Što kaže Biblija?

Što zapravo kaže Knjiga Postanka?

“ZNANSTVENI KREACIONISTI” kažu da je, prema biblijskoj Knjizi Postanka (1. Mojsijevoj), svemir stvorio Bog pred manje od deset tisuća godina. Kažu i da je zemlja sa svojim životnim oblicima stvorena za šest doslovnih dana od po 24 sata.

S druge strane, evolucionističko mišljenje smatra Knjigu Postanka mitom, a uči da su svemir i Zemlja, sa svim životnim oblicima, proizvod slučajnih evolucionih procesa koji su se odvijali milijardama godina.

Međutim, mnogo je onih koji nisu zadovoljni ni sa jednom od ovih teorija. Teorija znanstvenih kreacionista djelomično naizgled protuslovi zdravom razumu, a protuslovna je i dokazima koje vidimo oko sebe u prirodi. Međutim, predodžbu da je život, sa svom svojom čudesnom složenošću, samo proizvod slijepih evolucionih sila mnogim je teško prihvatiti. Predstavljaju li, dakle, ta dva gledišta jedinu alternativu?

Ne, postoji i treće gledište. To je ono što doista govori biblijska Knjiga Postanka. Razmotrimo ovu treću alternativu.

Objašnjenje Knjige Postanka

U uvodnim riječima Knjiga Postanka nam kaže: “U početku stvorio je Bog nebo i zemlju” (1. Mojsijeva 1:1, NS). Kažu li ove riječi da se to dogodilo prije oko deset tisuća godina? Ne, ne označava se nikakvo vremensko razdoblje. ‘Početak’ bi stoga mogao biti milijardama godina unazad.

Međutim, na samom ‘početku’ Biblija ukazuje da razumno Biće, Stvoritelj, upravlja djelom stvaranja. Iako mnogi znanstvenici nisu zadovoljni tom predodžbom, ona se slaže sa zaključcima astronoma da je svemir imao početak, da u njemu vlada veliki red, i da njime upravljaju nepromjenjivi zakoni. Red koji se temelji na zakonu može proizaći samo od razumskog uma. Iako nam znanost objašnjava mnoge od tih zakona, Knjiga Postanka upoznaje nas sa Zakonodavcem.

Izvještaj Knjige Postanka zatim ukratko opisuje famoznih šest “dana” stvaranja. Ti dani, međutim, ne predstavljaju vrijeme u kojem je stvoren materijal Zemlje i svemira, jer se to već dogodilo “u početku”. Tih šest dana stvaranja predstavljaju vremensko razdoblje tokom kojeg je prvobitna, negostoljubiva Zemlja postepeno učinjena prikladnom za obitavanje.

Je li svaki od tih dana bio doslovni dan po 24 sata? Knjiga Postanka to ne kaže. Riječ “dan” u hebrejskom jeziku (na kojem je napisana Knjiga Postanka) može označavati dugačko vremensko razdoblje, čak tisuće godina. (Usporedi Psalam 90:4; 1. Mojsijeva 2:4) Naprimjer, ‘sedmi dan’ u kojem mi sada živimo traje na tisuće godina (1. Mojsijeva 2:2, 3). Stoga dokazi ukazuju na to da na čitavo razdoblje od šest dana treba gledati kao na razdoblje dugo na desetke tisuća godina.

“Prema njihovim vrstama”

Redoslijed šest epoha stvaranja pokazuje kako je stvarana voda, zemlja, svjetlost, atmosfera, bilje, ribe, ptice, životinje i, konačno, ljudi (1. Mojsijeva 1:3-27). Taj se redoslijed općenito slaže s redoslijedom kakav su utvrdili znanstvenici.

Ali, u izvještaju 1. poglavlja Knjige Postanka neprestano se ponavlja jedna značajna izjava. Naprimjer, u 1. Mojsijevoj 1:21 (NS) govori se o petom danu stvaranja: “I Bog je stvorio velike morske nemani i svaku živu dušu koja se kreće, koje su provrvjele u vodi po svojim vrstama.” Obzirom na šesti dan, u 24. retku (NS) se kaže: “Neka zemlja iznese žive duše po njihovim vrstama, domaću životinju koja se kreće i divlju životinju po njenoj vrsti.”

Dakle, stvorene su vrste životinja, a ne svaka zasebna pasmina. Međutim, različite ‘vrste’ stvorene su zasebno i nisu proizišle jedna iz druge. Unutar svake ‘vrste’ može postojati velika raznolikost, kao što vidimo u ‘vrsti’ mačaka ili ‘vrsti’ pasa ili ljudskoj ‘vrsti’. Ali genetski činioci koje je u njih ugradio Stvoritelj uvijek te ‘vrste’ drže odvojenima jedne od drugih. Zato se pas i mačka ne mogu pariti i tako začeti novi oblik života.

Istina, to proturiječi teoriji evolucije. No, to ne proturiječi svim vidljivim činjenicama. Dok životinje unutar svojih ‘vrsta’ stvaraju veliku raznolikost, nitko nikada nije zabilježio da se jedna ‘vrsta’ životinja oplodila ili evoluirala u drugu ‘vrstu’.

No, što je sa sličnostima u građi koje postoje među nekim vrstama životinja? Te su sličnosti razumljive ako uzmemo u obzir da su one proizvod jednog Stvoritelja i da su sačinjene iz istog materijala — zemlje, i to za život u sličnim okolnostima.

Osim toga, Knjiga Postanka pruža odgovor na problem kojeg znanstvenici ne mogu riješiti. Odakle je život došao? Znanstvenici na to pitanje pokušavaju odgovoriti različitim teorijama, ali u stvari oni to ne mogu. A neugodna činjenica koja se uvijek iznova ponavlja u znanstvenim laboratorijima je da život dolazi jedino iz već postojećeg života, i to iz iste ‘vrste’ života.

Knjiga Postanka nam također govori da je život stariji od svemira i da je sav drugi život na nebu i na Zemlji proizišao iz prvobitnog izvora života, svemogućeg Stvoritelja, koji kaže da mu je ime Jehova. Znanost ne može pružiti bolje objašnjenje, naime ono koje bi se slagalo sa svim znanstvenim činjenicama koje zapažamo (Psalam 36:9; 83:18; Izaija 42:8; Otkrivenje 4:11).

Početak čovjeka

Konačno djelo stvaranja na Zemlji, kako kaže Knjiga Postanka, jest čovjek: “I Jehova Bog je stvorio čovjeka iz praha zemaljskog i u nosnice mu udahnuo dah života i čovjek je postao živa duša” (1. Mojsijeva 2:7, NS). I znanstvenici smatraju da je čovjek, u usporedbi s ostalim životnim oblicima, došao tek kasnije.

Međutim, ovaj se biblijski citat protuslovi vjerovanju većine znanstvenih kreacionista da čovjek ima besmrtnu dušu odvojenu i različitu od tijela. Za tu dušu kaže se da se nakon smrti odvaja od tijela. Međutim, Knjiga Postanka, kao i drugi dijelovi Biblije, pokazuje da čovjek nema dušu kao nešto nematerijalno što prebiva u njemu, nego da je on sam duša. Prilikom smrti čovjek odlazi u nepostojanje i čeka uskrsenje (Propovjednik 9:5, 10; Ivan 5:28, 29; Djela apostolska 24:15; Otkrivenje 20:12, 13). Biblija uspoređuje smrt sa snom iz kojeg se može probuditi uskrsenjem (Ivan 11:11, 43, 44).

Izjava u 1. Mojsijevoj 2:7 protuslovi teoriji evolucije na još jedan način. Ona jasno pokazuje da je čovjeka Bog izravno stvorio, a ne da je potekao od životinja.

Može li se vjerovati iskazu Knjige Postanka? Pa, znanost nije donijela ni jedan dokaz da je čovjek potekao od životinja. Ne postoji dokaz da su majmunoliki fosili iskopani u Africi i na drugim mjestima na bilo koji način preci čovjeka. Zapravo, kad bi oni danas živjeli, vjerojatno bismo ih smjestili u zoološke vrtove zajedno s drugim majmunolikim stvorenjima. A fosili čija je koštana građa i veličina bliska ljudskoj, vjerojatno predstavljaju samo ogranak ljudske obitelji.

Isto tako, ne može se osporiti čovjekovu povezanost s ‘prahom zemaljskim’, kako to kaže Knjiga Postanka. Sve kemijske tvari koje sačinjavaju ljudsko tijelo mogu se naći u ‘prahu zemaljskom’. O tom ‘prahu’ zapravo ovisi čovjekovo daljnje postojanje. Ljudsko se tijelo podržava i obnavlja hranom koja se sastoji od hranjivih čestica koje se nalaze u ‘prahu zemaljskom’ kojeg prerađuju biljke i životinje koje mu služe za hranu.

Divljak — ili sin Božji?

U 1. Mojsijevoj 1:26 nalazi se još jedan opis stvaranja čovjeka. Tamo stoji: “Da načinimo čovjeka na svoju sliku, po svom obličju, i neka su im u podložnosti ribe morske i leteća stvorenja nebesa i domaće životinje i sva zemlja i svaka životinja koja se kreće po zemlji” (1. Mojsijeva 1:26, NS). Budući da nam Biblija kaže da je Bog duh, izraz “na svoju sliku” mora se razumjeti u smislu posjedovanja Božjih svojstava.

Ovom se izjavom, na način kako to evolucionisti nikad ne bi mogli, objašnjava zašto je čovjek toliko različit od životinja. Samo čovjek može upravljati životinjama i biljem koje je oko njega. Samo čovjek ima moralni osjećaj i savjest. Samo čovjek ima široku slobodu izbora i tako razvijeni razum. Samo čovjek ima sposobnost shvatiti postojanje Boga i samo on ima dar govora kojim Mu se može obraćati. U časopisu The Journal of Semitic Studies je pisalo: “Ljudski govor je tajna; to je božanski dar.”

Evolucionisti prve ljude prikazuju kao brutalne i divlje. Neki prijašnji pripadnici ljudskog roda nesumnjivo su počinili mnogo divljaštva, ali i današnji je čovjek divljak, sudeći po tome što je u ratovima u ovom stoljeću pobijeno na stotine milijuna ljudi. Čovjek se sve do danas divljački ponaša! No, Biblija pokazuje da moralni i intelektualni potencijal nekadašnjih ljudi nije bio ništa manji nego kod današnjeg čovjeka. (Usporedi 1. Mojsijeva 4:20-22; 5:22; 6:9.) To ne protuslovi činjenicama koje se mogu opaziti. Uzmimo naprimjer crteže takozvanih prethistorijskih ljudi na zidovima pećine Lascaux u Francuskoj. Osjetljivost i umjetnička sposobnost prikazana na tim crtežima i danas pobuđuje mnogo divljenja.

Stvarni značaj Knjige Postanka

Prema tome, prva poglavlja Knjige Postanka pružaju uvid u prapočetak. Međutim, Knjiga Postanka nije detaljan znanstveni priručnik, a to ni nije bila njena namjera. Informacije koje ona sadrži imaju dublju svrhu.

Ona, naprimjer, pokazuje da je sreća čovjeka ovisila o tome da nastavi surađivati u Stvoriteljevom naumu. Ali, kad je čovjek odbio prihvatiti svoju obavezu i pobunio se protiv Božjih priprema, izgubio je svoju prvobitnu sreću i ubrzo upao u grijeh, smrt i divljaštvo koje i danas vidimo (1. Mojsijeva 3:1-18; 5. Mojsijeva 32:4, 5).

Prva poglavlja Knjige Postanka, međutim, pokazuju, da je odmah nakon čovjekove pobune Bog poduzeo prvi korak u svom dugoročnom naumu da ljudskom rodu ponovo vrati prvobitnu sreću. Treba doći “sjeme” koje će suzbiti loše posljedice čovjekova grijeha (1. Mojsijeva 3:15). Tko će biti to Sjeme istaknuta je tema većeg dijela Biblije. Nakon opisa da je to Sjeme konačno došlo u osobi Mesije, Isusa, Biblija dalje opisuje kako će pripreme koje je Bog učinio, u središtu kojih je Isus, konačno obrnuti tragični smjer kojim idu ljudi. Opisuje se i kako će cijela zemlja biti pretvorena u raj nastanjen savršenim ljudima, raj u kojem rat, nasilje, zločin, žalost, te čak bolest i smrt više nikad neće mučiti ljudsku obitelj (Psalam 46:9; Otkrivenje 21:4, 5).

Da, Knjiga Postanka mnogo je više nego samo priča o stvaranju. U njoj se postavlja scena čitave ljudske povijesti — prošle, sadašnje i buduće. Mnogo od te povijesti, a i samog života, ne možemo razumjeti ako propustimo te važne prve korake. Doista, ako se ne obaziremo na ono što stvarno kaže Knjiga Postanka, tada izvrgavamo opasnosti svoju budućnost (1. Ivanova 2:15-17).

[Istaknuta misao na stranici 25]

Izvještaj Knjige Postanka ne protuslovi činjenicama koje se mogu opaziti

[Istaknuta misao na stranici 26]

Činjenice potvrđuju izvještaj Knjige Postanka da su životni oblici stvoreni “po svojim vrstama”

[Istaknuta misao na stranici 28]

Bez biblijskog izvještaja ne možemo objasniti ljudsku povijest ni svrhu života