Zašto je lagati tako jednostavno?

NITKO ne voli da mu se laže. No, ljudi diljem svijeta lažu jedni drugima iz različitih razloga. Anketa objavljena u knjizi The Day America Told the Truth, od Jamesa Pattersona i Petera Kima, otkrila je da 91 posto Amerikanaca redovito laže. Autori navode: “Većina nas smatra teškim izdržati tjedan dana bez laganja. Svaki peti ne može izdržati ni jedan jedini dan — a mi govorimo o svjesnim, promišljenim lažima.”

Laganje je uobičajeno gotovo u svakom aspektu današnjeg života. Politički vođe lažu svom narodu i jedan drugome. Uvijek se iznova pojavljuju na televiziji demantirajući bilo koju vezu sa skandaloznim spletkama u koje su zapravo duboko umiješani. Sissela Bok primjećuje u svojoj knjizi Lying—Moral Choice in Public and Private Life: “U pravu i novinarstvu, u vladi i u društvenim znanostima, prihvaća se prijevara kao nešto samo po sebi razumljivo kad se smatra da će je oni koji govore laži i koji su skloni stvarati pravila opravdati.”

Ciljajući na političko laganje u Sjedinjenim Državama, časopis Common Cause Magazine od svibnja/lipnja 1989. zapaža: “Afera Watergate i vijetnamski rat nesumnjivo su konkurirali aferi Iran-kontra s obzirom na vladinu prijevaru i javno nepovjerenje. Dakle, što je Reaganovo vrijeme učinilo takvim razvođem? Mnogi su lagali, ali malo ih je osjećalo grižnju savjesti.” Zato javnost s dobrim razlogom nema povjerenja u svoje političke vođe.

Politički vođe u međunarodnim odnosima nalaze teškim imati povjerenja jedan u drugoga. Grčki filozof Platon je zapazio: “Vladarima Države (...) može se dozvoliti da lažu za dobro Države.” U međunarodnim je to odnosima tako kako kaže biblijsko proročanstvo u Danijelu 11:27: “Za jednijem će stolom lagati.”

U poslovnom je svijetu laganje o proizvodima i uslugama uobičajena praksa. Kupci moraju s oprezom ulaziti u kupoprodajne ugovore, moraju se uvjeriti da su pročitali i ono sitno tiskano. Neke zemlje imaju regulacijske ustanove u vladi kako bi se zaštitilo ljude od lažne propagande, trgovačke robe koja nanosi štetu a koja se predstavlja korisnom ili neškodljivom i od prijevare. Unatoč tim nastojanjima, ljudi moraju i dalje podnositi materijalni gubitak zbog trgovaca koji se služe lažima.

Nekim je ljudima laganje tako jednostavno da im je postalo navikom. Drugi uglavnom govore istinu, no lagat će kad su u neprilici. Malo ih odbija lagati pod svim okolnostima.

Laž se definira kao “1. kriva izjava ili postupak, osobito s namjerom da se nekoga prevari (...). 2. sve što ostavlja ili što bi trebalo ostaviti krivi dojam”. Namjera je navesti druge da vjeruju nešto za što lažljivac zna da nije istina. Lažima ili poluistinama nastoji prevariti one koji imaju pravo znati istinu.

Razlozi za laganje

Ljudi lažu iz mnogih razloga. Neki smatraju da moraju lagati s obzirom na svoje sposobnosti kako bi imali uspjeha u ovom nadmetačkom svijetu. Drugi pokušavaju lažima prikriti pogreške ili krivnju. Drugi opet krivotvore izvještaje kako bi ostavili dojam da su uradili posao koji nisu uradili. Zatim ima i takvih koji lažu da bi nanijeli štetu nečijem glasu, izbjegli neprilike, opravdali prijašnje laži ili prijevarom ljudima uzeli novac.

Uobičajeno opravdavanje laži je da se njome štiti drugu osobu. Neki smatraju da je to poštena laž, jer misle da nikome ne nanosi štetu. No, zar takve takozvane poštene laži zaista nemaju nikakve loše posljedice?

Razmotri posljedice

Poštene laži mogu postati obrascem koji može voditi do navike laganja te obuhvaćati ozbiljnije stvari. Sissela Bok primjećuje: “Ne može se tako lako prijeći preko svih laži koje se opravdavaju kao ‘poštene’. Prvenstveno, neškodljivost laži očigledno je sporna. Ono što lažljivac smatra neškodljivim ili čak korisnim, ne mora tako izgledati u očima prevarenog.”

Laži, bez obzira kako bezazlenima izgledale, djeluju razorno na dobre međuljudske odnose. Poljuljana je vjerodostojnost lažljivca i može se dogoditi da trajno izgubi povjerenje. Poznati je esejist Ralph Waldo Emerson pisao: “Svako gaženje istine nije samo neka vrst samoubojstva lažljivca, već je udar u zdravlje ljudskog društva.”

Lažljivcu je jednostavno dati neistinitu izjavu o drugoj osobi. Iako ne iznese nikakav dokaz, njegova laž stvara sumnju i mnogi mu vjeruju a da ne ispitaju njegovu tvrdnju. Tako se nanosi šteta glasu nedužne osobe i ona nosi teret dokazivanja svoje nedužnosti. Dakle, kad ljudi vjeruju lažljivcu prije nego nedužnoj osobi to frustrira i uništava odnos nedužne osobe s lažljivcem.

Lažljivac može lako razviti naviku laganja. Jedna laž obično vodi do druge. Thomas Jefferson, rani američki državnik, primijetio je: “Nema poroka koji bi bio tako podao, tako prezira vrijedan, tako nizak; i onaj tko si dozvoli izgovoriti laž jednom učinit će to mnogo lakše drugi i treći put, sve dok mu to napokon ne postane navikom.” To je put do moralnog sloma.

Zbog čega je laganje jednostavno

Laganje je počelo kad je anđeo koji se pobunio slagao prvu ženu, rekavši joj da neće umrijeti ako bude neposlušna svom Stvoritelju. Posljedica je bila neprocjenjiva šteta nanesena cijelom ljudskom rodu, donijevši svima nesavršenost, bolest i smrt (1. Mojsijeva 3:1-4; Rimljanima 5:12).

Od vremena neposlušnog Adama i Eve, podmukli je utjecaj tog oca laži stvarao u svijetu čovječanstva atmosferu koja potiče na laganje (Ivan 8:44). Ovo je propadajući svijet u kojem je istina samo relativna. The Saturday Evening Post od rujna 1986. zapaža da problem laganja “pogađa trgovinu, vladu, obrazovanje, zabavu i jednostavne svakodnevne odnose sugrađana i susjeda. (...) Prihvatili smo teoriju relativnosti, jedinstvenu veliku laž koja kaže da nema apsolutnih istina.”

To je stajalište onih koji lažu iz navike, kojima nedostaje svaka sposobnost uživljavanja u položaj onih koje varaju. Lagati im je jednostavno. To je njihov način života. No, drugi, koji ne lažu iz navike, lažu možda bez oklijevanja iz straha — iz straha od raskrinkavanja, straha od kazne, i tako dalje. To je slabost nesavršenog tijela. Kako se ta sklonost može zamijeniti odlučnošću da se govori istinu?

Zašto biti istinoljubiv?

Istina je mjerilo koje je naš veliki Stvoritelj postavio za sve. Njegova napisana Riječ Biblija navodi u Jevrejima 6:18 da “Bogu nije moguće slagati”. To isto mjerilo podržavao je njegov Sin, Isus Krist, koji je bio Božji osobni zastupnik na Zemlji. Židovskim religioznim vođama koji su gledali da ga ubiju Isus je rekao: “Sad gledate mene da ubijete, čovjeka koji vam istinu kazah koju čuh od Boga (...) I ako rečem da ga ne znam biću laža kao vi” (Ivan 8:40, 55). On nam je postavio uzor u tome što “grijeha ne učini, niti se nadje prijevara u ustima njegovijem” (1. Petrova 2:21, 22).

Naš Stvoritelj, čije je ime Jehova, mrzi laganje, kao što jasno navode Priče Salamunove 6:16-19: “Na ovo šestoro mrzi Gospodin, i sedmo je gad duši njegovoj: Oči ponosite, jezik lažljiv i ruke koje proljevaju krv pravu, srce koje kuje zle misli, noge koje brzo trče na zlo, lažan svjedok koji govori laž, i ko zameće svadju medju braćom.”

Taj istinoljubivi Bog zahtijeva od nas da živimo u skladu s njegovim mjerilima kako bismo zadobili njegovo odobravanje. Njegova nam nadahnuta Riječ zapovijeda: “Ne lažite jedan na drugoga; svucite staroga čovjeka s djelima njegovijem” (Kološanima 3:9). Ljudi koji ne žele prestati s navikom laganja nisu mu prihvatljivi; oni neće dobiti njegov dar života. Zapravo, Psalam 5:7 otvoreno kaže da će Bog ‘uništiti lažljivce’ (St). Otkrivenje 21:8 kaže nadalje da je udio “svih lažaca (...) druga smrt” (St), što znači vječno uništenje. Dakle, usvajanje Božjeg gledišta o laganju daje nam jak razlog da govorimo istinu.

No, što učiniti u situaciji u kojoj istina može stvoriti neugodnu situaciju ili nemile osjećaje? Laganje nikad nije rješenje, no ponekad je rješenje ne kazati ništa. Zašto govoriti laži koje mogu samo uništiti tvoju vjerodostojnost i učiniti te predmetom božanskog negodovanja?

Netko može iz straha i ljudske slabosti biti sklon tražiti utočište u laži. To je put najmanjeg otpora ili krivo shvaćena dobrohotnost. Apostol Petar je podlegao takvom iskušenju kad je tri puta zanijekao da pozna Isusa Krista. Kasnije ga je boljelo u srcu što je lagao (Luka 22:54-62). Njegovo je iskreno kajanje potaklo Boga da mu oprosti, što se vidi iz toga da je kasnije bio blagoslovljen mnogim prednostima službe. Kajanje sa čvrstom odlučnošću da se prestane lagati put je koji donosi božansko oproštenje za postupak koji Bog mrzi.

No, umjesto da tražiš oprost nakon što si lagao, sačuvaj dobar odnos sa svojim Stvoriteljem i zadrži svoju vjerodostojnost pred drugima govoreći istinu. Sjeti se što kaže Psalam 15:1, 2: “Jahve, tko smije prebivati u šatoru tvome, tko li stanovati na svetoj gori tvojoj? Onaj samo tko živi čestito, koji čini pravicu, i istinu iz srca zbori” (St).