Da li je zaista protuslovna?
‘ADAM i Eva imali su dva sina, Kaina i Abela. Kain je ubio Abela i zatim si uzeo ženu. Odakle je dobio ženu?’ Da li si ikada čuo takvo pitanje? Vjerojatno je to jedno od najučestalijih pitanja, koje postavljaju ljudi, koji tvrde da se Biblija protuslovi. Znaš li odgovor na to pitanje?
U Bibliji piše da su Adam i Eva imali mnogo djece, ne samo dvoje. “A rodiv Seta (još jednog sina) poživje Adam osam stotina godina, rađajući sinove i kćeri.” (1. Mojsijeva 5:4). Nakon što si to saznao, što misliš, odakle Kainu žena? Da, sigurno je oženio jednu od svojih sestara. Danas postoji opasnost za djecu rođenu od roditelja koji su u tako bliskom srodstvu. Ali to nije bilo opasno na početku ljudske povijesti, kada su ljudi bili mnogo bliže savršenstvu.
Iz ovoga je razvidan razlog, zašto neki misle da se Biblija protuslovi. Nemaju naime sve činjenice. Kada dobiju potpunu sliku neke stvari, tada nestaju takove naizgledne proturječnosti.
Drugi pojedinci ukazuju na različite biblijske izvještaje o istom događaju i kažu da su to proturječnosti. U Mateju 8:5, 6, piše: “A kad uđe [Isus] u Kafarnaum, pristupi k njemu kapetan moleći ga i govoreći: Gospodine! sluga moj leži uzet, i muči se vrlo.” Zatim je zamolio Isusa za pomoć. Međutim, o istom izvještaju Luka piše: “Posla k njemu [Isusu] starješine židovske moleći ga da bi došao da mu iscijeli slugu” (Luka 7:3). U jednom izvještaju piše, da ga je sam kapetan zamolio, a u drugom piše da su židovske starješine zastupale kapetana.
Radi li se tu o proturječnosti? Ako da, tada razmotri što piše u Djelima apostolskim 7:47. Ovdje piše da je kralj Salamun gradio templ za Jehovu u Jeruzalemu. No, je li pisac mislio, da je sam Salamun gradio templ? Ili su radove izveli mnogi radnici a Salamun ih je samo ovlastio i organizirao? Ovo drugo je, naravno, bio slučaj. Tako je i taj kapetan govorio sa Isusom, ali preko židovskih posrednika. Ta se dva izvještaja ne proturječe. Oni jednostavno različito opisuju isti događaj.
Postoji mnogo takozvanih proturječnosti te vrste. Ali to su u stvari načini izvještavanja istog događaja sa različitih stajališta. Ako bi svi biblijski pisci pisali potpuno isto, moglo bi se s razlogom tvrditi, da su prepisali jedni od drugih. Činjenica da su pisali sa različitih stanovišta dokazuje, da među njima nije bilo tajnog dogovora, a činjenica da su svi u biti opisali isti događaj pokazuje, da su govorili istinu.
Da li je Biblija znanstvena?
Ponekad je problem u tome što ljudi misle da piše u Bibliji. Tako je na primjer, Katolička crkva 1633. g. osudila Galilea zato, jer je tvrdio da se Zemlja okreće oko Sunca. Prema časopisu Newsweek, sada to crkva smatra neprijatnom pogreškom. Zašto je učinila takvu pogrešku? Jedan od uzroka iznijet je u New Catholic Encyclopedia (Nova katolička enciklopedija), koji govori da se Galileovo novo učenje proturječilo Bibliji. Drugim riječima, izgledalo bi da nije samo Katolička crkva pogriješila, nego i Biblija. No, je li to točno?
Odgovor glasi: ne. Biblija nije znanstveni priručnik. Njena osnovna svrha je da nam govori o Bogu, njegovim naumom s obzirom na čovjeka i zemlju. No, Biblija ipak nije neznanstvena. Ponekad Biblija spominje stvari, koje se tiču prirodnih zakona i često piše isto to, što danas tvrde znanstvenici. Zašto je, onda, Katolička crkva smatrala da se Galileovo učenje proturječilo Bibliji?
Prema New Catholic Encyclopedia, Crkva se pozvala na biblijski izvještaj iz knjige Jozue Nunova. Taj izvještaj govori, kako su Izraelci vodili rat sa svojim neprijateljima, u kojem su neprijatelji doživjeli poraz. Budući da rat još nije bio okončan, a noć se približavala, prijetila je opasnost u njihovu potpunu pobjedu. Zato je Jehova velikim čudom produžio dan, da bi Izraelci mogli postići potpunu pobjedu. U izvještaju čitamo: “I stade sunce i ustavi se mjesec, dokle se ne osveti narod neprijateljima svojim” (Jozua 10:13).
Da li taj stavak govori da se Zemlja ne okreće oko Sunca? Ili su istražitelji suviše proširili primjenu tog stavka? Nesumnjivo da biblijski pisac nije namjeravao s ovim izvještajem dati znanstvenu izjavu o planetarnom kretanju. Umjesto toga, govori nam što su Izraelci vidjeli. Naime, vidjeli su kako sunce stoji mirno na nebu bilo da je to Jehova prouzročio prekidom okretanja Zemlje, ili na neki drugi način.
Tako je i danas: mi govorimo o izlasku sunca ujutro i zalasku uvečer. Znači li to da ne vjerujemo da se Zemlja okreće oko Sunca? Svakako ne. Jednostavno opisujemo pojave, kako nam izgledaju.
Dakle, Galileove nevolje nisu nastale zbog onoga što piše u Bibliji, nego zbog toga, jer su ljudi čitali da u Bibliji piše.
Drugi se nesporazum pojavljuje u knjizi “Svijet bez kraja”od Roger-a Pilkingtona. Autor kaže: “Svi pisci Starog zavjeta smatraju da je Zemlja ravna ploča.” Još jednom se tvrdi da se Biblija proturiječi znanosti. No, je li to odgovara istini?
Razmotrimo dva stavka, koja sadrže opis Zemlje. Jedan kaže: “On (Bog) je razastro sjever nad prazninom, i zemlju objesio ni na čem” (Job 26:7). U drugom piše: “On (Bog) stoluje vrh kruga zemaljskoga” (Izaija 40:22, ST).
Ti stavci nisu bili napisani za davanje neke znanstvene pouke. Naime, napisani su da nam pomognu cijeniti veličanstvo Jehovinog božanstva. No, možeš li tvrditi da je neznanstven opis Zemlje, koji se ovdje pojavljuje, tj. da zemljina kugla lebdi u praznom prostoru? Ne, to je čak izvrstan opis onoga, što astronauti zaista vide putujući svemirom. Gospodin Pilkington je jednostavno pogriješio rekavši: “Svi pisci Starog zavjeta smatraju da je Zemlja ravna ploča.”
Što je s mitovima?
Drugi imaju poteškoća, jer im se biblijske priče čine neobičnima u znanstvenom 20. stoljeću. Primjerice, danas nitko ne hoda po vodi, nitko ne hrani mnoštvo ljudi sa nekoliko kruhova i riba, nitko ne uskrsava mrtve niti trenutno ozdravljuje bolesne. Zato ti ljudi smatraju da biblijski izvještaji o takvim događajima moraju biti mitovi.
Međutim, u Bibliji ne piše, da su čuda u ono vrijeme bila svakodnevni događaji. To su bili zapanjujući i neočekivani ‘znaci i čudesa’, koji su dokazivali da je Bog zaista podupirao svog slugu Isusa (Djela apostolska 2:22). Mnogi ljudi tadašnjeg vremena su bili vrlo obrazovani i reagirali su kao što bi i mi, kada su vidjeli čuda učinjena od Isusa i njegovih sljedbenika, silom Božjeg svetog duha. “Strah ih je ispunio”i “bijahu preneraženi i izvan sebe od čuđenja” (Matej 9:8; Djela apostolska 3:10, ST).
Interesantno je, da čak ni Isusovi neprijatelji nisu poricali da je on činio čuda. Oni su pobijali ili nijekali izvor njegove sile. Iz svoje sredine su izopćili slijepca, koji je od Isusa ponovo dobio vid. Jednom su htjeli ubiti čovjeka koga je Isus uskrsnuo iz mrtvih. Ali, morali su priznati da su se ta čuda dogodila (Matej 12:24; Ivan 9:30-34; 11:43-53; 12:9, 10).
Osim toga, stotine ljudi je vidjelo Isusa živog, nakon što je bio javno pogubljen od rimskih uvježbanih krvnika. Neki su izvijestili o svojim utiscima u spisima koje možemo danas čitati. Na mnoge je to tako snažno utjecalo, da su potpuno promijenili svoj život. Bili su spremni i umrijeti za svoju vjeru. Bi li mit ili izmišljotina mogao tako jako utjecati?
Takve se stvari uistinu ne događaju danas. Ali zamisli, kako bi bilo ako bi mogao razgovarati sa ljudima iz Isusovog vremena i reći im da si vidio čovjeka kako hoda po Mjesecu, da možeš razgovarati sa ljudima koji žive na drugoj strani Zemlje, da si ti ili tvoji prijatelji letio zrakom i da postoje uređaji koji mogu snimiti događaje i rješavati zamršene matematičke zadatke. Da li bi ti bio izmišljač i pripovjedač bajki? Tako se nešto nije dogodilo u Isusovo vrijeme.
Pa ipak je to danas postalo mogućim, zbog suvremene tehnologije. No, postojanje svemogućeg Boga sigurno čini mogućima sva u Bibliji zapisana čuda.
Možeš joj vjerovati
Pisac, koji je ispitao mnoge naizgledne proturječnosti i “probleme”u Bibliji, došao je do ovog zaključka: “Kad uzmemo u obzir pravu veličinu Biblije i njen utjecaj tokom stoljeća, postaju beznačajne namjerno podmetnute ‘greške’ za koje se sumnjičavci nadaju da će ih pronaći u njoj.” (Da li nadahnuće zahtijeva nepogrešivost? od Stewarta Custera) To je istina. Osim toga, kada su dati svi dokazi, tada na kraju “greške” u stvari nisu greške.
Neki australski pisac propagandnih tekstova priznaje, da je bio “racionalistički fanatik” kada se radilo o Bibliji. Rekao je: “Prvi puta u životu učinio sam ono što je dužnost svakog dopisnika - provjerio sam činjenice. ... Bio sam zaprepašten, jer ono što sam čitao (u izvještajima Evanđelja) nije bila legenda, a niti prirodno-znanstvena izmišljotina. To su bili izvještaji — izvještaji o neobičnim događajima, iz prve i druge ruke, a ponekad (kao što je slučaj kod Luke) zbirka dokumentiranih dokaza zajedno sa rezultatima razgovora očevidaca. Izvještaji trebaju imati ukusa, a on u Evanđeljima zaista postoji.”
Ohrabrujemo te da slijediš primjer tog čovjeka i ‘provjeriš činjenice’. Čitaj tu knjigu i prepusti se “pravoj veličini Biblije”. Utvrdit ćeš da Biblija nije ‘nevažna, nerazumljiva ili nezanimljiva’. Ona je očaravajući izvještaj o Božjem postupanju s čovječanstvom od samog početka. Bavi se današnjim najaktualnijim problemima i daje savjete, koji pomažu mnogima učiniti uspješnim svoj život. Osim toga, ona ima poruku za ovo 20. stoljeće, koju ne mogu zanemariti oni koji traže pouzdanu nadu i smisao života.
Ako utvrdiš da je Bibliju teško razumjeti, Jehovini svjedoci će biti sretni da ti pomognu upoznati i razumjeti misli koje ona sadrži. Da, još su uvijek istinite riječi Johna Quincy Adamsa (Džona Kvinsija): “Biblija je knjiga, za razliku od svih ostalih, koju treba čitati u svako starosno doba.” Osim toga, ona je i knjiga u koju treba vjerovati i koju treba slijediti i to naročito u ovom, sumnjama ispunjenom dvadesetom stoljeću.
[Slika na stranici 4]
Odakle Kainu žena?
[Slika na stranici 5]
Piše li u Bibliji, da se Sunce okreće oko Zemlje?
[Slika na stranici 6]
Jesu li se čuda zaista dogodila ili su to samo mitovi?
[Slika na stranici 6]
Čovjek je postigao ovo. Koliko onda još više može učiniti Bog!