Blještavi svijet zabave

HOLLYWOOD! Bez obzira gdje na svijetu živjeli, to ime vjerojatno doziva u misli filmove i zabavu. Nazvan je raznim imenima, kao što su glavni grad svjetske zabave i grad jeftinog sjaja, i nijedno drugo mjesto nije ni približno u toj mjeri sinonim za show business kao što je to predgrađe Los Angelesa, u Californiji. U svakom slučaju, čini se da je to svjetsko središte sjaja i blještavila. Kako je rekao jedan pisac, “širom svijeta postala je poznata slika Hollywooda kao proizvođača blještavih filmskih snova”.

Zabava — veliki biznis

No, nije se samo slika Hollywooda proširila svijetom; “Hollywood” je ogroman izvozni posao, koji obuhvaća cijelu zemaljsku kuglu. U stvari, prema časopisu Time, zabava je, nakon aeronautičke opreme, najveći izvozni proizvod Sjedinjenih Država. Tom se industrijom svake godine nagomilava stotine milijardi dolara, a znatan dio — nekih 20 posto — dolazi od drugih zemalja.

Sjedinjene Države ostvaruju prihod od 35 posto svjetskog tržišta knjigama, 50 posto od snimljenih stvari, 55 posto od filmova i videokaseta, te 75 do 85 posto od televizije.

Kao uzvrat za to ogromno bogatstvo, Hollywood zabavlja svijet. No, svijetu to nije uvijek drago — ne jedna zemlja prigovorila je američkom kulturnom imperijalizmu, jer njihovi mladi napuštaju mjesnu kulturu u korist blještavog američkog uvoza. Time se, međutim, ne želi reći da zabava dolazi samo iz Sjedinjenih Država. Mnoge zemlje imaju svoju vlastitu zabavljačku industriju — filmove, televiziju, ploče i kasete, knjige, sport, i tako dalje.

Zabava — kako je to danas jednostavno

Bez obzira tko zabavlja svijet ili tko bi ga trebao zabavljati, zadivljuje to kako je danas ta zabava lako dostupna, toliko obimna da imamo posla s pravom revolucijom. Naprimjer: Da ste živjeli prije jednog stoljeća, koliko bi vas često zabavljali uvježbani, talentirani izvođači? Da ste živjeli i u najbogatijoj zemlji, vjerojatno biste, po mišljenju mnogih iz današnje generacije, bili gladni zabave. Naprimjer, trebali biste se potruditi doći do opere ili na simfonijski koncert. Danas jednostavno slušamo prenosive stereo-uređaje koji sviraju svaku vrstu muzike koja postoji, ili se jednostavno svalimo na obiteljski kauč i na pritisak dugmeta zabavlja nas gotovo svaka zamisliva vrsta izvedbe.

U svakoj razvijenoj zemlji u mnogim se domovima može pronaći barem jedan televizor, videorekorder, compact disc player ili kasetofon, kao i druge elektronske napravice. Neka djeca odrastaju u kući u kojoj televizora ima kao i ogledala. U manje razvijenim zemljama, mnoga mjesta i kvartovi imaju svoj lokalni TV centar gdje se ljudi okupljaju uvečer radi zabave. Čovječanstvo je postalo opsjednuto televizijom. Sati dokolice ispunjeni su sa sve više i više oblika zabave.

Ima li što loše u tome? Kriju li se u današnjoj zabavi kakve opasnosti? Ili današnje preobilje zabave jednostavno znači smetenost bogatstva? Bacimo jedan uravnotežen pogled na blještavi svijet zabave.

Uravnoteženo gledište o zabavi

“PUNO rada a bez igre Jacka čini tupim dječakom.” Ova je izjava danas toliko dobro poznata da je lako zaboraviti koliko je istinita. No, zapravo, “puno rada a bez igre” može znatno gore nauditi Jacku nego ga samo učiniti tupim. Može ga učiniti radoholičarem, ovisnikom o radu do te mjere da isključi sve drugo.

Promotrimo, naprimjer, problem koji se pojavio u Japanu, zemlji poznatoj po svojoj strogoj radnoj etici. Od zaposlenih se često očekuje da svaku večer i vikendima rade prekovremeno. Maclean’s, kanadski list, zapazio je da prosječni japanski radnik utroši godišnje na poslu 2 088 sati, u usporedbi sa 1 654 sata koliko utroši prosječan kanadski radnik. No, u listu se primjećuje: “Japanske se tvrtke moraju boriti s jednim drugim problemom: radnicima koji stradaju od karoshija, ili smrti uslijed prekomjernog rada. Novine izvještavaju o slučajevima muškaraca u svojim 40-ima koji su doživjeli srčani ili moždani udar nakon što su 100 dana radili bez slobodnog dana.” Japansko je ministarstvo rada moralo čak inicirati reklamnu kampanju, punu privlačnih rimovanih pjesmica, kako bi potaklo narod da uzme slobodne vikende i opusti se. Kakva je to suprotnost prema nekim zemljama Zapada, gdje se ljude treba nagovarati da rade cijeli tjedan!

Koristi od igre

Stručnjaci, stoga, sasvim odgovarajuće na radoholizam gledaju kao na bolest, a ne vrlinu. Jack se treba igrati — i to ne samo dok je dječak; i odrasli i djeca imaju tu istu potrebu. Zašto? Što ljudi dobivaju od dokolice, ili igre? Jedan je priručnik na tu temu sačinio popis: “Samoizražavanje, druženje, integracija uma i tijela odnosno cjelovitost, tjelesno zdravlje, potrebni kontrast ili ritam u radno-usiljenom rasporedu, odmor i opuštanje, prilika da se isproba nešto novo i upozna nove ljude, da se izgradi odnose, da se učvrsti obitelj, da se dođe u dodir s prirodom (...) i da se jednostavno dobro osjeća bez raščlanjivanja zašto. Sve su to koristi koje ljudi izvlače iz svoje dokolice.”

Sociolozi su mnogo knjiga posvetili temi dokolice i igre, i slažu se da je dokolica od bitne važnosti kako za pojedinca tako i za društvo. Sigurno je, međutim, da nitko ljudsku prirodu ne poznaje bolje od Stvoritelja čovječanstva. Kakvo je njegovo mišljenje o toj temi?

Nasuprot onome što neki, čini se, misle, Biblija nije protiv zabave i rekreacije. Ona nam govori da je Jehova sretan Bog i da očekuje od svojih slugu da budu isto tako sretni (Psalam 144:15b; 1. Timoteju 1:11). U Propovjedniku 3:1-4 saznajemo da “ima vrijeme (...) smijehu” i “vrijeme igranju”. Hebrejska riječ za ‘smijeh’ ovdje je povezana s riječima koje označavaju “igranje”. Ista nam biblijska knjiga govori kako je “dobro čovjeku da jede i pije i da gleda da mu je duši dobro od truda njegova” (Propovjednik 2:24).

Danas je jedan od najpopularnijih načina uživanja u dokolici da se bude zabavljan, da se opusti i uživa u prikazivanju talenata drugih. Ni to nije nešto sasvim novo. Biblija pokazuje da su ljudi tisućljećima nalazili zadovoljstvo promatrajući druge kako plešu, pjevaju, sviraju muzičke instrumente ili se nadmeću u sportu.

Zabava nam, kao oblik rekreacije, može učiniti mnogo dobra. Tko ne nalazi nekakav užitak u majstorijama vještog atletičara, fluidnoj ljupkosti balerine, napetom iščekivanju nekog dobrog, zdravog pustolovnog filma ili u vedroj melodiji koja se zadržava u mislima dugo vremena nakon što muzika prestane? I nema sumnje da nas je većina uživala opuštajući se uz dobru knjigu, okrećući stranice brže kad nam je dobro ispričana priča zaokupila pažnju.

Takva nas zabava može opustiti, i ne samo to. Može nas i stimulirati, duhovno okrijepiti, dirnuti nam srce, nasmijati nas — i čak nas prosvijetliti. Literatura nas, naprimjer, može mnogo toga naučiti o ljudskoj prirodi. Shakespeareova djela jasan su primjer toga.

Opasnosti zabave

Ipak, da bismo imali uravnoteženo gledište o današnjoj zabavi, moramo priznati kako njene koristi tako i njene opasnosti. Mnogo se govori o iskvarenom utjecaju zabave, ali se općenito opasnosti može podijeliti u dvije široke kategorije: kvantitetu i kvalitetu, puki obim dostupne zabave i njen sadržaj. Razmotrimo najprije kvalitetu.

Živimo u mračnim vremenima, koje Biblija naziva ‘teškim vremenima’ (2. Timoteju 3:1). Ne iznenađuje što je današnja zabava odraz našeg doba, često u njegovim najružnijim vidovima. Sadističko nasilje, napadan nemoral, i najniže ljudske reakcije — kao što je rasizam — sve to nalazi svoje mjesto u popularnoj zabavi, zagađujući je u različitom stupnju. Na krajnjem rubu spektra, ono što bi trebala biti zabava jedva je nešto više od pornografije i prljavštine. Razmotrimo neke primjere.

Filmovi: U prošlogodišnjoj dodjeli najviših holivudskih priznanja, Oscara, trojica muškaraca nominirana u kategoriji “najbolji glumac” glumila su psihopatske ubojice, i svi su vrlo uvjerljivo ubijali na platnu. Jedan lik navodno odgriza nekoj ženi komad lica dok je siluje. U financijskom pogledu, jedan od najvećih hitova prošle godine bio je film pod naslovom Basic Instinct. Sudeći po kritikama, taj je naslov preblag. Film počinje otvorenom scenom seksa u kojoj žena neprestano ubada svog svezanog ljubavnika šiljkom za razbijanje leda, škropeći sebe posvuda krvlju.

Muzika: I rap i heavy metal muzika nedavno su došli pod sve veću kritiku zbog sličnih problema u vezi sa sadržajem. Pjesme koje veličaju seksualnu iskvarenost i zloupotrebljavanje žena, nasilje i mržnju prema različitim rasama i policajcima, pa čak i sotonizam, sve se to nalazi na pločama rap i heavy metal muzike. U nekim područjima, ploče s takvim otvorenim materijalom moraju imati etikete upozorenja. Ali, kao što je navodno priznao izvođač rapa Ice-T, on stavlja šokantne riječi u svoje pjesme samo zato da bi dobio takvu etiketu; to je jamstvo da će namamiti znatiželjnike. Rock zvijezda Prince pjevao je hvale incestu između brata i sestre. Muzički videospotovi često takvom krajnjem nemoralu jednostavno pridaju vizualnu dimenziju. Video spot Justify My Love pop zvijezde Madonne postao je ozloglašen zbog prikazivanja sadomazohizma i homoseksualne aktivnosti. Čak je i MTV, američki TV kanal koji je poznat po tome što povremeno bez mnogo grižnje savjesti prikazuje nemoralne video spotove, odbio emitirati taj spot.

Knjige: Razmotrimo nekoliko primjera sakupljenih iz nedavnih književnih recenzija. American Psycho u detalje opisuje grozne postupke serijskog ubojice, koji s tijelima svojih žrtava radi neizrecivo stravične stvari, uključujući kanibalizam. Vox se usredotočuje na jedan dugi telefonski razgovor tokom kojeg čovjek i žena koji se nikad nisu sreli seksualno stimuliraju jedno drugo erotskim razgovorom. Raptor prati izopačene seksualne pustolovine dvojice hermafrodita iz šestog stoljeća, ljudi sa spolnim oznakama obiju spolova. Ljubavni romani uglavnom prihvaćaju i uzdižu preljub i blud. Stripovi, nekad sasvim bezazleni za djecu, sada često prikazuju seks, nasilje i okultne teme u crtanom obliku.

Sport: Pozivi da se zabrani boks nastavljaju se. Usprkos daljnjim dokazima da svaki nokaut udarac izaziva neko nepopravljivo oštećenje mozga, golemi novčani dobici i milijuni promatrača i dalje vabe boksače u ring. Doslovno su stotine boksača na taj način pretučene na smrt.

No, u drugim sportovima postoji čak i viša stopa smrtnosti. Nije rijetkost pročitati o nasilju koje je izbilo na sportskim igralištima ili među gledaocima. U nemirima izazvanim nacionalizmom ili krivo upravljanim “timskim duhom” pobijene su na stadionima širom svijeta stotine ljudi. Borbama s bikovima, koje njemački tjednik Die Zeit naziva “vjerojatno najbestijalnijim sportskim događajem koji je ustrajao do suvremenog doba”, nedavno je nabujala popularnost u Španjolskoj i južnoj Francuskoj. Kad je jedan bik rogovima proburazio srce poznatog 21-godišnjeg matadora Joséa Cubera, pali je junak bio kasnije u svom lijesu pronesen uokolo po madridskoj areni uz pozdrave 15 000 obožavalaca. Njegova je smrt neprestano prikazivana na španjolskoj televiziji.

Mora se priznati, to su ekstremni slučajevi, i oni ne znače da je sva zabava u nekima od tih kategorija loša. Međutim, tko ima uravnoteženo gledište o zabavi mora priznati da ti ekstremi postoje i da su popularni. Zašto? Pa, jeste li ikada zapazili da se ono što je prije nekoliko godina izgledalo ekstremnim sada ljudima čini pitomim? Ekstremi se izgleda pomalo uvuku u glavnu struju; ljudi se naviknu na njih. A na što ćete se vi navikavati?

Pitanje kvantitete

Međutim, čak i ako je sva zabava potpuno čista, još uvijek ostaje pitanje same kvantitete. Industrija zabave proizvodi ogromnu bujicu materijala. U Sjedinjenim je Državama, naprimjer, samo u 1991. objavljeno preko 110 000 različitih knjiga. Kad biste svaki dan mogli pročitati knjigu od korica do korica, trebalo bi vam preko 300 godina da pročitate knjige koje se izdaju samo u jednoj godini! Američka filmska industrija proizvodi znatno više od 400 filmova godišnje, a mnoge zemlje uvoze te filmove i proizvode isto tako i svoje filmove. Indijska industrija svake godine proizvede stotine hindu filmova. A tko može izbrojati muzičke ploče, kompakt diskove i kasete koje izlaze svake godine? A tu je i televizija.

U nekim razvijenim zemljama dostupno je na desetke televizijskih kanala — kablovske stanice, satelitski kanali i redovna televizija. To znači da zabava može neprekidno pritjecati u domove 24 sata na dan. Sport, muzika, drame, komedije, znanstvena fantastika, govorni program, filmovi, sve na dodir dugmeta. S pojavom videorekordera na raspolaganju su i tisuće filmova, zajedno s bezbrojnim uradi-sam, muzičkim i čak obrazovnim videotrakama o prirodi, povijesti i znanosti.

No, gdje je vrijeme za svu tu zabavu? Tehnologija može biti u stanju ostvariti za nas čudo trenutačne zabave — zamislite samo kako bi Mozart bio zapanjen kad bi čuo jednu od svojih simfonija preko portabl stereo-uređaja! Međutim, tehnologija ne može stvoriti vrijeme koje je potrebno za upuštanje u sva ta zadovoljstva. U stvari, u nekim zemljama gdje je tehnologija visoko razvijena, postoji trend k sve manje slobodnog vremena, a ne sve više.

Dakle, ako joj to dopustimo, zabava bi nam mogla progutati sve slobodno vrijeme. A ne bismo smjeli zaboraviti da je zabava samo jedan oblik rekreacije, obično onaj najpasivniji. Većina nas treba i izaći i učiniti nešto aktivnije, sudjelovati a ne samo sjediti i da nas drugi zabavljaju. Možemo prošetati, radovati se dobrom društvu, igrati igre.

Ako je pogrešno zabavi dopustiti da nam proguta sve slobodno vrijeme, koliko li je gore dopustiti joj da proguta vrijeme koje bi trebalo posvetiti višim dužnostima, primjerice našem Stvoritelju, našim obiteljima, našem radu, našim prijateljima! Od presudne je, dakle, važnosti imati uravnoteženo gledište o zabavi! Kako određujemo koja je zabava za nas loša i koliko je nje previše?

[Slika na stranici 7]

Neke vrste zabave mogu nam dirnuti srce i prosvijetliti nas

Kakvu ćete zabavu odabrati?

IMATI uravnoteženo gledište o zabavi jedna je stvar. Pokazati ravnotežu u tome koju zabavu odabiremo sasvim je druga. Lako je uvidjeti da ima svoje mjesto, no većina nje bezvrijedna je i jednostavno predstavlja gubitak vremena. Ipak, svakodnevno moramo donositi odluke — a one nisu uvijek lake.

Kao što smo vidjeli, zabavljačka industrija ne olakšava odluku. Postoji zbunjujuće mnoštvo izbora, ali Biblija već tisućama godina pruža ljudima iskrenog srca vodstvo koje im je potrebno. Suvremena tehnologija nije zamračila biblijska načela; naprotiv, korisnija su i potrebnija u ova nevoljna vremena nego što su bila ikada prije. Pogledajmo stoga kako možemo ta načela provesti u djelo s obzirom na dva područja opasnosti kod zabave — njen sadržaj i vrijeme koje oduzima.

Kakve su biblijske smjernice?

Jedan se mladić ubija, i kako se pokazalo, bio je duboko upleten u heavy-metal rock muziku koja potiče na samoubojstvo. Četrnaestogodišnjakinja batina svoju majku do smrti i čini se da je i ona opsjednuta heavy metalom. Petnaestogodišnjak ubija neku ženu i njegov odvjetnik tvrdi da je bio pod utjecajem drastičnije vrste filmova strave i užasa. Počinje film o nasilju bandi i tučnjave bandi odvijaju se i u kinodvorani i među onima koji u redu čekaju na film.

Jasno je da sadržaj zabave koju odabiremo ima određeni utjecaj na nas. Neki bi stručnjaci mogli odbaciti gornje izvještaje kao puku slučajnost. Biblijska se načela, međutim, izravno odnose na taj problem. Promotrimo, naprimjer, ove duboke riječi: “Opći s mudrima i bit ćeš mudar; a tko se druži s luđacima, zlo će proći” (Priče 13:20, Šarić). Nije li neka zabava upravo to — općenje, ili druženje, s luđacima, odnosno moralno bezumnim ljudima? Slično tome, u 1. Korinćanima 15:33 stoji: “Ne zavaravajte se. Loša društva kvare korisne navike” (New World Translation). Tu nema nejasnoća, niti stručnjaka s oprečnim gledištima koji svoje statistike nabacuju jedni drugima. To je jednostavan zakon ljudske prirode. Ako se redovito družimo s onima koji su moralno pokvareni, na šteti će biti naše osobne navike.

Takva su načela jednako korisna kad se radi o idoliziranju sportskih, filmskih, televizijskih i muzičkih zvijezda. Premda zvijezde često veličaju nasilje ili nemoral, kako u svojim izvedbama tako i u osobnom životu, njihovi ih poklonici — naročito mladi — čini se ipak obožavaju. U novinama The European nedavno je stajalo: “Sociolozi ukazuju da u društvu koje se sve više sekularizira pop zvijezde možda ispunjavaju ulogu koju je nekad kod mnogih mladih igrala religija.” Međutim, zapazite što kaže Psalam 146:3: “Ne uzdajte se u knezove [“dostojanstvenike”, NW], u sina čovječijega, u kojega nema pomoći.” A u Pričama Salamunovim 3:31 stoji: “Nemoj zavidjeti nasilniku, ni izabrati kojega puta njegova.”

Drugo ključno načelo: Kad donose odluke, kršćani bi trebali razmotriti kako će to djelovati ne samo na njih nego i na druge u kršćanskoj skupštini, uključujući i one s osjetljivijom savješću (1. Korinćanima 10:23-33). Biblijska nam načela u pozitivnom smislu također pomažu da postavimo mjerila za odabir zabave koja nam neće naškoditi. Apostol Pavao je savjetovao: “Uostalom, braćo, sve što je čestito, što je dično, što je pravedno, što je nevino, što je ljubezno, što je na dobru glasu, i sve što je kreposno i hvale vrijedno, to neka bude sadržaj vaših misli!” (Filipljanima 4:8, Stvarnost).

Ova su načela vodila Božji narod stoljećima. Kršćanima u drevnom Rimu nije bio potreban neki izričiti zakon koji bi im govorio da gladijatorske igre, sa svim svojim krvoprolićem i sadizmom, nisu prikladna zabava. Oni su jednostavno primijenili takva načela kakvo je ovo gore spomenuto i tako zaštitili sebe, svoje obitelji i svoje skupštine.

Kako odabrati

Pravi kršćani čine isto danas. Kad odabiru zabavu, oni najprije provjere njen moralni sadržaj. Kako? Pa, prije kupnje neke ploče, naprimjer, oni pogledaju njen omot. Kako se tu muziku reklamira? Unapređuje li iskvarene vrijednosti? Mržnju? Pobunu? Bijes? Seks i zavođenje? Ponekad se može provjeriti i tekst pjesama ako je ispisan. Slično tome, i na omotima knjiga često se nalazi sažetak sadržaja, a katkad i književna kritika. Kod filmova često postoji kritika u mjesnim novinama i časopisima. Neke zemlje nude sisteme za ocjenjivanje filmova koji mogu pružiti smjernice. Očito, ako današnji pokvareni svijet neku zabavu nalazi previše seksualno eksplicitnom, nemoralnom ili nasilnom, teško je zamisliti da bi kršćanin snizio svoja mjerila i hotimice to uzimao u svoje misli i srce.

S druge strane, mudri je kralj Salamun jednom upozorio: “Ne budi suviše pravedan ni suviše mudar; za što bi sebe upropastio?” (Propovjednik 7:16). Zastupanje vlastite pravičnosti zamka je u koju je vrlo lako upasti kad se radi o zabavi. Možda smo snažno uvjereni da smo napravili dobar izbor, odvagnuvši biblijska načela pažljivo i u molitvi. Međutim, možda ćemo utvrditi da su drugi koji žive po istim načelima odlučili ponešto drugačije. Nemojte dozvoliti da vas to liši radosti. Svatko od nas mora biti odgovoran za svoje vlastite izbore (Galaćanima 6:4).

Koliko je previše?

Sistem vrijednosti ovoga svijeta strašno je nerazmjeran kad se radi o prioritetu kojeg pridaje dokolici. Naprimjer, nedavni uvodni članak u poslovnom listu Parks & Recreation nazvao je rekreaciju “sukusom življenja”. Slično je i The New York Times Magazine nedavno rekao za subotnju večer, popularno vrijeme za rekreaciju: “Ako ih zbrojite, u našem životu ima mnogo više dana u tjednu nego što je to samo subotnja večer, ali subotnja večer je ta za koju vrijedi živjeti.” Neki sociolozi čak tvrde da se u bogatijim nacijama svijeta društvo sada bazira na dokolici, a i sama religija samo je još jedna aktivnost u dokolici.

Kršćane ne iznenađuju ovi iskrivljeni prioriteti. Biblija je davno prorekla da će u ovim kritičnim “posljednjim danima” ljudi biti “sebeljupci (...) ljubitelji užitka više nego ljubitelji Boga” (2. Timoteju 3:1-4, Duda-Fućak). No, biblijska načela nam pomažu da vlastite prioritete postavimo na pravo mjesto. Kao što je rekao Isus, “ti moraš ljubiti Jehovu svog Boga svim srcem svojim i svom dušom svojom i svim umom svojim i svom snagom svojom” (Marko 12:30, NW). Prema tome, Božjem narodu njihova ljubav prema njemu dolazi na prvo mjesto u životu. Daleko od toga da bi svoju kršćansku službu podredili nekoj aktivnosti u dokolici, dapače, ona im je na prvom mjestu. Čak je i njihov svjetovni posao samo za potporu ovog životno važnog zvanja (Matej 6:33).

Dakle, kad se radi o zabavi, kršćanin mora izračunati trošak, odrediti koliko će vremena na nju utrošiti u usporedbi s time koliko ona vremena zavređuje (Luka 14:28). Ako bi težnja za nekom zabavom značila zanemarivanje važnih stvari, kao što je to osobni ili obiteljski biblijski studij, vrijeme provedeno sa suvjernicima, kršćanska služba ili neophodne obiteljske obaveze, tada ona nije vrijedna svoje cijene.

Što vaš odabir otkriva o vama

Količina vremena koju posvećujemo zabavi otkrit će mnogo o našim prioritetima, kao što će sadržaj zabave koju odabiremo otkriti mnogo o našem moralu i iskrenosti našeg predanja. Naš će odabir reći ljudima u društvu kakvi smo ljudi, kakve vrijednosti zastupamo. Naš će odabir reći našim prijateljima, našoj obitelji i našoj skupštini jesmo li uravnoteženi ili kruti, dosljedni ili licemjerni, pravedni ili zastupamo vlastitu pravičnost.

Neka vaše odluke zastupaju vas i vašu obitelj, jer stojite pred Stvoriteljem, koji ispituje srca i poticaje svih nas. U Hebrejima 4:13 se kaže: “Nema stvorenja sakrivena pred njim. Naprotiv, sve je golo i otkriveno očima onoga komu moramo dati račun” (St). Samo Bog može vidjeti odgovor na pitanje koje leži u srži ove teme: Hoćemo li se zaista u svakom aspektu života voditi njegovim načelima?