To je bio Bog koji uzdiže Isusa “na uzvišeni položaj i ljubazno mu dade ime koje je iznad svakog drugog imena, da se u ime Isusovo pokloni svako koljeno onih koji su na nebu, i na Zemlji, i pod zemljom, i da svaki jezik otvoreno prizna da je Isus Krist Gospodin na slavu Boga Oca” (Filipljanima 2:9-11, NS).

²² Mi ne smijemo, poput mnogih previdjeti ovu činjenicu — da naše ispovijedanje Isusa treba biti “na slavu Boga Oca”. Mnogi današnji religiozni vođe i njihova stada, gotovo su zaboravili Oca. Ipak, Isus je u molitvi svom nebeskom Ocu rekao: “Ovo znači život vječni: Spoznaja tebe, jedino istinitog Boga.” No to nije dovoljno. Mi moramo učiti o onome koga je Bog poslao i njega slijediti. Zato je Isus nastavio “i onoga koga si poslao, Isusa Krista” (Ivan 17:3, NS).

Poštujte Jehovu, poziva knjiga Brojeva

JEHOVA BOG zaslužuje da ga svim srcem poštuju njegovi obožavatelji. Moraju ga slušati i odano surađivati s njegovim postavljenim slugama. Ta je potreba osobito istaknuta u biblijskoj knjizi Brojeva ili Četvrtoj Mojsijevoj.

To ime dobila je na temelju dva popisa ili brojenja Izraelaca, o kojima se izvještava u poglavljima od 1. do 4. i u 26. poglavlju. Četvrtu Mojsijevu (Brojevi) pisao je Mojsije 1473. g. pr. n. r. vr. u Moapskim ravnicama, a obuhvaća uglavnom razdoblje od 38 godina i 9 mjeseci, sežući unatrag do 1512. g. pr. n. r. vr. (4. Mojsijeva 1:1; 5. Mojsijeva 1:3).

Izvještaj Četvrte Mojsijeve podijeljen je na tri dijela: događaje na gori Sinaju (1:1–10:10), zatim u pustinji (10:11–21:35) i u Moapskim ravnicama (22:1–36:13). No, čemu nas mogu poučiti ti događaji? Nalaze li se u 4. Mojsijevoj načela, koja mogu koristiti Jehovinim svjedocima danas?

Poštovanje Boga istaknuto je u sadržaju

Izraelci su već bili u podnožju gore Sinaj oko godinu dana kada Jehova zapovijeda Mojsiju da izvrši popis. Osim Levita, svi muškarci od 20 godina i stariji bili su popisani i njihov broj je iznosio 603 550. Bog uzima Levite umjesto prvorođenaca za službu u Šatoru sastanka. Dobivaju uputstva u vezi redosljeda kod kretanja naroda, gdje Juda, kao najbrojnije pleme, treba preuzeti vodstvo. Na Božju zapovijed popisuju se Leviti i zatim im se dodjeljuju svete dužnosti (4. Mojsijeva 1:1-4:49).

Jehova zapovijeda karantenua, zatim daje zakone u vezi slučajeva ljubomore obzirom na žensku vjernost i zakone o zavjetima koje su davali Nazireji. Zatim se daju neke pojedinosti u vezi službe u Šatoru sastanka. Kad je izgrađen Šator sastanka i postavljen oltar, plemenski su poglavari donijeli dragocjene darove. Nakon što je u viziji od Jehove vidio uzorak, Mojsije je dao načiniti svijećnjak. Kad su bile upaljene njegove svjetiljke i Leviti očišćeni, mogli su početi služiti (4. Mojsijeva 5:1–8:26).

Ponavljaju se uputstva o Pashi. Čudesnim oblakom iznad Šatora sastanka određivalo im se da se ulogore ili da krenu na put. “Po zapovijedi Jehovinoj” bi se ulogorili ili kretali na put. Za sazivanje skupštine i druge svrhe, upotrebljavane su dvije srebrne trube (4. Mojsijeva 9:1–10:10).

Dvadesetog dana drugog mjeseca druge godine po izlasku iz Egipta, oblak nad Šatorom sastanka počinje se kretati i Izrael kreće na put. Događaju se slučajevi neopravdanog prigovaranja. Jedan je vika za mesom gdje se očituje pohlepa, i tada ih Jehova opskrbljuje prepelicama. Mirjam i Aron žale se na svog brata Mojsija, a Mirjam za kaznu privremeno ogubavi. To bi nas trebalo doista potaknuti da poštujemo od Boga dati autoritet! (4. Mojsijeva 10:11–12:16).

Dvanaest uhoda je poslano u Obećanu zemlju i oni se vraćaju 40 dana kasnije s ukusnim voćem. No deset uhoda preuveličava broj i snagu stanovnika i njihovih utvrđenih gradova, tako da se obeshrabreni Izraelci žele vratiti u Egipat. Uzalud ih vjerni uhode Jozua i Kaleb potiču da pokažu vjeru u Jehovu. Kada su ljudi počeli govoriti kako će kamenovati Mojsija, Arona, Jozuu i Kaleba, Bog kaže da će ih udariti pomorom i istrijebiti cijelu naciju. No, Mojsije posreduje i Jehova zapovijeda da će narod lutati pustinjom 40 godina, dok ne izumru svi oni od 20 i više godina. Jedini izuzetak su trebali biti Jozua, Kaleb i pleme Levijevo. Zatim Izraelci pokušavaju prodrijeti u Obećanu zemlju, ali doživljavaju strašan poraz (4. Mojsijeva 13:1–14:45).

Dalje dobivaju razne zakone vezane za prinose, povredu sabata i stavljanje resa na haljinama. Zatim Korej, Datan, Abiram, On (Hon) i 250 poglavara govore protiv Mojsija i Arona. Kakva je bila posljedica tog velikog nepoštovanja? Jehova uništava vatrom Koreja i 250 ljudi, dok ostali buntovnici ginu jer se zemlja otvorila pod njima i progutala ih zajedno s obiteljima i imanjima. Već narednog dana Izraelci gunđaju protiv Mojsija i Arona i zbog tog nedostatka poštovanja 14 700 umire od zla, koje je Jehova pustio na njih. Da bi učinio kraj mrmljanju i pokazao da je on izabrao Arona iz Levijevog plemena, Bog prouzročuje da procvate Aronov štap. Zatim slijede propisi o dužnostima svećenika i Levita i o očišćenju naroda od bilo kakve nečistoće (4. Mojsijeva 15:1–19:22).

U Kadesu viče narod za vodom. Zato što Mojsije i Aron nisu proslavili Jehovu za čudesno dobivanje vode, rečeno im je da neće ući u Obećanu zemlju. Napuštajući Kades narod dolazi do gore Hor, gdje Aron umire, a njegov sin Eleazar postaje prvosvećenikom. Izraelci pobjeđuju kralja Arada. Kasnije govore protiv Boga i Mojsija i ovog puta Jehova kažnjava narod otrovnim zmijama. Oni, koje su zmije ujele su ozdravljali jedino ako su pogledali u bakrenu zmiju koju je Mojsije po Božjem naređenju načinio i stavio na drveni stup. Iza toga, Izraelci pobjeđuju amorejskog kralja Sihona i bazanskog kralja Oga, i zauzimaju njihovu zemlju (4. Mojsijeva 20:1–21:35).

Kao slijedeće, opisuju se događaji u Moapskim ravnicama. Moapski kralj Balak unajmljuje Balama da prokune Izraelce, ali ih on, umjesto toga tri puta blagoslivlja. Balam pomaže da obožavateljice Bala navedu Izraelce na nemoral i idolopoklonstvo. Jehova ubija 24 000 prestupnika prije nego što Fines zaustavlja nevolju ubijajući jednog nemoralnog Izraelca i s njim Madijanku (4. Mojsijeva 22:1–25:18; 31:15, 16).

Nakon izvršenog drugog popisa i postavljene odluke, koja važi za sve kasnije slučajeve u pogledu kćerinih prava na naslijeđe, Mojsiju se ukazuje prilika da vidi Obećanu zemlju, a zatim postavlja Jozuu svojim nasljednikom. Data su uputstva za dnevne, tjedne, mjesečne i godišnje prinose, kao i u pogledu činjenja zavjeta. Izraelci se još osvećuju Madijanima zato što su ih naveli da sagriješe Bogu (4. Mojsijeva 26:1–31:54).

Plemena Rubenovo, Gadovo i Manasijino dobivaju u nasljedstvo zemlju istočno od Jordana, ali pod uvjetom da sudjeluju u osvajanju zemlje zapadno od rijeke. Tu je dalje i popis mnogih mjesta gdje su logorovali Izraelci od izlaska iz Egipta pa do Moapskih ravnica. Onda dobivaju Izraelci zapovijedi vezane za boravak u Obećanoj zemlji. Između ostalog, moraju uništiti sve predmete krive religije i istjerati stanovnike. Određuju se granice zemlje, imenuju se plemenski poglavari da pomažu Jozui i Eleazaru pri raspodjeli zemlje, a 48 gradova se dodjeljuje Levitima. Izdvojeno je šest gradova-utočišta i daju se uputstva o postupanju s ubojicom u slučaju nenamjernog ubojstva. Konačno se daju zakoni o udaji kćeri-nasljednica (4. Mojsijeva 32:1–36:13).

Dok čitaš 4. Mojsijevu, možda te se duboko dojmilo to što se u njoj ističe pokazivanje poštovanja prema Jehovi i onima, koji su postavljeni da nose odgovornost među njegovim narodom. No, možda si malo radoznao kod nekih točaka. Zato će svakako biti zanimljiva sljedeća pitanja i odgovori.