Mladi pitaju...

Kako mogu imati više koristi od kršćanskih sastanaka?

“OZBILJNO opadanje broja prisutnih pokazuje da crkva ne uspijeva privući i zadržati pažnju svojih mladih”. Tako je rekao katolički nadbiskup Emmett Cardinal Carter. Slični izvještaji čuju se i iz drugih dijelova svijeta.

Međutim, u prošlom broju ovog časopisa smo vidjeli kako su tisuće mladih utvrdile da su sastanci u mjesnoj Kraljevskoj dvorani Jehovinih svjedoka drugačiji od crkvenih službi. Ti sastanci pružaju stvarnu mogućnost da se duhovno uzraste. No, samo posjećivanje sastanaka ne znači i da imamo punu korist od njih.

Naprimjer, jedan je mladić koji je po prvi puta posjetio sastanak u Kraljevskoj dvorani rekao da su mu se dopali ljudi koje je tamo upoznao, ali nije razumio “što se to odvija na podiju”. Ako si i ti nov na sastancima, izrazi poput “Harmagedona”, “velikog mnoštva” i “ostatka” možda ti doista zvuče zagonetno, poput nekog stranog jezika. Pa, Biblija sama priznaje tu razliku, jer uspoređuje Božje istine sa “čistim jezikom” (Sofonija 3:9).

Iako bi ti taj jezik na prvi pogled mogao izgledati zamršenim, nemoj da te to obeshrabri. Petnaestogodišnja Janet, koja je nedavno počela posjećivati sastanke u Kraljevskoj dvorani, rekla je: “Prvo sam pomislila: ‘O čemu to oni govore?’ No, postepeno mi ti izrazi postaju bliski”. Da, učiti neki novi jezik nije lako. U priručniku za tečaj jednog stranog jezika piše da treba biti “strpljiv i postojan u učenju” kako bi se svladalo neki novi jezik. Preporučuje se “svakodnevno vježbanje”. Isto tako, da bi se svladalo čisti jezik biblijske istine, prirodno je da se ide tamo gdje se taj jezik govori, na kršćanske sastanke!

Međutim, redovito posjećivanje sastanaka predstavlja samo početak. Da bi imao najviše koristi od sastanaka, predlažemo da poduzmeš tri jednostavna koraka.

Prvi korak: Pripremaj se

Kratko vrijeme prije Isusove smrti, učenici su ga upitali: “Gdje hoćeš da ti pripravimo pashalnu večeru?” Isus im je rekao gdje. U poslušnosti, “učenici učiniše kako im zapovijedi Isus, i pripremiše mu pashalnu večeru” (Matej 26:17-19, ST). Iako je to bio jedan sasvim poseban sastanak, isti uzor vrijedi i za tjedne sastanke u Kraljevskoj dvorani. Da bi imao najviše koristi od njih, ti se isto tako moraš ‘pripremiti i pripraviti’. Kako to možeš učiniti?

“Odvojila sam si redovito vrijeme za proučavanje knjiga koje upotrebljavamo na sastancima”, kaže 16-godišnja Anita. Jedanaestgodišnja Malene dodaje: “Ja prije sastanka pitam mamu značenje teških riječi koje sam pročitala u Kuli stražari”. Taj časopis koji se temelji na Bibliji redovito se proučava u skupštinama Jehovinih svjedoka. I trinaestogodišnja Anne prima pomoć: “Svakog petka moj otac prouči sa mnom pola lekcije iz Kule stražare”, objašnjava ona, “a u subotu proučimo drugu polovicu”. I kakav je rezultat? Dolaze na sastanke s okvirnim znanjem u glavi. Na sastancima mogu to znanje popunjavati detaljima. Anne kaže: “Na taj način si uključen i lako učiš”. (Usporedi Priče Salamunove 14:6.)

U pripremu je još nešto uključeno. “Ja vježbam pjesme koje pjevamo na sastanku”, objašnjava Simeon, star 14 godina. “Kod kuće pustim kazete s tim pjesmama i pjevam uz njih. Ponekad mi se mlađi brat pridruži. Tako na sastancima”, dodaje on, “mogu pjevati najjačim glasom” (Psalam 105:2). Postoje li i druge stvari za koje se treba pripremiti? “Da”, nastavlja Simeon. “Dan prije sastanka ja stavim u svoju torbu Bibliju, pjesmaricu i literaturu koja se proučava, tako da slijedećeg dana trebam samo uzeti torbu.

Drugi korak: Učestvuj!

Dvanaestogodišnji Isus nije bio pasivan kad je došao na mjesto obožavanja Boga. Biblija kaže da su pronašli Isusa kako u hramu u Jeruzalemu ‘sluša, postavlja pitanja i odgovara’ (Luka 2:46, 47). Sudjelovanje je još jedan ključ za izvlačenje koristi iz sastanaka. Međutim, za to je potrebno naprezanje.

Potrebno je, naprimjer, slušati. “Slušati govor često je teže nego držati ga”, primijetio je jedan pisac. Stvar je u tome što mi možemo razmišljati četiri puta brže nego što prosječna osoba može govoriti. Kakva je posljedica toga? Jedanaestogodišnji Joseph priznaje: “Ponekad mi na sastancima misli lutaju — brinu me školski zadaci”. To se povremeno svima nama događa. Zato upotrijebi jednu staru metodu da bi provjerio da li ti misli imaju jaku želju za lutanjem. Kršćani prvog stoljeća često su sa sobom na sastanke donosili komade grnčarije. “Kad su bili pročitani biblijski citati”, objašnjava se u knjizi Pomoć za razumijevanje Biblije, “oni su ih zapisivali tintom na komadima grnčarije”.

Danas umjesto komada grnčarije imamo bilježnice, ali pravljenje bilježaka još uvijek djeluje. Anita kaže: “Ja zapišem biblijske citate koji su spomenuti tokom predavanja; tako se kod kuće mogu prisjetiti predavanja”. Šesnaestogodišnji Michael dodaje: “Ja pribilježim glavne misli. Tako sam uvijek u toku”. Bilježenje ti doista pomaže da obratiš ‘više nego običnu pažnju stvarima koje si čuo’ (Jevrejima 2:1, NS).

Kao što je ranije spomenuto, mladi Isus je postavljao i odgovarao na pitanja. Tako i mnogi mladi učestvuju na sastancima. U zemlji Surinam, naprimjer, nedavno je istraživanje pokazalo da sedam od dvanaest mladih u dobi od 12 do 20 godina koji pohađaju sastanke u Kraljevskoj dvorani učestvuju svaki tjedan u odgovaranju na pitanja.

I oni poput Isusa pokušavaju dati odgovore koji odražavaju razumijevanje. Oni ne pročitaju samo odgovor iz literature koja se koristi, nego ga daju vlastitim riječima. Neki svoje odgovore zapišu u bilježnicu i to im tokom sastanka posluži kao pomoć u davanju odgovora. Nakon nekog vremena oni su toliko uvježbani da odlože bilježnicu i, na radost prisutnih, govore izravno iz srca. Trinaestogodišnji Anil objašnjava: “Na taj način drugi imaju više koristi, a i ja sam” (Priče Salamunove 15:28).

Doduše, možda se i ti osjećaš poput Anite, koja je rekla: “Bojala sam se govoriti”. No, uskoro ćeš se složiti s Michaelom, koji sada kaže: “Ja volim davati odgovore!” U Pričama Salamunovim 15:23 (ST) čitamo: “Čovjek se veseli odgovoru usta svojih”.

Treći korak: Primijeni naučeno

Zadnji korak znači uvjeriti se da li ono što učiš “očituje svoju snagu” u tebi (1. Solunjanima 2:13, ST). To znači, da li primjenjuješ ono što učiš. Djevojčica Tammy iz SAD objašnjava: “Otkad idem na sastanke mnogo sam se promijenila”.

Možda će i tvoji drugovi iz razreda zamijetiti tu promjenu i pitat će te o tome. To ti pruža mogućnost da s njima podijeliš znanje koje si stekao na sastancima. Za to je potrebna hrabrost, ali se isplati. Djevojka Susan iz Kanade kaže: “Doista uživam svjedočiti mojim drugovima iz škole” (Priče Salamunove 3:27). Da, primjenjivanje onoga što naučiš na sastancima još će više povećati tvoju radost učenja.

I još jedan savjet: Primjenjuj ove korake redovito. Pripremaj se za sastanke. Učestvuj. Zatim primjenjuj naučeno. Ako tako činiš, sastanci u Kraljevskoj dvorani u potpunosti će ti biti radosni. Pohađanje sastanaka svakako učini svojim ‘običajem’, kao što je to bio i Isusov običaj (Luka 4:16)

[Okvir na stranici 15]

Školski zadaci i sastanci?

“Često dođem kući natovarena školskim zadacima. Tada predstavlja kušnju reći: ‘Propustit ću sastanak da napišem domaću zadaću”, kaže Anita. Povremeno se i ti možda susrećeš sa istom kušnjom. Kako, međutim, drugi mladi kršćani rješavaju to pitanje?

“Ja jedan dio domaće zadaće napišem prije sastanka, a ostatak kad se vratim kući”, kaže Wanita. “Te večeri”, dodaje ona, “odlazim u krevet kasnije nego obično, ali sastanak mi je na prvom mjestu!” (Matej 6:33). Simeon dodaje: “Volim nakon sastanka pričati s drugima i ostati što duže. Ali, kad imam domaću zadaću, odlazim odmah da bih je napisao”.

‘Ali, hoće li pohađanje sastanaka utjecati na moje ocjene?’ možda se pitaš. Hoće, ali ne negativno. Tako je jedan učitelj u Škotskoj zapazio da djeca Jehovinih svjedoka “dobro uče ... jer su od malena naučena da sjede i slušaju i da primijene naučeno”.