Liječnik Luka obavlja najbolje djelo

ŠTO misliš o liječnicima? Tijekom cijele ljudske povijesti, liječnici su bili cijenjeni. Primitivna društva poštovala su svoje vrače jednako toliko, koliko suvremena društva medicinske stručnjake. Zašto?

Iako naše tijelo ima moć da samo, bez medicinske pomoći, svlada tri četvrtine naše bolesti, savjesni liječnici često ulijevaju pacijentu pouzdanje i povjerenje, što mu može u mnogome pomoći da se oporavi. Liječnici nam također mogu pomoći svojim poznavanjem djelotvornih lijekova i načina liječenja. Dakle, mnogi se dive liječnicima, jer obavljaju izvanredno dobro djelo.

Međutim, Biblija govori o predanom liječniku, koji je promijenio svoje zanimanje, da bi mogao vršiti još bolje djelo. Daje nam primjer kako možemo dobro upotrijebiti svoj život.

Taj čovjek, Luka, živio je u prvom stoljeću n. r. vr. Kršćanski apostol Pavao je nazvao Luku ‘ljubljenim liječnikom’ (Kološanima 4:14, ST). Vrijedno je zapaziti, da Luka nije bio poznat zbog liječenja bolesnika ili ranjenika. Postao je poznatim zbog onoga što je radio nakon što je postao kršćaninom.

Iako je Luka možda mogao ostati u nekom gradu i kao liječnik dovoljno zaraditi za udoban život, ipak je izabrao i prihvatio poteškoće misionarskih putovanja, prateći apostola Pavla. Kasnije se Luka prihvatio istraživanja i pisanja evanđelja o Isusovom životu i službi. “Evanđelje” znači “dobra vijest”. Svojim naporima u širenju kršćanske dobre vijesti, uključujući zapise njegovog evanđelja i Djela apostolskih, Luka je pokazao, da dobro koje može netko učiniti u kršćanskim djelima nadmašuje čak i ono, što bi spretni liječnik mogao učiniti za privremeno otklanjanje bolesti ili patnje. Možda ćemo još bolje cijeniti Lukino dobro djelo, ako razmotrimo vrijednost njegovog evanđelja.

Čovjek knjige

Neki su tvrdili, da je Luka poganin zbog njegovog grčkog imena, stila pisanja i činjenice, da Pavao govori u Kološanima 4:10-14 o “obrezanima” i nakon toga spominju Luku. Međutim, to tumačenje nije suglasno s riječima iz Rimljanima 3:1, 2. Tamo govori, da je Bog ‘Židovima’ povjerio svoje svete riječi. Dakle, Luka je mogao biti Židov, koji je znao grčki i imao grčko ime.

Lukin način pisanja potvrđuje da je bio vrlo obrazovan. On je pisao u čistom, tečnom grčkom stilu. Njegove su rečenice složenije od rečenica u ostalim evanđeljima i koristi se bogatijim rječnikom.

Iz uvoda evanđelja može se, također, vidjeti Lukina učenost i visoka naobrazba. Ono počinje ovako: “Budući da su mnogi pokušali srediti pripovijedanje o događajima što su se dogodili među nama kako su nam ih predali oni koji su od početka bili očevici ... učini se i meni dobro, pošto sam ih pomno ispitao sve od početka, da ti ih napišem po redu, ... da se osvjedočiš o sigurnosti nauke koju si primio” (Luka 1:1-4, ST). To je nalikovalo uvodnim riječima klasične grčke književnosti.

Luka ovdje uvjerava svoje čitatelje, da ne piše na temelju onoga što je čuo ili samo usmenih predaja. Zašto? Budući da Luka očito nije postao učenikom dok je Isus bio na zemlji, pažljivo se raspitao među ‘očevicima’ dok je pripremao svoje evanđelje. Također je ispitao suvremene izvještaje, ‘točno slijedeći razvoj svih događaja od početka’. To bi trebalo ojačati naše povjerenje u Lukine izvještaje.

Kako je Luka dobio tako podrobna obavještenja? U Djelima apostolskim prelazi Luka u svom izvještaju o Pavlovim putovanjima sa pisanja u trećem licu (“on”, “oni”) na pisanje u prvom licu (“mi”, “nama”). Iz toga se može razumjeti, da je Luka počeo putovati sa Pavlom za vrijeme njegovog drugog misionarskog putovanja (Djela apostolska 16:10). Prateći Pavla u Jeruzalem na kraju trećeg putovanja, Luka je očito mogao osobno pitati muževe i žene, koji su bili očevici Isusove službe (Djela apostolska 21:1, 7, 15-18). Tu je Luka mogao također ispitati dokumente poput onih, koje je upotrijebio za sastavljanje rodoslovlja u Luki 3:23-38.

Apostol Pavao je bio u zatvoru u Cezareji od oko 56. do 58. g. n. r. vr. Pošto je Luka napisao svoje evanđelje prije knjige Djela apostolska (koju je završio oko 61. g. n. r. vr.) izgleda da je Luka dobro iskoristio svoje vrijeme i napisao evanđelje dok je Pavao bio u zatvoru.

Na što trebaš gledati?

Možda ćeš i ti utvrditi, da je jako korisno pažljivo čitati Lukinu knjigu, koja odiše toplinom i sadrži mnoga obavještenja. Dok je čitaš, može ti koristiti obratiti pažnju na zanimljiva jedinstvena obilježja. Možemo navesti četiri.

Prvo, Lukina upotreba medicinskih izraza i objašnjenja. Zatim, Luka također poklanja u svom evanđelju posebnu pažnju ženama i molitvi; zato pazi na ta dva obilježja. Četvrto obilježje je način njegovog pisanja za sve ljude. Da bismo potakli tvoju želju za tom knjigom, spomenut ćemo neke primjere za ta četiri jedinstvena obilježja.

Sa stanovišta liječnika

Sva evanđelja izvještavaju o Isusovim čudima, ali čitajući Lukino evanđelje, primijetit ćeš, kako često on govori o Isusovim liječenjima. Obrati pažnju na upotrijebljeni jezik ili pružene pojedinosti.

Luka, primjerice, često daje neka medicinska opažanja, što Matej i Marko propuštaju. Dok nam ta dvojica kažu, da je Petar odsjekao Malhu uho, Luka točnije određuje, da je to bilo desno uho i da je Isus izliječio odsječeni dio tijela. Zar to ne zvuči kao liječnički izvještaj? (Matej 26:51; Marko 14:47; Luka 22:50, 51). Luka također točno obavještava, da je Petrovu taštu ‘uhvatila velika groznica’, da je Isus izliječio čovjeka, koji je bio ‘sav gubav’, kao i još jednoga “kome je bila suha desna ruka” (Luka 4:38, 39; 5:12-14; 6:6-10).

Postoje još mnogi drugi dokazi Lukinog liječničkog promatranja stvari. Izvijestivši da je Isus ‘mnoge ozdravio od bolesti i teških muka te od zlih duhova’, Luka pravi razliku između liječenja bolesti, fizičke prirode, i onih koje su potjecale od demona (Luka 7:21). Jedino Luka kaže, da je Isus bio ‘u smrtnoj borbi’ (agoniji) kada se molio uoči svog hapšenja i da mu je ‘znoj postao kao guste kaplje krvi’ (Luka 22:44, ST). Svoja liječnička zapažanja prenio je čak i u izvještaj o Isusovim usporedbama. Jedino nam Luka priča usporedbu o ‘dobrom Samarićaninu’. Sjećaš li se kako je Samarićanin zavio rane čovjeku nađenom pokraj puta? Lukin opis slaže se sa načinom liječenja onog vremena (Luka 10:29-37). Samo Luka izvještava o ‘bogatašu i Lazaru’. I sjećaš li se, kako precizno Luka piše o Lazarevom zdravstvenom problemu? Pročitaj to u Luci 16:20. Kada smo već tu, zapazi da je u 24. stavku bogataš povikao: ‘Mučim se’. Luka je za mučenje ili bol upotrijebio grčku riječ, koju nije upotrijebio ni jedan drugi biblijski pisac, ali koju često nalazimo u izvještajima grčkih liječnika, kao što su Hipokrat, Aretej i Galen.

Zainteresiran za žene i molitvu

Čitajući Evanđelje po Luki, potraži podatke o njegovom suosjećajnom zanimanju za žene; ono možda pokazuje njegov samilosni karakter, koji ga je privukao k medicini. Tako se, na primjer, jedino u tom evanđelju, u prvom poglavlju nalaze podaci o Elizabeti, majci Ivana Krstitelja. Luka čak izvještava, da je Elizabeta osjetila, kako je dijete zaigralo u njenoj utrobi. U istom poglavlju se toplo prikazuje, kako je Marija postupila kada je čula, da će postati majkom Mesiji.

Kasnije možeš čitati u Lukinom evanđelju o proročici Ani; udovici iz Naina; grješnici koja je oprala Isusove noge svojim suzama; ženama koje su služile Kristu svojim imanjima; ženi koja je dugo krvarila, a Isus ju je izliječio; zajedničkom vođenju kućnih poslova Marte i Marije; “kćeri Abrahamovoj”, koja je bila zgrčena 18 godina; o ženi koja je izgubila jedan dinar i o udovici i sucu (Luka 2:36-38; 7:11-15, 36-50; 8:1-3, 43-48; 10:38-41; 13:11-16; 15:8-10; 18:2-8).

Misliš li da je time iscrpljen spisak svih posebnih osvrta na žene, koje se nalaze u Lukinom evanđelju? Pa, ako si žena i zainteresirana za žene ili bi htjela znati kako se za njih suosjećajno zanimao liječnik Luka, pročitaj cijeli izvještaj Lukina evanđelja. Dok čitaš, obrati pažnju na to kako često Luka spominje molitvu.

Primijetit ćeš da mnoge Isusove molitve spominje jedino Luka. Jedino Luka, primjerice, kaže, da se Isus molio kada se otvorilo nebo i bio na njega izliven sveti duh i da je kasnije Krist proveo cijelu noć u molitvi (Luka 3:21; 6:12). Ako se želiš upoznati sa još nekim drugim primjerima, pročitaj Luka 5:16; 9:18, 28; 11:1; 23:46. Luka također opisuje mnoge Isusove usporedbe o molitvi, kao što su: o prijatelju usred noći, nepravednom sucu te farizeju i cariniku (Luka 11:5-13; 18:1-8, 10-14).

“Dobra vijest” za sve ljude

Izgleda da je Matej napisao svoje evanđelje naročito za Židove, Marko za Rimljane, a Luka je napisao “dobru vijest” za sve ljude. Jedan nagovještaj za to je Lukino nabrajanje Isusovog rodoslovlja sve do Adama, pretka cijelog čovječanstva (Luka 3:23, 38; usporedi Matej 1:1, 16). Luka nam u svom evanđelju sa sveopćim pozivom pomaže shvatiti da su Kristova poruka i djela mogla koristiti svakome, bez obzira na nečiju prošlost — gubavcu iz Samarije, bogatom cariniku, čak i umirućem osuđenom razbojniku na stupu (Luka 17:11-19; 19:2-10; 23:39-43). Također ćeš osjetiti Lukin poziv svima ‘izgubljenima’ pošto navodi Isusovu usporedbu o izgubljenoj ovci, izgubljenom dinaru, izgubljenom sinu i farizeju i cariniku (Luka 15:4-32; 18:9-14). Dok čitaš Evanđelje po Luki, pazi na ostale primjere, koji pokazuju da Luka pruža svima nadu.

Svakako bi u Evanđelju po Luki mogli zapaziti još mnoga druga jedinstvena obilježja. No, opći utisak treba biti, da je tu knjigu pisao obrazovan i pažljiv pisac, a da ipak sadrži topao i potičući izvještaj o Isusovom životu. To je evanđelje, koje ističe “dobru vijest”, koja je sada svima dostupna.

Naročito se u naše vrijeme cijeni takva “dobra vijest”. Liječnik Luka je jedini evanđelist, koji izvještava Isusovo proročanstvo o dolasku vremena kada će “ljudi umirati od straha i očekivanja”, dakle zbog teškoća, koje će vladati na Zemlji u vremenu svršetka sustava stvari. Kako se samo Luka radovao, što je mogao zapisati Isusove ohrabrujuće riječi u Luki 21:25-28!