Pitanje

● Pod kojim okolnostima se nečije krštenje smatra nevažećim?

Događa se ponekad da neke osobe tvrde kako u vrijeme svog krštenja nisu odgovarale zahtjevima potrebnim za predanje, pa ih se iz tog razloga ne treba smatrati Bogu predanim osobama. Ako netko zaista vjeruje da je njegove krštenje bilo nevažeće, to je onda njegova vlastita odluka.

Ali, često se iznosi tvrdnja da je krštenje nevažeće, kada skupština zaprijeti da će poduzeti neke pravne korake. Tada može neka osoba tvrditi da je taj postupak neopravdan, jer ona ustvari nije kršteni pripadnik skupštine. Pod takvim okolnostima starješine snose odgovornost da odmjere sve činioce i da odluče kako treba gledati u skupštini na dotičnu osobu.

Ako je neka osoba učinila prijestup, koji bi mogao dovesti do oduzimanja zajednice, a sada prvi put tvrdi da je njeno krštenje bilo nevažeće, jer nije u potpunosti razumjela značenje istog ili nešto slično, mi ćemo je smatrati da je ono što je i sama do tog vremena tvrdila, naime Bogu predani i kršteni kršćanin. Skupština će s njom postupiti odgovarajuće tome. Međutim, ako se utvrdi, da je osoba bila krštena, a da nije odgovarala uvjetima potrebnim za to, naime da je već tada bio kod nje prisutan razlog, koji navodi sada skupštinu na poduzimanje mjera, tada je njeno krštenje nevažeće. U tom slučaju treba s njom postupati kao s nekrštenim prestupnikom, koji je povezan sa skupštinom (Djela 19:1-5; knjiga Organizirano izvršavajmo našu službu, stranice 139 i 140).