Sport: Tjelovježba nam je od koristi; no, Biblija je stavlja na pravo mjesto, kad kaže: “Vježbaj se u pobožnosti. Tjelovježba donosi malu korist, a pobožnost donosi potpunu korist” (1. Timoteju 4:7, 8, ST). Suglasno tom savjetu, Jehovini svjedoci priznaju da tjelovježba donosi određenu korist, pa cijene sve što u tom pogledu bude učinjeno u okviru nastavnog programa.

Istovremeno, roditelji Jehovinih svjedoka stječu dojam, da se u školi ponekad pridaje prevelika pažnja sportu. Stoga, odgajajući svoju djecu, pokušavaju umanjiti naglasak na sportske aktivnosti. Nadaju se da će njihova djeca jednom krenuti putem slugu Božjih, a ne putem atleta. Zato roditelji — Jehovini svjedoci hrabre svoju djecu, da vrijeme izvan škole posvete uglavnom duhovnim interesima, umjesto stjecanju posebnih sposobnosti na području sporta.

Mi vjerujemo da se mladi Jehovini svjedoci svojim sudjelovanjem u organiziranom sportu izlažu nezdravoj sredini. Također mislimo, da je duh natjecanja u modernom sportu štetan, odnosno stanovište “Dobivanje nije sve, ono je JEDINO”. Kad mladi svjedoci osjete potrebu povremenog bavljenja sportom, u svoje slobodno vrijeme, njihovi ih roditelji potiču da to čine u društvu braće u vjeri — da, “zajedno s onima koji čista srca zazivaju Gospodina” (2. Timoteju 2:22, ST).

“Cheerleader” i miss ljepote: U nekim zemljama na sportskim priredbama takozvane “Cheerleader” imaju zadatak navesti gledalište da glasno navijaju za momčad svoje škole (slično kako to rade profesionalni promatrači bojeva). One hrabre gledatelje da slave junake, dajući im znak kad je vrijeme da ustanu i zapjevaju školsku pjesmu. Jehovini svjedoci smatraju sve to neumjesnim, Jednako tako mislimo, da bi neka mlada svjedokinja Jehove povrijedila biblijska temeljna načela, ako bi postala miss ljepote, jer je prema Bibliji neumjesno slaviti ljude (Rimljanima 1:25; Djela apostolska 12:21-23).

Školski plesovi: I ples može poput sporta biti zdrava, korisna aktivnost. Isus Krist je očito odobravao ples, jer ga je spomenuo u svojoj usporedbi o izgubljenom sinu, u vezi s jednom prikladnom svečanošću (Luka 15:25). Ali, možda ste uočili da mladi Jehovini svjedoci obično ne sudjeluju u školskim plesovima, niti u drugim školskim priredbama. Zašto ne?

U prvom redu zbog štetnih popratnih pojava, često povezanih sa školskim plesovima. Tada se obično puši, prekomjerno pije, dolazi čak i do zloupotrebe droge i skandaloznog seksualnog ponašanja. Tko sudjeluje u takvim plesovima, neizbježno upada u loše društvo. U suglasnosti s biblijskim upozorenjima da provode aktivnosti “zajedno s onima koji čista srca zazivaju Gospodina”, Jehovini svjedoci obično ne sudjeluju u plesovima u školi.

Dogovaranja: Posljednjih je godina u mnogim mjestima postalo uobičajeno dogovaranje između mladića i djevojaka, da zajedno provedu slobodno vrijeme. Tako se često razvijaju prijateljstva još u tinejdžerskim godinama. Na školskim se igralištima mogu vidjeti parovi kako se drže za ruke, kako se ljube ili idu još i dalje. Roditelji, koji su Jehovini svjedoci, ne smatraju prikladnim da se njihova djeca, još premlada za udaju i ženidbu, izdvajaju s osobom drugog spola, da bi se tada ponašala poput ostalih parova.

Školska društva: Učenici sličnih naklonosti često žele udovoljiti svojim zajedničkim interesima kao članovi školskih društava, pri čemu takva udruženja služe uglavnom društvenim interesima. Primijećeno je, da sudjelovanje u aktivnostima nekih školskih grupa često dovodi do nemoralnog ponašanja. S obzirom na tu opasnost, smatramo, da je potrebno dobro promisliti prije pristupanja nekom školskom društvu.

Navodimo sada neka važna pitanja, o kojima trebaju razmisliti mladi svjedoci i njihovi roditelji: Da li su aktivnosti društva ograničene samo na školske sate? Da li ih škola dobro nadgleda? Hoće li članstvo u udruženju zahtijevati izvanškolsko vrijeme, koje bi se moglo bolje upotrijebiti za obiteljske i skupštinske aktivnosti? U krajnjem slučaju, odgovornost je roditelja da odluče kojem će društvu ili školskim organizacijama pristupiti njihova djeca, ako im to uopće dozvole.

Školska kazališta: Jehovini svjedoci nemaju ništa protiv sudjelovanja u kazališnim predstavama. Na našim oblasnim kongresima redovito se izvode biblijske drame. Ali, roditelji, koji su Jehovini svjedoci, uzet će u obzir niz činitelja, prije nego dozvole svojoj djeci sudjelovanje u nekoj kazališnoj predstavi u školi. Primjerice: Da li je ono što se prikazuje u kazališnom komadu u skladu s biblijskim temeljnim načelima? Mladi Jehovini svjedoci neće sudjelovati u nekoj predstavi, u kojoj se odobravaju nemoralna mjerila, koja Biblija osuđuje. Osim toga, probe oduzimaju mnogo vremena, a u nekim okolnostima to znači biti povezan s lošim društvom. Stoga će roditelji brižljivo uzeti u obzir te činitelje pri odlučivanju, da li će svojoj djeci dopustit sudjelovanje ili ne.

Prilozi: U nekim se područjima povremeno provode akcije sakupljanja priloga u određene svrhe. Ima čak zemalja, u kojima se pozivaju učenici na sudjelovanje u akciji dobrovoljnog davanja krvi. Ali, Biblije naređuje kršćanima da se ‘suzdržavaju od krvi’, a pod tim razumijemo, da se krv ne smije upotrebljavati ni za jelo, ni na bilo koji drugi način. Zato nam savjest ne dopušta uzimanje krvi, ni sakupljanje priloga u tu svrhu (1. Mojsijeva 9:4-6; 3. Mojsijeva 17:10-14; Djela apostolska 15:19, 20, 28, 29).

Iz različitih razloga, koje smo već ranije naveli, Jehovini svjedoci ne daju novčane priloge za podupiranje religijskih slava i blagdana. Također, ne igramo loto, niti sudjelujemo u igrama na sreću. Ipak, postoje područja u kojima pojedinac, ovisno o okolnostima, donosi osobno odluku, hoće li dati svoj prilog ili ne. Može se, na primjer, dogoditi, da se za školskog druga koji je doživio nesreću ili je bolestan sakupljaju prilozi za kupnju cvijeća ili nekog poklona. U tim su slučajevima Jehovini svjedoci rado spremni dati svoj prilog, ovisno o svojim mogućnostima (Djela apostolska 20:35).

Daljnje područje, u kojem su gledišta Jehovinih svjedoka odlučujuća za njihovo ponašanje u školi, odnosi se na nastavni plan. Stoga je svrha sljedećeg izlaganja unapređivanje međusobnog razumijevanja i suradnje između učitelja, nastavnika i roditelja, jer mislimo, da su prvenstveno roditelji mjerodavni izabrati što će učiniti njihova djeca.

Religijska pouka i molitva u školi: U javnim je školama religijska pouka redoviti školski predmet (u nekim zemljama), ali ga se učenik može osloboditi na vlastiti zahtjev. Učenik, koji ne sudjeluje u religijskoj pouci, obično napušta razred, da bi u datom slučaju sudjelovao na satu nekog drugog predmeta. U nekim zemljama to je, na primjer, nastava etike.

Vrhovni savezni sud SAD odlučio je 1948. godine s tim u vezi sljedeće: “Prvi dopunski član Ustava temelji se na pretpostavci, da će religija i država najlakše postići svoje uzvišene ciljeve, ostane li svaka od njih slobodna na svom području. ... Prvi dopunski član je postavio zid između crkve i države, koji mora uvijek ostati visok i nepremostiv” (McCollum protiv Board of Education, 1948).

Kasnije, 17. juna 1963, Vrhovni savezni sud Amerike odlučuje i protiv molitve u školi. Sudac Brennan objasnio je temelj svoje odluke: “U duhu našega državnog i saveznih ustava ... religijska je pouka bila uvijek prepuštena volji roditelja”. Sličnu presudu donosi Savezni upravi sud Savezne Republike Njemačke (30. 11. 73, VIIC.59.72 /OVG Münster/). Dakle, niti u Saveznoj Republici Njemačkoj nema prinuđivanja na sudjelovanju u školskoj molitvi.

Jehovini svjedoci se slažu s time, da roditelji snose odgovornost poučavanja svoje djece na religijskom polju. Stoga roditelji — Jehovini svjedoci — koji imaju djecu školskog uzrasta, koriste svoje ustavno pravo i odbijaju za svoju djecu religijsku pouku, kako bi je u tom pogledu mogli sami odgajati.

Međutim, Jehovini svjedoci nemaju ništa protiv, ako se na nastavi samo obrađuju razne religijske organizacije ili Biblija. Dakle, ako neka škola pozove predstavnike raznih religijskih zajednica, da bi upoznali učenike s dotičnim religijskim zajednicama, Jehovini svjedoci će ih s poštovanjem saslušati. Jednako su tako Jehovini svjedoci rado spremni održati govor pred grupom učenika, da bi objasnili svoja vjerska učenja.

U dopunskim ili vjerskim školama redovito se izgovaraju molitve, kao na primjer, Očenaš. Iako Jehovini svjedoci priznaju Očenaš, mi ne sudjelujemo u nekom obrednom izgovaranju te molitve. Naime, kad je Isus spomenuo tu uzornu molitvu, on se istovremeno izjasnio protiv toga da se moli “uvijek iznova istim riječima” (Matej 6:7, 8). Sljedeći razlog, što mi ne sudjelujemo u školskim molitvama, jest taj, što ne želimo sudjelovati u interkonfesionalnoj službi Božjoj.

Odnos spolova: Zdravlje i higijena su već dugo uključeni u nastavni plan općih škola. Mi priznajemo, da je taj sadržaj nastave vrlo koristan, jer objašnjava učenicima vrijednost čistoće, važnost zaštite od bolesti, poučava ih o njezi djece, o obiteljskim obavezama itd. Međutim, danas se u školi predaje seksualni odgoj, koji uključuje tumačenje o specijalnim postupcima, na primjer o zaštiti od začeća, masturbaciji, homoseksualizmu i pobačaju.

Odgoj u vezi s odnosom spolova posreduje se često bez moralnog vodstva. Nije rijedak slučaj da odgajatelji kritiziraju biblijska moralna mjerila. Stoga su roditelji Jehovini svjedoci vrlo zainteresirani za sve, što se poučava u predmetu o odnosu spolova.

U knjizi Dreng og pige, mand og kvinde (Mladić i djevojka, muškarac i žena), koja se koristi u školama Danske, čitamo: “Svaki pojedinac mora imati pravo da