Mjesto muzike u suvremenom obožavanju

PJEVANJE je dar od Boga. Kada u pjesmi podižemo svoje glasove time možemo donijeti zadovoljstvo i sebi, a i našem Stvoritelju. Pjevanjem možemo izraziti svoje osjećaje, kako tuge tako i radosti. Štoviše, možemo izreći svoju ljubav, divljenje i hvalu Jehovi, Izvoru pjesme.

Većina od nekih tristo biblijskih ukazivanja na muziku odnosi se na obožavanje Jehove. Pjevanje se povezuje i s radošću — ne samo onih koji pjevaju već i s Jehovinom radošću. Psalmist je napisao: “Neka mu pjevaju hvalospjeve. Jer se Jehova raduje svom narodu” (Psalam 149:3, 4, NW).

No koliko je pjevanje važno u suvremenom obožavanju? Kako mu u današnje vrijeme pripadnici Jehovinog naroda mogu ugoditi podižući svoje glasove u pjesmi? Koje mjesto u pravom obožavanju treba zauzimati muzika? Istraživanje povijesti glazbe u vezi s obožavanjem pomoći će nam odgovoriti na ova pitanja.

Povijesno mjesto muzike u obožavanju

Prvo biblijsko ukazivanje na muziku nije specifično navedeno u vezi s obožavanjem Jehove. U 1. Mojsijevoj 4:21, Jubalu se pripisuje ono što bi moglo biti izum prvih glazbenih instrumenata ili možda ustanovljenje neke vrste glazbene profesije. Međutim, muzika je čak i prije stvaranja ljudi bila dio Jehovinog obožavanja. Neki prijevodi Biblije opisuju anđele kako pjevaju. Job 38:7 (St) govori o anđelima koji radosno kliču i ‘uzvikuju’. Stoga postoji biblijski razlog za vjerovanje da se pjevanje u obožavanju Jehove prakticiralo puno prije nego što je na scenu došao čovjek.

Neki povjesničari tvrde da je drevna hebrejska glazba imala samo melodiju bez prateće harmonije. Međutim, na harfi, instrumentu koji se često spominje u Bibliji, istovremeno se može svirati više od jedne note. Harfist je sigurno zapazio višeglasje koje se može proizvesti kombinacijom tonova na instrumentu. Njihova glazba nije bila primitivna, već nesumnjivo prilično napredna. I sudeći po poeziji i prozi Hebrejskih pisama, možemo zaključiti da je glazba Izraelaca bila visoke kvalitete. Zasigurno je njihova inspiracija za stvaranje muzičkih kompozicija bila daleko uzvišenija od one okolnih nacija.

Organizacija u drevnom hramu omogućavala je kompleksno uređenje instrumenata i glasova u hramskom obožavanju (2. Dnevnika 29:27, 28). Postojali su “upravitelji”, ‘vještaci’, ‘učenici’ i “glavari pjevački” (1. Dnevnika 15:21, NW; 25:7, 8; Nehemija 12:46). Komentirajući o njihovim naprednim vještinama muziciranja, povjesničar Curt Sachs napisao je: “Zborovi i orkestri povezani s Hramom u Jeruzalemu ukazuju na visoki standard muzičkog obrazovanja, umijeća i znanja. (...) Iako ne znamo kako je zvučala drevna glazba, imamo dovoljno dokaza koji svjedoče o njezinoj snazi, dostojanstvu i majstorstvu” (The Rise of Music in the Ancient World: East and West, 1943, stranice 48, 101-2). Pjesma nad pjesmama primjer je kreativnosti i kvalitete hebrejskih kompozicija. To je priča u pjesmi, slična libretu, ili tekstu, opere. Pjesma se u hebrejskom tekstu naziva “Pjesma nad pjesmama”, odnosno, najodličnija pjesma. Za drevne Hebreje pjevanje je bilo sastavni dio obožavanja. I ono im je pružalo mogućnost da prilikom hvaljenja Jehove izraze pozitivne emocije.

Pjevanje kršćana prvog stoljeća

Među ranim kršćanima muzika je i dalje bila redoviti dio obožavanja. Pored toga što su imali nadahnute Psalme, izgleda da su komponirali originalnu muziku i tekstove za obožavanje, pružajući tako presedan za komponiranje kršćanskih pjesama u suvremeno doba (Efežanima 5:19). U knjizi The History of Music Walda Seldena Pratta, objašnjava se: “Pjevanje prilikom javnog ili privatnog obožavanja ranim je kršćanima bilo samo po sebi razumljivo. Za židovske obraćenike bio je to nastavak običaja iz sinagoge. (...) Kao dodatak Hebrejskim Psalmima (...) nova je vjera neprestano težila stvaranju novih hvalospjeva, koji su u početku očito imali oblik rapsodijâ.”a

Kada je Isus uveo Gospodinovu večeru, on i apostoli vjerojatno su pjevali Hallel Psalme, ističući time vrijednost pjevanja (Matej 26:26-30). To su bile pjesme hvale Jehovi zabilježene u Psalmima, a koje su se pjevale prilikom slavljenja Pashe (Psalmi 113-118).

Utjecaj krivog obožavanja

Do takozvanog srednjeg vijeka, religiozna je glazba bila svedena na tugaljivo pjevanje. Klement Aleksandrijski je oko 200. n. e. rekao: “Potreban nam je samo jedan instrument: tiha riječ divljenja, a ne harfe ili bubnjevi ili frule ili trube.” Nametnuta su ograničenja, čime je crkvena glazba ograničena na vokalnu. Taj je stil postao poznat kao gregorijansko pjevanje ili koral. “Manje od četrdeset godina nakon podizanja Konstantinopola, Vijeće Laodiceje (A.D. 367) zabranilo je sudjelovanje kako instrumenata tako i vjernika u liturgiji. Ortodoksna je glazba bila čisto vokalna”, kaže se u knjizi Our Musical Heritage (naglašeno od nas). Ta ograničenja nisu imala nikakvog temelja u ranom kršćanstvu.

Tokom srednjeg vijeka običnim je ljudima Biblija bila zatvorena knjiga. Kršćani koji su se usudili posjedovati ili čitati Bibliju bili su proganjani i čak ubijani. Stoga nije čudo da se, tokom tog mračnog perioda, običaj pjevanja hvalospjeva Bogu u velikoj mjeri izgubio. Konačno, ako obični ljudi nisu imali pristupa Pismima, kako su mogli znati da je desetina cijele Biblije ustvari pjesma? Tko im je mogao reći da je Bog svojim obožavateljima zapovjedio da ‘pjevaju Jahvi pjesmu novu i u zboru svetih hvalu njegovu’? (Psalam 149:1, St).

Vraćanje muzike na njeno ispravno mjesto u obožavanju

Jehovina je organizacija mnogo učinila kako bi u obožavanju muziku i pjevanje ponovno vratila na mjesto koje im s pravom pripada. Naprimjer, izdanje Sionske kule stražare od 1. veljače 1896 (engl.), sastojalo se isključivo od pjesama. Imalo je naslov “Sionske radosne pjesme početka”.

Godine 1938, pjevanje na skupštinskim sastancima u velikoj je mjeri bilo ukinuto. Međutim, mudrost slijeđenja apostolskog primjera i vodstva ubrzo je prevladala. Na oblasnom kongresu 1944, F. W. Franz održao je predavanje pod naslovom “Pjesma službe za Kraljevstvo”. Pokazao je da su Božja nebeska stvorenja prinosila pjesme hvale Jehovi puno prije nego što je stvoren čovjek, te je rekao: “Ispravno je i Bogu ugodno da njegovi zemaljski sluge u pjesmi podignu svoje glasove.” Nakon što je iznio argumente u prilog pjevanju u obožavanju, najavio je izlaženje pjesmarice Kingdom Service Song Book (Pjesmarica službe za Kraljevstvo), koja će se koristiti na tjednim službenim sastancima.b Zatim je u izdanju Informatora (sada Naša služba za Kraljevstvo), od prosinca 1944, najavljeno da će i drugi sastanci imati početnu i završnu pjesmu. Pjevanje je ponovno postalo dio Jehovinog obožavanja.

‘Pjevati u srcima svojim Gospodinu’

Vrijednost iskrenog pjevanja može se ilustrirati primjerom naše braće u Istočnoj Evropi i Africi, koja su proživjela mnoge godine nevolja i progonstva. Lothar Wagner je sedam godina proveo u samici. Kako je to podnio? “Tjednima sam se koncentrirao na dopunjavanje svoje riznice pjesama Kraljevstva. Kada nisam točno znao tekst, jednostavno sam izmislio jednu ili dvije strofe. (...) Kakvo samo obilje ohrabrujućih i izgrađujućih misli sadrže naše pjesme Kraljevstva!” (Godišnjak Jehovinih svjedoka 1974 [engl.], stranice 226-8).

Tokom pet godina koje je zbog svog vjernog stava proveo u samici, Harold King pronašao je utjehu u komponiranju i pjevanju pjesama hvale Jehovi. Nekoliko njegovih kompozicija Jehovini svjedoci sada koriste u svom obožavanju. Radost povezana s pjevanjem jest radost koja podržava. No, nije potrebno da doživimo progonstvo kako bi nas ono uvjerilo u vrijednost pjevanja hvalospjeva Bogu.

Svi pripadnici Jehovinog naroda mogu pronaći radost u pjevanju. Iako nas možda neke stvari sprečavaju da se verbalno izražavamo, kada svoje osjećaje prema Jehovi izražavamo pjevanjem, tada to možemo činiti slobodno. Apostol Pavao pokazao je kako možemo pronaći radost u pjevanju hvalospjeva kada je opominjao kršćane da nastave ‘govoriti među sobom u psalmima, pojanju i duhovnim pjesmama, pjevajući i pripijevajući u srcima svojim Gospodinu’ (Efežanima 5:19). Kada su naša srca ispunjena duhovnim stvarima, pjesma je snažno sredstvo kojim se možemo izraziti. Stoga je ključ za bolje pjevanje ispravan stav srca.

Dobar odnos s Jehovom doprinosi radosnom duhu i potiče nas da govorimo, pjevamo i kličemo hvale Jehovi (Psalam 146:2, 5). Kada pjevamo o stvarima koje volimo, pjevamo od srca. I ako volimo pjesmu, ili njezin duh, najvjerojatnije ćemo je pjevati s pravim osjećajem.

Da bi se pjevalo s osjećajem nije potrebno glasno pjevati. Glasno pjevanje nije uvijek isto što i dobro pjevanje; niti je dobro pjevanje ono koje se uopće ne može čuti. Neki se glasovi koji su prirodno rezonantni mogu isticati iako pjevanje nije glasno. Dio izazova dobrog pjevanja u grupi jest naučiti uklopiti se. Bez obzira na to pjeva li se višeglasno ili jednoglasno, ako ti jačinu svog glasa uskladiš s onima oko sebe, to će rezultirati ugodnom i sjedinjavajućom pjesmom. Kršćanska skromnost i sluh pomažu osobi da stekne ravnotežu kako bi pjevala sa zanosom, a ipak svojim glasom ne bi nadjačavala druge. Međutim, one koji su vješti u pjevanju ili koji imaju iznimno lijep glas ne bi nikada trebalo odgovarati od toga da jače pjevaju. Prekrasan glas može biti snažna podrška skupštini prilikom pjevanja hvalospjeva Jehovi.

Pjevanje na našim sastancima također pruža prikladan ambijent za pjevanje pratećih dionica uz melodiju. Oni koji mogu po sluhu pjevati višeglasno ili koji znaju iz pjesmarice čitati i pjevati dionice drugih glasova ohrabreni su da se skladno sjedine u pjevanju i pridonesu ljepoti muzike.c

Neki možda tvrde: ‘Ne mogu pogoditi ton’ ili ‘Imam užasan glas; slomi se na visokim notama’. Zbog toga su sramežljivi dok pjevaju, čak i u Dvorani Kraljevstva. No, istina je da niti jedan glas podignut u hvalu Jehovi nije “užasan” s njegovog gledišta. Kao što se nečiji govorni glas može poboljšati vježbom i slijeđenjem korisnih prijedloga koji se pružaju u Teokratskoj školi propovijedanja, tako se i pjevanje može poboljšati. Neki su svoje glasove poboljšali tako što su jednostavno pjevušili dok su obavljali svakodnevne poslove. Pjevušenje pomaže da se iščisti zvuk glasa. A u prikladnim prilikama, dok smo sami ili radimo negdje gdje nećemo ometati druge, pjevanje melodija Kraljevstva odlična je vježba za glas i način kako možemo doći u radosno i opušteno raspoloženje.

Isto tako, prilikom zajedničkih okupljanja možemo inicirati da se otpjeva nekoliko pjesama Kraljevstva. Takvo pjevanje, praćeno nekim instrumentom kao što je gitara ili klavir ili snimkama klavirske pratnje koje je objavila Zajednica, stvara duhovnu atmosferu na našim okupljanjima. Ujedno služi i kao pomoć kako bismo naučili pjesme i dobro ih pjevali na skupštinskim sastancima.

Kako bi potaknula oduševljenje skupština s obzirom na pjevanje na sastancima, Zajednica je omogućila snimljenu muzičku pratnju. Prilikom puštanja tih snimki, osoba koja rukuje ozvučenjem treba paziti na glasnoću. Ukoliko muzika nije dovoljno glasna, skupština bi mogla bojažljivo pjevati. Ako brat koji radi na ozvučenju pjeva zajedno sa skupštinom, moći će ustanoviti pruža li muzika podršku i vodstvo, ili ne pruža.

Pjevaj hvalospjeve Jehovi

Pjevanje nam pruža priliku da izrazimo svoje osjećaje prema našem Stvoritelju (Psalam 149:1, 3). To nije samo izljev emocija već kontrolirano, razumno i radosno izražavanje naše hvale. Ako prilikom skupštinskog pjevanja izlijemo svoje srce, to nam može stvoriti ispravno raspoloženje kako uma tako i srca za program koji slijedi te nas može potaknuti na veći udio u Jehovinom obožavanju. Iako pjevanje djeluje na emocije, riječi mogu isto tako služiti i kao pouka. Kada se na taj način izražavamo, bilo jednoglasno ili višeglasno, tada krotko i ponizno pripremamo svoja srca kako bismo zajedno učili kao sakupljeni narod. (Usporedi Psalam 10:17.)

Pjevanje će uvijek biti dio Jehovinog obožavanja. Stoga imamo izgled da zauvijek dijelimo osjećaje kakve je imao psalmist: “Hvaliću Gospodina za života svoga, pjevaću Bogu svojemu dok me je god” (Psalam 146:2).

[Bilješke]

[Okvir na stranici 27]

Neki prijedlozi za bolje pjevanje

1. Dok pjevaš, drži pjesmaricu malo više. To ti pomaže da prirodnije dišeš.

2. Duboko udahni na početku svake fraze.

3. Ako otvoriš usta malo više nego što će ti u prvi mah biti ugodno, to će prirodno intenzivirati jačinu i rezonantnost glasa.

4. Iznad svega, usredotoči se na duh pjesme koja se pjeva.