“Imajte srdačnu ljubav jedni prema drugima”

1, 2. a) Što često ostavlja dojam na osobe, koje prvi puta posjete sastanak Jehovinih svjedoka? b) Koja daljnja obilježja tog svojstva možemo vidjeti na našim kongresima?

OSOBE koje prvi puta posjete neki sastanak Jehovinih svjedoka često su duboko dirnute ljubavlju koja tamo vlada. Ta ljubav dolazi do izražaja u srdačnom druženju i u prijaznom prijemu na koji tamo naiđu.

² I posjetitelji naših kongresa utvrđuju da se većina prisutnih odlikuje vrlo dobrim ponašanjem. Neki je reporter napisao o jednom takvom kongresu sljedeće: “Nitko nije pod utjecajem droge ili alkohola. Nema urlikanja ni galame. Nema guranja. Nikoga tko bi psovao ili proklinjao. Nema tu prljavih viceva, niti nepristojnog načina izražavanja. Čist zrak, nezagađen dimom cigareta. Nema krađe, niti konzervi pobacanih po travi. Bilo je uistinu neuobičajeno.” Sve su to obilježja ljubavi, koja ‘se ne ponaša nepristojno, ne gleda na svoje vlastite interese’ (1. Korinćanima 13:4-8, NS).

3. a) Što trebamo tijekom vremena primijetiti kod sebe s obzirom na pokazivanje ljubavi? b) Koju vrstu ljubavi moramo razvijati, želimo li oponašati Krista?

³ Ljubav je svojstvo koje obilježava svakog pravog kršćanina (Ivan 13:35). I dok duhovno rastemo, trebamo je pokazivati u sve većoj mjeri. Apostol Pavao je molio da ljubav njegove braće “sve više raste” (Filipljanima 1:9, ST; 1. Solunjanima 3:12). I Petar je pozvao sukršćane da ljube “cijelo bratstvo” (1. Petrova 2:17). Naša ljubav nas treba navesti da učinimo više od samo posjećivanja sastanaka, ne trudeći se osobno upoznati prisutne. K tome pripada više od samo ponekad prijaznog dobar dan. Apostol Ivan je pokazao da trebamo pokazivati samopožrtvovnu ljubav, kad je rekao: “I ljubav smo upoznali jer je onaj [Sin Božji] dušu dao za nas; i mi smo dužni naše duše davati za našu braću” (1. Ivanova 3:16, NS; Ivan 15:12, 13). Mi takvo što još nismo učinili. Da li bismo stvarno bili spremni dati život za svoju braću. Ali, kako daleko idemo sada, u želji da im pomognemo čak kad nam pripreme neku neugodnost?

4. a) Što bismo mogli utvrditi, na kojim područjima bismo u još većoj mjeri trebali pokazivati ljubav? b) Zašto je životovažno imati srdačnu ljubav jedan prema drugome?

⁴ Uz djela samopožrtvovnosti također je važno izražavati prema braći srdačne osjećaje. Riječ Božja nas poziva: “U bratskoj ljubavi imajte ljubaznu sklonost jedan prema drugome” (Rimljanima 12:10, NS). Svi mi to osjećamo prema nekim osobama. No da li bi mogli u grupu osoba prema kojima osjećamo takovu sklonost uključiti veći broj ljudi? Dok se približava kraj ovog starog sustava, životovažno je da budemo sve bliži svojoj kršćanskoj braći. Biblija nas upozorava na to sljedećim riječima: “Približi se kraj svih stvari ... A prije svega imajte srdačnu ljubav jedni prema drugima” (1. Petrova 4:7, 8, NS).

5. Zašto bi bilo neispravno očekivati da među pripadnicima skupštine nema nikakvih problema?

⁵ Tako dugo dok smo nesavršeni događat će se naravno da žalostimo druge. I oni će na različite načine griješiti prema nama (1. Ivanova 1:8). Što da učiniš u takvoj situaciji?

Što učiniti kad se pojave problemi?

6. a) Zašto nam ponekad Biblija može savjetovati nešto, što zbog svojih naginjanja ne bismo učinili? b) No, kako će djelovati, ako slijedimo njen savjet?

⁶ Biblija nam posreduje potrebno vodstvo. Ali, može nas savjetovati drugačije, negoli bi mi postupili prema vlastitim nesavršenim naginjanjima (Rimljanima 7:21-23). Ako se unatoč tome ozbiljno potrudimo slijediti njen savjet, to će biti znak da se iskreno želimo dopasti Jehovi, što će produbiti našu ljubav prema drugima.

7. a) Zašto se ne smijemo osvećivati kad nas netko ražalosti? b) Zašto ne smijemo brata koji nas je ražalostio, izbjegavati?

⁷ Osobe koje su ožalošćene traže ponekad mogućnost da se osvete, što može samo pogoršati situaciju. Ako je potrebno osvetiti se, prepustimo to Bogu (Priče Salamunove 24:29; Rimljanima 12:17-21). Drugi će pak pokušati da one koji su ih ražalostili izbace iz svog života, pa im se sklanjaju s puta. Ali, mi ne smijemo tako postupati s našim suobožavateljima. Hoće li naše obožavanje biti prihvatljivo pred Bogom, djelomično je ovisno o tome da li ljubimo našu braću (1. Ivanova 4:20). Možemo li pošteno reći da ljubimo nekoga s kime nismo spremni razgovarati, ili koji nas smeta već samo svojom prisutnošću? Moramo se uhvatiti u koštac sa problemom i riješiti ga. Kako?

8, 9. a) Koje je ispravno postupanje kad imamo tužbu na nekog brata? b) Što učiniti ako stalno griješi protiv nas? c) Zašto trebamo tako postupili i što će nam pomoći u tome?

⁸ S tim u vezi pisao je apostol Pavao: “Snoseći jedan drugoga i opraštajući jedan drugome, ako ima tko tužbu na koga. Tako, kao što je Jehova oprostio vama, tako činite i vi” (Kološanima 3:13, NS). Možeš li tako postupiti? Što ako netko na različite načine uvijek iznova griješi prema tebi?

⁹ I apostola Petra je mučilo isto pitanje, pa je pokušao do sedam puta opraštati nekom bratu. Isus mu je na to odgovorio: “Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset i sedam puta”. Ali, zašto? Isus mu je to objasnio uz pomoć jedne usporedbe, na temelju čega je utvrdio koliko je velika naša krivica prema Bogu u usporedbi s onime što bi nam mogao skriviti bilo koji čovjek (Matej 18:21-35). Mi na razne načine dnevno griješimo Bogu — ili kad propustimo učiniti nešto što smo trebali učiniti. Možda ponekad u svom neznanju niti ne shvaćamo da smo pogriješili, ili pak u žurbi svakodnevice ne razmišljamo dovoljno ozbiljno o tome. Bog bi mogao tražiti da svoje grijehe platimo životom (Rimljanima 6:23). Ali, on je uvijek iznova milostiv prema nama (Psalam 103:10-14). Stoga nije nimalo nerazumno ako traži od nas da slično postupamo u međusobnom ophođenju (Matej 6:14, 15; Efežanima 4:1-3). Postupamo li tako, umjesto da gajimo odbojnost prema drugima, dokazujemo da smo si usvojili onu vrstu ljubavi koja “prašta zlo” (1. Korinćanima 13:4, 5, ST; 1. Petrova 3:8, 9).

10. Što moramo učiniti ako brat ima nešto protiv nas?

¹⁰ Ponekad možemo utvrditi da mi, doduše, nismo ogorčeni na našeg brata, ali da on ima nešto protiv nas. Što ćemo tada učiniti? Moramo odmah razgovarati s njim, nastojeći ponovno uspostaviti miroljubivi odnos. Biblija nas poziva da preuzmemo inicijativu u tome (Matej 5:23, 24). To nije uvijek lako. Potrebno je pokazati ljubav i poniznost. Jesu li ta svojstva dovoljno jako izražena kod tebe, da bi mogao uzeti k srcu biblijski savjet? To je važan cilj na kome trebaš raditi.

11. Kako da postupimo kad neki brat učini nešto što nas uznemirava?

¹¹ Ali, može se dogoditi da netko učini nešto što te uznemirava — možda čak i druge. Zar ne bi bilo dobro kada bi netko razgovarao s njim? Možda. Ako mu ti osobno prijazno objasniš u čemu je problem, moglo bi to dovesti do dobrih rezultata. Ali upitaj najprije sam sebe: “Je li to što on radi uistinu nebiblijski? Ili je problem uglavnom u tome što je on rastao i bio odgojen u drugačijim uvjetima, nego ti?” Ako da, budi oprezan, kako ne bi postavljao svoja vlastita mjerila, a zatim usmjeravao druge po njima (Jakov 4:11, 12). Jehova nepristrano prihvaća osobe različitog porijekla, imajući s njima strpljenja dok duhovno rastu.

12. a) Tko poduzima nešto ako netko u skupštini postane kriv za ozbiljan prijestup? b) Ali pod kojim okolnostima mora onaj kome je učinjena nepravda, prvi nešto učiniti? S kojim ciljem?

¹² No, bude li tko u skupštini umiješan u neki ozbiljan grijeh, tada je bezuvjetno potrebno srediti tu stvar. Tko to mora učiniti? Obično starješine Ali, radi li se o nekoj poslovnoj stvari među braćom, ili možda o zloupotrebi jezika na način, koji je nekoga ozbiljno povrijedio, tada se onaj kome je učinjena greška, treba najprije potruditi da osobno pomogne prestupniku. To može nekome biti teško učiniti. Ali, tako je savjetovao Isus prema Mateju 18:15-17. Ljubav prema bratu i ozbiljna želja da ga ne izgubimo kao brata, pomoći će nam učiniti to tako, da, ako je moguće, dopremo do njegovog srca (Priče Salamunove 16:23).

13. Što će nam pomoći ispravno gledati na stvar, pojavi li se problem između nas i nekog brata?

¹³ Kad se pojavi problem, bio veliki ili mali, bit će nam od pomoći ako se potrudimo razumjeti kako Jehova gleda na nj. On ne odobrava nijedan oblik grijeha, a ipak vidi sve to u nama. U određeno vrijeme svi će nepokajnički grešnici biti udaljeni iz njegove organizacije. A što je s nama ostalima? Svi smo mi upućeni na njegovo strpljenje i milosrđe. On nam daje primjer koji trebamo oponašati, a postupajući tako mi odražavamo njegovu ljubav (Efežanima 5:1, 2).

Traži mogućnosti da ‘se raširiš’

14. a) Zašto je Pavao pozvao Korinćane da ‘se rašire’? b) Kako proizlazi iz ovdje navedenih biblijskih stavaka, da svi činimo dobro ako razmišljamo o tome?

¹⁴ Apostol Pavao je proveo mnoge mjesece u izgrađivanju skupštine u Korintu (Grčka). Zaista se naprezao u pomaganju tamošnjoj braći i ljubio ih. Ipak, neki od njih nisu ga voljeli. Bili su vrlo kritični. Stoga ih je pozvao da ‘se rašire’ u svojim osjećajima (2. Korinćanima 6:11-13; 12:15). Svi ćemo učiniti dobro ako jednom razmislimo u kojoj mjeri pokazujemo drugima ljubav, tražeći mogućnosti da ‘se raširimo’ (1. Ivanova 3:14; 1. Korinćanima 13:3).

15. Što nam može pomoći da produbimo svoju ljubav prema nekome kome se ne osjećamo osobno privučenima?

¹⁵ Ima li u skupštini nekih prema kojima teško pokazujemo toplinu? Budemo li se posebno trudili pokrivati njihove beznačajne prijestupe, što bismo i mi od njih očekivali, to će mnogo doprinijeti da postanemo srdačniji prema njima (Priče Salamunove 17:9; 19:11). Naši osjećaji prema njima poboljšat će se i onda ako ćemo gledati njihova dobra svojstva i na to se koncentrirati. Jesmo li uistinu kada razmišljali o tome kako Jehova upotrebljava tu braću? To će sigurno doprinijeti da poraste naša ljubav prema njima (Luka 6:32, 33, 36).

16. Kako se možemo, praktično govoreći, ‘raširiti’ u našoj ljubavi prema drugima u skupštini?

¹⁶ Točno je da su nam postavljene granice u činjenju dobra drugima. Možda se ne možemo na svakom sastanku pozdraviti baš sa svakim. Također nam neće biti moguće svu braću pozvati na neki obrok jela. Svi mi imamo bliske prijatelje s kojima provodimo više vremena nego s ostalima. No, možemo li ‘se raširiti’ u još većoj mjeri? Možemo li svaki tjedan utrošiti bar nekoliko minuta da bolje upoznamo nekoga u skupštini, tko ne pripada našim bliskim prijateljima? Možemo li ponekad pozvati takovu osobu da krene s nama u službu propovijedanja? Ako stvarno posjedujemo srdačnu ljubav jedni prema drugima, sigurno ćemo naći mogućnosti da to i pokažemo.

17. Kako možemo, nađemo li se s braćom koju niti ne poznajemo, pokazati da imamo srdačnu ljubav prema njima?

¹⁷ Kršćanski kongresi pružaju izvanrednu priliku da ‘se raširimo’ u našoj ljubavi. Tamo se sakupe na tisuće njih, pa ih naravno ne možemo sve upoznati. Ali, možemo se ponašati na način koji pokazuje da nam je njihovo dobro važnije od vlastitih udobnosti, čak ako ih niti ne poznajemo. A u vrijeme pauze možemo pokazati osobno zanimanje, time da zahvatimo inicijativu u upoznavanju s nekima od njih. Jednog će dana svi stanovnici Zemlje biti braća i sestre, bit će ujedinjeni u obožavanju našeg zajedničkog Boga i Oca. Kakove li radosti upoznati ih tada s njihovim mnogim i različitim svojstvima! Srdačna ljubav će potaknuti u nama želju da tako postupamo. Zašto da već sada ne započnemo s time?