on će odvojiti ljude jedne od drugih, kao što pastir odvaja ovce od jaraca. I ovi [koji ne budu priznali Kristovu duhovnu braću za predstavnike samoga Kralja] otići će u vječnu smrt, a pravednici u vječni život.”

Vidi i stranice 325 i 326 te 421-423.

Ako netko kaže:

‘Stanje u svijetu danas nije ništa lošije nego što je bilo kroz cijelu povijest — uvijek je bilo ratova, gladi, potresa i zločina’

Možeš reći: ‘Razumijem zašto tako mislite. Takve nevolje gledamo i o njima slušamo otkad smo se rodili. Međutim, povjesničari kažu da je ovo što se danas događa u svijetu ipak nešto posebno. (Pročitaj citate na stranicama 265 i 266.)’

Možeš reći i ovako: ‘Nije samo stvar u tome ima li u svijetu ratova, gladi, potresa i zločina. Znak “posljednjih dana” o kojem je govorio Isus obilježavaju mnogi događaji koji se odvijaju po cijelom svijetu.’ Zatim možeš nastaviti: ‘On nije rekao da će bilo koji od tih događaja sam po sebi biti dokaz “posljednjih dana”. Ali ako se ispunjava sve što je prorečeno kao znak, onda je to vrlo značajno — posebno kad se to događa po cijelom svijetu i započinje od godine na koju ukazuje biblijska kronologija.’ (Vidi stranice 260-264 te 68-70.)

‘Kako znate da se to proročanstvo neće još bolje ispuniti na nekom budućem naraštaju?’

Možeš reći: ‘To je zanimljivo pitanje, a odgovor zapravo potvrđuje da mi doista živimo u “posljednjim danima”. Kako to? Jedan od događaja koje je Isus naveo kao znak jesu ratovi između naroda i kraljevstava. No što bi se dogodilo ako bi ispunjenje tog znaka podrazumijevalo da treba izbiti još jedan sveopći rat između svjetskih velesila? Ako uzmemo u obzir suvremeno naoružanje, teško da bi itko preživio takav rat. Međutim, Bog nije naumio da ljudi budu istrijebljeni sa Zemlje, nego da ostanu živjeti na njoj, iz čega možemo zaključiti da će uskoro doći kraj ovog svjetskog poretka.’

Možeš reći i ovako: ‘Uspoređivanje svjetskih događaja s tim proročanstvom može se usporediti s utvrđivanjem identiteta pomoću otiska prstiju. Pojedini otisak prsta može pripadati samo jednoj jedinoj osobi. Isto tako, svi događaji koji se događaju od 1914. neće se više na takav način ponoviti u nekom budućem naraštaju.’ Zatim možeš nastaviti: (1) ‘Sve što se treba dogoditi kao znak događa se upravo u naše vrijeme.’ (2) ‘Mi sigurno ne želimo biti poput ljudi u Noinim danima (Mat. 24:37-39).’

‘Kraj neće doći za našeg života’

Možeš reći: ‘No pretpostavljam da vjerujete da će Bog jednog dana nešto poduzeti, zar ne?’ Zatim možeš nastaviti: (1) ‘No nitko od nas ne može znati kada će to biti, osim ako mu Bog to ne obznani. Isus je jasno rekao da nitko od ljudi ne zna ni dan ni čas u koji će se to dogoditi, ali detaljno je opisao što će se događati za života naraštaja koji će doživjeti kraj.’ (2) ‘Taj opis navodi događaje koji su vama poznati. (Ako bude moguće, razmotri s osobom pojedinosti tog znaka, služeći se podacima navedenim na prethodnim stranicama.)’

‘Ja se ne zamaram takvim stvarima, živim od danas do sutra’

Možeš reći: ‘Istina je da nije dobro brinuti se pretjerano zbog onoga što donosi budućnost. Međutim, svi mi pravimo neke planove u životu kako bismo zaštitili sebe i svoje voljene. Korisno je praviti realne planove. Biblija pokazuje da nas u budućnosti očekuju predivne stvari, a mudro je planirati da ih doživimo (Izr. 1:33; 2. Petr. 3:13).’

‘Ja ne razmišljam o takvim lošim stvarima, s optimizmom gledam na budućnost’

Možeš reći: ‘Zanimljivo je da je Isus rekao da će njegovi sljedbenici u današnje vrijeme doista imati razloga s optimizmom gledati na budućnost (Luka 21:31).’ Zatim možeš nastaviti: ‘No Isus ovdje nije rekao svojim sljedbenicima da zatvaraju oči pred onim što se događa u svijetu i da tako budu sretni. Rekao je da za njihov optimizam mora postojati valjani razlog, naime trebaju biti sretni zbog toga što razumiju značenje svjetskih zbivanja i znaju kamo sve to vodi.’

Temelji li se slavljenje Božića na Bibliji?

Datum Božića

“Slavljenje Božića nije zapovijed koja dolazi od Boga niti vuče porijeklo iz Novog zavjeta. Datum Kristovog rođenja ne može se sa sigurnošću odrediti na temelju Novog zavjeta, a još manje na temelju bilo kojeg drugog izvora” (M’Clintock i Strong, Cyclopaedia, New York, 1871, svezak II, stranica 276).

Iz Luke 2:8-11 saznajemo da su u vrijeme Isusovog rođenja pastiri noću ostajali na poljima. U knjizi koja govori o svakodnevnom životu u Isusovo doba piše: “Stada (...) su tijekom zime bila u zatvorenom, i već se iz toga može zaključiti da tradicionalni datum Božića, koji se slavi zimi, ne može biti točan, jer Evanđelje izvještava da su pastiri bili u poljima” (Henri-Daniel Rops, Daily Life in the Time of Jesus, New York, 1962, stranica 228).

“Razlog zašto je 25. prosinca utvrđen kao datum Božića nije baš jasan, no obično se smatra da je taj dan odabran kako bi se poklopio s poganskim svetkovinama koje su se održavale u vrijeme zimskog solsticija, kad su se dani počeli produživati, kako bi se proslavilo ‘ponovno rođenje Sunca’. (...) Rimske Saturnalije (svetkovine posvećene bogu poljoprivrede Saturnu i obnovljenoj snazi Sunca) također su se održavale u to doba, pa se smatra da neki božićni običaji vuku korijene iz te drevne poganske svetkovine” (The Encyclopedia Americana, 1977, svezak 6, stranica 666).

A katolička enciklopedija priznaje: “Datum Kristovog rođenja nije poznat. U Evanđeljima se ne ukazuje ni na dan ni na mjesec (...). Prema pretpostavci H. Usenera, (...) koju prihvaća većina današnjih učenjaka, kao datum Kristovog rođenja uzet je zimski solsticij (po julijanskom kalendaru 25. prosinca, a po egipatskom 6. siječnja), jer su na taj dan, kad se Sunce počinje vraćati na sjeverno nebo, poganski poklonici Mitre slavili dies natalis Solis Invicti (rođenje nepobjedivog Sunca). Dana 25. prosinca 274. Aurelije je proglasio boga Sunca glavnim zaštitnikom carstva i posvetio mu hram na Marsovom polju. Božić potječe iz vremena kad je kult Sunca u Rimu bio naročito jak” (New Catholic Encyclopedia, 1967, svezak III, stranica 656).

Mudraci (magi) koje je vodila zvijezda

Ti su mudraci zapravo bili magi, odnosno astrolozi, s Istoka (Mat. 2:1, 2, NS, bilješka; vidi i napomenu uz Mt 2:1 u St, stranica 1232; vidi i bilješke uz Mt 2:1 u JB i TOB). Premda je astrologija danas popularna u svijetu, Biblija je žestoko osuđuje. (Vidi stranice 361 i 362, pod temom “Sudbina”.) Zar bi Bog k novorođenom Isusu vodio ljude čije postupke osuđuje?

Matej 2:1-16 pokazuje da je zvijezda te astrologe najprije odvela kralju Herodu, a tek nakon toga k Isusu te da je Herod zatim nastojao ubiti Isusa. Nigdje se ne spominje da je itko drugi osim tih astrologa vidio tu “zvijezdu”. Kad su oni otišli, Jehovin je anđeo uputio Josipa da pobjegne u Egipat kako bi se djetetu spasio život. Je li ta “zvijezda” bila znak od Boga ili ju je poslao netko tko je nastojao ubiti Božjeg Sina?

Valja zapaziti da u biblijskom zapisu ne piše da su magi pronašli Isusa kao novorođenče u jaslicama, kao što se obično prikazuje na umjetničkim djelima s motivom Božića. Kad su astrolozi stigli, Isus i njegovi roditelji živjeli su u kući. A što se tiče Isusove dobi u to vrijeme, treba imati na umu da je Herod na temelju informacija koje je dobio od astrologa zapovjedio da se u Betlehemu i njegovoj okolici pobiju svi dječaci stari do dvije godine (Mat. 2:1, 11, 16).

Darivanje kao sastavni dio slavlja; priče o Djedu Mrazu, Djedu Božićnjaku, Svetom Nikoli i sličnim likovima

Običaj božićnog darivanja ne temelji se na onome što su učinili magi. Kao što je već bilo spomenuto, oni nisu stigli u vrijeme Isusovog rođenja. Osim toga, oni nisu davali darove jedan drugome, nego su darivali malog Isusa, u skladu s tadašnjim običajima darivanja uglednika koje se posjećuje.

“Za vrijeme Saturnalija (...) vladalo je slavlje i razmjenjivali su se darovi” (The Encyclopedia Americana, 1977, svezak 24, stranica 299). Vrlo je često upravo u tome duh božićnog darivanja — u razmjenjivanju darova. Duh koji se odražava u takvom darivanju ne može istinski usrećiti čovjeka jer se kosi s kršćanskim načelima, kao što su ona koja nalazimo u Mateju 6:3, 4 i 2. Korinćanima 9:7. Dakako, kršćanin može one koje voli i cijeni darivati u drugo doba godine i može to činiti onoliko često koliko želi.

Ovisno o tome gdje žive, djeca se uče da im darove donose Djed Mraz, Djed Božićnjak, Sveti Nikola, Santa Claus, Père Noël, Knecht Ruprecht, magi, patuljak Jultomten (ili Julenissen) ili pak vještica La Befana (The World Book Encyclopedia, 1984, svezak 3, stranica 414). Naravno, ništa od toga nije istina. Da li se pričanjem takvih priča djecu uči da poštuju istinu i da li ih takve priče potiču da cijene Isusa Krista, koji je naučavao da Boga moramo obožavati istinom? (Ivan 4:23, 24).

Ima li išta loše u tome da slavimo blagdane koji imaju nekršćanske korijene ako to ne činimo iz vjerskih razloga?

Efež. 5:10, 11: “Ispitujte što je ugodno Gospodinu! I ne sudjelujte više s njima u besplodnim djelima tame, nego, naprotiv, osuđujte takva djela.”

2. Kor. 6:14-18: “Što je zajedničko pravednosti i bezakonju? Ili kakvo zajedništvo ima svjetlo s tamom? Nadalje, može li vladati sklad između Krista i Belijala? Ili što je zajedničko vjerniku i nevjerniku? I kako se hram Božji slaže s idolima? (...) ‘“Zato iziđite iz njihove sredine i odvojite se”, kaže Jehova, “i ne dotičite više ništa nečisto”, “i ja ću vas primiti.”’ (...) ‘“Vi ćete mi biti sinovi i kćeri”, kaže Jehova, Svemogući.’” (Istinska ljubav prema Jehovi i snažna želja da mu ugodi, pomoći će osobi da prekine s nekršćanskim običajima za koje je možda emotivno vezana. Osoba koja dobro poznaje i duboko ljubi Jehovu ne smatra da će si uskratiti bilo kakvo zadovoljstvo time što će se kloniti običaja koji se vrše u počast lažnih bogova i kojima se promiče laž. Duboka ljubav prema Bogu potiče takvu osobu da se raduje istini, a ne nepravdi. Vidi 1. Korinćanima 13:6.)

U 2. Mojsijevoj 32:4-10 opisano je kako su Izraelci preuzeli jedan egipatski običaj kojemu su dali novo ime — “svečanost u čast Jehovi”. No Jehova ih je zbog toga strogo kaznio. Mi danas možemo vidjeti samo današnje blagdanske običaje. Neki su naizgled bezazleni. No Jehova je osobno promatrao i poganske vjerske običaje iz kojih su nastali ovi današnji običaji. Ne bi li nam najvažnije trebalo biti upravo njegovo gledište?

Primjer: Pretpostavimo da skupina ljudi dođe u dom nekog čovjeka i kaže da želi proslaviti njegov rođendan. No on ne voli rođendanske proslave. Ne voli kad se ljudi prejedaju ili opijaju ili raspušteno ponašaju. No neki od njih čine upravo to, a darove su donijeli svima drugima samo ne njemu! Povrh svega, za proslavu njegovog rođendana odabrali su datum rođenja jednog od njegovih neprijatelja. Kako bi se taj čovjek osjećao? Bi li ti želio prisustvovati takvoj proslavi? Taj opis točno odgovara slavljenju Božića.