Oponašati danas Božje milosrđe

“Ali neka padnemo u ruke Jahvine, jer je veliko njegovo milosrđe” (2. SAMUELOVA 24:14, “St”).

1. Kako se David osjećao u pogledu Božjeg milosrđa, i zašto?

KRALJ DAVID je iz iskustva znao da je Jehova milosrdniji od ljudi. Uvjeren da su Božji putevi, ili pravci, najbolji, David je želio upoznati Njegove puteve i hoditi u Njegovoj istini (1. Dnevnika 21:13; Psalam 25:4, 5). Osjećaš li i ti poput Davida?

2. Koji je savjet Isus dao u Mateju 18:15-17 u vezi postupanja prema ozbiljnom grijehu?

² Biblija nam pruža uvid u Božji način razmišljanja, čak u takvim stvarima kao naprimjer što bismo trebali učiniti ako netko griješi prema nama. Isus je svojim apostolima, koji će kasnije postati kršćanskim nadglednicima, rekao: “Ako tvoj brat počini grijeh, idi i razotkrij njegovu pogrešku između sebe i njega nasamo. Ako te posluša, dobio si svoga brata.” Krivnja o kojoj se ovdje radi nije bila samo osobno omalovažavanje, već ozbiljan grijeh, kao što su prijevara ili klevetanje. Isus je rekao da, ukoliko netko tim korakom ne riješi stvar i ako su svjedoci na raspolaganju, onaj protiv koga je učinjen grijeh trebao bi ih dovesti da potvrde da je postojala krivica. Je li ovaj korak posljednje sredstvo? Ne. “Ako [grešnik] njih ne posluša, reci skupštini. Ako ne posluša ni skupštinu, neka ti bude kao čovjek iz narodâ i kao poreznik” (Matej 18:15-17, NW).

3. Što je Isus mislio kad je rekao da se s nepokajničkim prijestupnikom mora postupati ‘kao s čovjekom iz narodâ i kao s poreznikom’?

³ Kao židovi, apostoli su trebali razumjeti što znači odnositi se prema grešniku kao prema ‘čovjeku iz narodâ i kao prema porezniku’. Židovi su izbjegavali druženje s ljudima iz narodâ, i prezirali su Židove koji su radili kao rimski poreznicia (Ivan 4:9; Djela apostolska 10:28). Zbog toga je Isus savjetovao učenike da se moraju prestati družiti s grešnikom, ako ga je skupština odbacila. Ipak, kako to uskladiti s Isusovim povremenim druženjem s poreznicima?

4. S obzirom na svoje riječi iz Mateja 18:17, zašto je Isus mogao imati posla s nekim poreznicima i grešnicima?

⁴ U Luki 15:1 stoji: “I svi su se poreznici i grešnici približavali k njemu da ga čuju” (NW). Nije svaki poreznik ili grešnik bio tamo, nego “svi” u smislu mnogih. (Usporedi Luka 4:40.) Koji? Oni koji su se zanimali da im se oproste grijesi. Neki od njih su već ranije bili privučeni viješću Ivana Krstitelja o pokajanju (Luka 3:12; 7:29). Stoga, kad su se drugi približili Isusu, on svojim propovijedanjem njima nije povrijedio svoj savjet iz Mateja 18:17. Zapazi da su ‘mnogi poreznici i grešnici [čuli Isusa] i počeli ga slijediti’ (Marko 2:15, NW). To nisu bili oni koji su i dalje željeli živjeti lošim načinom, odbijajući svaku pomoć. Štoviše, oni su slušali Isusovu vijest i njihova su srca bila dirnuta. Čak i ako su još uvijek griješili, premda su se vjerojatno trudili učiniti promjene, “vrsni pastir” je propovijedajući im oponašao svog milosrdnog Oca (Ivan 10:14, NW).

Oproštenje, kršćanska dužnost

5. Koje je osnovno Božje stajalište s obzirom na opraštanje?

⁵ U vezi spremnosti našeg Oca da oprašta, imamo sljedeća srdačna obećanja: “Ako priznajemo svoje grijehe, vjeran je on i pravedan: oprostit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravednosti.” “Ovo vam pišem da ne počinite grijeha. Ali ako tko i počini grijeh, imamo zagovornika kod Oca: Isusa Krista, pravednika” (1. Ivanova 1:9; 2:1, St). Je li u slučaju isključene osobe moguće opraštanje?

6. Na koji se način može isključenoj osobi oprostiti i ponovo je primiti?

⁶ Da. Prilikom isključivanja nekoga zbog nepokajničkog grijeha, starješine koji zastupaju skupštinu objašnjavaju mu da ima priliku pokajati se i primiti Božje oproštenje. On može pohađati sastanke u Kraljevskoj dvorani, gdje može čuti biblijsku uputu koja bi mu mogla pomoći da se pokaje. (Usporedi 1. Korinćanima 14:23-25.) S vremenom, on može tražiti da bude ponovo primljen u čistu skupštinu. Zatim, kad se starješine sastanu s njim, pokušat će ustanoviti da li se pokajao i ostavio svoj grešni način postupanja (Matej 18:18). Ako je to slučaj, moći će biti ponovo primljen, u skladu sa primjerom u 2. Korinćanima 2:5-8. U slučaju da je bio isključen mnogo godina, morat će se više potruditi kako bi napredovao. Možda će mu nakon toga biti također potrebna poprilična pomoć da izgradi svoju biblijsku spoznaju i cijenjenje kako bi postao duhovno zrelim kršćaninom.

Vraćanje Jehovi

7, 8. Koji je primjer Bog ostavio u vezi sa svojim prognanim narodom?

⁷ No, smiju li starješine sami poduzeti bilo koju inicijativu i prići osobi koja je isključena? Da. Iz Biblije je vidljivo da se milosrđe ne pokazuje samo negativnim suzdržavanjem od kažnjavanja, već često pozitivnim postupcima. Mi imamo Jehovin primjer. Prije nego što je poslao svoj nevjerni narod u progonstvo, on je proročanski pružio izgled za njihov povratak: “Pamti to, Jakove i Izraele, jer si moj sluga: (...) Rasuću kao oblak prijestupe tvoje, i grijehe tvoje kao maglu; vrati se k meni, jer sam te izbavio” (Izaija 44:21, 22).

⁸ Zatim, u vrijeme progonstva, Jehova je poduzeo daljnje korake, postupajući na pozitivan način. Poslao je proroke, svoje zastupnike, da ohrabri Izrael da ‘ga traže i da ga nađu’ (Jeremija 29:1, 10-14). U Ezekielu 34:16, usporedio je sebe s pastirom, a narod nacije Izrael s izgubljenim ovcama: “Potražit ću izgubljenu, dovesti natrag zalutalu” (St). U Jeremiji 31:10, Jehova je također slikovito prikazao sebe kao pastira Izraelaca. Ne, on nije opisao sebe kao pastira koji čeka kod tora da se izgubljena ovca vrati; umjesto toga, on je prikazao sebe kao pastira koji traži izgubljene. Zapazimo da čak i kad je narod općenito bio nepokajnički izgnan, Bog je prvi potakao nastojanje da se oni vrate. I u skladu s Malahijom 3:6, Bog ne bi promijenio svoj način postupanja u kršćanskom uređenju.

9. Kako se Božji primjer slijedio u kršćanskoj skupštini?

⁹ Zar ovo ne ukazuje na pomisao kako bi mogao postojati razlog za pristupanje nekima koji su isključeni i koji se možda sada kaju? Sjetimo se da je apostol Pavao dao uputu da se odstrani zli iz skupštine u Korintu. Kasnije je potakao skupštinu da učvrsti svoju ljubav prema tom čovjeku zbog njegovog pokajanja, koje je dovelo do njegovog kasnijeg ponovnog primanja u skupštinu (1. Korinćanima 5:9-13; 2. Korinćanima 2:5-11).

10. (a) Koji razlog treba potaći svako nastojanje da se stupi u kontakt s nekim isključenim osobama? (b) Zašto kršćanski rođaci neće biti ti koji će prvi stupiti u kontakt?

¹⁰ U ranije navedenoj enciklopediji rečeno je: ‘Temeljni princip za ekskomuniciranje trebao je zaštititi mjerila grupe: “malo kvasca ukvasi sve tijesto” (1. Korinćanima 5:6). Taj razlog je jasan u većini biblijskih i izvankanonskih spisa, no briga za pojedinca, čak nakon isključenja, bila je temelj Pavlove molbe u 2. Korinćanima 2:7-10.’ (Naglašeno od nas.) Dakle, logično je da bi ovakvu brigu trebali danas pokazivati pastiri stada (Djela apostolska 20:28; 1. Petrova 5:2). Bivši prijatelji i rođaci se mogu nadati da će se isključeni vratiti; pa ipak, iz poštovanja prema zapovijedi iz 1. Korinćanima 5:11, oni se ne druže s osobom koja je isključena.b Oni prepuštaju imenovanim pastirima da poduzmu inicijativu kako bi uvidjeli da li se takva osoba zanima za povratak.

11, 12. S kojim isključenima neće čak ni starješine željeti stupiti u kontakt, no, koje ipak smiju posjetiti?

¹¹ Čak i za starješine ne bi bilo prikladno da poduzmu inicijativu prema nekim isključenima, kao što su otpadnici, koji ‘govore iskrivljene stvari da bi odvukli učenike za sobom’. Oni su ‘lažni učitelji koji pokušavaju unijeti razorne sekte i iskorištavati skupštinu lažnim riječima’ (Djela apostolska 20:30; 2. Petrova 2:1, 3, NW). Biblija također ne pruža nikakav temelj za traženje isključenih koji su ratoborni ili koji aktivno podupiru prestupanje (2. Solunjanima 2:3; 1. Timoteju 4:1; 2. Ivanova 9-11; Juda 4, 11).

¹² Ipak, mnogi isključeni nisu takvi. Netko je možda prestao s ozbiljnim prestupanjem, radi čega je isključen. Drugi je možda pušio, ili je možda u prošlosti prekomjerno pio, ali on sada ne pokušava navesti druge na prijestup. Prisjetimo se također da je Bog, prije nego što mu se prognani Izrael obratio, poslao zastupnike da ih pobude da se vrate. Jesu li Pavao ili starješine u korintskoj skupštini poduzeli neku inicijativu da preispitaju isključenog čovjeka, u Bibliji se ne spominje. Kad se taj čovjek pokajao i prekinuo s nemoralom, Pavao je uputio skupštinu da ga ponovo prime.

13, 14. (a) Što pokazuje da bi neki isključeni mogli povoljno reagirati na milosrdne inicijative? (b) Kako se starješinstvo može pobrinuti da bi se uspostavio kontakt?

¹³ U novije vrijeme bilo je slučajeva kad je starješina slučajno naišao na isključenu osobu.c Gdje je bilo prikladno, pastir je kratko naglasio korake koje je potrebno poduzeti za ponovno primanje. Neke takve osobe su se pokajale i bile ponovo primljene. Takvi radosni rezultati ukazuju da možda postoje isključene ili samoisključene osobe koje bi povoljno reagirale na milosrdan pristup od strane pastira. No, kako bi starješine mogli postupati u takvoj situaciji? Starješinstvo bi najviše jednom godišnje trebalo razmotriti ima li takvih osoba koje žive na njihovom području.d Starješine će obratiti pažnju onima koji su već godinama isključeni. Prema okolnostima, ako je to prikladno, oni će zadužiti dvojicu starješina (po mogućnosti koji su dobro upoznati sa slučajem) da posjete takvu osobu. Neće se posjetiti one koji pokazuju kritički, opasan stav ili koji su dali na znanje da im pomoć nije potrebna (Rimljanima 16:17, 18; 1. Timoteju 1:20; 2. Timoteju 2:16-18).

¹⁴ Dvojica pastira bi mogla putem telefona pitati za kratak posjet, ili da se dogovore da navrate u odgovarajuće vrijeme. U toku posjeta oni ne trebaju biti ozbiljni ili čak hladnokrvni, nego trebaju srdačno pokazivati milosrdnu brigu. Umjesto da razmatraju prošli slučaj, oni mogu razgovarati o biblijskim citatima, kao što su Izaija 1:18 i Izaija 55:6, 7, te Jakov 5:20. Ako je osoba zainteresirana za povratak u Božje stado, oni bi joj mogli ljubazno objasniti koje korake treba poduzeti, kao naprimjer čitanje Biblije i izdanja Zajednice, te pohađanje sastanaka u Kraljevskoj dvorani.

15. Što bi starješine trebali imati na umu kad uspostavljaju vezu s isključenom osobom?

¹⁵ Ovim starješinama će biti potrebna mudrost i razboritost kako bi utvrdili postoji li znak kajanja i da li će biti uputno nastaviti s posjećivanjem. Oni bi trebali imati na umu, naravno, da se neke isključene osobe neće nikad “obnoviti na pokajanje” (Jevrejima 6:4-6; 2. Petrova 2:20-22). Nakon posjeta, obojica će dati kratak usmeni izvještaj službenom odboru skupštine. On će nakon toga obavijestiti starješinstvo na njihovom sljedećem sastanku. Inicijativa starješina odražavat će Božje stajalište: “Vratite se meni, i ja ću se vratiti vama — govori Jahve nad Vojskama” (Malahija 3:7, St).

Druga milosrdna pomoć

16, 17. Kako trebamo gledati na kršćanske rođake nekoga tko je isključen?

¹⁶ Što je s nama ostalima koji nismo nadglednici i koji nećemo poduzimati takve incijative prema isključenim osobama? Što možemo mi učiniti u skladu s tom pripremom i u oponašanju Jehove?

¹⁷ Dok god je netko isključen ili samoisključen, mi moramo slijediti naredbu: ‘Prestanite se miješati bilo s kim koga se naziva bratom, a koji je bludnik ili lakomac ili idolopoklonik ili klevetnik ili pijanica ili otimač, s takvim nemojte ni jesti’ (1. Korinćanima 5:11, NW). No, ova biblijska zapovijed ne bi trebala utjecati na naše gledište o članovima kršćanske obitelji koji žive s isključenom osobom. Stari Židovi su prema poreznicima reagirali tako snažno da se njihova mržnja proširila čak na poreznikovu obitelj. Isus nije podržavao takvo gledište. On je rekao da se prema grešniku koji je odbio pomoć treba odnositi ‘kao prema čovjeku iz narodâ i kao prema porezniku’; on nije rekao da se tako treba odnositi prema članovima kršćanske obitelji (Matej 18:17, NW).

18, 19. Koji su neki od načina kojima možemo pokazivati svoju kršćansku vjeru prema vjernim rođacima isključene osobe?

¹⁸ Mi bismo trebali osobito podupirati članove obitelji koji su vjerni kršćani. Oni se možda već opiru boli i zaprekama jer žive u domu s isključenom osobom koja možda zaista obeshrabruje njihove duhovne težnje. Možda isključena osoba više ne želi da kršćani posjećuju njihov dom; ili, ako posjete lojalne članove obitelji, možda nije toliko učtiva da bi se držala podalje od posjetilaca. Možda čak sprečava obiteljska nastojanja da posjećuju sve kršćanske sastanke i kongrese. (Usporedi Matej 23:13.) Kršćani koji se na taj način nalaze u nepovoljnom položaju, zaslužuju naše milosrđe (2. Korinćanima 1:3, 4).

¹⁹ Jedan način na koji mi možemo pokazivati ljubazno milosrđe je da ‘tješimo’ i vodimo ohrabrujuće razgovore s takvim vjernima u domu (1. Solunjanima 5:14). Postoje također lijepe prilike da ih bodrimo prije i nakon sastanaka, u službi propovijedanja ili u neko drugo vrijeme kad se nađemo zajedno. Ne trebamo spominjati isključenje, već možemo razgovarati o mnogim izgrađujućim stvarima (Priče Salamunove 25:11; Kološanima 1:2-4). Dok će starješine i dalje vršiti pastirske posjete kod kršćana u toj obitelji, mi bismo mogli naći za shodno da ih posjetimo ali da ne kontaktiramo s isključenom osobom. Ukoliko isključeni otvori vrata ili se javi na telefon, možemo ga jednostavno zamoliti da pozove kršćanskog rođaka kojeg tražimo. Ponekad će možda kršćanski članovi obitelji moći prihvatiti poziv na druženje u našem domu. Bitno je: Oni — mladi i stari — koji služe zajedno s nama, koji su ljubljeni članovi Božje skupštine, ne smiju biti izolirani (Psalam 10:14).

20, 21. Kako se trebamo osjećati i postupati ako je netko ponovo primljen?

²⁰ Drugo područje za pokazivanje milosrđa pruža se kad je isključeni ponovo primljen. Isusove usporedbe naglašavaju radost na nebu kad se ‘jedan grešnik kaje’ (Luka 15:7, 10). Pavao je pisao Korinćanima s obzirom na čovjeka koji je bio isključen: “Vi mu (...) oprostite i utješite ga, da ga slučajno ne bi srušila prevelika žalost. Zato vas molim da pokažete ljubav prema njemu” (2. Korinćanima 2:7, 8, St). Primjenjujmo ozbiljno i s puno ljubavi taj savjet u danima i tjednima nakon što je osoba ponovo primljena.

²¹ Isusova usporedba o izgubljenom sinu upozorava na opasnost koju moramo izbjegavati. Stariji brat se nije radovao povratku izgubljenoga, već je bio srdit. Nemojmo mi biti takvi, gajeći zluradost zbog prošlog prijestupa ili zavideći što je osoba ponovo primljena. Umjesto toga, naš cilj je da budemo kao otac, koji je predočavao Jehovin odgovor. Otac je bio sretan što je njegov sin, koji je bio izgubljen i koji je izgledao kao da je mrtav, pronađen, ili je oživio (Luka 15:25-32). S tim u vezi, dragovoljno ćemo razgovarati s bratom koji je ponovo primljen i na drugi način ga ohrabriti. Da, mi trebamo dokazati da pokazujemo milosrđe, kao što to čini naš milostivi i milosrdni nebeski Otac (Matej 5:7).

22. Što je uključeno u naše oponašanje Jehove Boga?

²² Nema sumnje da, ako želimo oponašati našeg Boga, mi moramo pokazivati milosrđe u skladu s njegovim zapovijedima i njegovom pravdom. Psalmist je to opisao na sljedeći način: “Jehova je milostiv i milosrdan, spor na gnjev i velik u privrženoj ljubavi. Jehova je dobar prema svima, i njegove su milosti nad svim njegovim djelima” (Psalam 145:8, 9, NW). Kakvog li primjera punog ljubavi kršćanima da ga oponašaju!

[Bilješke]

Jesi li zapazio?

◻ Kako su se Židovi odnosili prema poreznicima i grešnicima, no zašto je Isus kontaktirao s nekima od njih?

◻ Koji biblijski temelj postoji za milosrdno poduzimanje inicijative prema mnogima izgubljenima?

◻ Kako starješinstva mogu poduzeti takvu inicijativu, i prema kome?

◻ Na koji način trebamo pokazivati milosrđe prema ponovo primljenima i prema obiteljima isključenih?

[Okvir na stranici 23]

Svaki onaj koji je jednom pripadao Božjoj čistoj i sretnoj skupštini ali je sada isključen ili se sam isključio, ne treba ostati u takvom položaju. Umjesto toga, takav se može pokajati i poduzeti inicijativu da razgovara sa skupštinskim starješinama. Put ka povratku je otvoren.

[Zahvala na stranici 24]

Garo Nalbandian