-
Utišava strašnu olujuStražarska kula – 1987 | 1. rujna
-
-
prijeti potapljanje. Međutim, Isus i dalje spava!
Iskusni moreplovci mahnito rade kako bi mogli upravljati brodom. Nema sumnje da su i prije prolazili kroz oluje. Ali, sada su na kraju snaga. Prestrašeni za svoj život, oni bude Isusa. ‘Gospodaru, zar te nije briga? Mi tonemo!’ viču. ‘Spasi nas, utopit ćemo se!’
Isus ustaje i zapovijeda vjetru i moru: ‘Utišaj se! umiri se!’ I divlji vjetar prestaje, a more postaje mirno. Okrenuvši se svojim učenicima, on pita: ‘Zašto ste tako strašljivi? Zar nemate vjere?’
Na to neobičan strah zahvaća učenike. ‘Tko je zapravo taj čovjek?’ pitaju oni jedan drugoga. ‘Jer on zapovijeda čak i vjetru i vodi, i slušaju ga’.
Kakvu samo moć pokazuje Isus! Kako je ohrabrujuće znati da naš kralj ima moć nad prirodnim silama i da će, kad on u vrijeme svoje kraljevske vladavine usmjeri svu svoju pažnju ka Zemlji, svi živjeti u sigurnosti od strašnih prirodnih nesreća!
Nako vrijeme nakon što se oluja utišala, Isus i njegovi učenici sigurno pristižu na istočnu obalu. Ostali čamci su se vjerojatno oduprli snazi oluje i sigurno vratili kući. Marko 4:35–5:2; Matej 8:18, 23-28; Luka 8:22-27.
◆ Što je Dekapolis i gdje se on nalazi?
◆ Koje su fizikalne osobitosti odgovorne za snažne oluje na Galilejskom moru?
◆ Što su učenici učinili onda kad ih njihova mornarska vještina nije mogla spasiti?
-
-
Jedan drugačiji učenikStražarska kula – 1987 | 1. rujna
-
-
Isusov život i služba
Jedan drugačiji učenik
KAKAV zastrašujući prizor na mjestu gdje Isus izlazi na obalu! Dva neobično bijesna čovjeka dolaze s obližnjeg groblja i trče prema njemu. Opsjednuti su demonima. Pošto je jedan od njih vjerojatno nasilniji od drugog i mnogo je duže podnosio patnje pod demonskom vlašću, on dolazi u središte pažnje.
Već dugo taj žaljenja vrijedan čovjek živi među grobovima. Iz dana u dan on neprestano viče i razrezuje se kamenjem. On je tako nasilan da nitko nema hrabrosti proći tim putem. Pokušali su ga svezati, ali on kida lance i lomi željezne obruče sa svojih nogu. Nitko nema snage obuzdati ga.
Kad se čovjek približio Isusu i pao do njegovih nogu, demoni koji njime vladaju navode ga da poviče: “Što ja imam s tobom, Isuse, Sine Najvišeg Boga? Zaklinjem te Bogom, ne muči me”.
“Iziđi iz ovog čovjeka, nečisti duše”, kaže Isus. Ali, zatim Isus pita: “Kako ti je ime?”
“Ime mi je Legija, jer nas je mnogo”, glasi odgovor. Demoni uživaju kad vide patnje onih koje mogu zaposjesti i očito se oduševljavaju time da skupno napadaju na način kako to čini kukavička gomila. No, suočeni s Isusom, oni mole da ih ne pošalje u bezdan. Ponovo vidimo kakvu veliku moć ima Isus da može svladati čak i zle demone. Isto tako, ovo nam pokazuje kako su demoni svjesni toga da njihovo bacanje u bezdan, zajedno s njihovim vođom sotonom, đavlom, predstavlja Božji konačni sud za njih.
Na jednoj gori u blizini pase krdo od oko 2000 svinja. Zato demoni kažu: “Pošalji nas u svinje, da uđemo u njih.” Očito su demoni imali neku vrst neprirodnog, sadističkog zadovoljstva u tome da opsjedaju tijela materijalnih stvorenja. Kad im je Isus dopustio da uđu u svinje, svih 2000 svinja se zajurilo preko litice i utopilo u moru.
Kad su svinjari ovo vidjeli, otrčali su da bi o tome obavijestili grad i okolicu. Na to su ljudi došli da vide što se desilo. Kad su stigli, a ono čovjek iz kojeg su izišli demoni sjedi do Isusovih nogu obučen i zdrave pameti!
-