Razvijati kršćansku uljudnost u neuljudnom svijetu

“Gle, kako je dobro i kako je milo kao braća zajedno živjeti!” (PSALAM 133:1, ST).

1. Što se dogodilo s dobrim načinom ophođenja?

“U proteklih 25 godina bio je načinu ophođenja zadavan udarac za udarcem” piše uvodničar Ann Landers. “Ne radi se samo o tome da muškarci ne otvaraju ženama vrata automobila, niti im prepuštaju sjedeća mjesta u podzemnoj željeznici ili u autobusu. Riječ je o nečem mnogo ozbiljnijem.” Kud god se okrenuli, vidimo porast neuljudnosti u svijetu u kojem živimo. Primjerice, ljudi se dok stoje u redovima guraju naprijed, puši se u prenatrpanim dizalima, na javnim se mjestima glasno svira muzika. Iz svakodnevnog iskustva znamo da su u ovom našem vijeku, unatoč boljim mogućnostima obrazovanja i višem životnom standardu, riječi kao “Hvala!” i “Molim!” postale više ili manje stranim riječima, te da se zaboravilo na osnovna pravila pristojnosti i civiliziranog ponašanja.

2. Zašto ne iznenađuje današnje pomanjkanje dobrog načina ophođenja?

² Iznenađuje li nas to? Zapravo ne. Samo nas podsjeća na nadahnute riječi apostola Pavla o ponašanju ljudi u “posljednjim danima” u kojima će, kako je rekao “nastupiti kritična vremena s kojima će se teško izlaziti na kraj”. Pavao je prorekao da će ljudi između ostalog biti “samoljubivi... umišljeni... nezahvalni... bez prirodnih sklonosti... bez samosavladavanja” (2. Timoteju 3:1-3, NS). Već letimičan pogled otkriva da je takvo ponašanje rašireno danas među ljudima svake starosne dobi, društvenog položaja i nacionalnosti. Kako je moglo doći do toga? Koji su razlozi općeg pomanjkanja dobrog načina ophođenja?

Razlozi neuljudnog ponašanja

3. Kako “zrak” sadašnjeg sustava podupire neuljudno ponašanje?

³ Izrazom “samoljubivi” odgovarajuće je opisan naraštaj “najprije ja”, to jest oni pri čijem se odgoju polagala važnost na samosvjesno nastupanje, individualnost i samootkrivanje. Taj duh kojim je zasićen “zrak” koji nas okružuje u direktnoj je suprotnosti sa savjetom kojeg Biblija daje kršćanima, naime, “ne gledajte pojedini samo na svoju vlastitu korist, nego i na korist drugih” (Efežanima 2:2, 3; Filipljanima 2:4, NS). I što je posljedica toga? Od naraštaja koji je odrastao s geslom “Radi što ti se sviđa” sigurno se ne može očekivati da će previše brinuti o tome kako će njegovo ponašanje djelovati na druge.

4. Kako se gleda na osobe koje se ne obaziru na priznate norme, i kakvo je kršćansko stajalište o tome?

⁴ Nekada je grupni pritisak bitno doprinosio sačuvanju određene mjere civiliziranog ponašanja. Briga o tome što bi drugi mogli misliti nalagala je suzdržavanje. A danas je za mnoge neki način postupanja toliko obljubljeniji koliko je sramotniji i strasniji. Onoga tko se ne obazire na priznate norme ne smatra se više neuljudnim ili neuglađenim, nego naprotiv pristalim i rafiniranim, kome se treba diviti. Međutim, prisjetimo se da biti “rafiniran” znači “ne biti u prirodnom, čistom, prvobitnom stanju”. Potječe od korijena iste grčke riječi koja je u 2. Petrovoj 1:16 (ST), prevedena ‘lukavo izmišljeno’. Sigurno je da se pravi kršćani žele čuvati takvog stajališta.

5. Što još doprinosi odstupanju od dobrog načina ponašanja?

⁵ “Kad nema brze osude za zlo djelo, ljudsko je srce sklono činiti zlo”, čitamo u Propovjedniku 8:11 (ST). Ovaj citat ukazuje na još jedan razlog lošeg ophođenja u javnosti. Budući da se ostaje nekažnjenim, ljudi su otupjeli prema kršenju priznatih normi ponašanja. “Građani koji bi bili jako ogorčeni ako bi ih se uvrstilo u kriminalce, javno, ne trepnuvši okom, omalovažavaju sve moguće zakone — prometne zakone, zakone o narkoticima, zakone o odstranjivanju otpadaka”, moglo se pročitati u uvodnom članku New York Timesa. Stoga svakodnevno susrećemo učestalo “prostačko ponašanje, vandalizam i ispisivanje grafita po zidovima”. Pristojnost, poštivanje prava vlasništva i privatne sfere sve se više zapostavlja.

6. Kako na ponašanje ljudi djeluje činjenica da su stalno zaposleni, i kako se Isus u tom pogledu drugačije ponašao?

⁶ Budući da se dobri maniri u općenitom ubrajaju u otmjenije životne navike, lako se u žurbi zaboravljaju — a danas je većina izgleda stalno u žurbi. Stoga ljudi nijemo prolaze jedni pored drugih, ne izmjenjujući međusobno ni riječi. U redovima se gura, a u prometu se, da bi se uštedjelo nekoliko minuta ili sekundi, nestrpljivo prelazi iz jedne vozne trake u drugu. Mnogi su toliko zaokupljeni vlastitim poslovima ili su toliko toga preduzeli da se osjećaju uznemirenima ako se dogodi nešto nepredviđeno ili im netko dođe nepozvan u posjetu. No, sjetimo se koliko je drugačije Isus reagirao na ljude, čak kad su došli k njemu u nezgodno vrijeme (Marko 7:24-30; Luka 9:10, 11; 18:15, 16; Ivan 4:5-26).

7. Čega se u vezi ponašanja trebaju čuvati pravi kršćani?

⁷ Mi, doduše, živimo, u svijetu brzog tempa koji neprestano postavlja pred nas sve veće zahtjeve što se tiče našeg vremena i snage. Ipak, ništa se ne dobiva time ako dopustimo da nas takvi pritisci navedu na grubo postupanje. Naprotiv, često slušamo kako takav način postupanja dovodi do besmislenog nasilja — svađa, borbi, razmirica, pa čak i ubistava, jer se na grubost odvratilo grubošću. Sve to pripada duhu svijeta, kojeg pravi kršćani ne smiju biti dio (Ivan 17:14; Jakov 3:14-16).

Istaknuti primjeri dobrog načina ophođenja

8. Kako da postupaju kršćani iako žive među ljudima koji ne paze na ophođenje?

⁸ Budući da živimo među ljudima koji se vrlo malo obaziru na druge, mogli bismo popustiti pritisku i zaboraviti na uljudnost. No, ako se sjetimo biblijskog savjeta “nemojte se više prilagođavati ovom sustavu stvari”, možemo si uzeti za uzor mnoge istaknute primjere iz Biblije i potruditi se sačuvati visok stupanj kršćanskog ponašanja u današnjem neuljudnom svijetu (Rimljanima 12:2, 21, NS; Matej 5:16). Mi bismo svojim postupcima trebali dati na znanje da smo suglasni sa psalmistom koji je rekao: “Gle, kako je dobro i kako je milo kao braća zajedno živjeti!” (Psalam 133:1, ST).

9. Što nam Sveto pismo otkriva o tome kako Jehova postupa s ljudima?

⁹ Najbolji primjer dobrog načina ophođenja imamo u Stvoritelju i našem Ocu Jehovi Bogu. Osobe na visokim položajima ili osobe od vlasti obično nameću svoj autoritet, tražeći da se poštuju njihove želje. Ali Jehova Bog, najviša osoba u svemiru uvijek postupa prijazno (uljudno) sa sebi podložnim osobama. Obećavajući blagoslov svom prijatelju Abrahamu, on je rekao: Oči svoje podigni, molim te, i s mjesta na kojem si pogledaj.” I opet: “Pogledaj, molim te, nebesa i zvijezde prebroj” (1. Mojsijeva 13:14, NS; 15:5, NS). Kad je Bog posredovao Mojsiju znak svoje moći, pozvao ga je: “Uvuci, molim te, ruku u gornji nabor svoje haljine” (2. Mojsijeva 4:6, NS). Mnogo godina kasnije Jehova je preko svog proroka Miheja rekao svom narodu, čak kad je već krenuo stranputicom: “Čujte, molim, glavari Jakova i doma Izraelova... Čujte molim ovo, glavari” (Mihej 3:1, 9, NS). Jesmo li mi u tom pogledu “oponašatelji Boga” tako što u ophođenju s drugima upotrebljavamo riječ “Molim!” (Efežanima 5:1, NS).

10, 11. a) Što se može reći o Isusovom načinu postupanja i o njegovu ophođenju? b) Kako možemo u ophođenju sa svim ljudima oponašati Isusov primjer?

¹⁰ Daljnji primjer dostojan oponašanja je Isus Krist “koji je u Očevu naručju” (Ivan 1:18, NS). On je u ophođenju s ljudima bio s jedne strane blag i suosjećajan, s druge pak strane energičan i određen; ali nikada nije bio otresit ili neprijazan. O njegovom “izvanrednom daru da se osjeća ugodno sa svim vrstama ljudi” čitamo u knjizi The Man From Nazareth (Nazarećanin): “U javnosti kao i u privatnom krugu on se u ophođenju s muževima i ženama ponašao kao sa sebi ravnima. Osjećao se dobro s nedužnom djecom, a što je čudnovato, i sa osobama opterećene savjesti, koje su se bogatile zloupotrebljavajući svoj položaj, kao naprimjer Zahej. Cijenjene domaćice poput Marije i Marte mogle su prisno i otvoreno razgovarati s njim, ali k njemu su dolazile i bludnice, kao da su bile sigurne da ih on razumije i pruža im pomoć... To što nije poznavao granice koje sputavaju obične ljude jedno je od svojstava kojima se najviše odlikovao.”

¹¹ Stvarno pristojnog čovjeka poznaje se po tome što on dostojno uvažava svakoga, imajući obzira prema svima. A mi činimo dobro ako u tome oponašamo Isusa. Doduše, većini uspijeva iskazivati poštovanje određenim osobama, posebno ako su to osobe na višim položajima. Ali, prema onima koji su u njihovim očima niži ili njima ravni često su rezervirani, odbojni ili surovi. To im, izgleda, posreduje osjećaj nadmoći i snage. Netko je odgovarajuće rekao: “Grubost je kod slabića obmana za snagu.” Stoga nas Biblija poziva: “U međusobnom iskazivanju poštovanja prednjačite” (Rimljanima 12:10, NS). Dajemo li najbolje od sebe u slijeđenju tog savjeta tada više nismo daleko od dobrog ophođenja sa svim ljudima, u skladu s Isusovim primjerom (Matej 7:12).

12. U čemu je bit onoga što je Isus učinio u međuljudskim odnosima?

¹² Ovo pozitivno, prema van usmjereno držanje došlo je do izražaja u Isusovim naukama, posebno u takozvanom zlatnom pravilu, koje glasi: “Sve dakle, što želite da ljudi vama čine, tako isto i vi morate činiti njima” (Matej 7:12, NS). U Analektima (Izabrani razgovori), jednoj od Četiri knjige Konfucija, koju se na Orijentu dugo smatralo vrhuncem moralno besprijekornog ponašanja, izvještava se da je jedan od učenika upitao učitelja postoji li jedna jedina riječ koja bi mogla poslužiti kao temeljno načelo ponašanja u životu. “Možda riječ ‘uzajamnost’ (shu)”, odgovorio je učitelj i dodao: “Što ne želiš da se tebi čini, ne čini to ni drugome.” U usporedbi s ovime lako je uočiti nadmoćnost Isusove nauke. Jer srdačan, ugodan, ljubazan odnos može nastati samo ako se zahvati inicijativa u činjenju dobra drugima.

Kršćansko ophođenje temelji se na kršćanskoj ljubavi

13, 14. a) Što se u novo vrijeme primjećuje u javnosti u vezi ophođenja? b) Što je trenutno pobudilo zanimanje za dobro ophođenje i etiketu?

¹³ Zbog toga što preovladava neuljudnost, danas se ponekad govori o potrebi povratka ka ispravnom načinu ponašanja. “1960-ih godina bunilo se protiv dobrih manira”, piše Marjabelle Stewart, poznata po literaturi s tog tematskog područja, “ali one će novom revolucijom biti vraćene natrag. Ljudi uviđaju koliko je to važno, pa žele znati koje su to društvene norme.” To obnovljeno zanimanje za dobre načine ophođenja odražava se u sve većem broju knjiga, priručnika, novinskih stupaca i televizijskih emisija u kojima se daju svi mogući savjeti; od izbora prave vilice na službenom ručku sve do načina oslovljavanja uz uvažavanje današnjih složenih i promjenjivih međuljudskih i obiteljskih odnosa.

¹⁴ Ali, zašto sada neki polažu više pažnje dobrom ophođenju? “U današnjem natjecateljskom društvu”, prema riječima Marjabelle Stewart, “dobro ponašanje je pitanje preživljavanja.” Drugim riječima, dobro ponašanje smatra se kao pomoć u snalaženju i napredovanju. Tako se u knjigama i nastavnim tečajevima objašnjava što sve pripada etiketi, da bi se primjerice znalo kako se treba odijevati da bi se uspjelo, kako ostvariti na nekoga dobar dojam, kako steći priznanje u dvorani za sjednice.a Danas je nažalost poznato da se ljudi ponašaju dobro samo iz koristoljublja, poput glumca koji navlači masku da bi je nakon predstave opet odložio. Stoga ne iznenađuje da se uvijek iznova čuje o zastrašujućem kriminalu bijelih ovratnika, kojeg su sudionici neki od “najpristojnijih” ljudi ili osobe “od društvenog položaja”.

15, 16. a) Što kaže jedna stručna autorica o ‘najboljim pravilima ponašanja’? b) Koja veza postoji između 1. Korinćanima 13:4-7 i pravog kršćanskog ophođenja?

¹⁵ To je daleko od onoga što bi zapravo trebalo biti dobro ophođenje. Amy Vanderbilt, uvažena i stručna autorica, piše u svojoj knjizi New Complete Book of Etiquette (Nova potpuna knjiga o etiketi): “Najbolja pravila ponašanja nalazimo u 13. poglavlju prvog pisma Korinćanima, u krasnoj dizertaciji Svetog Pavla o kršćanskoj ljubavi prema bližnjem. Ova pravila nemaju ništa s dobrim načinom odijevanja ili vanjskim formama ponašanja, nego s osjećajima i stajalištem, s dobrotom i obazrivošću prema drugima.”

¹⁶ Amy Vanderbilt se naravno osvrće na 1. Korinćanima 13:4-7, gdje Pavao detaljno opisuje različite aspekte kršćanske ljubavi. Razmotrimo kako djeluju neke od točaka koje Pavao spominje. Primjerice, onaj tko je ‘strpljiv i prijazan’ sigurno ima strpljenja s drugima i poštuje ih. Umjesto “ne ponaša se nepristojno”, može se također reći “ponaša se pristojno”. A pristojnost se definira kao “pristalost, ponašanje koje odgovara dobrom moralu”. Stoga čitamo na tom mjestu u New Testamentu (1957) od Friedricha Pfafflina: “Ona pazi na ono što se pristoji.” Jedva je moguće predstaviti si da bi onaj tko pokazuje takvu ljubav bio neuljudan.

17. Što otkriva naš način ophođenja?

¹⁷ Nesumnjivo je da postoji direktna veza između kršćanskog ophođenja i kršćanske ljubavi. Ono nije samo sredstvo za određenu svrhu ili nešto što se nosi po potrebi, samo dok služi vlastitoj prednosti. Naše ponašanje, odnosno kako postupamo s drugima, kako se trošimo i normalno ponašamo, daje spoznati koliko nam je stalo do drugih i kako daleko ide naša ljubav prema njima. Sasvim svejedno jesmo li mladi ili stari, trebamo se truditi slijediti biblijski savjet: “Neka nitko ne traži svoju korist, nego korist drugoga” (1. Korinćanima 10:24, NS). Dakle, kršćansko ponašanje koje svjedoči o kršćanskoj ljubavi jest znak prepoznavanja pravih učenika Isusa Krista (Ivan 13:35).

Uvijek se dobro ponašati

18. Što moramo odlučiti unatoč svemu što vidimo oko sebe?

¹⁸ U vezi našeg naraštaja Isus je prorekao da će ‘zbog sve većeg bezakonja ohladnjeti ljubav mnogih! (Matej 24:12, NS). Ovo hlađenje ljubavi danas je jasno prepoznatljivo u ravnodušnom i egocentričnom držanju mnogih ljudi. Umjesto da se damo navesti na jednako reagiranje, sjetimo se Pavlovog savjeta: “Nikomu ne vraćajte zlo za zlo! Marljivo nastojte činiti dobra djela pred svima ljudima. Ako je moguće, koliko je do vas, budite u miru sa svima” (Rimljanima 12:17, 18, ST). Mi moramo biti odlučni da se uvijek dobro ponašamo, sasvim svejedno cijene li se ti naši napori ili ne (Matej 5:43-47).

19. Kako naše ophođenje utječe na sva područja našeg života?

¹⁹ Da, kršćansko ophođenje je prirodni vanjski oblik iskazivanja ljubavi i zanimanja za druge, što nam je u srcu. Kao što naš govor otkriva tko smo u nutrini, tako naše ophođenje otkriva koliko nam je stalo do drugih, ili smo pak ravnodušni prema njima (Matej 12:34, 35). Dobro ophođenje treba igrati važnu ulogu na svim područjima našeg života, ono treba pripadati našem načinu života. Kako se možemo poboljšati u tome? Kako možemo još usavršiti kršćanski način ophođenja? O tome će biti govora u slijedećem članku.

“Vladajte se na način dostojan dobre vijesti”

“Samo se vladajte na način dostojan dobre vijesti o Kristu” (FILIPLJANIMA 1:27, NS).

1. Koji je događaj u New Yorku nedavno dao povoda da gradonačelnik izrazi pohvalu? (Rimljanima 13:3).

“PREKO 1 000 Jehovinih svjedoka” došlo je 29. septembra 1988. u vijećnicu u Manhattan, izvjestio je New York Times. Oni su došli da podupru jedan zahtjev za gradnju, o kojem je trebao odlučiti gradski komitet. Zahtjev za odobrenje gradnje novog stambenog objekta svjetske centrale Jehovinih svjedoka bio je, doduše, odbijen, ali gradonačelnik je “pohvalio svjedoke kao ‘nadasve uredne’, rekavši da im se ‘uistinu treba diviti’”.

2. U kom pogledu se Jehovini svjedoci svojim ponašanjem razlikuju od drugih i zašto?

² Što je normalno za očekivati kad se sastane preko tisuću ljudi da bi pokazali kako podupiru neku neobljubljenu stvar? Guranje, psovke, čak tučnjava i nasilje nisu pri tome ništa neobično. Zašto je to kod Svjedoka drugačije? Zato jer su oni svjesni da njihovo vladanje uvijek baca odgovarajuće svjetlo na njihovu vjeru. Njima je poznat biblijski savjet: “Vladajte se lijepo među poganima, da bi u onome u čemu vas sada kleveću kao zločince, zbog vaših dobrih djela kad ih promatraju, pomno hvalili Boga ‘na dan pohođenja’” (1. Petrova 2:12, ST).

Lijepo vladanje slavi Jehovu

3. Koliko je značajno naše vladanje kad se radi o slavljenju Jehove?

³ Slaviti Jehovu Boga uzornim vladanjem nedvojbeno je dio naše kršćanske odgovornosti (Matej 5:16). Uzorno vladanje uključuje, naravno, mnogo toga — primjerice poštenje, marljivost i moralno besprijekorno ponašanje. Ali, ta svojstva obično opažaju samo oni koji nas dobro poznaju ili s kojima smo stalno u vezi, naprimjer naši prijatelji, rođaci, drugovi, nastavnici ili naš poslodavac. A kako je s većinom s kojom dolazimo samo prolazno u doticaj? Kod njih igra naše ponašanje posebnu ulogu. Kao što je skupocjeni poklon privlačniji u odgovarajućem omotu, tako lijepo vladanje čini prihvatljivijim ono što mi nudimo. Bez obzira koja bismo uzorna kršćanska svojstva posjedovali ili koliko bi divljenja vrijedna bila naša namjera, mi ćemo time vrlo malo dobra prouzročiti ukoliko imamo loše manire. Dakle, kako možemo svojim ponašanjem slaviti Jehovu?

4. U kojim područjima našeg života trebamo paziti na naše ponašanje?

⁴ “Vladajte se na način dostojan dobre vijesti”, rekao je Pavao (Filipljanima 1:27, NS). To se, naravno, odnosi na našu službu propovijedanja u javnosti. Ali, naše vladanje i maniri na mjestima obožavanja, u susjedstvu, na radnom mjestu, u školi, da, u svim područjima života, također neposredno utječu na djelotvornost naše službe. “Mi ničim ne dajemo nikakvog povoda sablazni da se ne bi ozloglasila naša služba”, pisao je Pavao (2. Korinćanima 6:3, ST). Kako možemo biti sigurni da uistinu uvažavamo taj savjet? Što možemo učiniti da bismo si međusobno, a posebno našim mladima pomogli da se uvijek kršćanski vladaju?

U Kraljevskoj dvorani

5. Na što trebamo misliti kad se nalazimo u Kraljevskoj dvorani?

⁵ Kraljevska dvorana je mjesto našeg obožavanja. Mi se tu zadržavamo na poziv Jehove i njegovog Sina Isusa Krista, i u tom smislu smo gosti u Jehovinom domu (Psalam 15:1; Matej 18:20). Jesi li dobar gost kad dolaziš u Kraljevsku dvoranu? To zahtijeva dostojnu obazrivost kako prema domaćinu tako i prema drugim gostima. Što to znači?

6. a) Što nedostaje ako se stalno zakašnjava na sastanke? b) Kako se može svladati taj problem?

⁶ Kao prvo, treba doći na vrijeme, što priznajemo, nije uvijek lako. Neki moraju prevaliti dugačak put; drugi imaju obitelj, pa treba spremiti i djecu. Uistinu treba pohvaliti njihov trud da redovito posjećuju kršćanske sastanke. Ipak, primjećuje se da neki iz navike kasne na sastanke. Što možemo učiniti da bismo se promijenili u tom pogledu? Prvenstveno treba razumjeti da zakašnjavanje iz navike nije uvijek odraz pomanjkanja cijenjenja sastanaka. Doduše, neki često zakašnjavaju, ali, čim su ovdje, oni se raduju sastancima jednako kao i drugi. Problem nastaje možda zbog lošeg planiranja ili pomanjkanja obazrivosti prema sukršćanima. Jedan od razloga zašto smo upozoreni da ‘ne napuštamo svoje sastanke’ jest da “pazimo jedni na druge, da se potičemo na ljubav i dobra djela” (Jevrejima 10:24, 25, NS). A to ćemo teško biti u stanju učiniti ako uvijek kasnimo, i tako čak druge ometamo i odvraćamo im pažnju. Da ne bismo zakašnjavali treba, po preporuci iskusnih, nastojati doći ranije, čak još i prije vremena. Trebaš li se i ti poboljšati u tome?

7. Objasni kako pažnja na sastancima ima veze s dobrim manirama?

⁷ Lijepo vladanje zahtijeva da poklanjamo pažnju osobi s kojom razgovaramo (Priče Salamunove 4:1, 20). To vrijedi i za kršćanske sastanke na kojima Božji sluge govore da bi nam posredovali duhovni dar za našu izgradnju. Pokazali bismo zaista loše manire ako bismo zadrijemali na sastanku, stalno šaputali sa susjedom, žvakali gumu ili jeli slatkiše, ako bismo čitali neki drugi materijal ili se posvetili nekoj drugoj stvari. Za vrijeme dugačkih govora Joba i njegova tri druga, mladi Elijuv ne samo da je strpljivo sjedio, nego je ‘s pažnjom pratio i razloge saslušao’ (Job 32:11, 12, ST). Lijepo kršćansko vladanje zahtijeva da se nedjeljivom pažnjom i podrškom iskazuje dostojno poštovanje predavaču i njegovoj biblijskoj vijesti.

8. Kako dokazujemo da pripadamo učenicima Isusa Krista?

⁸ Lijepo kršćansko ponašanje prije i poslije sastanaka uključuje pokazivanje zanimanja za prisutne u Kraljevskoj dvorani. Pavao je objasnio da pomazani članovi kršćanske skupštine ‘nisu više tuđinci i gosti, nego... ukućani Božji’ (Efežanima 2:19, ST). Postupaš li sa ostalim Svjedocima kao sa tuđincima i gostima ili kao sa ukućanima? Prijateljski pozdrav, srdačan stisak ruke, prijazan osmjeh — sve su to možda sitne stvari, ali svjedoče da pripadamo učenicima Isusa Krista. Ako se tako ponašamo prema strancima, zar ne onda “osobito [prema] onima koji su nam u srodstvu po vjeri”? (Galaćanima 6:10, NS).

9. Kako se djecu može naučiti da ne pokazuju zanimanje samo za svoje vršnjake?

⁹ Može li se djecu naučiti da pokazuju takvo zanimanje ne samo za svoje vršnjake? Neki odrasli možda misle da se djeca moraju igrati sa svojim malim prijateljima nakon što su sat ili dva sjedjela i slušala na sastanku. Ali, Kraljevska dvorana nije igralište (Propovjednik 3:1, 17). Jedan dječak star četiri i pol godine bio je u dječjem vrtiću upitan koliko on ima braće i sestara. Odgovorio je: “Toliko ih je da ih niti ne mogu sve izbrojiti.” Kad su ga kasnije roditelji pitali s tim u vezi, rekao je: “Ja ne znam koliko imam braće i sestara. U Kraljevskoj dvorani ih je uvijek toliko puno.” Za njega su svi prisutni njegova braća i sestre.

U službi propovijedanja u javnosti

10. Koje Isusovo uputstvo nam može pomoći da se u službi propovijedanja ‘vladamo na način dostojan dobre vijesti’?

¹⁰ ‘Vladati se na način dostojan dobre vijesti’ odnosi se i na službu propovijedanja u javnosti. Mi moramo uvijek misliti na to da nosimo miroljubivu vijest, a to treba doći do izražaja i u našem vladanju (Efežanima 6:15). Isusovo uputstvo glasi: “Pri ulasku u kuću pozdravite ukućane; i ako kuća bude dostojna, neka dođe na nju mir koji joj vi želite.” Načinom koji svjedoči o poštovanju, srdačnosti i prijaznosti mi pokazujemo da nam leži na srcu dobro dotičnog stanara. Ponekad se možda pojavi na vratima netko neprijazan ili čak spreman na svađu. Zar da se tada uznemirimo i da mu vratimo istom mjerom? Zapazimo što je Isus dalje rekao: “Ne bude li [kuća] dostojna, neka se vaš mir vrati k vama” (Matej 10:12, 13, NS). Mi se na vratima moramo uvijek vladati dolično ‘službi pomirenja’ (2. Korinćanima 5:18, NS).

11. Kako način odijevanja i naš vanjski izgled djeluju na našu ulogu sluge Božjeg?

¹¹ Naše vladanje otkriva nešto o nama i na drugim područjima. Primjerice, odgovara li naš vanjski izgled našoj ulozi sluge Božjeg? Kako je s našom opremom — torbom za knjige, Biblijom, i biblijskom literaturom? Jedan novinar dao je sljedeći savjet poslovnim ljudima: “Odjenite se za posao, a ne za provod, opušteno sakupljanje ili za sportsku priredbu.” Zašto? Zato što je nečija odjeća i osobni izgled “društveni stenogram, koji ljudima u njegovoj sredini posreduje zaključak tko je on i kuda da ga svrstaju”. Dakle, kada sudjelujemo u našem službenom “poslu”, odjećom i vanjskim izgledom ne smijemo djelovati nemarno ili nenjegovano, upadljivo ili ekstravagantno, nego uvijek ‘dostojno dobre vijesti’. (Usporedi 1. Timoteju 2:9, 10.)

12. Kako možemo pokazati da imamo dobre manire time što pazimo na prava i vlasništvo stanara?

¹² Iako smo mi “uvijek spremni na obranu” dobre vijesti, dobro kršćansko vladanje zahtijeva da to činimo “s blagošću i dubokim poštovanjem” (1. Petrova 3:15, NS). To uključuje poštivanje prava i vlasništva stanara. Planiramo li naše djelovanje tako da posjećujemo ljude u prikladno vrijeme? Pazimo li da ih ne ometamo u nekom hitnom poslu ili aktivnosti? Služimo li se vrlo često izrazima kao što su “Smijem li?”, “Molim” i “Hvala”? Nastojimo li i stanara uključiti u razgovor, ili sami dominiramo iz straha da možda nećemo stići reći sve što smo pripremili?

13. Navedi primjer kako lijepo vladanje u službi propovijedanja često vodi do dobrih rezultata?

¹³ Lijepo vladanje spojeno s iskrenim osobnim zanimanjem često pruža mogućnost za davanje dobrog svjedočanstva. Stoga lijepo odgojena djeca često pobuđuju pažnju i zanimanje stanara, koji ne bi saslušali odrasle. Jedna trinaestgodišnja svjedokinja iz Meksika naišla je na djevojčicu koja je željela proučavati Bibliju. Ali, djevojčica je rekla da bi to mogla samo bez očeva znanja. No, mlada objaviteljica je smatrala da bi ona sama iz poštovanja prema ocu trebala zamoliti za njegovo odobrenje. Stoga se ponudila da razgovara s ocem, i tada mu je objasnila da je ono što će njih dvije proučavati vrlo važno. Videći ozbiljnost te mlade sestre i cijeneći to što se obratila direktno njemu, rekao je: “Ako je to što vi proučavate toliko važno, neka onda proučava cijela moja obitelj.” To je dovelo do toga da je ova trinaestgodišnjakinja započela biblijski studij sa cijelom obitelji, a priključili su se oženjeni sin sa svojom ženom, te još neka odrasla djeca.

Lijepo vladanje počinje kod kuće

14. Gdje počinje lijepo vladanje i što igra važnu ulogu?

¹⁴ Lijepo vladanje mladih Svjedoka dokaz je dobrog odgoja kojeg su očito imali u kući. Da, naše je ponašanje odraz našeg načina života. Stoga je potrebno pridavati veliko značenje dobrom vladanju kod kuće, iako su neki suprotnog mišljenja. S tim u vezi je od velikog značaja roditeljski primjer, kao i na ostalim područjima obiteljskog života (2. Timoteju 1:5). Djecu se ne uči lijepom vladanju ako im se govori: “Radi ono što ja kažem, a ne što činim.” Bezbrojne pojedinosti lijepog vladanja ne uče se samo usmenom poukom, nego promatranjem i oponašanjem. “Roditelji nisu samo najosnovniji učitelji, nego i uzori, jer naša djeca uče oponašajući naš način postupanja”, primjećuje Beverly Feldman, autorica jedne rasprave o uspješnoj djeci. Kakvo ponašanje tvoja djeca promatraju kod tebe?

15. Kako roditelji mogu pomoći svojoj djeci razviti dobre manire, koje će vrijediti cijelog života?

¹⁵ “Vi očevi, ne razdražujte svoju djecu”, tako glasi biblijski savjet (Efežanima 6:4, NS) Djecu se razdražuje i obeshrabruje ako se od njih traži da budu prijazna i obazriva, a ona primjećuju da se njihovi roditelji svađaju, ogovaraju, da su grubi i brzo se razljute. Može li se njima zamjeriti ako se jednako tako ponašaju? S druge strane, u Pismu čitamo dalje: “Nego ih nadalje odgajajte stegom i Jehovinim usmjeravanjem mišljenja.” U to možemo ubrojiti osnovna pravila lijepog vladanja — primjerice da se pozdravlja, zamoli za nešto, da se zahvali ili se ispriča, da se poštuje starije i dijeli s drugima (3. Mojsijeva 19:32; Rimljanima 16:3-7). Taj kod kuće stečeni način ponašanja bit će cijelog života od velike vrijednosti (Priče Salamunove 22:6).

16. Koji su napori potrebni, i kakav će biti rezultat?

¹⁶ Neka si roditelji i djeca učine svakodnevnom navikom da se lijepo vladaju, umjesto da to čine samo u nekoj posebnoj prilici. Roditelji moraju biti strpljivi i obazrivi prema greškama koje djeca čine. Dajte im na znanje koliko vam znači njihovo dobro ponašanje, i ne čekajte s pohvalom ako vidite da napreduju. To, naravno, ne ide bez naprezanja. Ali, zar ne čitamo u Pismu da djeci treba usađivati Božja temeljna načela “kad sjediš u kući, kad ideš putem, kad liježeš i kad ustaješ”? (5. Mojsijeva 6:7, NS). To doprinosi srdačnoj i ugodnoj atmosferi u obitelji, koja je potrebna za odgoj djece, tako da bi odrasli u osobe koje su spremne pomoći, u otvorene i pristojne odrasle. Tada će služiti na čast svojim roditeljima i stvoritelju Jehovi Bogu.

Uljudan narod

17. Što se može vidjeti u Kraljevskim dvoranama Jehovinih svjedoka?

¹⁷ “Preko 1000 Jehovinih svjedoka”, koji su se jednog septembarskog popodneva sakupili pred vijećnicom u New Yorku, pokazalo je u malom kako se Jehovini svjedoci općenito ponašaju. Jedan čovjek koji je na nekom drugom mjestu prvi puta prisustvovao sastanku u Kraljevskoj dvorani rekao je nakon toga: “U samo jednom jedinom danu upoznao sam više ljubaznih ljudi, meni potpuno stranih, negoli u crkvi u kojoj sam odrastao.” A rezultat? “Bilo je sasvim očito da sam pronašao istinu”, rekao je. Taj je čovjek promijenio svoj način života i sedam mjeseci kasnije predao se Jehovi i dao se krstiti. (Usporedi 1. Korinćanima 14:25.)

18. Kako na promatrače sa strane djeluje pristojno ponašanje Jehovinih svjedoka?

¹⁸ Jehovini svjedoci su često bili hvaljeni zbog pristojnog ponašanja na njihovim mjesnim i međunarodnim kongresima. Povodom jednog kongresa u Japanu rekao je nedavno neki strani vodič: “Prilikom izlaska iz autobusa svi su mi se bez iznimke zahvaljivali, čak i djeca. Bio sam jako sretan zbog toga.” Prilikom održavanja nekog drugog kongresa, jedan je službenik obližnjeg željezničkog kolodvora rekao jednom Jehovinom svjedoku: “Na prethodnom skupu od 12 000 ljudi u gospodarskoj hali u Osaki vladao je kaos.” Zatim je dodao: “Kod vas vlada uistinu red i mi se tome radujemo. Molim, pozdravite odgovorne među vama — tko god oni bili.”

19. Što bi trebao u vezi vladanja odlučiti učiniti svatko od nas?

¹⁹ Što pokazuju ove izjave? Da se Jehovini svjedoci kao cijelina ‘vladaju na način dostojan dobre vijesti’. A kako je s nama kao pojedincima? Mi moramo, poput djece koja se obraćaju ocu punom ljubavi, gledati na našeg nebeskog Oca Jehovu da bismo bili poučeni kako ostati uljudnim narodom čak i u neuljudnom svijetu (5. Mojsijeva 8:5; Priče Salamunove 3:11, 12).

Sjećaš li se?

◻ Kako su dobri maniri bezuvjetno potrebni za uzorno vladanje?

◻ Koji je lijep oblik ponašanja prikladan na našim mjestima obožavanja?

◻ Kako se možemo lijepo vladati u službi propovijedanja?

◻ Kako mogu roditelji pomagati djeci da razvijaju dobre manire?

◻ Koji visoki stupanj ponašanja trebamo nastojati sačuvati?