bezgrešno tijelo i ušao u nebo sa vrijednošću svoje krvi.

Novi savez, koji je učinjen punovaljanim Kristovom krvlju, nadmoćan je savezu Zakona. Oni koji su u novom savezu imaju Božji zakon u svojim srcima i raduju se oproštenju grijeha (Jeremija 31:31-34). Zahvalnost za to potiče ih na javno izjavljivanje svoje nade i sakupljanje sa suvjernicima. Nasuprot njima, namjerni grešnici nemaju više nikakvu žrtvu za grijehe.

Neophodna je vjera!

Da bismo se okoristili nadmoćnijim novim savezom, trebamo vjeru (10:32–12:29). Također je potrebna ustrajnost da bismo dobili ono što je Jehova obećao. Kao ohrabrenje da ustrajemo, okruženi smo ‘velikim oblakom’ pretkršćanskih svjedoka. Ipak, posebno bismo trebali pobliže razmotriti Isusovo besprijekorno držanje u patnjama. Svaka patnja koju Bog dozvoli da dođe na nas može se na neki način smatrati sredstvom koje donosi miroljubivi plod pravednosti. Stvarnost Jehovinih obećanja trebala bi povećati našu želju da izvršavamo svetu službu “sa bogobojaznošću i strahopoštovanjem”.

Pavao zaključuje opomenama (13:1-25). Vjera nas treba poticati na pokazivanje bratske ljubavi, gostoljubivosti, na to da se sjećamo suvjernika koji su pod progonstvima, da držimo brak u časti i “da budemo zadovoljni onim što jest”. Trebali bismo oponašati vjeru onih koji preuzimaju vodstvo u skupštini i slušati ih. Nadalje, moramo izbjegavati otpadništvo, podnositi sramotu kakvu je Isus podnio, “uvijek prinositi Bogu žrtvu hvale” i nastaviti činiti dobro. Takvo ponašanje također je jedno od nadmoćnih obilježja pravog kršćanstva.

Donošenje svjetla u udaljena područja Bolivije

SJEVERNO i istočno od bolivijskih visokih planina leže tropske ravnice sa bujnom vegetacijom. One su ispresjecane uzburkanim rijekama koje krivudaju kroz džungle i pampe. Postoji li nešto slično propovijedanju dobre vijesti Kraljevstva u tako udaljenim područjima?

Zamisli sebe u velikom kanuu u obliku izdubljenog debla sa motorom na zadnjem dijelu. To su doživjela šestorica stalnih propovjednika iz Trinidada, grada koji leži u bolivijskoj regiji El Beni. Oni su planirali to putovanje da bi mogli svjedočiti u naseljima uz rijeku koja nikad prije nisu došla u doticaj sa ‘dobrom viješću o kraljevstvu’ (Matej 24:14). Nakon prolaska kroz duga područja uzburkane vode, njihov čamac počeo je ploviti uskom rječicom prema rijeci Mamoré.

Jedan iz te grupe priča: “Skoro smo došli do Mamoré kad smo otkrili da je zadnji dio riječice presušio. Izišavši iz čamca upali smo u blato sve do bedara! Moja supruga ostala je bez cipela pokušavajući se izvući. Ali, uz pomoć prolaznika bili smo u stanju izvući teški kanu iz blata na čvršće tlo. Nakon dva naporna sata stigli smo do rijeke Mamoré.

Polako smo išli uz rijeku koja je imala visoke obale obilne tropskom vegetacijom. Na zvuk motora, velike kornjače skliznule su sa plutajućih trupaca, dok su se prekrasni delfini povremeno izvijali iz vode. Naše prvo zaustavljanje uslijedilo je zbog dima od vatre sa obale koji je trebao