Judaizam — traganje za Bogom pomoću Pisma i tradicije

1, 2. (a) Navedi neke istaknute Židove koji su utjecali na povijest i kulturu. (b) Koje bi pitanje neki mogli postaviti?

MOJSIJE, Isus, Mahler, Marx, Freud i Einstein — što je svima njima bilo zajedničko? Svi su oni bili Židovi i svi su na različite načine utjecali na povijest i kulturu čovječanstva. Dakle, sasvim je jasno da su Židovi tisućama godina igrali zapaženu ulogu. Za to svjedoči i sama Biblija.

² Za razliku od drugih drevnih religija i kultura, judaizam svoje korijene vuče iz povijesti, a ne iz mitologije. Ipak, pošto u svijetu u kom živi preko 5 milijardi ljudi, Židovi, koji broje 18 milijuna, čine tek neznatnu manjinu, netko bi se mogao pitati: Zašto bismo se trebali interesirati za njihovu religiju, judaizam?

Zašto bi nas judaizam trebao interesirati

3, 4. (a) Od čega se sastoje Hebrejska pisma? (b) Koje razloge imamo za razmatranje židovske religije i njenih korijena?

³ Jedan od razloga jest taj što korijeni židovske religije sežu otprilike 4 000 godina u povijest a druge velike religije u većem ili manjem omjeru imaju što zahvaliti njenim Pismima. (Vidi okvir na 220. stranici.) Korijeni kršćanstva, koje je osnovao Isus (hebrejski: Ješúa), Židov iz prvog stoljeća, nalaze se u Hebrejskim pismima. Isto tako, čitamo li Kur’an, svakako ćemo ustanoviti da i islam mnogo duguje tim pismima (Kur’an, sura 2:49-57; 32:23, 24). Dakle, dok razmatramo židovsku religiju, samim time razmatramo i korijene stotina drugih religija i sekti.

⁴ Drugi i neizostavni razlog jest taj što židovska religija predstavlja važnu etapu u potrazi čovječanstva za pravim Bogom. Prema Hebrejskim pismima, praotac Židova Abram obožavao je pravog Boga već prije gotovo 4 000 godina.a Zato je logično upitati se: Kako su nastali Židovi i njihova vjera? (1. Mojsijeva 17:18, NW).

Otkuda potječu Židovi?

5, 6. Ukratko iznesi povijesne podatke o porijeklu Židova i o njihovom imenu.

⁵ Općenito govoreći, Židovi su potomci one drevne grane semitske rase koja je govorila hebrejskim jezikom (1. Mojsijeva 10:1, 21-32; 1. Dnevnika 1:17-28, 34; 2:1, 2). Prije gotovo 4 000 godina, njihov je praotac Abram emigrirao iz cvjetajuće metropole Ura Kaldejskog u Sumeru, krenuvši u zemlju Kanaan, za koju je Bog rekao: “Tvojemu sjemenu daću zemlju ovu” (1. Mojsijeva 11:31–12:7). U 1. Mojsijevoj 14:13 (St) o njemu se govori kao o “Abramu Hebrejcu”, no kasnije mu je ime promijenjeno u Abraham (1. Mojsijeva 17:4-6, St). Od njega Židovi vuku porijeklo kroz lozu koja počinje s njegovim sinom Izakom i unukom Jakovom, čije je ime bilo promijenjeno u Izrael (1. Mojsijeva 32:27-29). Izrael je imao 12 sinova, koji su postali rodozačetnici 12 plemena. Jedan od njih bio je Juda, od kojeg je na koncu izvedeno ime “Židov” (2. Carevima 16:6, NW).

⁶ S vremenom se ime “Židov” počelo primjenjivati na sve Izraelce, a ne samo na potomke Jude (Estera 3:6; 9:20; St). Budući da su židovski rodoslovni zapisi uništeni 70. n. e. kad su Rimljani razrušili Jeruzalem, danas nijedan Židov ne može sa sigurnošću utvrditi iz kojeg plemena potječe. Unatoč tomu, židovska se drevna religija milenijima razvijala i mijenjala. Danas judaizam ispovijedaju milijuni Židova u Republici Izrael i u dijaspori (raseljeništvu po svijetu). A na čemu se temelji ta religija?

Mojsije, Nauk (Zakon) i nacija

7. Koju je zakletvu Bog izrekao Abrahamu, i zašto?

⁷ Godine 1943. pr. n. e.,b Bog je Abrama odabrao za svog posebnog slugu, a kasnije, kada je Abram u vjernosti pokazao spremnost da prinese svog sina kao žrtvu (premda ta žrtva nikad nije bila dokraja izvršena), Bog mu se svečano zakleo (1. Mojsijeva 12:1-3; 22:1-14). U toj je zakletvi Bog rekao: “Sobom se zakleh, veli Gospodin [hebrejski: יהוה, JHWH]: kad si tako učinio, i nijesi požalio sina svojega, zaista ću te blagosloviti i sjeme tvoje veoma umnožiti, da ga bude kao zvijezda na nebu (...) i blagosloviće se u sjemenu tvojem svi narodi na zemlji, kad si poslušao glas moj.” Ova svečana zakletva ponovljena je Abrahamovu sinu i unuku, a nastavila se ispunjavati u plemenu Jude i lozi Davidovoj. Ovaj strogo monoteistički koncept personalnog Boga koji izravno saobraća s ljudima bio je jedinstven u tom drevnom svijetu te je dao temeljni oblik židovskoj religiji (1. Mojsijeva 22:15-18; 26:3-5; 28:13-15; Psalam 89:3, 4, 28, 29, 35, 36).

8. Tko je bio Mojsije, i koju je ulogu igrao u Izraelu?

⁸ Da bi ispunio svoja obećanja dana Abrahamu, Bog je položio temelj nacije, sklopivši s Abrahamovim potomcima poseban savez. Taj je savez ustanovljen kroz Mojsija, velikog hebrejskog vođu i posrednika između Boga i Izraela. Tko je bio Mojsije, i zašto je Židovima tako važan? Izvještaj biblijske knjige 2. Mojsijeve govori nam da se rodio u Egiptu (1593. pr. n. e.) u domu izraelskih roditelja, koji su zajedno s ostalim Izraelom bili u ropstvu. Nazvan je onim “koga je GOSPODIN izabrao” da vodi Njegov narod do slobode u Kanaanu, Obećanoj zemlji (5. Mojsijeva 6:23; 34:10, Ta). Mojsije je igrao vitalnu, posredničku ulogu u savezu Nauka koji je Bog dao Izraelu, a osim toga bio je i njihov prorok, sudac, vođa i povjesničar (2. Mojsijeva 2:1–3:22).

9, 10. (a) Što je sadržavao Nauk posredovan preko Mojsija? (b) Koje su aspekte života obuhvaćale Deset zapovijedi? (c) Koju je obavezu savez Nauka donio Izraelu?

⁹ Nauk koji je Izrael prihvatio sastojao se od Deset riječi, ili zapovijedi, te od preko 600 zakona koji su predstavljali opsežan zbornik propisa i uputu za svakodnevno vladanje. (Vidi okvir na 211. stranici.) Obuhvaćao je i svjetovno i sveto — i fizičke i moralne zahtjeve kao i vodič za obožavanje Boga.

¹⁰ Taj savez Nauka ili religijski ustav, dao je oblik i smisao vjeri patrijarhâ. Kao rezultat toga, Abrahamovi su potomci oformljeni u naciju predanu Božjoj službi. Tako je židovska religija stala dobivati konačni oblik, a Židovi su postali nacijom organiziranom za obožavanje svog Boga i služenje njemu. U 2. Mojsijevoj 19:5, 6, Bog im je obećao: “Ako dobro uzaslušate glas moj i uščuvate zavjet moj (...) bićete mi carstvo svećeničko i narod svet.” Dakle, Izraelci bi postali ‘izabrani narod’ koji će poslužiti u Božjim naumima. Međutim, ispunjavanje svih tih obećanja danih savezom ovisilo je o uvjetu “Ako dobro uzaslušate”. Ta je predana nacija sada bila obavezna prema svom Bogu. Zato je u jedno kasnije doba (u osmom stoljeću pr. n. e.) Bog mogao Židovima reći: “Vi ste moji svjedoci, veli Gospodin [hebrejski: יהוה, JHWH], i sluga moj kojega izabrah” (Izaija 43:10, 12).

Nacija sa svećenicima, prorocima i kraljevima

11. Kako su nastali svećenstvo i kraljevska vlast?

¹¹ Dok je izraelska nacija još uvijek pustinjom putovala prema Obećanoj zemlji, u lozi Mojsijevog brata Arona ustanovljeno je svećenstvo. Veliki prenosivi šator, ili tabernakul, postao je središtem izraelskog obožavanja i prinošenja žrtava (2. Mojsijeva, poglavlja 26-28). S vremenom je izraelska nacija stigla u Obećanu zemlju, Kanaan, i zaposjela je, baš kako je Bog zapovjedio (Jozua 1:2-6). Konačno je ustanovljena zemaljska kraljevska vlast, a 1077. pr. n. e., kraljem je postao David iz plemena Judina. Za vrijeme njegove vladavine i kraljevska vlast i svećenstvo dobili su trajno sjedište u novom nacionalnom centru, Jeruzalemu (1. Samuelova 8:7).

12. Što je Bog obećao Davidu?

¹² Nakon Davidove smrti njegov je sin Salamun u Jeruzalemu sagradio veličanstveni hram, koji je zamijenio tabernakul. Budući da je Bog s Davidom sklopio savez koji je govorio da će kraljevska vlast vječno ostati u njegovoj lozi, razumjelo se da će pomazani Kralj, Mesija, jednog dana doći iz Davidove loze. Proročanstvo je ukazivalo da će kroz tog Mesijanskog Kralja, ili ‘sjeme’, Izrael a i sve druge nacije živjeti pod savršenom vladavinom (1. Mojsijeva 22:18). Tako se ta nada čvrsto ukorijenila, a mesijanska priroda židovske religije jasno se iskristalizirala (2. Samuelova 7:8-16; Psalam 72:1-20; Izaija 11:1-10; Zaharija 9:9, 10).

13. Koga je Bog koristio za ispravljanje odmetnutog Izraela? Navedi primjer.

¹³ Međutim, Židovi su si dozvolili da na njih utječe kriva religija Kanaanaca i ostalih okolnih naroda. Posljedica toga bila je da su narušili svoj, na savezu utemeljeni, odnos s Bogom. Da bi ih ispravio i doveo natrag, Jehova je slao niz proroka koji su njegove poruke donosili ljudima. Na taj je način proročanstvo postalo daljnjim karakterističnim obilježjem religije Židova pa sačinjava i velik dio Hebrejskih pisama. Ustvari, 18 knjiga Hebrejskih pisama nose proročka imena (Izaija 1:4-17).

14. Kako su događaji opravdali izjave izraelskih proroka?

¹⁴ Među tim prorocima istaknuto mjesto zauzimaju Izaija, Jeremija i Ezehijel, koji su upozoravali na Jehovino dolazeće kažnjavanje nacije zbog njenog idolopokloničkog obožavanja. Ta je kazna došla 607. pr. n. e. kad je zbog Izraelovog otpadništva Jehova dopustio Babilonu, tada dominantnoj svjetskoj sili, da razori Jeruzalem i njegov hram i da naciju odvede u ropstvo. Pokazalo se da su proroci bili u pravu u onome što su proricali, a 70-godišnje izgnanstvo, u kojem je Izrael proveo najveći dio šestog stoljeća pr. n. e., povijesna je činjenica (2. Dnevnika 36:20, 21; Jeremija 25:11, 12; Danijel 9:2).

15. (a) Na koji se način među Židovima ukorijenio novi oblik obožavanja? (b) Kako su sinagoge utjecale na obožavanje u Jeruzalemu?

¹⁵ Godine 539. pr. n. e., Kir Perzijanac porazio je Babilon i dopustio Židovima da ponovno nasele svoju zemlju i iznova sagrade hram u Jeruzalemu. Premda se ostatak odazvao, većina Židova ostala je pod utjecajem babilonskog društva. Kasnije je na Židove utjecaj izvršila i perzijska kultura. Tako su se na Srednjem istoku i oko Sredozemnog mora pojavile židovske naseobine. U svakoj je zajednici stvoren novi oblik obožavanja koji je nalagao da svaki grad ima sinagogu kao središte okupljanja Židova. Ova je priprema, dakako, dovela do toga da se više nije stavljao toliki naglasak na ponovno izgrađeni hram u Jeruzalemu. Nadaleko rasijani Židovi sada su uistinu činili dijasporu (Ezdra 2:64, 65).

Judaizam izranja u grčkoj odori

16, 17. (a) Koji se novonastali utjecaj širio po Sredozemlju u četvrtom stoljeću pr. n. e.? (b) Koji su ljudi poslužili kao instrument u širenju grčke kulture, i kako su to činili? (c) U kakvom je obliku judaizam izronio na svjetsku scenu?

¹⁶ U četvrtom stoljeću pr. n. e., židovska se zajednica nalazila u stanju gibanja, pa je tako bila lagan plijen za valove ne-židovske kulture koji su zapljuskivali svijet Sredozemlja, a i udaljenije krajeve. Vode su strujale iz Grčke, a judaizam je iz njih izronio u helenističkoj odori.

¹⁷ Godine 332. pr. n. e. grčki je general Aleksandar Veliki brzinom munje osvojio Srednji istok, a kad je došao do Jeruzalema, Židovi su mu izrazili dobrodošlicu.c Aleksandrovi nasljednici nastavili su ostvarivati njegov plan helenizacije, prožimajući sve dijelove carstva grčkim jezikom, kulturom i filozofijom. Kao posljedica toga, grčka i židovska kultura prošle su kroz proces miješanja koji će imati iznenađujuće rezultate.

18. (a) Zašto je bila potrebna Septuaginta kao grčki prijevod Hebrejskih pisama? (b) Koji je aspekt grčke kulture osobito snažno utjecao na Židove?

¹⁸ Židovi iz dijaspore počeli su umjesto hebrejskim govoriti grčkim. Zato se pred početak trećeg stoljeća pr. n. e. započelo s radom na prvom prijevodu Hebrejskih pisama na grčki, nazvanom Septuaginta, pomoću kojega su mnogi ne-Židovi stekli poštovanje prema židovskoj religiji i dobro je upoznali, a neki su čak postali i obraćenicima.d S druge strane, Židovi su postali upućeni u grčku misao a pojedinci su čak postali filozofima, što je za Židove bilo nešto potpuno novo. Jedan od njih bio je Filon Aleksandrijski iz prvog stoljeća n. e., koji je nastojao judaizam objasniti terminima grčke filozofije, u smislu da to dvoje ustvari izražava iste osnovne istine.

19. Kako jedan židovski autor opisuje razdoblje stapanja grčke i židovske kulture?

¹⁹ Rezimirajući to razdoblje kompromisa između grčke i židovske kulture, židovski pisac Max Dimont kaže: “Obogaćeni platonskom misli, aristotelovskom logikom i euklidovskom znanošću, židovski su učenjaci pristupili Tori s novim oruđem (...). Stali su židovskom otkrivenju pridodavati grčko umovanje.” Događaji koji će se odigrati pod vlašću Rima, koji je progutao Grčko Carstvo a zatim i Jeruzalem 63. pr. n. e., utrt će put još značajnijim promjenama.

Judaizam pod rimskom vlašću

20. Kakva je situacija na religijskom planu vladala među Židovima u prvom stoljeću n. e.?

²⁰ Judaizam prvog stoljeća naše ere nalazio se u jedinstvenoj situaciji. Max Dimont kaže da je balansirao između “grčkog uma i rimskog mača”. Zbog političkog tlačenja i raznih tumačenja mesijanskih proročanstava, osobito Danijelovih, židovska su očekivanja bila velika. Židovi su bili podijeljeni na frakcije. Farizeji su usmeni nauk (vidi okvir na 221. stranici) pretpostavljali hramskom žrtvovanju. Saduceji su isticali važnost hrama i svećenstva. Zatim su tu bili i eseni, zeloti i herodovci. Svi su oni bili u zavadi i na religijskom i na filozofskom planu. Židovski su vođe bili nazivani rabinima (učiteljima), a zbog svog poznavanja Nauka stjecali su sve veći ugled i tako su postali novim tipom duhovnih vođa.

21. Koji su događaji drastično utjecali na Židove u prva dva stoljeća n. e.?

²¹ Međutim, unutarnje i vanjske podjele u judaizmu nastavile su se, osobito u zemlji Izrael. Konačno je izbila otvorena pobuna protiv Rima, a 70. n. e. rimske su trupe opkolile Jeruzalem, opustošile grad, do temelja spalile njegov hram i raselile njegove stanovnike. Na kraju je Židovima pristup u Jeruzalem bio potpuno zabranjen. Bez hrama, bez zemlje, s narodom rasijanim diljem Rimskog Carstva, judaizam je, ako je želio preživjeti, trebao pronaći nov religijski izraz.

22. (a) Kako je na judaizam utjecao gubitak hrama u Jeruzalemu? (b) Kako Židovi dijele Bibliju? (c) Što je Talmud, i kako je nastao?

²² S uništenjem hrama saduceji su nestali, a usmeni nauk koji su zagovarali farizeji postao je središnjom točkom novog, rabinskog judaizma. Intenzivniji studij, molitva i djela pobožnosti zamijenila su hramsko žrtvovanje i hodočašća. Zato se judaizam moglo prakticirati bilo gdje, bilo kad i u bilo kojem kulturnom okruženju. Rabini su ovaj usmeni nauk zapisali i sastavili njegove komentare, a zatim i komentare komentara, a sve to skupa postalo je poznato pod imenom Talmud. (Vidi okvir na 220. i 221. stranici.)

23. Čemu se počelo pridavati pažnju pod utjecajem grčke misli?

²³ I kakav je bio rezultat svih tih različitih utjecaja? Max Dimont u svojoj knjizi Jews, God and History (Židovi, Bog i povijest) kaže da su baklju židovske ideologije i religije možda i nosili farizeji, no “samu baklju zapalili su grčki filozofi”. Premda se velik dio Talmuda strogo držao slova Nauka, ilustracije i objašnjenja jasno su odražavali utjecaj grčke filozofije. Naprimjer, grčke religijske koncepte, kao što je besmrtnost duše, izražavalo se židovskim terminima. Doista, štovanje Talmuda — koji je do tada prerastao u mješavinu legalističke i grčke filozofije — u toj je novoj rabinskoj eri među Židovima postajalo sve izraženije, sve dok u srednjem vijeku Talmud nisu počeli poštovati više i od same Biblije.

Judaizam tokom srednjeg vijeka

24. (a) Koje su se dvije glavne židovske zajednice oformile tokom srednjeg vijeka? (b) Kakav su one utjecaj izvršile na judaizam?

²⁴ Tokom srednjeg vijeka (otprilike od 500. do 1500. n. e.) oformile su se dvije različite židovske zajednice — sefardski Židovi, koji su procvat doživjeli pod muslimanskom vladavinom u Španjolskoj, i aškenaski Židovi u srednjoj i istočnoj Evropi. Obje zajednice dale su rabinske učenjake čiji spisi i misli još i danas predstavljaju temelj židovskog vjerskog tumačenja. Zanimljivo je da su mnogi tradicionalni i vjerski običaji koji i danas postoje u judaizmu ustvari nastali tokom srednjeg vijeka. (Vidi okvir na 231. stranici.)

25. Kako je Katolička crkva na koncu reagirala na Židove u Evropi?

²⁵ U 12. stoljeću pokrenut je val izgona Židova iz različitih zemalja. Izraelski pisac Abba Eban objašnjava u djelu My People—The Story of the Jews (Moj narod — povijest Židova): “U svakoj zemlji (...) koja je dospjela pod jednostrani utjecaj Katoličke crkve, priča je ista: užasno ponižavanje, tortura, pokolj i izgon.” Konačno je 1492. i Španjolska, koja je još jednom došla pod katoličku vlast, slijedila taj primjer i naredila izgon svih Židova sa svog teritorija. Tako su do kraja 15. stoljeća Židovi bili izgnani iz gotovo cijele zapadne Evrope, pa su pobjegli u istočnu Evropu i u zemlje Sredozemlja.

26. (a) Što je pridonijelo otrežnjenju Židova? (b) Koje su se glavne struje počele formirati među Židovima?

²⁶ Tijekom stoljećima dugog tlačenja i progonstva, među Židovima u različitim dijelovima svijeta podigli su se mnogi samoproglašeni mesije, koji su bili prihvaćeni u većem ili manjem omjeru, no sve je uvijek završavalo otrežnjenjem. U 17. stoljeću bile su potrebne nove inicijative da bi se Židove iznova obodrilo i izvelo iz tog mračnog razdoblja. Sredinom 18. stoljeća pojavio se odgovor na očaj koji su Židovi osjećali. Bio je to hasidizam (vidi okvir na 226. stranici), mješavina misticizma i religijske ekstaze koja se ispoljava u svakodnevnoj pobožnosti i djelatnosti. Nasuprot tome, nekako u isto vrijeme filozof Moses Mendelssohn, njemački Židov, ponudio je drugo rješenje, put Haskale, ili prosvjetljenja, koji je trebao voditi u ono što povijest naziva “modernim judaizmom”.

Od “prosvjetljenja” do cionizma

27. (a) Kako je Moses Mendelssohn utjecao na židovske stavove? (b) Zašto su mnogi Židovi odbacili nadu u personalnog Mesiju?

²⁷ Prema Mosesu Mendelssohnu (1729-86), Židovi će biti prihvaćeni ako se oslobode talmudskih ograničenja i prilagode zapadnoj kulturi. U očima ne-židovskog svijeta on je postao jednim od najcjenjenijih Židova svog vremena. Međutim, opetovani slučajevi nasilnog antisemitizma u 19. stoljeću, osobito u “kršćanskoj” Rusiji, otrijeznili su pristaše pokreta, pa su se mnogi usredotočili na pronalaženje političkog utočišta za Židove. Oni su odbacili predodžbu o personalnom Mesiji koji će Židove odvesti nazad u Izrael, i počeli su raditi na uspostavi židovske države drugim načinima. Iz toga se razvio koncept cionizma — “sekularizacije (...) židovskog mesijanizma”, kako je to izrazio jedan autoritet.

28. Koji su događaji 20. stoljeća utjecali na židovske stavove?

²⁸ Ubojstvo oko šest milijuna evropskih Židova u nacističkom holokaustu (1935-45) dalo je cionizmu odlučan zamah i pribavilo mu simpatije ljudi s raznih strana svijeta. Cionistički se san ostvario 1948. uspostavom države Izrael, što nas dovodi do judaizma naših dana i do pitanja: Što vjeruju današnji Židovi?

Bog je jedan

29. (a) Jednostavnim riječima objasni što je moderni judaizam. (b) Što je karakteristično za židovsku religiju? (c) Navedi neke židovske blagdane i običaje.

²⁹ Jednostavno rečeno, judaizam je religija s nacionalnim određenjem. Dakle, obraćenik postaje Židov i po vjeri i po naciji. To je monoteistička religija u najstrožem smislu te riječi, i drži da se Bog upliće u tok ljudske povijesti, osobito kad se radi o Židovima. Židovsko obožavanje uključuje nekoliko godišnjih blagdana i različite običaje. (Vidi okvir na 230. i 231. stranici.) Premda ne postoje vjerovanja ili dogme koje bi prihvaćali svi Židovi, ispovijedanje Božje jednoće izražene u Šemi, molitvi temeljenoj na 5. Mojsijevoj 6:4, koja kaže “Čuj, Izraele: Gospodin je Bog naš jedini Gospodin” predstavlja središnji dio sinagogalnog obožavanja.

30. (a) Kako Židovi shvaćaju Boga? (b) U čemu se židovski pojam o Bogu sukobljava s onim koji ima nazovikršćanstvo?

³⁰ Ovo vjerovanje u jednog Boga preneseno je u kršćanstvo i u islam. Dr. J. H. Hertz, rabin, kaže: “Ova uzvišena izjava apsolutnog monoteizma predstavljala je objavu rata svakom mogućem obliku politeizma (...). Na isti način, Šema isključuje trojstvo kršćanskoga vjerovanja jer ono povređuje Jedinstvenost Božju.”e No prijeđimo sada na židovsko vjerovanje u pogledu prekogrobnog života.

Smrt, duša i uskrsnuće

31. (a) Kako je doktrina o besmrtnoj duši ušla u židovsko učenje? (b) Koju je dilemu prouzročilo učenje o besmrtnosti duše?

³¹ Jedno od temeljnih vjerovanja modernog judaizma jest da čovjek ima besmrtnu dušu koja nadživljava smrt tijela. No potječe li ono iz Biblije? Encyclopaedia Judaica otvoreno priznaje: “Doktrina o besmrtnosti duše vjerojatno je u judaizam ušla pod grčkim utjecajem.” Međutim, to je stvorilo doktrinarnu dilemu, kao što kaže isti izvor: “Ta dva vjerovanja, uskrsnuće i besmrtnost duše, u osnovi su kontradiktorna. Jedno ukazuje na kolektivno uskrsnuće na kraju danâ, tj., da će umrli koji spavaju u zemlji ustati iz groba, dok drugo ukazuje na stanje duše nakon smrti tijela.” Kako je ta dilema u židovskoj teologiji bila razriješena? “Smatralo se da čovjekova duša nakon njegove smrti nastavlja živjeti u nekoj drugoj sferi (što je potaknulo razvoj različitih vjerovanja u pogledu neba i pakla) dok tijelo leži u grobu, čekajući tjelesno uskrsnuće svih mrtvih ovdje na Zemlji.”

32. Što Biblija kaže o mrtvima?

³² Sveučilišni docent Arthur Hertzberg piše: “U samoj [hebrejskoj] Bibliji poprište čovječjeg života jest ovaj svijet. Ne postoji doktrina o nebu i paklu, razrađuje se jedino koncept konačnog uskrsnuća mrtvih na kraju danâ.” To je jednostavno i točno objašnjenje biblijskog koncepta, naime, da “mrtvi ne znaju ništa (...) jer nema rada ni mišljenja ni znanja ni mudrosti u grobu u koji ideš” (Propovjednik 9:5, 10; Danijel 12:1, 2; Izaija 26:19).

33. Kako su Židovi isprva gledali na doktrinu o uskrsnuću?

³³ Prema djelu Encyclopaedia Judaica, “u rabinskom razdoblju doktrina o uskrsnuću mrtvih smatra se jednom od središnjih doktrina judaizma” i “treba je razlikovati od vjerovanja u (...) besmrtnost duše”.f I dok danas besmrtnost duše prihvaćaju sve frakcije judaizma, to nije slučaj s uskrsnućem mrtvih.

34. Kako Talmud, u suprotnosti s Biblijom, opisuje dušu? Koje su komentare dali kasniji pisci?

³⁴ Nasuprot Bibliji, Talmud, na koji je utjecao helenizam, obiluje objašnjenjima i pričama o besmrtnoj duši pa čak i njenim opisima. Kasnija židovska mistička literatura, Kabala, ide čak tako daleko da naučava reinkarnaciju (seljenje duše), što je u osnovi staro hinduističko učenje. (Vidi 5. poglavlje.) U Izraelu se ono danas naširoko prihvaća kao židovsko učenje, a igra važnu ulogu i u hasidskom vjerovanju i literaturi. Naprimjer, Martin Buber u svoju knjigu Tales of the Hasidim—The Later Masters (Hasidske priče — kasniji učitelji) uključuje i priču o duši koja dolazi iz škole Elimelekha, rabina iz Leżajska: “Na Dan pomirenja, kad bi rabin Abraham Jehošua znao recitirati Avoda molitvu koja priča o službi prvosvećenika u Hramu u Jeruzalemu, i kad bi došao do odlomka: ‘I tako je on govorio’, nikad ne bi izgovorio te riječi, nego bi rekao: ‘I tako sam ja govorio.’ Jer on nije zaboravio kako je njegova duša bila u tijelu prvosvećenika u Jeruzalemu.”

35. (a) Koje je stajalište prema učenju o besmrtnoj duši zauzeo reformni judaizam? (b) Kako glasi biblijsko jasno učenje o duši?

³⁵ Reformni judaizam otišao je čak tako daleko da je vjerovanje u uskrsnuće potpuno odbacio. On vjeruje jedino u besmrtnu dušu, a riječ “uskrsnuće” potpuno je izbačena iz njegovih molitvenika. Koliko li je samo jasnija biblijska ideja izražena u 1. Mojsijevoj 2:7: “Stvori Gospodin Bog čovjeka od praha zemaljskoga, i dunu mu u nos duh životni; i posta čovjek duša živa.” Kombinacija tijela i duha, ili životne sile, sačinjava ‘živu dušu’g (1. Mojsijeva 2:7; 7:22, St; Psalam 146:4). Nasuprot tome, kad ljudski grešnik umre, tada umre duša (Ezehijel 18:4, 20). Dakle, kad čovjek umre, prestaje svaki oblik njegovog svjesnog postojanja. Njegova se životna sila vraća Bogu koji ju je dao (Propovjednik 3:19; 9:5, 10; 12:7). Biblijska je nada za mrtve ustvari uskrsnuće — na hebrejskom: techijáth hammethím, ili “oživljavanje mrtvih”.

36, 37. Što su bogobojazni Hebreji biblijskih vremena vjerovali u pogledu budućeg života?

³⁶ Premda će ovaj zaključak možda iznenaditi čak i mnoge Židove, upravo je uskrsnuće tisućama godina predstavljalo nadu obožavateljâ pravog Boga. Prije oko 3 500 godina, vjerni, napaćeni Job govorio je o budućem vremenu kad će ga Bog podići iz Šeola, ili groba (Job 14:14, 15). I prorok Danijel je bio uvjeren da će ustati “na kraju danâ” (Danijel 12:2, 13, St).

³⁷ Pismo ne daje temelj za tvrdnju da su ti vjerni Hebreji vjerovali kako imaju besmrtnu dušu koja će preživjeti i doći na neki drugi svijet. Oni su očigledno imali dovoljno razloga za vjerovanje da će se Suvereni Gospodin, koji prebraja zvijezde u svemiru i upravlja njima, u vrijeme uskrsnuća sjetiti i njih. Oni su bili vjerni njemu i njegovom imenu. On će biti vjeran njima (Psalam 18:25; 147:4; Izaija 25:7, 8; 40:25, 26).

Judaizam i Božje ime

38. (a) Što se tijekom stoljećâ događalo u pogledu upotrebe Božjeg imena? (b) Iz čega je izvedeno Božje ime?

³⁸ Judaizam naučava da je Božje ime, premda postoji u pismenom obliku, presveto da bi se izgovaralo.h Posljedica je toga bila ta da je tokom proteklih 2 000 godina njegov pravilan izgovor zaboravljen. Ipak, Židovi nisu oduvijek imali takvo stajalište. Prije otprilike 3 500 godina Bog je rekao Mojsiju: “Ovako kaži sinovima Izraelovijem: Gospodin [hebrejski: יהוה, JHWH] Bog otaca vaših, Bog Abramov, Bog Izakov i Bog Jakovljev posla me k vama; to je ime moje do vijeka, i to je spomen moj od koljena na koljeno” (2. Mojsijeva 3:15; Psalam 135:13). Koje je to ime i spomen? Fusnota u engleskom Tanakh prijevodu kaže: “Ime JHWH (obično se čita Adonaj “GOSPODIN”) ovdje je povezano s korijenom hajah, ‘biti’.” Dakle, ovdje susrećemo sveto ime Božje, Tetragramaton, ili četiri hebrejska suglasnika JHWH (Jahweh) koji su u latiniziranom obliku u hrvatskom jeziku kroz stoljeća bili poznati kao JEHOVA.

39. (a) Zašto je božansko ime važno? (b) Zašto su Židovi prestali izgovarati božansko ime?

³⁹ Tijekom povijesti Židovi su uvijek veliku važnost pridavali Božjem osobnom imenu, no naglasak na njegovoj upotrebi od drevnih se vremena drastično promijenio. Dr. A. Cohen u knjizi Everyman’s Talmud [Talmud za svakoga] kaže: “‘Jedinstvenom Imenu’ (Šem Hameforaš) Božjem koje je On otkrio izraelskom narodu, naime, tetragramatonu JHVH, iskazivalo se posebno štovanje.” Božansko se ime štovalo zato što je ono predstavljalo i karakteriziralo samu Božju osobu. Konačno, sam je Bog bio taj koji je objavio svoje ime i koji je svojim obožavateljima rekao da ga koriste. Da je to doista tako potvrđuje i činjenica da se ono u hebrejskoj Bibliji pojavljuje 6 828 puta. Međutim, bogobojazni Židovi izgovor Božjeg osobnog imena smatraju obeščašćivanjem.i

40. Što su neki židovski autoriteti rekli o upotrebi božanskog imena?

⁴⁰ U pogledu stare rabinske (ne biblijske) zabrane izgovaranja imena, rabin A. Marmorstein napisao je u svojoj knjizi The Old Rabbinic Doctrine of God (Staro rabinsko učenje o Bogu): “Jedno je vrijeme ova zabrana [upotrebe božanskog imena] Židovima bila potpuno nepoznata (...). Ni u Egiptu, a niti u Babiloniji, Židovi nisu ni poznavali ni držali odredbu o zabrani upotrebe Božjeg imena, Tetragramatona, u običnim razgovorima ili u pozdravima. Usprkos tome, u razdoblju od trećeg stoljeća pr. n. e. do trećeg stoljeća n. e. takva je zabrana postojala i djelomično se primjenjivala.” Ne samo da je u davno doba upotreba imena bila dopuštena nego, kao što kaže dr. Cohen: “Jedno se vrijeme čak i laicima slobodna i otvorena upotreba Imena preporučivala (...). Ukazivalo se da je to preporučljivo radi toga da bi se Izraelac razlikovao od [ne-Židova].”

41. Koji su utjecaji, prema riječima jednog rabina, izazvali zabranu upotrebe Božjeg imena?

⁴¹ A što je onda prouzročilo zabranu upotrebe božanskog imena? Dr. Marmorstein odgovara: “Helenisti [grecizirani Židovi], otpadnički svećenici i knezovi, svojim su protivljenjem religiji Židova uveli i nametnuli pravilo o zabrani izgovaranja Tetragramatona u Svetištu [u jeruzalemskom hramu].” U svojoj prekomjernoj revnosti da spriječe uzaludnu upotrebu božanskog imena, oni su potpuno potisnuli njegovo korištenje u govoru te su potkopali i otežali identifikaciju pravog Boga. Pod kombiniranim pritiskom protivljenja religiji i otpadništva, božansko je ime kod Židova izišlo iz upotrebe.

42. Što nam biblijski izvještaj govori o upotrebi božanskog imena?

⁴² Međutim, dr. Cohen kaže: “Čini se da se u biblijskom razdoblju ljudi nisu ustručavali upotrebljavati [božansko ime] u svakodnevnom govoru.” Patrijarh Abraham je ‘prizvao ime Gospodinovo’ (1. Mojsijeva 12:8). Većina pisaca hebrejske Biblije, sve do Malahijinog pisanja u petom stoljeću pr. n. e., slobodno je, ali i s poštovanjem, upotrebljavala to ime (Ruta 1:8, 9, 17, St).

43. (a) Što je sasvim očito u pogledu židovske upotrebe božanskog imena? (b) Koja je jedna od indirektnih posljedica toga što su Židovi prestali upotrebljavati božansko ime?

⁴³ Sasvim je jasno da su drevni Hebreji doista koristili i izgovarali božansko ime. S obzirom na promjenu koja je nastupila kasnije, Marmorstein priznaje: “Što se tiče tog vremena, prve polovice trećeg stoljeća [pr. n. e.], valja zapaziti veliku promjenu u pogledu upotrebe Božjeg imena, koja je prouzročila mnoge izmjene u židovskoj teološkoj i filozofskoj nauci, i čiji se utjecaji osjećaju i danas.” Jedna od posljedica nestanka imena bio je koncept anonimnog Boga, koji je pridonio stvaranju teološkog vakuuma, a u tom se teološkom vakuumu lakše razvila nazovikršćanska doktrina o Trojstvuj (2. Mojsijeva 15:1-3, St).

44. Do čega je još dovelo potiskivanje Božjeg imena?

⁴⁴ Izbjegavanje upotrebe božanskog imena umanjuje vrijednost obožavanja pravog Boga. Jedan komentator o tome kaže: “Nažalost, kad se o Bogu govori kao o ‘Gospodinu’, ta fraza, premda je točna, djeluje hladno i beživotno (...). Čovjek mora imati na umu da svojim prevođenjem JHWH ili Adonaj s ‘Gospodin’, mnogim ulomcima Starog zavjeta pridaje notu apstrakcije, formalnosti i nepristupačnosti, što je sasvim strano originalnom tekstu” (The Knowledge of God in Ancient Israel [Spoznaja o Bogu u drevnom Izraelu]). Kako li je samo žalosno vidjeti da uzvišeno i znamenito ime Jahve, ili Jehova, nedostaje u mnogim prijevodima Biblije, kad se ono u originalnom hebrejskom tekstu jasno pojavljuje tisuće puta! (Izaija 43:10-12).

Da li Židovi još uvijek očekuju Mesiju?

45. Koji temelj za vjerovanje u Mesiju daje Biblija?

⁴⁵ Hebrejska pisma sadrže mnogo proročanstava na kojima su Židovi prije više od 2 000 godina temeljili svoju mesijansku nadu. Druga Samuelova 7:11-16 ukazala je da će Mesija biti iz loze Davidove. U Izaiji 11:1-10 prorečeno je da će on donijeti pravednost i mir cijelom čovječanstvu. U Danijelu 9:24-27 daje se kronologija pojave Mesije i njegovog pogubljenja.

46, 47. (a) Kakvog su Mesiju očekivali Židovi koji su živjeli pod rimskom vlašću? (b) Do kakve je promjene došlo u židovskim mesijanskim aspiracijama?

⁴⁶ Encyclopaedia Judaica objašnjava da su u prvom stoljeću mesijanska očekivanja bila velika. Očekivalo se da će Mesija biti “karizmatski obdaren Davidov potomak koji će, kako su to vjerovali Židovi rimskog razdoblja, biti podignut od Boga da bi slomio poganski jaram i vladao nad obnovljenim kraljevstvom Izraela”. Međutim, militantni Mesija kojeg su Židovi očekivali nije bio na vidiku.

⁴⁷ Ipak, The New Encyclopædia Britannica kaže da je mesijanska nada igrala vitalnu ulogu u održavanju zajedništva židovskog naroda kroz njegova mnoga iskušenja: “Judaizam svoje preživljenje nesumnjivo u znatnoj mjeri duguje svojoj nepokolebljivoj vjeri u mesijansko obećanje i budućnost.” No nakon pojave modernog judaizma na prijelazu između 18. i 19. stoljeća, kod mnogih se Židova izgubilo njihovo pasivno očekivanje Mesije. Konačno su zbog nacističkog holokausta mnogi izgubili strpljenje i nadu. Mesijansku su poruku počeli smatrati zaprekom i zato su je protumačili na jedan novi način, tek kao novo doba blagostanja i mira. Od tog vremena, premda postoje iznimke, za Židove kao cjelinu teško se može reći da čekaju personalnog Mesiju.

48. Koja se pitanja o judaizmu mogu s pravom postaviti?

⁴⁸ Ova promjena na ne-mesijansku religiju povlači za sobom važna pitanja. Je li judaizam tisućama godina bio u krivu dok je očekivao da će Mesija biti neki pojedinac? Koji će oblik judaizma pomoći čovjeku u potrazi za Bogom? Je li to drevni judaizam, bogato ukrašen grčkom filozofijom? Ili je to jedan od ne-mesijanskih oblika judaizma koji su se razvili tokom posljednjih 200 godina? Ili pak postoji još neki put koji vjerno i točno čuva mesijansku nadu?

49. Na što se poziva iskrene Židove?

⁴⁹ Iskrenim Židovima predlažemo da, imajući na umu ta pitanja, ponovno razmotre temu o Mesiji, istražujući tvrdnje o Isusu iz Nazareta, ne o onakvom Isusu kakvog nam predstavlja nazovikršćanstvo, nego o onakvom kakvog opisuju židovski pisci Grčkih pisama. A to je velika razlika. Religije nazovikršćanstva doprinijele su tome da Židovi odbacuju Isusa, jer one zastupaju nebiblijsku doktrinu o Trojstvu, koja je sasvim sigurno neprihvatljiva svakom Židovu kojemu je srcu priraslo čisto učenje “Čuj, Izraele: Gospodin je Bog naš jedini Gospodin” (5. Mojsijeva 6:4). Zato te pozivamo da otvorenog uma pročitaš sljedeće poglavlje kako bi upoznao Isusa kakvog opisuju Grčka pisma.