njegove braće. Naprotiv, Isus je ovce dvaput nazvao ‘pravednicima’ (Matej 25:37, 46). Dakle, ovce moraju biti oni koji su kroz neko vremensko razdoblje pružali pomoć Kristovoj braći — aktivno ih podupirući — te u takvoj mjeri iskazivali vjeru da dobivaju pravedan položaj pred Bogom.

¹¹ Mnogi su, poput Abrahama, kroz stoljeća imali pravedan položaj (Jakov 2:21-23). Noa, Abraham i drugi vjerni pojedinci ubrajaju se među “druge ovce” koje će naslijediti život u Raju pod Božjim Kraljevstvom. U novije su vrijeme još milijuni prihvatili pravo obožavanje kao druge ovce te su zajedno s pomazanicima postali “jedno stado” (Ivan 10:16; Otkrivenje 7:9). Ovi koji imaju zemaljsku nadu priznaju Isusovu braću kao izaslanike Kraljevstva te im stoga pomažu — i doslovno i duhovno. Isus smatra da je ono što druge ovce čine njegovoj braći na Zemlji učinjeno njemu. Takvi pojedinci koji budu živjeli kad on dođe suditi nacijama bit će presuđeni kao ovce.

12. Zbog čega će ovce možda pitati kako su prema Isusu postupale dobrohotno?

¹² Zašto će ga druge ovce, ako sada propovijedaju dobru vijest zajedno s pomazanicima i pomažu im, upitati: “Gospodine! kad te vidjesmo gladna, i nahranismo? ili žedna, i napojismo?” (Matej 25:37). Za to mogu postojati različiti razlozi. Radi se o paraboli. Isus pomoću nje pokazuje svoju duboku zainteresiranost za svoju duhovnu braću; on suosjeća s njima, pati s njima. Isus je ranije rekao: “Koji vas prima, mene prima; a koji prima mene, prima onoga koji me je poslao” (Matej 10:40). U ovoj usporedbi, Isus proširuje to načelo, pokazujući da ono što se učini njegovoj braći (bilo dobro bilo zlo) dopire čak do neba; kao da je to učinjeno njemu na nebu. Isto tako, Isus ovdje naglašava Jehovino mjerilo za suđenje, jasno pokazujući da je Božji sud, bilo povoljan bilo nepovoljan, pravovaljan i pravedan. Jarci se ne mogu ispričavati: ‘Da smo te barem izravno vidjeli.’

13. Zbog čega će osobe nalik jarcima možda oslovljavati Isusa kao ‘Gospodina’?

¹³ Nakon što smo shvatili kada se odvija suđenje prikazano u ovoj paraboli, dobivamo jasniju sliku o tome tko su jarci. Ispunjenje usljeđuje kad “će se pokazati znak sina čovječijega na nebu; i tada će proplakati sva plemena na zemlji; i ugledaće sina čovječijega gdje ide (...) sa silom i slavom velikom” (Matej 24:29, 30, naglašeno od nas). Oni koji prežive nevolju nad Babilonom Velikim a koji su se ponašali zlobno prema Kraljevoj braći, sada će možda Suca u očaju oslovljavati kao ‘Gospodina’, nadajući se da će spasiti svoje živote (Matej 7:22, 23; usporedi Otkrivenje 6:15-17).

14. Na temelju čega će Isus suditi ovcama i jarcima?

¹⁴ Međutim, Isusov se sud neće temeljiti na očajničkim tvrdnjama bivših posjetilaca crkava, ateista ili drugih (2. Solunjanima 1:8). Umjesto toga, sudac će ispitivati stanje srca i način na koji su ljudi u prošlosti postupali čak i prema “jednome od ove [njegove] najmanje braće”. Istina, broj pomazanih kršćana koji su preostali na Zemlji smanjuje se. Međutim, sve dok pomazanici, koji sačinjavaju ‘vjernog i razboritog roba’, pružaju duhovnu hranu i upute, buduće ovce imaju priliku činiti dobro razredu roba, kao što je to činio i ‘narod mnogi od svakoga jezika i koljena i naroda i plemena’ (Otkrivenje 7:9, 14).

15. (a) Kako su se mnogi pokazali nalik jarcima? (b) Zašto bismo trebali izbjegavati izjave da je netko ovca ili jarac?

¹⁵ Kako se postupalo s Kristovom braćom i s milijunima drugih ovaca koje su s njima ujedinjene kao jedno stado? Mnogi ljudi možda nisu osobno napadali Kristove zastupnike, no oni prema njegovom narodu nisu ni postupali s puno ljubavi. Budući da više vole zao svijet, pojedinci nalik jarcima odbacuju poruku Kraljevstva, bilo da je čuju izravno bilo neizravno (1. Ivanova 2:15-17). Naravno, Isus je konačno taj koji je imenovan da sudi. Nije na nama da odlučujemo tko su ovce a tko jarci (Marko 2:8; Luka 5:22; Ivan 2:24, 25; Rimljanima 14:10-12; 1. Korinćanima 4:5).

Kakva budućnost predstoji svakoj grupi?

16, 17. Kakva budućnost predstoji ovcama?

¹⁶ Isus je izrekao svoju presudu nad ovcama: “Hodite blagosloveni oca mojega; primite carstvo koje vam je pripravljeno od postanja svijeta.” Kakav li je to topao poziv — “hodite”! Kamo? K vječnom životu, kao što je to izrazio u sažetku: “Pravednici [će ući] u život vječni” (Matej 25:34, 46).

¹⁷ U paraboli o talentima, Isus je pokazao što se zahtijeva od onih koji će s njim vladati na nebu, no u ovoj paraboli pokazuje što se očekuje od podanika Kraljevstva (Matej 25:14-23). Umjesno je da ovce, zbog nepodijeljene podrške koju pružaju Isusovoj braći, naslijede mjesto u zemaljskom području njegovog Kraljevstva. One će se radovati životu na rajskoj Zemlji — izgledu koji im je Bog pripremio “od postanja svijeta” ljudi koje se može otkupiti (Luka 11:50, 51).

18, 19. (a) Kako će Isus presuditi jarce? (b) Zašto možemo biti sigurni da jarci neće biti vječno mučeni?

¹⁸ U kakvoj je to samo suprotnosti s presudom nad jarcima! “Tada će reći i onima što mu stoje s lijeve strane: idite od mene prokleti u oganj vječni pripravljeni djavolu i angjelima njegovijem. Jer ogladnjeh, i ne dadoste mi da jedem; ožednjeh, i ne napojiste me; gost bijah, i ne primiste me; go bijah, i ne odjenuste me; bolestan i u tamnici bijah, i ne obidjoste me. Tada će mu odgovoriti i oni govoreći: Gospodine! kad te vidjesmo gladna ili žedna, ili gosta ili gola, ili bolesna ili u tamnici, i ne poslužismo te? Tada će im odgovoriti govoreći: zaista vam kažem: kad ne učiniste jednome od ove moje male braće, ni meni ne učiniste” (Matej 25:41-45).

¹⁹ Istraživači Biblije znaju da to ne može značiti da će besmrtne duše osoba nalik jarcima biti mučene u vječnom ognju. Ne, to neće biti slučaj jer ljudi jesu duše; oni ne posjeduju besmrtnu dušu (1. Mojsijeva 2:7; Propovjednik 9:5, 10; Ezehijel 18:4). Presuđujući jarce za “oganj vječni”, Sudac misli na uništenje bez ikakve nade za budućnost, definitivan kraj koji će također zadesiti Đavola i njegove demone (Otkrivenje 20:10, 14). Dakle, Jehovin Sudac donosi oprečne presude. Ovcama kaže: “Hodite”; jarcima: “Idite od mene.” Ovce će naslijediti “život vječni”. Jarci će dobiti “muku vječnu” (Matej 25:46).b

Što to znači za nas?

20, 21. (a) Koje važno djelo trebaju izvršiti kršćani? (b) Kakvo razdvajanje usljeđuje sada? (c) Kakvo će stanje vladati među ljudima kad se parabola o ovcama i jarcima počne ispunjavati?

²⁰ Četvorica apostola koja su čula Isusov odgovor na pitanje o znaku njegove prisutnosti i svršetku sustava morala su mnogo toga razmotriti. Trebali su ostati budni i stražiti (Matej 24:42). Oni su trebali i vršiti djelo svjedočenja spomenuto u Marku 13:10. Danas su Jehovini svjedoci energično zaposleni u tom djelu.

²¹ Što, dakle, nama znači ovo novo razumijevanje parabole o ovcama i jarcima? Pa, ljudi se već opredjeljuju. Neki se nalaze na ‘širokom putu što vodi u propast’, dok drugi nastoje ostati na ‘tijesnom putu što vodi u život’ (Matej 7:13, 14). Ali vrijeme kad će Isus izgovoriti konačnu presudu nad ovcama i jarcima kao što je prikazano u paraboli još je pred nama. Kad Sin čovječji dođe u ulozi Suca, on će odlučiti da mnogi pravi kršćani — zaista “veliko mnoštvo” predanih ovaca — ispunjavaju uvjete za preživljavanje završnog dijela ‘velike nevolje’ i za ulazak u novi svijet. Taj bi izgled trebao sada biti izvorom radosti (Otkrivenje 7:9, 14, St). S druge strane, golem će se broj ljudi iz ‘svih naroda’ tada pokazati nalik tvrdoglavim jarcima. Oni “će otići u muku vječnu”. Kakvo li će to oslobođenje značiti za Zemlju!

22, 23. Zašto je naše djelo propovijedanja danas od presudne važnosti ako ispunjenje parabole usljeđuje tek u budućnosti?

²² Iako će suđenje koje je opisano u paraboli uslijediti u bliskoj budućnosti, i danas se događa nešto što je od presudne važnosti. Mi kršćani zaposleni smo u djelu objavljivanja poruke kojom se spašavaju životi a koja uzrokuje podjelu među ljudima (Matej 10:32-39). Pavao je napisao: “Jer kojigod prizove ime Gospodinovo spašće se. Kako će dakle prizvati koga ne vjerovaše? A kako će vjerovati koga ne čuše? A kako će čuti bez propovjednika?” (Rimljanima 10:13, 14). Svojom javnom službom dopiremo s Božjim imenom i s njegovom porukom spasenja do ljudi u više od 230 zemalja. Pomazana Kristova braća još uvijek predvode to djelo. Sada im se pridružilo nekih pet milijuna drugih ovaca. I ljudi diljem Zemlje odazivaju se na poruku koju objavljuju Isusova braća.

²³ Mnogi su izloženi našoj poruci dok propovijedamo od kuće od kuće ili neformalno. Drugi možda upoznavaju Jehovine svjedoke i ono što predstavljamo na načine za koje nismo ni svjesni. U kojoj će mjeri Isus, kad dođe vrijeme suđenja, uvažiti kolektivnu odgovornost i obiteljsku zaslugu? Mi to ne možemo reći, i beskorisno je nagađati o tome. (Usporedi 1. Korinćanima 7:14.) Danas mnogi ne žele slušati Božji narod, rugaju mu se ili sudjeluju u izravnom proganjanju. Dakle, ovo je presudan čas; takvi će pojedinci možda postati osobe koje će Isus presuditi kao jarce (Matej 10:22; Ivan 15:20; 16:2, 3; Rimljanima 2:5, 6).

24. (a) Zašto je za pojedince važno da povoljno reagiraju na naše propovijedanje? (b) Kakav ti je stav prema svojoj službi ovaj studij pomogao osobno zauzeti?

²⁴ Međutim, srećom, mnogi povoljno reagiraju, proučavaju Božju riječ i postaju Svjedocima Jehove. Neki koji su sada, izgleda, nalik jarcima mogu se promijeniti i postati nalik ovcama. Stvar je u tome što oni koji se odazivaju i aktivno podupiru ostatak Kristove braće time sada pružaju dokaz koji će poslužiti kao temelj da budu postavljeni Isusu zdesna kad on, u skoroj budućnosti, sjedne na svoje prijestolje da sudi. Oni dobivaju i dobivat će blagoslove. Dakle, ova bi nas parabola trebala potaknuti na još revniju aktivnost u kršćanskoj službi. Prije nego što bude prekasno, želimo učiniti sve što možemo objavljujući dobru vijest o Kraljevstvu te na taj način dajući drugima priliku da se odazovu. Tada je na Isusu da donese presudu, nepovoljnu ili povoljnu (Matej 25:46).

[Bilješke]

Sjećaš li se?

◻ Koje paralele između Mateja 24:29-31 i Mateja 25:31-33 pokazuju da parabola o ovcama i jarcima ima buduće ispunjenje, i na koje se vrijeme odnosi?

◻ Tko su Isusova ‘najmanja’ braća?

◻ Kako nam Isusovo korištenje izraza “pravednici” pomaže identificirati koga oni predstavljaju a koga ne predstavljaju?

◻ Zašto je naše propovijedanje sada važno i hitno, iako će se parabola ispuniti tek u budućnosti?

[Okvir/slika na stranici 24]

ZAPAZI PARALELE

Matej 24:29-31 Matej 25:31-33

Anđeli su prisutni s njim Anđeli stižu s njim

[Zahvala]

Garo Nalbandian