Uči li Biblija da je crna rasa prokleta?

To se mišljenje temelji na pogrešnom shvaćanju riječi iz 1. Mojsijeve 9:25. U tom su retku zapisane Noine riječi: “Neka je proklet Kanaan! Neka bude najniži rob braći svojoj!” No te riječi treba pažljivo čitati — nijednom riječju ne spominje se boja kože. Prokletstvo je bilo izrečeno zbog toga što je Hamov sin Kanaan očigledno učinio neko teško nedjelo, čime je zaslužio prokletstvo. No tko su bili Kanaanovi potomci? To nisu bili crnci, nego narodi svjetlije puti koji su živjeli istočno od Sredozemnog mora. Zbog njihovih izopačenih djela, demonskih obreda, idolopoklonstva i žrtvovanja djece, Bog je osudio Kanaance te dao Izraelcima zemlju u kojoj su oni živjeli (1. Mojs. 10:15-19). No nisu svi Kanaanci bili uništeni. Neki su bili primorani na ropski rad, čime se ispunilo izrečeno prokletstvo (Još. 17:13).

Od kojeg je Noinog potomka potekla crna rasa? “Kuševi [Kuš je jedan drugi Hamov sin] su sinovi Seba, Havila, Sabta, Raama i Sabteka” (1. Mojs. 10:6, 7). Kasnije se u Bibliji Kuš obično spominje kao sinonim za Etiopiju. Seba se kasnije spominje kad se govori o jednom drugom narodu u istočnoj Africi, očigledno blizu Etiopije (Iza. 43:3).

Jesu li svi ljudi Božja djeca?

Nesavršeni ljudi ne postaju Božja djeca samim svojim rođenjem. No svi smo mi potomci Adama, koji je bio “sin Božji” kad je bio stvoren kao savršena osoba (Luka 3:38).

Djela 10:34, 35: “Bog nije pristran, nego u svakom narodu prihvaća onoga tko ga se boji i čini što je pravedno.”

Ivan 3:16: “Bog je toliko ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina, da nitko tko vjeruje u njega ne propadne, nego da ima vječni život.” (Svatko tko želi postići onakav odnos s Bogom kakav je Adam imao prije nego što je sagriješio, mora iskreno vjerovati u Isusa. Takav odnos s Bogom mogu ostvariti ljudi svih rasa.)

1. Ivan. 3:10: “Djeca Božja i djeca Đavlova poznaju se po ovome: tko god ne hodi u pravednosti, ne potječe od Boga, a tako ni onaj tko ne ljubi brata svojega.” (Dakle, Bog ne smatra sve ljude svojom djecom. Duhovnim očima gledano, za osobe koje namjerno čine ono što Bog osuđuje može se reći da je Đavo njihov otac. Vidi Ivana 8:44. No pravi kršćani odražavaju Božja svojstva. Među njima je Bog izabrao ograničeni broj osoba koje će zajedno s Kristom vladati na nebu. Njih Bog naziva svojom “djecom” odnosno svojim “sinovima”. Daljnje pojedinosti mogu se naći pod temom “Ponovno rođenje”.)

Rim. 8:19-21: “Stvorenje željno iščekuje objavljivanje sinova Božjih. (...) I samo će stvorenje biti oslobođeno robovanja raspadljivosti i dobiti slavnu slobodu djece Božje.” (Ljudski će rod biti spašen kad se “sinovi Božji” nakon svog uskrsnuća i dolaska na nebo budu “objavili”, to jest kad budu pod Kristovim vodstvom poduzeli korake koji će se pozitivno odraziti na čitav ljudski rod. Kad bogobojazni ljudi na Zemlji [koje se u ovim recima naziva “stvorenje”] postanu savršeni te kad dokažu svoju vjernost Jehovi kao Vrhovnom Vladaru svega što postoji, tada će njihov odnos s Bogom postati toliko blizak da će ih on priznati za svoju djecu. Ljudi svih rasa postat će Božja djeca.)

Hoće li ljudi svih rasa ikad biti istinski ujedinjeni kao braća i sestre?

Isus je ovako rekao svojim pravim sljedbenicima: “Vi ste svi braća!” (Mat. 23:8). Kasnije je rekao: “Po tome će svi znati da ste moji učenici, ako budete ljubili jedan drugoga” (Ivan 13:35).

Iako su ljudi nesavršeni, među prvim kršćanima doista je vladalo pravo jedinstvo. Apostol Pavao je napisao: “Nema više ni Židova ni Grka, nema ni roba ni slobodnjaka, nema ni muškoga ni ženskoga, jer vi ste svi jedno u zajedništvu s Kristom Isusom” (Gal. 3:28).

Među Jehovinim svjedocima vlada pravo kršćansko bratstvo koje ne narušavaju rasne razlike. Pisac William Whalen napisao je za katolički časopis U.S. Catholic: “Smatram da je jedno od najprivlačnijih obilježja [organizacije Jehovinih svjedoka] rasna jednakost koja kod njih oduvijek postoji.” Nakon što je napravio opsežnu studiju o Jehovinim svjedocima u Africi, sociolog Bryan Wilson s Oksfordskog sveučilišta izjavio je: “Jehovini svjedoci možda brže od bilo koje druge zajednice uklanjaju plemensku diskriminaciju među svojim članovima.” Časopis The New York Times Magazine ovako je izvijestio o jednom međunarodnom skupu Jehovinih svjedoka iz 123 zemlje: “Jehovini svjedoci zadivili su Njujorčane, i to ne samo svojom brojnošću nego i svojom raznolikošću (među njima ima ljudi svih društvenih slojeva), neopterećenošću rasnim porijeklom (mnogi Svjedoci su crnci) i svojim mirnim, pristojnim vladanjem.”

Uskoro će Božje Kraljevstvo uništiti bezbožni poredak u kojem živimo, što znači da će biti uništeni svi koji ne ljube iskreno Jehovu Boga i svoje bližnje (Dan. 2:44; Luka 10:25-28). Božja Riječ obećava da će oni koji budu ostali na životu biti “iz svakoga naroda i plemena i puka i jezika” (Otkr. 7:9). Svi će oni biti istinski ujedinjeni poput velike obitelji koju će povezivati obožavanje pravog Boga, vjera u Isusa Krista i međusobna ljubav.

Da li neobičan osjećaj da poznajemo neke ljude koje smo tek prvi put sreli ili da smo već bili na nekom mjestu koje dotad još nismo posjetili dokazuje reinkarnaciju?

Da li vam se znalo dogoditi da neku živu osobu zamijenite s nekom drugom koja je također živa? To se događa mnogima. Zašto? Zato što neki ljudi imaju slično držanje ili geste, a možda su čak i izgledom vrlo slični. Stoga osjećaj da nekoga poznajemo iako ga nikada prije nismo sreli ne dokazuje da smo tu osobu upoznali u nekom prijašnjem životu.

Zašto nam se neka kuća ili mjesto mogu učiniti poznatima premda nikada prije nismo bili ondje? Je li to zato što smo ondje živjeli u nekom prijašnjem životu? Mnoge kuće građene su na sličan način. U nekim međusobno udaljenim gradovima koristi se namještaj sličnog dizajna. A vjerojatno ćete se složiti s tim da je krajolik u nekim područjima koja se nalaze na različitim stranama svijeta zapravo vrlo sličan. Dakle, taj osjećaj da nekoga ili nešto poznajemo može se objasniti i bez reinkarnacije.

Da li sjećanja na život u nekom drugom vremenu i na drugom mjestu, kakva se javljaju za vrijeme hipnoze, dokazuju reinkarnaciju?

Za vrijeme hipnoze mogu se dozvati u sjećanje mnoge misli ili podaci pohranjeni u mozgu. Hipnotizeri omogućavaju osobi da oslobodi sjećanja iz svoje podsvijesti. No kako su ta sjećanja dospjela onamo? Možda ste pročitali neku knjigu, pogledali neki film ili televizijsku emisiju koja govori o nekim osobama. Ako ste se uživjeli u njihovu situaciju, to je na vas moglo ostaviti tako snažan dojam kao da ste osobno doživjeli isto što i oni. A možda se radi o stvarnim događajima iz vašeg života koji su se zbili tako davno da ste ih naprosto zaboravili, ali pod hipnozom ste ih se prisjetili kao događaja iz nekog “drugog života”. No kad bi to bilo točno, ne bi li onda svi ljudi trebali imati takva sjećanja? Ali to ipak nije slučaj. Zanimljivo je zapaziti da sve veći broj najviših državnih sudova u Sjedinjenim Državama ne prihvaća iskaz svjedoka dobiven pod hipnozom. Godine 1980. Vrhovni sud Minnesote objavio je da “iz mišljenja najboljih stručnjaka proizlazi da nijedan stručnjak ne može utvrditi je li sjećanje koje se pojavilo pod hipnozom, ili bilo koji dio tog sjećanja, istinito, lažno ili se radi o kompenzaciji za gubitak pamćenja — ispunjavanju praznina u sjećanju izmišljenim detaljima. Takvi se rezultati ne smatraju znanstveno pouzdanima i točnima” (Država protiv Macka, 292 N.W.2d 764). Podložnost hipnotizirane osobe sugestijama hipnotizera jedan je od razloga zašto se takva svjedočanstva smatraju nepouzdanima.

Sadrži li Biblija dokaze koji potvrđuju vjerovanje u reinkarnaciju?

Da li izvještaj iz Mateja 17:12, 13 podupire vjerovanje u reinkarnaciju?

Mat. 17:12, 13: “[Isus je rekao:] ‘Kažem vam da je Ilija već došao i nisu ga prepoznali, nego su učinili s njim ono što su htjeli. Tako je određeno da i Sin čovječji trpi od ruku njihovih.’ Tada su učenici shvatili da im govori o Ivanu Krstitelju.”

Znači li to da je Ivan Krstitelj bio reinkarnirani Ilija? Kad su židovski svećenici upitali Ivana je li on Ilija, Ivan je odgovorio: “Nisam” (Ivan 1:21). Što je onda Isus mislio tim riječima? Kao što je prorekao Jehovin anđeo, Ivan je išao pred Jehovinim Mesijom “pun duha i snage kao Ilija, da srca očeva obrati k djeci i neposlušne k mudrosti pravednih, da pripremi Jehovi narod spreman” (Luka 1:17). Dakle, time što je izvršavao djelo slično onome koje je vršio prorok Ilija, Ivan Krstitelj ispunio je proročanstvo (Mal. 4:5, 6).

Ukazuje li izvještaj iz Ivana 9:1, 2 na reinkarnaciju?

Ivan 9:1, 2: “Dok je [Isus] prolazio, vidio je čovjeka slijepog od rođenja. A njegovi su ga učenici upitali: ‘Učitelju, tko je sagriješio, ovaj čovjek ili njegovi roditelji, te se rodio slijep?’”

Je li moguće da je na te učenike utjecalo vjerovanje židovskih farizeja da se “samo duše dobrih ljudi sele u druga tijela”? (Josip Flavije, Židovski ratovi, knjiga II, poglavlje VIII, odlomak 14). Po svoj prilici nije, jer se iz njihovog pitanja ne može zaključiti da su tog slijepca smatrali dobrim čovjekom. Budući da se radilo o Isusovim učenicima, daleko je vjerojatnije da su vjerovali nadahnutim spisima i da su znali da je duša smrtna. Međutim, budući da dijete živi već u majčinoj utrobi i da je začeto u grijehu, možda su se pitali je li to nerođeno dijete moglo zgriješiti te zbog toga oslijepiti. U svakom slučaju, Isusov odgovor ne podupire ni vjerovanje u reinkarnaciju ni ideju da dijete u majčinoj utrobi može još prije rođenja sagriješiti. Isus je odgovorio: “Niti je sagriješio ovaj čovjek niti njegovi roditelji” (Ivan 9:3). Isus je znao da smo kao Adamovi potomci naslijedili ljudske mane i slabosti. Izliječio je slijepog čovjeka i tako iskoristio tu situaciju da proslavi Boga.

Je li biblijsko učenje o duši i smrti spojivo s vjerovanjem u reinkarnaciju?

U 1. Mojsijevoj 2:7 stoji: “Tada je Jehova Bog načinio čovjeka od praha zemaljskoga i udahnuo mu u nosnice dah života, i čovjek je postao živa duša.”Ovdje jasno piše da je sam čovjek postao duša. Duša nije bila nešto bestjelesno, odvojeno od tijela i zasebno. “Ona duša koja griješi, ta će i umrijeti” (Ezek. 18:4, 20). O umrlom čovjeku govori se kao o “mrtvoj duši” (3. Mojs. 21:1, bilješka). Prilikom smrti “duh njegov iziđe, a on se u prah svoj vraća — u taj dan propadnu misli njegove” (Psal. 146:4). Dakle, kad umre čovjek, umre cijela osoba — nijedan njezin dio ne nastavlja živjeti niti može prijeći u neko drugo tijelo. (Daljnje pojedinosti o tome nalaze se u temi “Duša” i “Smrt”.)

Prop. 3:19: “Kakav je kraj sinovima ljudskim, takav je kraj i životinjama — svima je isti kraj. Kako umiru oni, tako umiru i one.” (Kao i kod ljudi, tako i kod životinja nijedan njihov dio ne preživljava smrt. Ne postoji nešto što bi se moglo ponovno roditi u nekom drugom tijelu.)

Prop. 9:10: “Sve što ti dođe pod ruku da činiš, čini to svom snagom svojom, jer nema rada ni razmišljanja ni znanja ni mudrosti u grobu, u koji ideš.” (Mrtvi ne odlaze u neko drugo tijelo, nego u grob.)

U kojoj se mjeri vjerovanje u reinkarnaciju razlikuje od nade koju daje Biblija?

Reinkarnacija: Vjerovanje da duša, odnosno “stvarno ja”, nakon smrti čovjeka prelazi u bolji oblik postojanja ako je čovjek bio dobar i pošten ili da se ponovno rađa kao životinja ako je imao više loših nego dobrih djela. Prema tom vjerovanju čovjek se svakim ponovnim rođenjem vraća u ovaj svijet kako bi iskusio daljnje patnje i na kraju smrt. Smatra se da je taj ciklus ponovnog rađanja zapravo beskonačan. Je li to zaista budućnost