“Evo me! Pošalji me!”

1. Zli optužbe predbacuju

Sad Božjem svetom imenu,

Da slab je, il’ pun grubosti,

Il’ viču: “Bog ne postoji!”

Tko ime Božje javljat će?

Tko hvalit će ga ispred sveg’?

“Sad, evo me! Pošalji me!

Da uvijek vjerno hvalim te!

(Pripjev)

2. Da Bog je spor, se rugaju,

Za strah pred Bogom ne znaju.

Idole slave kamene,

Il’ s ’cezarom’ pak diče se.

Bog spreman je! Tko će im reć?

Tko zlim’ rat njegov javit će?

“Sad, evo me! Pošalji me!

Da snažno opomenem sve!

(Pripjev)

3. Dok tuga tišti ponizne,

Jer zla još danas množe se,

Svim’ srcem teže istini

Što pravi mir poklanja im.

Tko nosi im glas utjehe?

I tko će pomoć krotkome?

“Sad, evo me! Pošalji me!

Poučit sve ću ponizne.

(PRIPJEV)

To najveća za mene je čast!

Evo me! Pošalji me!”