Mi ‘propovijedamo riječ’
1 Većina ljudi danas ima samo “obličje pobožnosti”, što je u skladu s biblijskim opisom ‘posljednjih dana’ (2. Tim. 3:1, 5). To je zato što su religiozni vođe propustili pružiti pravo duhovno vodstvo svojim stadima. Svećenstvo nazovikršćanstva ne zastupa Bibliju. Ono više voli mehanički ponavljati isprazna učenja filozofa i teologa te započinjati rasprave o socijalnim i političkim pitanjima nego propovijedati Riječ Božju. Mnogi religiozni vođe ne vjeruju Bibliji. Oni je smatraju zastarjelom i stoga pokvareno promiču teoriju o evoluciji umjesto biblijsko učenje o Veličanstvenom Stvoritelju. Većina svećenika čak i ne spominje Božje osobno ime i nemaju ništa protiv toga što je ono uklonjeno iz suvremenih prijevoda Biblije.
2 Kao što je to bio slučaj s religioznim vođama Isusovog vremena, propovijedanje današnjeg svećenstva također je uzaludno (Mat. 15:8, 9). To je baš kao što je prorekao prorok Amos. Postoji “glad (...), ne glad hljeba ni žedj vode, nego slušanja riječi Gospodinovih” (Amos 8:11). Više od bilo čega drugog, ljudi trebaju duhovnu hranu iz Božje Riječi.
3 Kako zadovoljiti duhovne potrebe ljudi: Pavao je potaknuo Timoteja da se čvrsto drži ‘svetih pisama koja mogu [nekoga] umudriti na spasenje’, i zato ga je s ozbiljnošću ovlastio da ‘propovijeda riječ’ drugima (2. Tim. 3:14, 15; 4:2, NW). Kao Jehovini svjedoci, dok propovijedamo, moramo se čvrsto držati biblijskih učenja, oponašajući time naš Uzor, Isusa, koji je rekao: “Moja nauka nije moja, nego onoga koji me je poslao” (Ivan 7:16). Mi koristimo Božju Riječ kao temelj za naša učenja zato što uviđamo da je ono što u njoj stoji božanska mudrost te želimo da ljudi znaju odakle potječu informacije koje im prenosimo (1. Kor. 2:4-7).
4 Ljudi moraju najprije čuti istinu iz Biblije kako bi mogli naučiti o Jehovi i položiti vjeru u njega. Pavao je logično napisao: “A kako će vjerovati koga ne čuše? A kako će čuti bez propovjednika?” (Rim. 10:14). Propovijedajući Božju Riječ, mi pomažemo drugima da steknu vjeru kroz točnu spoznaju. Takva spoznaja može poboljšavati ljudske živote, a to i čini. Engleski pisac Charles Dickens napisao je o Bibliji: “Ona je uvijek bila i bit će najbolja knjiga na svijetu zato što daje najbolje pouke koje bi nekom ljudskom stvorenju, koje pokušava biti istinito i vjerno, uopće mogle biti vodič.”
5 Oni koji gladuju za duhovnom istinom počinju priznavati da nju podržava autoritet Božje Riječi. Davne 1913, Frederick W. Franz, dok je još bio mladi student, dobio je brošuricu pod naslovom Gdje su mrtvi? Nakon što je s velikim zanimanjem pročitao biblijski odgovor na to pitanje, izjavio je: “To je istina.” Milijuni tražitelja istine jednako se osjećaju. Neka bismo i dalje marljivo i revno propovijedali Riječ i tako doživjeli radost kad čujemo da drugi kažu: “To je istina.”