na ovom području, uvjereni da će Jehova prouzročiti porast (1. Korinćanima 3:6).

Sjajni izgledi za porast

Islandski su zemljoradnici, pomoću staklenika koje zagrijavaju geotermalnom energijom i umjetnom rasvjetom, u stanju uzgajati puno raznolikog voća, povrća i drugog bilja. Isto tako i Svjedoci, opremljeni duhovnom istinom, srdačnošću pri uvjeravanju i blagoslovom Jehovinog svetog duha doživljavaju divne rezultate na islandskom polju.

Ove su godine 542 osobe prisustvovale Spomen-svečanosti obilježavanja Kristove smrti, i sada se vodi gotovo 200 biblijskih studija na domu. Osim toga, pozitivan odaziv na ohrabrenje da se služi u neobrađenim područjima uvjerava nas da će svi ovcama slični ljudi na ovom velikom otoku čuti glas Dobrog Pastira Isusa Krista (Ivan 10:14-16). Kakvog li radosnog ishoda za te vjerne objavitelje Kraljevstva koji su tijekom protekle 64 godine pokazali tako mnogo strpljenja i ustrajnosti u propovijedanju dobre vijesti u zemlji leda i vatre!

Istrajati u pionirskoj službi

OTPRILIKE 4 500 000 Svjedoka Jehove objavljuje diljem svijeta dobru vijest. Među njima ima preko 600 000 pionira, odnosno punovremenih objavitelja Kraljevstva. Starosna dob pripadnika te vojske pionira kreće se od predtinejdžerskih godina do umirovljenika koji imaju preko 90 godina. Najrazličitijeg su porijekla i zvanja.

Svi ti punovremeni propovjednici nesumnjivo žele biti uspješni u pionirskoj službi. Mnogi je žele učiniti svojim životnim pozivom. Neki iz određenih razloga ne mogu biti pioniri. Drugi su pak, unatoč financijskim teškoćama, slabom zdravlju, obeshrabrenju i drugim problemima mogli nastaviti s pionirskom službom. Dakle, kako mogu punovremeni propovjednici svladati takve probleme a ipak istrajati u pionirskoj službi?

Udovoljiti financijskim potrebama

Pioniri obično rade neki svjetovni posao da bi pokrili svoje izdatke, kako je to činio i apostol Pavao (1. Solunjanima 2:9). U većini dijelova svijeta suočavaju se s vrtoglavim rastom cijena hrane, odjeće, krova nad glavom i prijevoza. Često je teško dobiti svjetovni posao sa skraćenim radnim vremenom koji im je potreban. Ukoliko se takvi poslovi mogu dobiti, često pružaju samo minimalnu zaradu, a nema ni zdravstvenog osiguranja.

Nastavimo li ‘najprije tražiti kraljevstvo Božje i njegovu pravednost’ možemo biti uvjereni da će se Jehova pobrinuti za naše materijalne potrebe. Zato se pioniri, kad imaju financijske poteškoće, ne moraju ‘tjeskobno brinuti za sutrašnji dan’ (Matej 6:25-34, St). Jaka vjera u Jehovu poštedjet će ih prekomjerne zabrinutosti, dok ozbiljno nastoje rješavati takve probleme.

Ako je netko suočen s financijskim poteškoćama, mogao bi možda smanjiti svoje izdatke. Možda će moći podmiriti potrebe, iako ne i puke materijalne želje, ako učini nekoliko preinaka u svom budžetu. Neki pioniri dijele stan s drugim kršćanima kako bi smanjili izdatke. Pomažući svojoj djeci da budu pioniri, roditelji ponekad stavljaju na raspolaganje besplatan ili vrlo jeftin smještaj. Drugi pomažu pionirima pokrivati troškove za hranu i prijevoz. No, pioniri ne bi željeli drugima pasti na teret, jer imaju biblijsku dužnost da se brinu za svoje izdržavanje (2. Solunjanima 3:10-12).

Troškovi za prijevoz mogu se smanjiti ako se izdaci podijele s drugim pionirima. Ako dva pionira imaju svaki svoj automobil, mogli bi u službi propovijedanja raditi zajedno u istom području, koristeći jedan automobil i tako uštedjeti pogonske troškove za dva vozila. Pioniri koji nemaju automobil mogli bi se možda povezati s onima koji ga imaju i sudjelovati u pokrivanju troškova za prijevoz. Putni troškovi mogu se, osim toga, također smanjiti ako se obližnja područja obrađuju pješice. U mnogim zemljama koriste pioniri ekonomičan javni prijevoz.

Među onima koji su nadvladali financijske probleme i istrajali u punovremenoj službi bili su Newton Cantwell i njegova žena. Prodali su svoju farmu i 1932. godine, za vrijeme velike ekonomske krize, počeli sa šestero od svoje sedmero djece s pionirskom službom. “Nije potrajalo dugo i mi smo potrošili sve što smo dobili za prodaju naše farme — uglavnom za liječničke račune”, pisao je brat Cantwell. “Sjećamo se da smo, kad smo se preselili u svoju drugu dodjelu imali samo toliko novaca da platimo najamninu dva tjedna unaprijed, a ostalo nam je pet dolara. Ipak, znali smo da će se Jehova pobrinuti za nas sve dok marljivo izvršavamo svoju službu. (...) Naučili smo se na različite načine štedjeti. Prilikom selidbe u novo područje razgovarao bih, naprimjer, s nekim vlasnicima benzinskih crpki i objasnio im da u vezi s našim kršćanskim djelom svaki dan putujemo s tri automobila. Obično smo na temelju toga dobili benzin uz popust. Naši su sinovi ubrzo naučili popravljati automobile, uštedjevši nam visoke troškove za popravke.” Cantwellovi su se na taj način uspješno borili s financijskim izazovima i istrajali u punovremenoj službi. Brat Cantwell je sve do svoje smrti u starosti od 103 godine bio na popisu pionira.

Naći posao sa skraćenim radnim vremenom

Mnogi pioniri priskrbljuju za svoje materijalno izdržavanje zaposlenjem sa skraćenim radnim vremenom. Da bi zaradio za svoje izdržavanje u službi u Korintu, Pavao je radio kao izrađivač šatora zajedno sa svojim suvjernicima Akvilom i Priscilom (Djela apostolska 18:1-11). Danas često duhovna braća rado ponude pionirima posao sa skraćenim radnim vremenom. Drugi pioniri dobivaju takav posao preko zavodâ za zapošljavanje koji nude privremene poslove. Vjera u Boga je neophodna, a isto tako i usrdna molitva za njegovo vodstvo prilikom donošenja odluka o zaposlenju (Priče Salamunove 15:29).

“Nakon razmišljanja u molitvi, zadobio sam mnogo snage”, rekao je jedan pionir, “obavijestio sam svog pretpostavljenog da je moja propovjednička djelatnost ozbiljna osobna odgovornost te da ne bih mogao prihvatiti položaj s punim radnim vremenom. Sljedeće srijede upitao me je da li bih ponovno razmislio o poslu, ali sa skraćenim radnim vremenom. To sam rado prihvatio.” Nemoj podcijeniti snagu molitve i podupri svoje molitve djelima.

Pioniri će možda smatrati preporučljivim da svojim budućim poslodavcima ispričaju kako traže zaposlenje sa skraćenim radnim vremenom zato da bi priskrbili za svoje izdržavanje u toj službi. Mogli bi spomenuti koje dane mogu raditi i koliko sati u tjednu mogu posvetiti poslu. Dvije tjelesne sestre bile su u mogućnosti podijeliti jedno radno mjesto s punim radnim vremenom u poduzeću koje pruža pravne savjete, što je objema omogućilo da rade dva i pol dana u tjednu. Tako su zarađivale za svoje izdržavanje dok napokon nisu otišle u Watchtower Bible School of Gilead i dobile misionarske dodjele.

Različiti poslovi koji su s biblijskog gledišta prihvatljivi mogu se naći ako se razgovara sa suvjernicima i drugima ili ako se traži u novinskim oglasima. Poniznost je od koristi, jer može pionire sačuvati od toga da postanu suviše izbirljivi u pogledu posla koji će prihvatiti. (Usporedi Jakov 4:10.) Da bi nastavili s pionirskom službom, morat će možda obavljati svjetovni posao koji neki ljudi smatraju ponižavajućim ili niskim. Ako se prihvati takav posao, iako bi se željelo raditi nešto drugo, moći će se možda kasnije promijeniti radno mjesto.

Slabo zdravlje i obeshrabrenje

Neki moraju zbog ozbiljnih zdravstvenih problema prestati s pionirskom službom. Međutim, ako pioniri u tom pogledu ne prenagle, možda će ustanoviti da se bolest može izliječiti ili da se zdravlje može toliko popraviti da mogu nastaviti s pionirskom službom. Mnogi mogu biti pioniri unatoč zdravstvenim problemima zato što se liječe, drže odgovarajuću dijetu i dovoljno se odmaraju i kreću. Putujući nadglednik zapazio je pionirku koja je tako bolovala od artritisa da je trebala pomoć kako bi u službi išla od kuće do kuće (Djela apostolska 20:20). No, ona i njen suprug vodili su 33 biblijska studija na domu i pomogli 83 osobe prihvatiti Božju istinu. S vremenom se njeno zdravlje popravilo i 11 godina kasnije pohađala je pionirsku školu.

Obeshrabrenje može neke navesti da napuste pionirsku službu (Priče Salamunove 24:10). Jedan je pionir rekao putujućem nadgledniku: “Prestat ću s pionirskom službom. (...) Moram platiti račune.” Trebao je kupiti naočale koje su koštale 20 dolara. “Hoćeš li prestati s pionirskom službom zbog 20 dolara?”, upitao ga je nadglednik. Preporučilo mu se neka radi jedan dan na mjesnoj plantaži kave, zaradi 20 dolara, kupi naočale i nastavi s pionirskom službom. Daljnji je razgovor pokazao da je osnovni problem obeshrabrenje zbog skupih popravaka automobila. Preporučilo mu se da smanji troškove tako što se svaki dan vozi samo u krugu od nekoliko kilometara umjesto da putuje daleko. Također mu se savjetovalo da sačuva svoju duhovnost. Pionir je primijenio savjet i šest mjeseci kasnije dobio je poziv da pohađa školu Gilead. Nakon promocije, dobio je dodjelu u stranoj zemlji, gdje je mnoge godine vjerno služio, sve do svoje smrti. Da, često usljeđuju veliki blagoslovi ako ne podlegnemo obeshrabrenju, već zadržimo na umu da je Jehova s nama.

Čuvaj svoju prednost službe

Pavao je unatoč kušnjama, primjerice, nevoljama i vremenima bez hrane, smatrao svoju službu blagom (2. Korinćanima 4:7; 6:3-6). Mnogi Jehovini svjedoci u Africi, Aziji, istočnoj Evropi i drugdje zadržali su svoju prednost pionirske službe unatoč teškoćama i progonstvu. Stoga, ako doživljavaš kušnje, uloži sav trud kako bi istrajao u toj prednosnoj službi Jehovi na hvalu.

Mnogi pioniri mogli su početi s punovremenom službom propovijedanja samo zato što su pojednostavili svoj način života. Poput Pavla, odoljeli su materijalističkim privlačnostima i naučili biti zadovoljni ‘hranom i odjećom’. Da bi istrajali u pionirskoj službi, moraju ostati zadovoljni s najnužnijim (1. Timoteju 6:8). Radost proizlazi iz cijenjenja prednosti koje daje Bog, stavljajući ih iznad materijalnih posjeda.

Da to prikažemo: Anton Koerber imao je prednost zastupati interese Kraljevstva pred vladinim službenicima u Washingtonu, D.C. Neko je vrijeme služio kao pionir i u 1950-im bio je pokrajinski nadglednik. Neki od njegovih prijašnjih poslovnih partnera obratili su mu se s ponudom posla koji bi mu omogućio čistu zaradu od milijun dolara. Međutim, morao bi otprilike godinu dana čitavo svoje vrijeme posvetiti tom poslu. Nakon što se pomolio za vodstvo i duh zdravog razuma, rekao je: “Ne mogu napustiti svoje divne prednosti služenja Jehovi ovdje niti na godinu dana, ne, niti za sav novac svijeta. Za mene je dragocjenije služiti svojoj braći ovdje u Washingtonu, i ovdje znam da imam Jehovin blagoslov. Nesumnjivo bih zaradio milijun dolara, no u kakvom bih duhovnom ili čak tjelesnom stanju bio nakon godinu dana takvog života?” Zato je odbio ponudu. Slično cijenjenje svojih prednosti pomaže mnogima istrajati u pionirskoj službi.

Kakve li divne blagoslove uživaju pioniri! Blagoslov je govoriti mnoge sate o Jehovinom slavnom kraljevanju (Psalam 145:11-13). Budući da posvećuju toliko vremena službi, pioniri doživljavaju blagoslov donošenja duhovne utjehe siromašnima i potištenima, bolesnima ili ožalošćenima, i drugima koji su očajni i koji trebaju pouzdanu nadu. Dakle, ako nam okolnosti dozvoljavaju da sudjelujemo u punovremenom djelu propovijedanja, uistinu ćemo uživati mnoge blagoslove. “Blagoslov Gospodinov obogaćava” (Priče Salamunove 10:22). Mnogi objavitelji Kraljevstva mogu uz njegovu pomoć i blagoslov radosno istrajati u pionirskoj službi.

Pitanja čitalaca

Apostol Pavao pisao je u Rimljanima 9:3: “Želio bih ja sâm biti proklet i rastavljen od Krista za svoju braću, za svoju rodbinu po tijelu” (“Ru”). Je li Pavao mislio da bi žrtvovao svoj život kako bi spasio druge Židove?

Isus je ostavio nenatkriljiv primjer ljubavi. Bio je spreman predati svoju dušu, odnosno život, za grešno čovječanstvo. Tijekom svoje javne službe potrošio se za svoje zemljake — Židove — kako bi što više njih bilo među onima koji će se okoristiti njegovom otkupnom žrtvom (Marko 6:30-34). Njihova ravnodušnost i protivljenje poruci spasenja nisu nikad prigušili Isusovu brigu punu ljubavi za židovski narod (Matej 23:37). A on nam je ostavio ‘primjer da idemo njegovim stopama’ (1. Petrova 2:21, St).

Je li nesavršenim ljudima moguće slijediti Isusov primjer ljubavi? Jest, i kao primjer toga može nam poslužiti apostol Pavao. Bio je tako zabrinut za druge Židove da je iz ljubavi prema njima rekao kako bi sam želio biti “proklet i rastavljen od Krista” u njihovu korist.

Pavao se poslužio vrstom hiperbole, odnosno preuveličavanjem, kako bi istaknuo svoju misao. Isus je upotrijebio slično preuveličavanje u Mateju 5:18, kad je rekao: “Dok ne prođe nebo i zemlja, ne će nestati ni jedne jote ili jedne točke iz zakona, dok se sve ne zbude” (Zagoda). Isus je znao da nebo i Zemlja neće proći. Isto tako, ni Pavao neće biti proklet, niti će svi Židovi prihvatiti kršćanstvo. No, Pavao je želio istaknuti da bi učinio gotovo sve kako bi pomogao Židovima da se okoriste Božjim sredstvom spasenja preko Isusa Krista. Nije čudo da je apostol mogao hrabriti sukršćane: “Postanite moji oponašatelji, kao što sam ja Kristov”! (1. Korinćanima 11:1, NW).

Danas kršćani trebaju pokazati jednaku brigu za nevjernike kakvu su pokazali Isus i Pavao. Nikad ne bismo smjeli dozvoliti da pomanjkanje zanimanja ili izravno protivljenje ljudi na području gdje propovijedamo priguše našu ljubav prema bližnjima i našu revnost da im pomažemo upoznati put spasenja (Matej 22:39).