Vjeruješ li u reinkarnaciju?

“SJEĆAŠ li se djevojke iz susjedstva u koju si bio zaljubljen dok si odrastao ovdje u Indiji?” napisao je Mukundbhai svome sinu, studentu u Sjedinjenim Državama. “Za nekoliko tjedana ona se udaje. Mislio sam da bi ti to morao znati.”

Zašto je otac prenio ovu vijest svome sinu? Napokon, Mukundbhai je definitivno prekinuo tu tinejdžersku romansu prije više godina. Usto, sin je sada već šest godina bio u Sjedinjenim Državama, na višem obrazovanju. Nije bio u kontaktu s tom djevojkom u tom vremenu, i Mukundbhai je to znao.

Čemu onda zabrinutost? Pokazana je jer je Mukundbhai vjerovao u reinkarnaciju, ili ponovno rađanje.a Ako bi kojim slučajem privlačnost između dvoje djece postojala zbog toga što su bili partneri u prošlim životima, bilo bi okrutno držati ih odvojenima sada kad su u dobi za brak. Mukundbhai je samo htio da njegov sin bude svjestan situacije prije nego djevojka postane u ovom životu žena nekom drugom.

Razmotri drugi slučaj. Četverogodišnja djevojčica imala je nekoliko mučnih boravaka u bolnici u Mumbaiu, Indija. Njen problem bio je oštećen srčani zalistak. Njezini imućni roditelji nisu mogli podnijeti da dijete pati. Ali, smatrali su: “Moramo to prihvatiti. Mora da je učinila nešto u prijašnjem životu čime je ovo zaslužila.”

Vjerovanje u reinkarnaciju igra važnu ulogu u životima milijuna pripadnika hinduizma, budizma, jainizma, sikhizma i mnogih drugih religija koje potječu iz Indije. Smatra se da su životna iskustva — od zaljubljivanja do snažne patnje — posljedica djela počinjenih u prošlom životu ili životima.

Mnogi su u zapadnim zemljama također oduševljeni doktrinom o reinkarnaciji. Američka glumica Shirley MacLaine izjašnjava se da vjeruje u nju. Pisac Laurel Phelan iz Vancouvera, Britanska Kolumbija, Kanada, tvrdi da ima sjećanja na prošlih 50 života. U Gallupovoj anketi provedenoj 1994. za CNN/USA Today, više od 270 od 1016 odraslih osoba izjasnilo se da vjeruje u reinkarnaciju. Vjerovanje u reinkarnaciju ujedno je dio New Age pokreta. Ali koji dokazi podržavaju ovo vjerovanje?

“Sjećanje na prošli život!” kažu oni koji vjeruju u reinkarnaciju. Zato, kada je trogodišnja Ratana iz Bangkoka počela imati “sjećanje na svoj prošli život kao religiozne žene koja je umrla u svojim 60-ima”, mnogi promatrači prihvatili su njen slučaj kao valjan dokaz reinkarnacije.

Sumnjičavost je, međutim, velika. Moguća su i druga objašnjenja o sjećanju pripisanom prošlim životima.b U svojoj knjizi Hinduism: Its Meaning for the Liberation of the Spirit, hinduistički filozof Nikhilananda kaže da se ‘iskustva koja se doživljavaju nakon smrti, ne mogu razumski prikazati’. Ipak on tvrdi da je “doktrina o ponovnom rađanju prije vjerojatna nego nevjerojatna”.

No, podržava li Biblija ovo naučavanje? I koju nadu za mrtve pruža nadahnuta Riječ Božja?

Trebaš li vjerovati u reinkarnaciju?

GRČKI je filozof Platon povezao zaljubljivanje s idejom o reinkarnaciji. Vjerovao je da nakon smrti tijela, duša, budući da je besmrtna, prelazi u ono što je nazvano “područje čistih formi”. U bestjelesnom stanju ostaje tamo neko vrijeme, promatrajući forme. Kada se poslije reinkarnira u drugo tijelo, duša se podsvjesno sjeća i žudi za područjem formi. Prema Platonu, ljudi se zaljubljuju jer u svojim voljenima vide idealnu formu ljepote koje se nejasno sjećaju i koju traže.

Identificiranje izvora i temelja

Nauka o reinkarnaciji zahtijeva besmrtnost duše. Porijeklo reinkarnacije moramo, stoga, tražiti kod onih naroda ili nacija koji su imali takvo vjerovanje. Na temelju toga, neki smatraju da ono potječe iz drevnog Egipta. Drugi drže da je započelo u staroj Babiloniji. Da bi stvorilo ugled babilonskoj religiji, njeno je svećenstvo ponudilo doktrinu o seljenju duše. Tako su mogli tvrditi da su njihovi religiozni junaci reinkarnacije čuvenih, iako odavno umrlih, predaka.

Međutim, u Indiji je vjerovanje u reinkarnaciju doživjelo puni procvat. Hinduistički mudraci hvatali su se ukoštac s univerzalnim problemima zla i patnje među ljudima. ‘Kako to može biti usklađeno s pojmom pravednog Stvoritelja?’ pitali su se. Pokušali su razriješiti sukob između Božje pravednosti i nepredviđenih nevolja i nejednakosti u svijetu. S vremenom, izmislili su “zakon karme”, zakon uzroka i posljedice — ‘što čovjek sije, to će i požeti’. Izradili su detaljan ‘završni račun’ po kojem su zasluge ili krivice u jednom životu nagrađene ili kažnjene u sljedećem.

“Karma” jednostavno znači “postupak”. Za hindusa se kaže da ima dobru karmu ako se prilagodi društvenim i religioznim normama odnosno da ima lošu karmu ako to ne učini. Njegovi postupci, ili karma, određuju budućnost u svakom narednom ponovnom rađanju. “Svaki je čovjek rođen s nacrtom karaktera, uglavnom pripremljenim prema postupcima iz prošlih života, iako su njegove fizičke crte određene nasljeđem”, kaže filozof Nikhilananda. “Čovjek je [tako] oblikovatelj svog udesa, graditelj svoje sudbine.” Međutim, konačni je cilj oslobođenje iz kruga seljenja i ujedinjenje s Brahmanom — krajnjom stvarnošću. Vjeruje se da se to postiže težnjom za društveno prihvatljivim ponašanjem i posebnom hinduističkom spoznajom.

Nauka o reinkarnaciji tako koristi kao svoj temelj doktrinu o besmrtnosti duše i gradi na njoj, koristeći zakon karme. Pogledajmo što Božja nadahnuta Riječ, Biblija, ima reći u pogledu ovih ideja.

Da li je duša besmrtna?

Da bismo odgovorili na ovo pitanje, obratimo se najvišem autoritetu za tu temu — Stvoriteljevoj nadahnutoj Riječi. U prvoj knjizi Biblije, Prvoj Mojsijevoj, učimo točno značenje riječi “duša”. S obzirom na stvaranje prvog čovjeka, Adama, Biblija kaže: “Stvori Gospodin Bog čovjeka od praha zemaljskoga, i dunu mu u nos duh životni; i posta čovjek duša živa” (1. Mojsijeva 2:7). Nedvojbeno, duša nije ono što čovjek ima, već ono što on jest. Hebrejska riječ koja se ovdje koristi za dušu je néphesh. Pojavljuje se nekih 700 puta u Bibliji, a nikada se ne odnosi na odvojeni i nematerijalni dio čovjeka nego na nešto opipljivo i fizičko (Job 6:7; Psalam 35:13; 107:9; 119:28).

Što se prilikom smrti događa s dušom? Razmotri što se Adamu desilo kada je umro. Kad je sagriješio, Bog mu je rekao: “Vrati[t ćeš se] u zemlju od koje si uzet; jer si prah, i u prah ćeš se vratiti” (1. Mojsijeva 3:19). Razmisli što to znači. Prije nego što ga je Bog stvorio iz praha, Adam nije postojao. Nakon smrti, Adam se vratio u isto stanje nepostojanja.

Jednostavno govoreći, Biblija naučava da je smrt suprotnost životu. U Propovjedniku 9:5, 10 čitamo: “Živi znaju da će umrijeti, a mrtvi ne znaju ništa niti im ima plate, jer im se spomen zaboravio. Sve što ti dodje na ruku da činiš, čini po mogućnosti svojoj, jer nema rada ni mišljenja ni znanja ni mudrosti u grobu u koji ideš.”

Ovo znači da mrtvi ne mogu ništa raditi ili osjećati. Oni više nemaju nikakvih misli, niti se nečega mogu sjetiti. Psalmist izjavljuje: “Ne uzdajte se u knezove, u sina čovječijega, u kojega nema pomoći. Izidje iz njega duh, i vrati se u zemlju svoju: taj dan propadnu sve pomisli njegove” (Psalam 146:3, 4).

Biblija jasno pokazuje da smrću duša ne prelazi u drugo tijelo, već da umire. “Koja duša zgriješi ona će poginuti”, izričito kaže Biblija (Ezehijel 18:4, 20; Djela apostolska 3:23; Otkrivenje 16:3). Tako doktrina o besmrtnosti duše — sam temelj teorije o reinkarnaciji — ne pronalazi nikakvu potporu u Pismima. Bez toga, teorija propada. Što onda objašnjava patnje koje vidimo u svijetu?

Zašto ljudi pate?

Temeljni razlog ljudskih patnji je nesavršenost koju svi nasljeđujemo od grešnog Adama. “Kroz jednog čovjeka dodje na svijet grijeh, i kroz grijeh smrt, i tako smrt udje u sve ljude, jer svi sagriješiše”, kaže Biblija (Rimljanima 5:12). Budući da potječemo od Adama, svi obolijevamo, starimo i umiremo (Psalam 41:1, 3; Filipljanima 2:25-27).

Nadalje, Stvoriteljev nepopustljivi moralni zakon kaže: “Ne varajte se: Bog se ne da ružiti; jer šta čovjek posije ono će i požnjeti. Jer koji sije u tijelo svoje, od tijela će požnjeti pogibao” (Galaćanima 6:7, 8). Tako, promiskuitetan način života može voditi do emocionalne patnje, neželjenih trudnoća i spolno prenosivih bolesti. “Zapanjujućih 30 posto slučajeva smrtonosnih karcinoma [u Sjedinjenim Državama] može se pripisati uglavnom pušenju, a jednak broj načinu života, osobito načinu prehrane i nedostatku vježbanja”, kaže časopis Scientific American. A neke su katastrofe koje prouzročuju patnje produkt čovjekovog slabog upravljanja Zemljinim prirodnim izvorima. (Usporedi Otkrivenje 11:18.)

Da, čovjek je kriv za mnoge svoje nevolje. Međutim, budući da duša nije besmrtna, zakon ‘da žanjemo posijano’ ne može se primijeniti da bi se ljudske patnje povezale s karmom — djelima navodnog prošlog života. “Koji umrije oprosti se od grijeha”, kaže Biblija (Rimljanima 6:7, 23). Tako se plod grijeha ne prenosi u život nakon smrti.

Sotona Đavo također prouzročuje mnogo patnje. Ustvari ovaj je svijet pod vlašću Sotone (1. Ivanova 5:19, St). I kao što je Isus Krist prorekao, njegove će učenike ‘svi mrziti radi njegovog imena’ (Matej 10:22). Kao rezultat toga, pravedni se često suočavaju s više problema negoli zli.

U ovom svijetu odvijaju se neki događaji čiji uzroci nisu trenutno očiti. Najbrži trkač može se spotaknuti i izgubiti utrku. Moćna vojska može biti poražena od slabijih vojski. Pametan čovjek možda ne može pronaći dobar posao, pa stoga gladuje. Ljudi s odličnim poznavanjem poslovnog upravljanja možda, zbog okolnosti, ne mogu primijeniti svoje znanje i tako postanu siromašni. Obrazovani ljudi mogu na sebe navući srdžbu onih koji imaju autoritet i na taj način pasti u nemilost. Zašto je to tako? “Sve stoji do vremena i zgode”, odgovara mudri kralj Salamun (Propovjednik 9:11).

Čovječanstvo je patilo davno prije nego što su hinduistički mudraci pokušali objasniti zašto pati. No, postoji li nada za bolju budućnost? I kakvu nadu za mrtve sadrži Biblija?

Mirna budućnost

Stvoritelj je obećao da će ubrzo dovesti kraju sadašnje svjetsko društvo koje je pod Sotoninom upravom (Priče Salamunove 2:21, 22; Danijel 2:44). Pravedno novo ljudsko društvo — ‘nova zemlja’ — bit će tada stvarnost (2. Petrova 3:13). U to vrijeme “niko od stanovnika ne će reći: bolestan sam” (Izaija 33:24). Čak i smrtna agonija će biti okončana jer “Bog će otrti svaku suzu od očiju njihovijeh, i smrti ne će biti više, ni plača, ni vike, ni bolesti ne će biti više; jer prvo prodje” (Otkrivenje 21:4).

Što se tiče stanovnika Božjeg obećanog novog svijeta, psalmist je prorekao: “Pravednici će naslijediti zemlju, i živjeće na njoj do vijeka” (Psalam 37:29). Štoviše, krotki ljudi “nasladjivaće se množinom mira” (Psalam 37:11).

Mukundbhai, spomenut u prethodnom članku, umro je ne znajući za Božja divna obećanja. Ali, milijuni koji su umrli ne poznajući Boga, imaju izgled da budu probuđeni u takav miran novi svijet, jer Biblija obećava: “Biti [će] uskrsenje mrtvima, i pravednicima i grješnicima” (Djela apostolska 24:15; Luka 23:43, NW).

Riječ “uskrsnuće” ovdje je prijevod grčke riječi anástasis, koja doslovno znači “ponovno ustajanje”. Uskrsnuće tako uključuje reaktiviranje životnog obrasca pojedinca.

Stvoritelj neba i Zemlje beskrajan je u mudrosti (Job 12:13). Zapamtiti životne obrasce umrlih za njega nije problem. (Usporedi Izaiju 40:26.) Jehova Bog također obiluje ljubavlju (1. Ivanova 4:8). Dakle, on može upotrijebiti svoje savršeno sjećanje, ne da bi kaznio mrtve za zlo što su učinili, već da ih vrati u život na rajskoj Zemlji s osobnošću koju su imali prije nego su umrli.

Za milijune poput Mukundbhaia, uskrsnuće znači da će opet biti sa svojim voljenima. Ali, zamisli što to može značiti onima koji sada žive. Uzmimo naprimjer Mukundbhaievog sina koji je upoznao divnu istinu o Bogu i njegovim naumima. Kako li je utješno za njega znati da njegov otac nije zarobljen u gotovo beskrajnom ciklusu ponovnih rađanja, od kojih je svako okruženo zloćom i patnjom! Otac je jednostavno zaspao u smrti i čeka uskrsnuće. Kako li je oduševljavajuće za sina razmišljati o mogućnosti da jednog dana podijeli s ocem ono što je naučio iz Biblije!

Božja je volja da se “svi ljudi spasu, i da dodju u poznanje istine” (1. Timoteju 2:3, 4). Sada je vrijeme da naučiš kako, zajedno s milijunima drugih koji već vrše Božju volju, možeš vječno živjeti na rajskoj Zemlji (Ivan 17:3).