“Ponekad se oni koji potiču brzo i lako bogaćenje, rugaju duhovnim vrijednostima, promičući svoje planove daju do znanja ili odlučno kažu da je Bog blagoslovio njihov pothvat i da je neposredan rezultat toga njihovo novostečeno bogatstvo ili uspjeh.”

Božansko gledište o bogatstvu upozorit će kršćanina na zamke pohlepe i pomoći mu da ne podlegne svjetskom toku stvari koji potiče materijalizam. Onda se postavlja pitanje: kako treba gledati na bogatstvo a da ne dođe do pohlepe?

Kršćansko gledište o bogatstvu

JESI li nedavno čitao prvo pismo apostola Pavla Timoteju, osobito 6. poglavlje od 6. do 19. stavka? U njima se ističe ravnoteža s obzirom na ulogu bogatstva u životu kršćana. Timotej je primio pismo dok je živio u basnoslovno bogatom gradu Efezu. Kršćani koji su živjeli u tom velikom trgovačkom središtu morali su se boriti protiv težnje u svjetskom bogatstvu vidjeti nešto veliko. U tim se stavcima ukratko savjetuje: da budeš zadovoljan onim što imaš, da ne težiš postati bogat; a oni koji su već bogati da ne polažu svoje nade u materijalne stvari. Umjesto toga svi trebamo biti bogati u izvrsnim djelima i pokazivati velikodušnost.

Radi jednostranog gledanja na bogatstvo ljudi su skloni pohlepi. Pohlepa postaje klin koji može polako ali sigurno odvojiti kršćanina od čvrstog držanja zdravih Kristovih nauka. Odvajajući se od čistog mišljenja istine takav često upada u žučne sukobe s onima unutar i izvan skupštine. Taj put može voditi jedino ‘zavisti, svađi, psovkama, zlim sumnjičenjima, trvenju ljudi pokvarena uma i lišenih istine, koji vjeru smatraju izvorom dobitka’ (1. Timoteju 6:3-5, ST).

Tako prolaze oni koji iskorištavaju svoje kršćanske kontakte za osobni novčani “dobitak”. Oni ne postižu stvarno bogatstvo, koje im može donijeti jedino pobožnost — “obećanje sadašnjeg i budućeg života”. Zato Pavao savjetuje svima “kad imamo hranu i odijelo, tim budimo zadovoljni!” (1. Timoteju 4:8, NS; 6:8, ST).

Želiš li biti bogat?

Kada se bogati ističu, drugi se često mogu osjećati manje vrijednima, što može izazvati u njima zavist; a zatim jaku, pohlepnu želju za bogatstvom ili bar za stvarima koje se mogu kupiti njime. Ili ih ljubomora može navesti na pogrešan zaključak, da mogu sasvim opravdano iskorištavati bogate i njihovo bogatstvo, stalno posuđujući novac ali izbjegavajući vraćati ga. Zahvalni smo što u 1. Timoteju 6:6-16 nalazimo zdrav savjet kako i zašto kršćani trebaju izbjegavati razornu želju za bogatstvom.

◻ 6:6-8 — Rijetko kada zadovoljstvo ide uz bogatstvo, ali uvijek ide uz pobožnost. Zašto čeznuti za stvarima koje drugi imaju? One su samo prolazne, jer ništa nismo donijeli na svijet a ništa nećemo ni odnijeti.

◻ 6:9 — Nisu bezuvjetno bogati slični bezumnim životinjama, koje se hvataju na privlačan mamac i bivaju uhvaćene u zamku i zarobljene ‘štetnim željama’ koje “guraju” ljude u propast (doslovno: vuku ih ka dnu), nego oni “koji su odlučili obogatiti se.”

◻ 6:10 — Sve zle stvari proizlaze iz ‘ljubavi prema novcu’. Zbog novca ljudi izvrću pravdu, kradu, prostituiraju se, ubijaju, izdaju druge i krivotvore istinu. Ništa dobroga nije nikada izraslo iz te vrste ljubavi. Zašto? Jer joj korijen leži u zlu. Budući da su skoro svi korijeni sakriveni, neoprezni kršćani podcjenjuju ogromnu snagu zla koncentriranog u ‘ljubavi prema novcu’. Upravo ‘posezanje za tom ljubavi’ — a ne samo posjedovanje novca — je navelo ‘neke da zastrane od vjere’. Posljedica je da takva osoba ‘trpi osjećajne, fizičke i duhovne muke’, jer pokušava steći bogatstvo i zadržati ga. Samo bogatstvo nikada ne donosi sreću.