Pitanja čitalaca (1)

■ Kad nedužni bračni drug nakon što je saznao za preljub svog bračnog druga ponovo prihvati spolne odnose s njim, da li je to dokaz da mu je nedužni bračni drug oprostio?

Spolni odnosi van braka pružaju osnovu za razvod ukoliko to nedužni bračni drug želi; no, ako dođe do ponovnog prihvaćanja spolnih dnosa, to trebamo shvatiti kao dokaz opraštanja i izliječenja rane, inače ne bi način postupanja bio u skladu sa davanjem oproštenja (Matej 19:9; 5:37).

Kad je kod pokajničkog bračnog druga prisutno istinsko kajanje i kad oba bračna druga imaju iskrenu želju da zajednički rade na rješavanju problema koji se pojavio, tada bi sigurno bilo najprikladnije ukazati milosrđe i oprostiti onome koji je pogriješio. Treba učiniti svaki razumni napor da bi se sačuvao bračni odnos koji postoji, iako treba shvatiti da će postojati određeni napeti odnosi i problemi na kojima će neko vrijeme raditi. Tako stvari mogu poći na dobro, ne samo na blagoslov bračnom paru i možda djeci koja su još kod kuće, nego će to biti i poraz velikom razoritelju braka, Sotoni, Đavlu.

U nekim slučajevima nedužnom je bračnom drugu možda vrlo teško pronaći pravi temelj za nastavak braka. Možda su već prije preljuba postojali vrlo ozbiljni problemi u vezi primjenjivanja biblijskih načela poglavarstva i podložnosti. Možda se malo komuniciralo, možda je bilo vrlo malo ljubavi i poštovanja drugoga. Ogorčenost, ozlojeđenost i drugi činioci možda su smetali u vršenju spolne dužnosti jednog prema drugome. Hoće li doći do bilo kakvog poboljšanja u pokušaju prevladavanja tih ozbiljnih, duboko ukorijenjenih problema ukoliko se da oproštenje? Nedužni bračni drug možda smatra da su mogućnosti za poboljšanje vrlo male i možda će se odlučiti razvesti od bračnog druga koji je učinio preljub, iako će to donijeti promjene u životu, kao što je suočavanje s traumom razvoda, s vjerojatnom potrebom da se traži novo mjesto stanovanja, s eventualnom brigom za djecu itd. Isto tako, treba imati na umu činjenicu da ‘Jehova mrzi razvod’ (Malahija 2:16).

To su svi činioci koje nedužni bračni drug mora odvagnuti prilikom donošenja odluke hoće li ili neće oprostiti. To treba učiniti prije nego što se ponovo prihvati spolne odnose, prije obnavljanja intimnih prednosti rezerviranih za one koji su u braku. Razgovarati, prodiskutirati o problemima, pokušati razumjeti i pokazati spremnost da obje strane doista rade na izgrađivanju ljubavi i poštivanju u braku, sve su to stvari koje se mogu učiniti prije opraštanja. Ali, kad nedužni bračni drug dođe u takvo emocionalno stanje u kojem može imati spolne odnose s bračnim drugom koji je učinio preljub, treba pretpostavljati da nedužni bračni drug time daje bezuvjetno oproštenje i da nevjeru neće koristiti kao temelj za biblijski razvod koji dopušta ponovno stupanje u brak.

Postupajući tako dosljedno sa svojim davanjem oproštenja, nedužni bračni drug u opraštanju oponaša Jehovu i ne podsjeća krivca neprestano na prošle grijehe i ne podsjeća ga na ono što se dogodilo u prošlosti (Psalam 103:3, 8-14; Izaija 55:7; Efežanima 4:32; 1. Petrova 4:8; 1. Ivanova 1:9). Naravno, to na onoga koji dobiva oproštenje stavlja odgovornost da cijeni to i da izbjegava ponavljanje prijestupa.

Mora se priznati da se povremeno iz toga razviju nepredviđeni i tragični problemi, i kad bi bračni drug koji je nedužan za to znao on bi se uzdržavao od davanja oproštenja, uključujući i ponovno prihvaćanje spolnih odnosa. Međutim, umjesto da to pruža temelj za promjenu statusa braka, mogućnost pojavljivanja tih problema još više naglašava važnost toga da nedužni bračni drug pažljivo odvagne sve činioce i da ne donese prenagljenu odluku onda kad treba odlučiti da li da dâ oproštaj ili ne.

Situacija bi bila ista i onda ako žena počini preljub i dođe do trudnoće, a u vrijeme kad suprug ponovo prihvati spolne odnose sa ženom ta trudnoća još nije poznata. Mogućnost trudnoće je doista nešto što će muž htjeti uzeti u obzir prilikom odlučivanja hoće li oprostiti svojoj supruzi i uzeti je nazad. Praktična bi mudrost nalagala da on pričeka do tog vremena kad bi se konačno moglo odrediti da li ona nosi dijete drugog čovjeka. No, ako joj on oprosti i ima odnose s njom prije nego što to sazna, što onda? On je vjerojatno unaprijed odlučio da je spreman prihvatiti mogućnost da ona nosi dijete i da će, ako žena rodi to dijete, on to dijete prihvatiti u svoj dom i brinuti za njega kao za svoje.

Razumljivo je da, kad se pojavi “blud” na strani jednog od bračnih drugova koji su u vjeri, to treba predočiti starješinstvu u skupštini (Matej 19:9). Ako krivac to ne učini, tada nedužni bračni drug ima odgovornost obavijestiti stariješine o tom prijestupu kako bi se Jehovina skupština održala čistom. Ako je kod krivca prisutno istinsko kajanje, takvu se osobu može zadržati u skupštini, a to može biti slučaj i onda kad nedužni bračni drug ne daje oproštenje. Ako nema kajanja, bračni drug koji je kriv bit će isključen, čak i ako nedužni bračni drug odluči dati oproštenje i nastaviti živjeti s isključenim bračnim drugom.

Sve ovo ističe činjenicu da se bračne odgovornosti ne može uzimati olako. Samo “blud” jednog bračnog druga pruža drugom bračnom drugu biblijski temelj za razrješenje braka s izgledom ponovnog stupanja u brak. No, kad se jednom bračne intimnosti ponovo prihvate, kršćanska skupština, kao i bračni par, mora biti dosljedna u tome da se na “blud” počinjen u prošlosti više ne gleda kao na temelj za razrješenje braka. Gledajući na Jehovu, bračni par treba miroljubivo raditi na izgrađivanju ljubavi i poštovanja u svojim odnosima kako bi njihov brak imao dobru mjeru sreće i uspjeha.

Pitanja čitalaca (2)

■ Zašto je Isus rekao da je prozelit “dvostruko više podložan Geheni” nego što su farizeji?

Očigledno su ne-Židovi koji su se obratili farizejima, sekti Judaizma, bili za apsolutnu osudu. Neki od njih su možda već ranije stekli Božje neodobravanje, a time što su postali farizeji osuđeni su od Boga u dvostrukom pogledu i išli su sa sigurnošću ususret uništenju u Geheni.

Dolina Hinom nalazila se južno i jugozapadno od jeruzalemskih zidina izvan grada. Jedno vrijeme tamo se vršilo idolopoklonstvo i prinošene su ljudske žrtve (2. Dnevnika 28:1-3; 33:1-6; Jeremija 32:35). Napokon je dolina postala smetlište na koje se bacalo i leševe kažnjenih zločinaca koji nisu smatrani dostojnim sahrane s izgledom uskrsnuća. (Usporedi Matej 5:22.)

U jednom rječniku (The New Bible Dictionary od J. D. Douglasa, 1962) piše: “Dolina Hinom nalazila se izvan Jeruzalema; tamo su u vatri žrtvovana djeca Molohu. Postala je proročanski simbol za sud, a kasnije za konačno uništenje.” Osim toga, Jezuit John L. McKenzie kaže u svom “Biblijskom rječniku” (Dictionary of the Bible, 1965): “Zato (što su na ovom mjestu prinošene ljudske žrtve) Jeremija je prokleo to mjesto i predskazao da će ono postati mjesto smrti i raspadanja (Jr 7:32; 19:6 ff). Ova dolina, iako nije imenovana, u Izaiji 66:24 označava se kao mjesto na kojem će ležati leševi onih koji se bune protiv Jehove ... Pa ipak, u rabinskim spisima vječna vatra nije sa sigurnošću i vječna kazna ... (Gehena) je mjesto na kojem zli tijelom i dušom bivaju uništeni, što možda posreduje misao potpunog uništenja (Mt 10:28).”

Ako čitamo izvještaje kao što su oni iz Mateja 15:1-8, Ivana 8:12-19, 31-41, 9:13-34 i 11:45-53 možemo razumijeti zašto je Isus rekao da farizeji zaslužuju potpuno uništenje simbolizirano Gehenom. Istina, neki su se možda pokajali i dobili Božje priznanje, ali klasa zaslužuje vječno uništenje. Krist je rekao: “Jao vama, književnici i farizeji, licemjeri, koji prohodite more i kopno da bi načinili jednog prozelita, a kada taj to postane činite ga podložnim Geheni, dvostruko više nego ste (to) sami” (Matej 23:15, NS).

Toliko o židovskim farizejima. Ali, zašto su oni koji su postali prozeliti postali “podložni Geheni dvostruko više” nego što su farizeji? Kod ovih prozelita nije se radilo o ne-Židovima koji su samo simpatizirali sa Židovima ili se možda čak obratili i obrezali (Luka 7:2-10; Marko 7:24-30; Djela apostolska 8:26-34; 10:1, 2). Ne, Isus nije govorio o prozelitima koji su se obratili židovstvu