Gledaj dalje od onoga što vidiš!

DOBAR fizički vid je blagoslov. Ustvari, većina ljudi rekla bi da je malo onoga što posjeduju dragocjenije od vida. Međutim, za kršćane postoji jedna vrsta vida o kojoj je govorio apostol Pavao a koja je vrednija čak i od dobrog fizičkog vida. “[Mi] ne gledamo na ovo što se vidi, nego na ono što se ne vidi”, pisao je Pavao (2. Korinćanima 4:18). To zaista mora biti vrlo posebna vrsta vida koja omogućava nekome da vidi ono što se ne vidi! Mogli bismo je nazvati sto postotnim duhovnim vidom.

Čemu ta potreba?

Kršćanima u prvom stoljeću uistinu je trebala ovakva vrsta duhovnog vida. Svoju kršćansku službu izvršavali su pod velikim poteškoćama. Pavao je to ovako opisao: “U svemu imamo nevolje, ali nam se ne dosadjuje; zabunjeni smo, ali ne gubimo nada; progone nas, ali nijesmo ostavljeni; obaljuju nas, ali ne ginemo” (2. Korinćanima 4:8, 9).

Usprkos takvim okolnostima, vjerni su učenici ostali čvrsti. S jakom vjerom u Boga, mogli su reći poput Pavla: “Za to nam se ne dosadjuje; no ako se naš spoljašnji čovjek i raspada, ali se unutrašnji obnavlja svaki dan.” No što uzrokuje ovu svakodnevnu obnovu? Pavao je nastavio: “Jer naša laka sadašnja briga donosi nam vječnu i od svega pretežniju slavu, nama koji ne gledamo na ovo što se vidi, nego na ono što se ne vidi; jer je ovo što se vidi, za vrijeme, a ono što se ne vidi, vječno” (2. Korinćanima 4:16-18).

Pavao je hrabrio svoju duhovnu braću da ne dopuste problemima, teškoćama, progonstvima — bilo kojoj vrsti nevolja — da zamrače njihov pogled na veličanstvenu nagradu koja je bila stavljena pred njih. Trebali su gledati dalje od svojih tadašnjih okolnosti, čvrsto upravljajući svoj pogled na radostan ishod kršćanskog načina postupanja. To je bilo ono što im je pomoglo da svakodnevno obnavljaju svoju odlučnost da nastave bitku. Današnji kršćani trebaju jednako tako imati dobar duhovni vid.

Gledaj na sadašnje nevolje kao na trenutne!

Sviđalo se to nama ili ne, svakodnevno vidimo stvari koje radije ne bismo željeli vidjeti. Dovoljan je letimičan pogled u ogledalo i ne možemo a da ne primijetimo nepoželjne mane i nedostatke fizičkog tijela, znakove fizičke nesavršenosti. Kad se zagledamo u ogledalo Božje riječi, vidimo duhovne mane i nedostatke na sebi i drugima (Jakov 1:22-25). A kad pogledamo dnevnu štampu ili televizijski program, odmah zapažamo izvještaje o nepravdi, okrutnosti i tragedijama koji nas duboko diraju.

Sotona bi nas želio navesti da očajavamo zbog onoga što vidimo ili da skrenemo s puta i da se počnemo kolebati u vjeri. Kako možemo spriječiti da se to dogodi? Moramo slijediti primjer koji je dao Isus Krist, kao što je to savjetovao apostol Petar kad je rekao: “Jer ste na to i pozvani, jer i Kr[i]st postrada za nas, i nama ostavi ugled da idemo njegovijem tragom” (1. Petrova 2:21). Isus je bio savršeni primjer u svakom aspektu kršćanskog života.

Ukazujući na Isusa kao na naš uzor, Petar je posebno spomenuo da je Isus patio. Da, zaista, Isus je jako patio dok je bio na Zemlji. Budući da je kao Jehovin ‘predradnik’ bio prisutan prilikom stvaranja ljudskog roda, točno je znao kakvi su ljudi trebali biti prema Božjoj namjeri (Priče Salamunove 8:30, 31, NW). No onda je iz prve ruke vidio kakvi su postali uslijed grijeha i nesavršenosti. Svakodnevno je gledao ljudske nedostatke i slabosti te je morao izlaziti na kraj s njima. To mora da je bila prava kušnja za njega (Matej 9:36; Marko 6:34).

Osim što je vidio nevolje drugih, Isus je doživljavao i svoje vlastite (Jevrejima 5:7, 8). No budući da je imao savršeni duhovni vid, gledao je dalje od njih kako bi vidio nagradu za svoj besprijekoran način postupanja, uzvisivanje u besmrtan život. Nakon toga će, kao Mesijanski Kralj, imati prednost da napaćeni ljudski rod izdigne iz njegovog poniženog položaja do ponovnog savršenstva, kako je to Jehova prvobitno naumio. Budući da je svoj pogled usredotočio na te nevidljive buduće izglede, to mu je pomoglo da zadrži radost u Božjoj službi usprkos nevoljama koje je svakodnevno gledao. Pavao je kasnije napisao: “Mjesto odredjene sebi radosti [“zbog radosti koja je bila postavljena pred njega”, NW] pretrplje križ, ne mareći za sramotu, i sjede s desne strane prijestola Božijega” (Jevrejima 12:2).

Isus nikada nije dopustio da ga poteškoće i iskušavajuće okolnosti navedu na to da očajava, da skrene s puta ili da se pokoleba u vjeri. Budući da smo njegovi učenici, moramo pažljivo slijediti njegov izvrstan primjer (Matej 16:24).

Usredotoči se na nevidljive vječne stvari!

Govoreći o onome što je Isusu omogućilo da ustraje, Pavao je nadalje ukazao na našu utrku kad je napisao: “S ustrajnošću trčimo trku koja je postavljena pred nas, dok pažljivo gledamo na Glavnog Posrednika i Usavršitelja naše vjere, Isusa” (Jevrejima 12:1, 2, NW). Da, da bismo uspješno i radosno trčali kršćansku utrku, moramo gledati dalje od onoga što se nalazi odmah ispred nas. No kako možemo ‘pažljivo gledati’ na Isusa, i kako će nam to pomoći?

Naprimjer, 1914. Isus je bio ustoličen za Kralja Božjeg Kraljevstva i sada vlada s neba. Naravno, sve to ne možemo vidjeti svojim fizičkim očima. No ako “pažljivo gledamo” na Isusa, naš će nam duhovni vid pomoći da vidimo kako je on sada spreman krenuti u akciju da bi okončao sadašnji zli sustav stvari i da bi otjerao Sotonu i njegove demonske horde u okove neaktivnosti. Ako gledamo još dalje, naš će nam duhovni vid otkriti divni novi svijet u kojem “smrti ne će biti više, ni plača, ni vike, ni bolesti ne će biti više; jer prvo prodje” (Otkrivenje 19:11-16; 20:1-3; 21:4).

I zato, umjesto da se opterećujemo trenutnim nevoljama s kojima se možda suočavamo svaki dan, zašto ne bismo upravili svoj pogled na ono što je vječno? Zašto ne bismo očima vjere gledali dalje od bolesti i pohlepe na ovoj zagađenoj Zemlji kako bismo vidjeli raj pun zdravih, sretnih i brižnih ljudi? Zašto ne bismo gledali dalje od svojih nedostataka, i fizičkih i duhovnih, i vidjeli sebe zauvijek oslobođene od njih posredstvom vrijednosti Kristove otkupne žrtve? Zašto ne bismo gledali dalje od krvoprolića koje za sobom ostavljaju ratovi, kriminal i nasilje te vidjeli kako se novouskrsnule poučava u miru i pravednosti koje pruža Jehova?

Osim toga, ‘pažljivo gledati’ na Isusa uključuje i usmjeravanje našeg duhovnog vida na ono što je Kraljevstvo, iako nevidljivo, već postiglo među Božjim narodom na Zemlji: jedinstvo, mir, ljubav, bratsku naklonost i duhovni napredak. Nakon što je pogledala videokasetu United by Divine Teaching (Ujedinjeni božanskom poukom), jedna je kršćanka iz Njemačke napisala: “Videokaseta će mi još više pomoći da zadržim na umu to da tolika kršćanska braća i sestre diljem svijeta upravo ovog trenutka lojalno služe Jehovi — i to usprkos otporu javnosti. Kako je samo dragocjeno naše bratsko jedinstvo u svijetu nasilja i mržnje!”

Da li i ti “vidiš” Jehovu, Isusa, vjerne anđele i milijune sukršćana koji su na tvojoj strani? Ako vidiš, nećeš biti pretjerano zabrinut ‘brigom ovoga svijeta’ koja bi te mogla dovesti do toga da utoneš u obeshrabrenje i da postaneš “bez roda” u kršćanskoj službi (Matej 13:22). Stoga ‘pažljivo gledaj’ na Isusa usmjeravajući svoje duhovne oči na Božje uspostavljeno Kraljevstvo i na blagoslove koje ono donosi, sada i u budućnosti.

Živi kako bi vidio ono što je nevidljivo!

Uočavanje oštre razlike između Božjeg vječnog novog svijeta i današnjeg starog svijeta koji je u rasulu treba nas potaknuti da se vladamo tako da bi nas se smatralo dostojnima živjeti kako bismo doslovno vidjeli ono što danas možemo vidjeti samo očima vjere. Mnoštva uskrsnulih jedva će vjerovati svojim očima kad se budu probudila i vidjela pravednu rajsku Zemlju potpuno različitu od svijeta koji su gledala prije nego što su umrla. Zamisli našu radost da ih živi pozdravimo i objasnimo im što je Bog učinio! (Usporedi Joela 2:21-27.)

Da, kako je samo dragocjen dobar duhovni vid, i kako je samo važno da ga sačuvamo oštrim! To možemo učiniti redovitim održavanjem osobnog biblijskog studija, posjećivanjem kršćanskih sastanaka, govorenjem drugima o biblijski utemeljenoj nadi i, iznad svega, molitvom za božansko vodstvo. To će sačuvati naš duhovni vid oštrim i jasnim, omogućujući nam da gledamo dalje od onoga što vidimo!