koja je uistinu uzvišena osobina. U 1. Korinćanima 13:4–8 ljubav se opisuje ovako: “Ljubav je strpljiva i dobrostiva. Ljubav nije zavidna, ne hvali se, ne uzvisuje se, ne ponaša se nedolično, nije sebična, nije razdražljiva, ne pamti zlo. Ne raduje se nepravdi, a raduje se istini. Sve podnosi, sve vjeruje, svemu se nada, sve trpi. Ljubav nikada neće zakazati.” Budući da je ljubav temelj svih odluka koje se tiču Jehovinih slugu, s razlogom se možemo osloniti na takvo vodstvo. Uostalom, ono je samo odraz Jehovine ljubavi.

¹¹ Kao i u 1. stoljeću, Jehova se i danas služi nesavršenim ljudima da bi vodio svoj narod. On je često koristio nesavršene ljude da bi izvršio svoju volju. Naprimjer, Noa je gradio arku i propovijedao vijest o uništenju koje je predstojalo njegovim suvremenicima (Post. 6:13, 14, 22; 2. Petr. 2:5). Mojsije je dobio zadatak da izvede Jehovin narod iz Egipta (Izl. 3:10). Nesavršeni ljudi bili su nadahnuti svetim duhom da napišu Bibliju (2. Tim. 3:16; 2. Petr. 1:21). Činjenica da se Jehova danas služi grešnim ljudima da bi vodio djelo propovijedanja i stvaranja učenika ne umanjuje naše pouzdanje u njegovu organizaciju. Baš naprotiv, ta spoznaja jača naše povjerenje u nju jer uviđamo da bez Jehovine potpore nikad ne bi uspjela postići sve što postiže. Vjerni rob iza sebe ima godine iskustva i ustrajao je u mnogim nevoljama, što dokazuje da ga doista vodi Božji duh. Jehova izlijeva obilje blagoslova na vidljivi dio svoje organizacije. Zato je mi svesrdno podupiremo i imamo puno povjerenje u nju.

KAKO POKAZUJEMO POVJERENJE U JEHOVU I NJEGOVO VODSTVO

¹² Nadglednici u skupštini pokazuju povjerenje u Jehovu i njegovo vodstvo tako što rado prihvaćaju i savjesno ispunjavaju dužnosti koje njihovo imenovanje donosi sa sobom (Djela 20:28). Svi mi kao objavitelji Kraljevstva revno propovijedamo od kuće do kuće, vršimo ponovne posjete i proučavamo Bibliju sa zainteresiranim osobama (Mat. 24:14; 28:19, 20). Budući da želimo u potpunosti iskoristiti obilje duhovne hrane koju nam daje vjerni rob, dobro se pripremamo za sastanke i redovito im prisustvujemo. To se odnosi kako na skupštinske sastanke tako i na veće skupove. Puno nam znači to što se na takvim okupljanjima možemo družiti sa svojom braćom i hrabriti jedni druge (Hebr. 10:24, 25).

¹³ Svoje povjerenje u organizaciju pokazujemo davanjem priloga (Izr. 3:9, 10). Kad vidimo da našoj braći treba materijalna pomoć, mi im je bez odlaganja pružamo (Gal. 6:10; 1. Tim. 6:18). To činimo zato što istinski volimo svoje suvjernike i uvijek nastojimo pronaći prilike da pokažemo Jehovi i njegovoj organizaciji koliko cijenimo dobrotu koju nam pokazuju (Ivan 13:35).

¹⁴ Povjerenje u organizaciju pokazujemo i tako da podržavamo njene odluke. To znači da ponizno prihvaćamo upute braće koja imaju odgovorna zaduženja, kao što su pokrajinski nadglednici i skupštinski starješine. Oni se ubrajaju među braću koja nas predvode i kojima moramo biti poslušni i podložni (Hebr. 13:7, 17). Čak i ako ponekad ne razumijemo u potpunosti zašto su donesene neke odluke, mi znamo da je za naše vječno dobro da ih poštujemo. Time pokazujemo da smo podložni svom Gospodaru, Isusu Kristu, a Jehova nas blagoslivlja zbog naše poslušnosti njegovoj Riječi i organizaciji.

¹⁵ Doista, s pravom se možemo pouzdati u vjernog i razboritog roba. Sotona, bog ovog svijeta, čini sve što može kako bi osramotio Jehovino ime i njegovu organizaciju (2. Kor. 4:4). Nemojmo mu dopustiti da nas prevari svojim zlim i prepredenim metodama! (2. Kor. 2:11). On zna da mu je ostalo još samo malo vremena prije nego što bude bačen u bezdan i zato neumorno pokušava što više kršćana odvratiti od Jehove (Otkr. 12:12). Ipak, mi možemo odoljeti njegovim sve žešćim napadima, i to tako da se trudimo biti što bliskiji s Jehovom. Imajmo povjerenja u Jehovu i zastupnike kojima se on danas služi da bi vodio svoj narod! Tada će naše međunarodno bratstvo ostati istinski ujedinjeno.

U SVOM prvom pismu Korinćanima apostol Pavao otkrio je jednu važnu istinu o Bogu. Napisao je: “Bog nije Bog nereda, nego mira.” Zatim je, imajući na umu skupštinske sastanke, savjetovao braću: “Sve neka bude dolično i onako kako je red” (1. Kor. 14:33, 40).

² Na samom početku tog pisma Pavao je upozorio braću na podjele do kojih je došlo u njihovoj skupštini. Napisao im je: “Potičem vas, braćo, u ime našeg Gospodina Isusa Krista da svi jedno govorite i da među vama ne bude podjela, nego da budete potpuno ujedinjeni istim mislima i istim načinom razmišljanja” (1. Kor. 1:10, 11). Potom im je dao savjete o raznim problemima koji su razarali jedinstvo skupštine. Usporedbom o ljudskom tijelu jasno je pokazao koliko su važni jedinstvo i suradnja. Potaknuo je sve u kršćanskoj skupštini, bez obzira na to koju ulogu imali, da se s ljubavlju brinu jedni o drugima (1. Kor. 12:12–26). Da bi svi u skupštini mogli tako skladno surađivati, ona je trebala biti dobro organizirana.

³ No kako je kršćanska skupština trebala biti organizirana? Tko ju je trebao organizirati? Kakvo je trebalo biti njeno ustrojstvo? Tko je trebao obavljati odgovorna zaduženja? Biblija daje jasne odgovore na ta pitanja (1. Kor. 4:6).