Pouzdanje u Jehovu vodi do predanja i krštenja

“Uzdaj se u Jehovu i čini dobro; boravi na Zemlji i postupaj vjerno” (PSALAM 37:3, NS).

1. Koje svjedočanstvo svjetovno mudrih ljudi pokazuje da je ludo uzdati se u ljudske vođe?

U KOGA da se uzdamo? Zar u ljudske vođe? Oni su na takovu glasu da bi ludo bilo uzdati se u nesavršenog čovjeka. To su uvidjeli čak i svjetovno mudri ljudi. Tako se nedavno moglo pročitati u privrednom magazinu Vision slijedeće: “Najgore u sadašnjoj situaciji jest činjenica da nitko ne vidi izlaz.” Robert Heilbronner, povjesničar ekonomije je rekao: “Postoji još nešto što nas gricka. To je sumnja da nitko nema kormilo u ruci, da nitko ne raspolaže oruđem potrebnim za rješavanje problema koji su se sručili na nas.”

2. Što se može reći o koristi moderne nauke?

² Na mnogim područjima znanosti ljudi su postigli zaista veliki napredak. No, je li sve to nama na korist? Ne. Pisac Lewis Mumford primjećuje: “Predodžba da tehnički i znanstveni napredak znači i napredak čovjeka, ... danas postaje potpuno neodrživom.” Primjer toga su kisele kiše, koje zagađuju rijeke i jezera, uništavaju milijune stabala drveća. Bijeda u kojoj se nalazi svijet – porast zločina, nasilja i terorističkih prepada, sve veći broj ovisnika droge i alkohola, širenje bolesti koje se prenose spolnim odnosima i nesiguran ekonomski položaj – sve to dokazuje da je besmisleno uzdati se u ljudske vođe.

3. Što čitamo u Riječi Božjoj u koga da se uzdamo?

³ Stoga nam Riječ Božja posreduje odgovarajući savjet: “Ne uzdajte se u dostojanstvenike, ni u sina zemaljskoga, čovjeka u koga nema spasenja. Iziđe mu duh, a on se vraća u zemlju svoju; tog dana njegove misli prestaju” (Psalam 146:3, 4, NS). U koga da se onda uzdamo, ako ne u ljude? Mi se možemo uzdati u Stvoritelja neba i Zemlje, jer čitamo: “Blagoslovljen je čovjek koje se uzdaje u Jahvu i kome je Jahve uzdanje” (Jeremija 17:7, ST).

Zašto da se uzdamo u Jehovu?

4. Koja su glavna Jehovina svojstva i kako predstavljaju dobar temelj za pouzdanje u njega?

⁴ Postoje dobri razlozi zašto se možemo uzdati u Jehovu. Prije svega, zbog njegovih divnih svojstava, posebno glavnih svojstava kao što su ljubav, mudrost, pravda i moć. Njegova Riječ nam jamči da je on svemoguć. Stoga jedna od njegovih titula glasi: “Bog svemogući (1. Mojsijeva 28:3). Kakvog li temelja za povjerenje! Nitko se ne može uspješno suprotstaviti Jehovi, nitko ne može osujetiti njegove naume. On je također svemudri. Ne samo da mu je poznato sve od početka do kraja – što znači da je budućnost za njega otvorena knjiga – nego u njemu stanuje sva spoznaja i mudrost, što je vidljivo na njegovim divnim djelima stvaranja. On nije učinio grešku ni u kojem od svojih postupaka (Izaija 46:10; Rimljanima 11:33-35). Osim toga, Jehova je dostojan neograničenog povjerenja, on je Bog pravde i vjernosti. Nemoguće je da bi lagao (5. Mojsijeva 32:4; Titu 1:2; Jevrejima 6:18). Budući da među svim tim svojstvima prevladava nesebična ljubav, odgovarajuće se kaže: “Bog je ljubav” (1. Ivanova 4:8, 16).

5. Koji izvještaji iz Riječi Božje svjedoče o tome da je Jehova dostojan povjerenja?

⁵ I Jehovin način postupanja sa čovječanstvom svjedoči da je on Svemogući Bog dostojan povjerenja, Bog mudrosti, pravde i ljubavi. Mojsije je zajamčio Izraelcima da će Jehova sačuvati svoj savez i ljubaznu dobrotu prema onima koji ga ljube i drže njegove zapovijedi (5. Mojsijeva 7:9). Kad je prije toga Jehova prouzročio potop na Zemlji, spasio je bogobojaznog Noa i njegovu obitelj. Također je sačuvao pravednog Lota i njegove dvije kćeri kad je vatrom uništavao Sodomu i Gomoru. Kasnije je Bog oslobodio Izraelce iz Egipta, te ih je suglasno obećanju danom Abrahamu, vodio u zemlju Kanaan (1. Mojsijeva 7:23; 17:8; 19:15-26). Zar nije Jehova zaštitio tri Hebreja koji su bili bačeni u ognjenu peć, također Danijela u lavskoj jami? (Danijel 3:27; 6:23).

6. Koji nam novovremeni primjeri dokazuju da se možemo uzdati u Jehovu?

⁶ Iskustva njegovih novoremenih svjedoka također svjedoče da se možemo osloniti na Jehovu. Primjerice, Adlof Hitler je želio istrijebiti iz Njemačke Jehovine svjedoke – ovo “leglo” – kako ih je nazvao. No, umjesto njih nestalo je Hitlera i njegove nacionalsocijalističke partije, a ona grupa Svjedoka u međuvremenu je mnogostruko porasla – na preko 119 000. Osim toga, doslovno stotine izvještaja iz života Jehovinih svjedoka, a koji su izlazili u Kuli stražari i njenom popratnom časopisu Probudi se! rječito su svjedočanstvo da je Jehova uistinu Bog u kojeg se možemo pouzdati.

Zašto se neki ne uzdaju u Jehovu?

7. Zašto je netko rekao da simpatizira Jehovine svjedoke?

⁷ Ali, kako je malo onih koji se danas uzdaju u Jehovu! Čak mnogi od onih koji su upoznali njegova svojstva i njegova velika djela, ne uzdaju se u njega. U jednom članku časopisa U. S. Catholic (siječanj/januar 1979.) moglo se pročitati o jednoj takvoj osobi slijedeće: “Kad je ispitivač javnog mnijenja upitao čovjeka kojem religioznom pravcu naginje, isti je odgovorio: ‘Mislim da simpatiziram Jehovine svjedoke’. Na molbu da se pobliže izjasni, rekao je: ‘Ja vjerujem prilično mnogo od onoga što oni vjeruju, ali se ne želim vezati’”. U časopisu se nadalje moglo pročitati: “Jednom predanom Jehovinom svjedoku ne preostaje ništa drugo nego da se duboko uključi.”

8. Koja osnovna svojstva rađaju u nekome želju da se zalaže u Jehovinoj službi?

⁸ Zašto se neki ne žele vezati ili uključiti? Zato jer nemaju ispravno stajalište srca. Netko mora imati “ispravno stajalište prema vječnom životu” (Djela apostolska 13:48, NS). U usporedbi o sijaču Isus je rekao da su oni koji donose rod prihvatili riječ istine u ‘plemenito i dobro srce’ (Luka 8:15). Da, istina ne odgovara neiskrenima. Glavni zahtjev je pošteno srce, stoga na ponosne ljude ne djeluje istina Riječi Božje. Treba biti ponizan (Jakov 4:6). Niti samozadovoljne i samoopravdane osobe ne osjećaju se privučenima k istini. Ali, onaj tko je svjestan svojih duhovnih potreba, tko gladuje i žeđa za pravdom, tko uzdiše zbog svih gadosti koje se danas događaju u svijetu, taj pozdravlja istinu (Matej 5:3, 6; Ezekijel 9:4).

Uzdanje u Jehovu vodi do predanja

9, 10. a) Što je potrebno da bi se netko mogao uzdati u Jehovu i kako reagiraju ljudi ispravnog stajališta srca? b) U koga vjeruju te osobe?

⁹ Prije nego bi se netko mogao pouzdati u Jehovu mora nešto čuti o njemu. “Kako će prizvati onoga u koga nisu povjerovali? A kako će opet vjerovati u onoga za koga nisu čuli? Kako će opet čuti bez propovjednika?” (Rimljanima 10:14, NS). Ljudi ispravnog stajališta srca reagiraju na propovjedničko djelovanje Jehovinih slugu poput mnogih u starom Solunu. A o njima je Pavao pisao slijedeće: “Kad ste primili Riječ Božju koju ste čuli od nas, niste je prihvatili kao riječ čovječju, nego kao što ona uistinu jest – kao Riječ Božju, koja je i djelotvorna u vama koji vjerujete” (1. Solunjanima 2:13, NS).

¹⁰ Kad ti dobrom skloni ljudi upoznaju Jehovu, počinju vjerovati u njega. To je bezuvjetno potrebno, jer “bez vjere nije moguće dopadati mu se. Tko se približuje Bogu mora vjerovati da on postoji i da nagrađuje one koji ga ozbiljno traže” (Jevrejima 11:6, NS). Jednako je tako neophodno potrebno vjerovati u Sina Božjega. “Spasenja nema ni po jednom drugom, jer je pod nebom to jedino ime dano ljudima, po kojem nam se treba spasiti” – da, nema drugog imena osim Isusa Krista (Djela apostolska 4:12, ST).

11. Koji poziv apostola Petra će slijediti onaj tko se uzda u Jehovu?

¹¹ Pouzdanje u Riječ Božju, u Jehovu i u njegovog sina Isusa Krista navest će dotičnoga da slijedi poziv kojeg je Petar uputio Židovima svog vremena: “Pokajte se, dakle, i obratite se, da vam se izbrišu grijesi, da dođu vremena okrepe od osobe Jehovine” (Djela apostolska 3:19, NS). Kad netko prihvati spoznaju o Jehovi i njegovim zahtjevima, postaje mu jasno da je Božja volja da on postane sljedbenikom Isusa Krista. Petar je objasnio: “Na to ste i pozvani, jer je i Krist trpio za vas i ostavio vam primjer da idete njegovim stopama” (1. Petrova 2:21, ST). Isus je točno objasnio o čemu se radi, kad je rekao: “Ako netko želi za mnom ići, neka se odrekne sebe, uzme svoj mučenički stup i neka me stalno slijedi” (Matej 16:24, NS). To znači predati se Jehovi Bogu da bi se vršilo njegovu volju i slijedilo stopama Isusa Krista.

Predanje — nije samo jedna od mnogih obaveza

12. U kojem smislu se riječ “obaveza” često upotrebljava u kršćanstvu?

¹² U kršćanstvu se često čuje riječ “obaveza” kad se govori o tome da je netko kršćanin. Evangelisti u SAD “ističu osobnu obavezu prema Isusu”. Neki katolički svećenik govorio je o “religioznoj obavezi katolika”. Braneći svoju političku angažiranost, jedan je katolički svećenik objasnio: “Moje uključivanje u politiku predstavlja proširenje moje (svećeničke) obaveze.” I poduzeća rade bučne reklame s uzrečicom “naša obaveza prema našim kupcima”. Dakle, netko može u isto vrijeme imati bezbroj obaveza – poslovne, društvene, političke i religiozne obaveze.

13. Što znači predanje Jehovi?

¹³ Ali, predanje Jehovi Bogu nije samo jedna od mnogih obaveza, koju treba zadovoljiti. Prihvatiti neku obavezu znači jednostavno obavezati se poštenom riječi ili obećati nešto. Protivno tome, predanje znači “isključivo se posvetiti službi ili obožavanju jednog božanskog bića ili svetoj svrsi” (Webster’s Third New International Dictionary). Što se religije tiče, većina ljudi se zadovoljava preuzimanjem obaveze, umjesto predanjem. Stoga je njihova religija poput pozadinske muzike, koja doduše ugodno zvuči ali ne djeluje uznemiravajuće na ono što dotični u stvari želi raditi.

14. Zašto se Jehovi Bogu ne dopada ako se prema njemu osjeća samo obaveza?

¹⁴ Predanjem Bogu postaje vršenje njegove volje najvažnijom stvari u životu. Predanje zahtijeva da dotični slijedi prvu i najveću zapovijed koju je Isus citirao; “Ti moraš ljubiti Jehovu Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom, svim umom svojim i svom snagom svojom.” Isus je naglasio da treba neograničeno služiti Bogu, kad je rekao: “Nitko ne može robovati dvojici gospodara; jer, ili će jednoga mrziti, a drugoga voljeti, ili će prionuti uz jednoga, a prezreti drugoga. Ne možete robovati Bogu i bogatstvu” (Marko 12:30; Matej 6:24, NS). Jehova očito ne želi samo prihvaćanje obaveze prema njemu.

Zašto krštenje u vodi?

15. Kako je Isus primjerom pokazao da treba javno izraziti svoju vjeru u Boga?

¹⁵ Zašto je potrebno da se predanje Bogu simbolizira krštenjem u vodi? Ako netko želi postati Jehovin svjedok ne preostaje mu ništa drugo. Jednako važi u slučaju ako želi biti smatran kršćaninom, sljedbenikom Isusa Krista. U tome nam je ostavio primjer Jehovin “vjerni svjedok” Isus, koji se krstio u Jordanu. Ivan koji je krštavao skrušene grešnike nije mogao razumjeti zašto se Isus želi krstiti. No, Isus mu je rekao: “Pusti sada, jer tako nam dolikuje da sve ispunimo što je u skladu s voljom Božjom” (Otkrivenje 1:5; Matej 3:13-17, ST). Sin Božji je sigurno javno pokazao svoju vjeru time što se predstavio Jehovi, dajući tako primjer svima koji žele vršiti volju Božju.

16. Koju je zapovijed u vezi krštenja Isus dao svojim sljedbenicima i iz čega je vidljivo da su njegovi učenici udovoljili toj zapovijedi?

¹⁶ Isus se nije dao odvratiti od toga nego je prije svog povratka k Ocu na nebo, zapovijedio svojim sljedbenicima: “Pođite stoga i načinite učenike od ljudi iz svih naroda, krsteći ih u ime Oca i Sina i svetoga duha, učeći ih da drže sve što sam vam zapovijedio” (Matej 28:19, 20, NS). Izvještaj iz Djela apostolskih dokazuje da su Isusovi učenici vjerno udovoljili toj zapovijedi (Djela apostolska 2:40, 41; 8:12; 9:17, 18; 19:5).

17. Zašto samo prskanje vodom nije važeće krštenje?

¹⁷ Kako su dotični bili kršteni? Zar tako što su bili poprskani vodom, što je slučaj u većini crkava kršćanstva? Sigurno ne. Kad je Isus bio kršten ‘izašao je iz vode’. Iz ovoga je jasno vidljivo da je bio podronjen pod vodu (Marko 1:9, 10). Nešto drugo zaista ne bi niti bilo krštenje, jer grčka riječ prevedena s “krstiti se” znači “uroniti, podroniti” (Djela apostolska 8:36-39).

18. Zašto je podronjavanje odgovarajući simbol predanja Bogu?

¹⁸ Krštenje je potpuno odgovarajući simbol predanja. Dati se podroniti u vodu predočava umiranje s obzirom na svoj prijašnji način postupanja. Biti podignut simbolizira uskrsavanje za jedan novi način života. Kao što vjenčanje urezuje u pamćenje mladoženji i nevjesti da su stupili u bračno stanje, tako krštenje u vodi pred svjedocima ostavlja vjerojatno trajni utisak na osobu koja se krsti. Nema sumnje da čin krštenja neizbrisivo urezuje u sjećanje dotične osobe činjenicu da je predanje Jehovi najvažniji događaj u životu. Krštenje označava jedan obrat, naime obrat od služenja vlastitom ja, ka služenju Jehovi Bogu.

19. Koji daljnji razlog krštenja postoji?

¹⁹ Ne smijemo previdjeti činjenicu da je krštenje u vodi preduvjet za postizanje dobre savjesti pred Jehovom. Na to se ukazuje u 1. Petrovoj 3:21, gdje čitamo: “Ono, to jest krštenje, spašava sad i vas; i ono nije uklanjanje tjelesne nečistoće, nego Bogu upravljena molitva za dobru savjest, uskrsnućem Isusa Krista” (ST).

Krstiti se – s koliko godina?

20. Zašto dojenče ne može doći u obzir za krštenje?

²⁰ Isusove riječi iz Mateja 28:19, 20 daju spoznati da treba krstiti osobe koje postaju njegovim učenicima. Iz toga proizlazi da dojenče ili malo dijete ne može ispunjavati biblijske zahtjeve za krštenje. Nijedno malo dijete ne može pokazati vjeru u Riječ Božju, u Boga Stvoritelja i u njegovog Sina Isusa Krista. Nijedno dojenče ne može razumjeti da je sveti duh Božja djelujuća sila, niti se može pokajati za prijašnje grijehe, te položiti svečano obećanje da će vršiti Božju volju.

21. Je li preporučljivo da se krste omladinci?

²¹ Ali, neki među Božjim narodom očito su skloni drugoj krajnosti. Neki kršćanski roditelji čekaju dok djeca ne dostignu skoro 20 godina i tek tada načinju temu o krštenju. No, uvijek iznova čujemo i o predanju omladinaca koji su vlastitom pobudom donijeli tu odluku. Primjerice, sin jednog starješine je s već nepunih 13 godina izrazio iskrenu želju da se krsti. Njegov je otac prepustio trojici drugih starješina da obrade s njim pitanja za osobe koje se žele krstiti.a Oni su došli do zaključka da sin, iako još prilično mlad, ispunjava uvjete za krštenje i da može biti postavljen za Jehovinog slugu. Na bahamskim otocima je nedavno 10-godišnja krštena djevojčica, kćerka dvoje punovremenih propovjednika, pohađala tečaj za pionire.

22. Što mogu roditelji očekivati od svoje djece, ako im pomažu razvijati kršćansku osobnost?

²² Neki roditelji očito griješe u tom pogledu. U kojoj mjeri takovi grade s ‘vatrostalnim materijalom’, pomažući svojoj djeci razvijati kršćansku osobnost? (1. Korinćanima 3:10-15). Postupati tako pretpostavlja prije svega da čisto obožavanje Jehove bude najvažnija stvar u životu roditelja. Zatim je potrebno da roditelji uvažavaju odlične savjete iz 5. Mojsijeve 6:6, 7 i Efežanima 6:4. Posljedica toga možda će biti ta da nećemo kasnije morati svoju djecu podučavati da se krste, nego ćemo ih čak morati zadržavati da se ne krste prerano.

23. Što je potrebno nakon predanja i krštenja?

²³ Onaj tko je predanjem i krštenjem u vodi jednom pokazao pouzdanje u Jehovu, taj mora stalno pokazivati to pouzdanje. Sljedeći članak pod naslovom “Služiti kao Jehovini povjerljivi suradnici” pomoći će nam razumjeti što to znači.

[Bilješka]

Kako bi odgovorio?

◻ Koje činjenice dokazuju da je ludo uzdati se u ljude?

◻ Zašto su Jehovina svojstva i njegov način postupanja dobar temelj za pouzdanje u njega?

◻ Zašto pouzdanje u Jehovu ne iziskuje samo prihvaćanje obaveze, nego i predanje?

◻ Kako mogu roditelji pomoći svojoj djeci da razviju želju za predanjem Jehovi u mladim godinama?

[Slika na stranici 18]

Mi se možemo uzdati u Jehovu, velikog osloboditelja