“Činiti dobro svima”

¹ Radujemo se da toliki novi pritječu pravom obožavanju (Iza. 60:8). Osjetili su se privučenima istini između ostalog zbog ljubavi koja vlada među Jehovinim narodom (Iv. 13:34, 35). Zar nas se nije duboko dojmila srdačnost i prijaznost, prilikom prve posjete kraljevskoj dvorani? Budući da smo osobno osjetili ljubav Božju koja obiluje u Isusu Kristu i u kršćanskoj skupštini, osjetili, smo se potaknutima “činiti dobro svima”, tim što pomažemo drugima i hrabrimo ih (Gal. 6:10).

POMAGATI DRUGIMA DA NAPREDUJU

² Trudimo li se upoznati se s nekim, koga vidimo prvi puta u kraljevskoj dvorani? No nemojmo misliti da je to isključivo zadatak starješina i sl. pomoćnika. To je osobna dužnost svakoga od nas (Rim. 15:7; usporedi, Gal. 5:14 i Jak. 2:8). Kad mnogi u skupštini pozdravljaju nove, njih se duboko dojmi prava kršćanska ljubav, koja se manifestira na taj način. Riječ Božja se pohvalno izražava o ljubavi prema strancima. (Vidi Mat. 25:35b i 1. Tim. 5:10). Takova srdačnost i prijaznost doprinosi stalnom pritjecanju u skupštinu novih (Vidi Iza. 60:5, 11).

³ 24. marta su mnogi posjetili Spomen svečanost, pa im je sada potrebna pomoć. Poznaješ li nekog posjetitelja s kojim se još ne proučava? Ipak, pokušaj uvesti bib. studij. Ohrabri ga na posjećivanje sastanaka i ponudi se da ćeš ga dopratiti u dvoranu. No, ohrabri ga da osobno proučava, ako duhovno raste pripremi ga za komentare u skupštini. Tvoje strpljivo, ljubazno zanimanje može ga dovesti da dobije Jehovin blagoslov i vječni život (Rim. 15:1, 2).

⁴ Omladinci koji su povezani s nama u skupštini također su “s nama u vjeri”, pa je i njima potrebna pomoć i ohrabrenje (Gal. 6:10). I mala djeca se raduju ako se odrasli bave njima. Djeci čiji roditelji nisu u istini posebno je potrebno da ih ohrabrimo. Omladinci koji su sirote u duh. pogledu trebaju pažnju i obazrivost (Jak. 1:27).

OHRABRENI ZA PIONIRSKU SLUŽBU

⁵ Svi mi cijenimo osobno zanimanje drugih za nas. Oni koji se naprežu u službi, naprimjer opći i pomoćni pioniri, jako su ohrabreni i ojačani ako pokažemo cijenjenje za njihove žrtve.

⁶ Ako starješine i sluge pomoćnici planiraju da s vremena na vrijeme budu pom. pioniri ili čak opći, ohrabrujuće je za cijelu skupštinu (2. Kor. 9:2). Bi li ti, ako si starješina ili sluga pomoćnik, mogao ponekada biti pomoćni ili čak opći pionir? Ako da, osjetit ćeš mnoge blagoslove, te ćeš biti u mogućnosti “činiti dobro svima”. (Gal. 6:10). Ako, osobno tražimo mogućnost pomagati ili hrabriti druge, Jehova će dodati svoj blagoslov.

Upotrebljavaj brošuru “Biblijske govorne teme” u svim granama službe

¹ Vjerojatno nailaziš u službi propovijedanja od kuće do kuće uvijek iznova na neke prigovore. Oni bi te mogli spriječiti da potakneš zanimanje stanara. Ljudi kažu: “Nisam zainteresiran”, “Imam puno posla”, ili “Ja Imam svoju religiju”. Ako ne možeš da svladaš takav prigovor, koji bi možda čak mogao prekinuti razgovor, onda se u svakom slučaju, pozabavi kratkim prijedlozima iz SZBK 3/86, st. 3, st. 4, 5: i 7/79 str. 3).

² Budući da poznaš ljude na svom području i moći ćeš na taj način pripremiti se i nastaviti razgovor s njima. Pokušaj upotrebljavati iste riječi koje nalaziš i u spomenutim km. To su dobro promišljeni i odabrani odgovori, koje su braća uspješno koristila. Tako ćeš s vremenom moći djelotvorno odgovarati na čitav niz prigovora.

Ponovni posjet i biblijski studij

³ Možda ćeš prilikom prve posjete ustanovit da se stanar zanima za određenu temu. Tako dok se pripremaš za ponovni posjet, potraži odgovarajuću temu u kazalu pojmova u brošuri Biblijske govorne teme (td). Tako ćeš moći naći odgovor ili informaciju, koji će biti od koristi toj osobi.

⁴ Ako tijekom biblijskog studija bude postavljeno pitanje na koje je, prema tvom mišljenju, potrebno odmah odgovoriti, pogledaj u sadržaj ili kazalo brošure td. I tako bi zainteresirana osoba mogla reći da su Jehovini svjedoci sekta. Otvoriš li temu u brošuri td “Jehovini svjedoci” moći ćeš joj dati potrebne informacije. Svatko može vidjeti da tražiš dodatne informacije.

⁵ Budemo li dobro poznavali sadržaj tog pomoćnog sredstva, i koristili ga u propovijedanju, lakše ćemo dostizati srca ljudi.

Nuditi dobru vijest — djelotvornim svjedočenjem na ulici

¹ “Mudrost glasno uzvikuje na ulici”. (Pr. Sal. 1:20, ST). Isus Krist je polazio od sela do sela javno objavljujući dobru vijest. (Luka 8:1). Pavao je prema izvještaju iz Dj. ap. 17:17, propovijedao po trgovima. Rad na ulici i danas je djelotvorna metoda prenošenja dobre vijesti ljudima (kod nas trebamo biti veoma taktični u toj službi).

² Mi možemo svjedočiti na autobusnoj stanici ispred kolodvora ili u blizini kuća apartmanskog tipa, do kojih nemamo pristupa. A kako je s raskršćima, parkiranim automobilima ili parkiralištima? Kad radimo na ulici moramo paziti da ne stojimo pred izlozima, niti pred ulazima u kuće, čime bismo ometali normalno odvijanje prometa.

KAKO RADITI

³ Oslovljavaj ljude, obrati im se. Ipak potrebno je biti izbirljiv u tome. Neki iskusni objavitelji pokušavaju uspostaviti vizuelni kontakt, dok se približavaju osobi. Nakon pozdrava odmah počinju svjedočiti.

⁴ Najbolje su kratke ponude. Jako je djelotvorno postaviti neko pitanje ili pak reći nešto što će zaokupiti pažnju prolaznika. I ako nudimo Probudi se! od 8. IV. ‘86. mogao bi primjerice reći: “Dobro jutro! Smijem li Vas nešto upitati: ‘Vjerujete li da je tehnologija blagoslov za čovječanstvo’? (Daj vremena za odgovor). Na ovo pitanje možete naći odgovor u ovom broju čas. Probudi se!, kojeg vam odstupam po cijeni štampanje od 50 dinara”. Možda ćeš umjesto toga započeti s literaturom na temelju naslovne stranice, koja je sada u boji. Ako se ukaže zanimanje možeš uzeti adresu i posjetiti ga kod kuće i nastaviti razgovor.

BEZUVJETNO JE POTREBNA PRIPREMA

⁵ Da bismo imali uspjeha u svjedočenju na ulici veoma je važna priprema. Najprije sam pročitaj časopis, a zatim izaberi jednu ili dvije misli s kojima bi mogao zainterestrati ljude. Bilo bi korisno da ponudu literature uvježbaš s nekim članom obitelji ili s nekim objaviteljem. Tada ćeš utvrditi što je još za popraviti (Pr. Sal. 27:17).

⁶ Svjedočenje po ulicama u blizini apartmanskih kuća, koje su često teško pristupačne može predstavljati praktičnu mogućnost da dodješ do tih ljudi. Najbolje je tamo svjedočiti u jutarnjim ili večernjim satima kad ljudi odlaze ili se vraćaju s posla. Oni koji svjedoče po ulicama, imali su već ohrabrujuća iskustva.

⁷ Djelotvorno svjedočenje po ulicama omogućit će mnogima da dodju do točnog spoznanja istine. Stoga želimo na veoma taktičan način provoditi tu službu.

¹¹ Kad sam se sljedeće večeri vraćao u svoju ćeliju, ugledao sam komandanta logora don Gregoria, kako čeka na me. Gledao me je prijetećim pogledom, a zbijeni mu vrat je otekao od bijesa. Otkrili su dakle mjesto gdje sam sakrio svoju dragocjenu literaturu. Prljavim riječima je ružio Jehovino ime i prijetio da će me ubiti. Odmah sam se tiho usrdno molio Jehovi, da bi sve što me sada čeka mogao podnijeti dostojno poput pravog kršćanina.

¹² Komandant je otvorio vrata. Pobjegao sam u kut. Prožet gnjevom, krvavih očiju, htio se sručiti na mene. No, kako je pod bio ispoliran, okliznuo je i pao na lice. Pjeneći se od bjesa pokušao je podići se, pri čemu, je vidio ispisani tekst: “Ime mog Boga glasi Jehova”! On je bio jako praznovjeran. Pročitavši Božje ime, tihim glasom je izgovorio: “Jehova”. Ponavljajući Jehova! Jehova! gotovo četveronoške pobjegao je vani. Bio sam pošteđen udaraca i nikada me više nije zlostavljao. To je ojačalo moju vjeru u zaštitu Jehovine ruke (2. Kor. 4:7-10).

Skupština u zatvoru

¹³ Konačno su me premjestili u Cádiz u zatvor Santa Catalina; tu se uskoro našlo oko 100 braće. Organizirali smo se u skupštinu, u to vrijeme jednu od najvećih u Španjolskoj. Po planu smo imali sastanke i osobni studij, a razmatrali smo čak i materijal oblasnih i pokrajinskih kongresa. Mi se nismo osjećali odrezanima od Jehovine organizacije. Njegova su nam načela bila važnija od svega posebno kad smo bili duševno iscrpljeni i kad su dani izgledali beskrajno dugačkima, tj. kao udarci čekića se nemilosrdno sručili na nas, i mrtvi cvijet naše mladosti. Ipak, nismo dozvolili da bi nas očaj svladao (Ps. 71.)

¹⁴ Budući da smo živjeli zajedno na tako uskom prostoru, trebali smo u ophođenju sačuvati kršćansko ponašanje, što nije uvijek bilo lako. U ćeliji nismo imali privatnog života, iako smo bili odijeljeni od ostalih.

Kroz ormarska vrata

¹⁵ Nekako u to vrijeme posjetio nas je brat Suiter, jedan od članova Vodećeg tijela. Bilo mu je dozvoljeno, da razgovara u sobi za posjete samo s jednim zatvorenikom. Ali, svi smo ga željeli vidjeti. No, kako to uraditi? U radionici smo otkrili presvučena vrata, koja su vodila u našu spavaonicu. Bila su obljepljena tapetom. Zato smo ispred njih stavili ormar bez zadnje strane. Dakle, moglo se stati u ormar, otvoriti vrata i naći se u labirintu s mnogo kreveta na tri kata.

¹⁶ Kad sam se našao s bratom Suiterom poveo sam ga u radionicu, pod izgovorom da mu pokažem nešto od toga što radimo. Predstavite si njegovo iznenađenje kad je bio zamoljen da stane u ormar i kad se odjednom našao u spavaćoj sobi gdje ga je čekalo oko 100 braće. Bio je to rizik, ali ta stvar je bila vrijedna rizika jer smo gladovali za društvom braće izvana. Jedva smo mogli povjerovat da je među nama član Vodećeg tijela. Iskoristili smo priliku da mu iznesemo naš problem u vezi brata, koji je teško moralno sagriješio. Dao nam je jasan odgovor, da ljudska pravila i zakoni ne mogu promijeniti Jehovinu organizaciju i njena načela. Predložio nam je da o tome razgovaramo sa komandantom i poslušali smo ga. Komandant je udovoljio našem zahtjevu, da se ta osoba premjesti i rekao, da će se moći vratiti među nas samo ako ga primi naš pravni odbor.

Pomilovanje i sloboda

¹⁷ Kušnje za našu neutralnost bile su ne samo beskrajne godine u zatvoru, nego i nesigurnost, jer nismo znali kad ćemo i da li uopće biti oslobođeni, jer je svaki puta kad smo izdržali kaznu ponovo pokrenut postupak i tada smo bili još strože kažnjeni. Jedan je brat bio tako osuđen na 26 godina zatvora, a samo zato što je odbio 18-mjesečno služenje vojske. Tijekom tih godina kušnje molitva je bila osnovna potpora naše besprijekornosti.

¹⁸ Od 1972. počele su kružiti glasine, da će vlasti možda izdati pomilovanje za one koji su niz godina u zatvoru zbog neutralnosti. Nekoliko dana prije nego nam je bila poklonjena sloboda, natjecalo se za službu propovijedanja 70 od 100 braće koja su trebala biti oslobođena iz zatvora. Iz toga je vidljivo, kako smo tijekom dugog niza godina u zatvoru, bili svjesni svoje kršćanske odgovornosti. Nismo željeli stečenu slobodu iskoristiti da bismo nadoknadili sve naizgled propušteno. Željeli smo izraziti zahvalnost Jehovi jer nas je štitio kroz sve te godine. Naša se odluka nije temeljila na osjećajima koji brzo prolaze, jer su mnoga od te braće ostala sve do danas u punoj službi. Veliki broj ih služi kao pokrajinski i oblasni nadglednici ili su u Betelu poput mene i moje supruge.

¹⁹ Jesu li 10 godina provedenih u zatvoru izgubljene godine života? Vrijeme kroz koje smo čuvali svoju čistoću nije izgubljeno. No zbog neutralnosti stotine naše braće, bilo je omogućeno najvišim krugovima vlade, parlamenta i katoličke crkve, da saznaju nešto o Jehovinom imenu. Čak general Franco je morao priznati tu neobičnu grupu odlučnih i hrabrih kršćana. 1970. Jehovini svjedoci bivaju zakonski priznati pod njegovom vladavinom.

²⁰ U zatvorima Španjolske izdržali smo dugačku kušnju strpljenja i ustrajnosti. Da, niz godina bili smo progonjeni, ali ne ostavljeni na cjedilu; bili smo oboreni ali ne i uništeni. (2. Kor. 4:9).

Ispričao Fernando Marin.