Sve činiti Bogu na slavu
1 Kako samo okrepljuje druženje s našom dragom braćom i sestrama! (1. Kor. 16:17, 18). Družimo se na tjednim sastancima, sastancima pokrajine, kongresima i u službi propovijedanja. Pored toga, družimo se na neformalnim prigodama, kao kad primamo goste u našem domu. Na taj način pokazujemo gostoljubivost i ohrabrujemo jedni druge (Rim. 12:13; 1. Petr. 4:9). Kad se priređuju svadbe, treba imati na umu dobar savjet iz Kule stražare od 1. augusta 1984.
2 Organizirana društvena okupljanja: ‘Ako jedemo, ako pijemo’ trebamo ‘sve činiti na slavu Božju’ (1. Kor. 10:31-33). Neki se ne drže tog savjeta i stoga se i dalje javljaju problemi povezani s društvenim okupljanjima koja su prevelika a da bi ih se moglo na ispravan način nadzirati. U nekim su slučajevima pozvane stotine ljudi na raskošne zabave na kojima se nudi svjetovna zabava. Ponekad se od prisutnih traži da plate ulaznicu ili da daju neki drugi prilog. Takva okupljanja jako nalikuju svjetovnima, čiji duh nije u skladu s pristojnošću i s biblijskim načelima (Rim. 13:13, 14; Ef. 5:15-20).
3 Dobili smo izvještaje da se velik broj Svjedoka okuplja u iznajmljenim objektima gdje se zabavljaju na nezdrav i svjetovan način i gdje nema pravog nadzora. Slične aktivnosti najavljene kao vikend “Jehovinih svjedoka” održavaju se u hotelima ili raznim okupljalištima. Budući da je teško ispravno nadgledavati tako velike grupe, javljaju se problemi. Ponekad su posljedice toga neobuzdano ponašanje, prekomjerno konzumiranje alkoholnih pića, pa čak i nemoral (Ef. 5:3, 4). Društvena okupljanja na kojima dolazi do takvog vladanja ne slave Jehovu. Naprotiv, ona nanose sramotu dobrom imenu skupštine i spotiču druge (1. Kor. 10:23, 24, 29).
4 Kršćane se ohrabruje da pokazuju gostoljubivost, no naglasak bi trebalo staviti na duhovnu izmjenu misli (Rim. 1:11, 12). Obično su najbolja okupljanja s malo prisutnih. Knjiga Naša služba kaže na 134-5. stranici: “Ponekad može više obitelji biti pozvano u jedan stan, da bi malo uživali u kršćanskom zajedništvu. (...) Razumljivo je da se u takvim slučajevima domaćini moraju osjećati odgovornima za sve što se tom prilikom događa. Stoga su razumni kršćani shvatili da je mudro ograničiti veličinu takve grupe, kao i vrijeme zajedničkog druženja.” Isus je ukazao da nije potrebno ništa raskošno ako nam je cilj da duhovno ohrabrimo svoje prijatelje (Luka 10:40-42).
5 Lijepo je pokazivati gostoljubivost prema sukršćanima. Međutim, postoji velika razlika između skromnog okupljanja u svom domu i raskošne zabave u iznajmljenom objektu koja odražava svjetovni duh. Kad pozivaš druge u goste, trebaš biti siguran da možeš preuzeti potpunu odgovornost za ono što se događa tom prilikom. (Vidi Kulu stražaru od 15. augusta 1992, 17-20. stranica.)
6 Jehova nas je zaista blagoslovio bratstvom iz kojeg izvlačimo okrepljujuće ohrabrenje koje nas motivira da nastavimo činiti dobra djela (Mat. 5:16; 1. Petr. 2:12). Ako budemo pokazivali skromnost i razumnost u društvenim aktivnostima, uvijek ćemo slaviti našeg Boga i biti izgrađujuće društvo za druge (Rim. 15:2).