Omraženi zbog svoje vjere

“Svi će mrziti na vas [“bit ćete predmet mržnje”, “NW”] imena mojega radi” (MATEJ 10:22).

1, 2. Možeš li ispričati neka iskustva iz života koja su doživjeli Jehovini svjedoci zato što žive prema svojim religioznim vjerovanjima?

JEDAN pošteni trgovac s otoka Krete na desetke je puta uhapšen i u niz navrata izveden pred grčke sudove. U zatvoru ukupno provodi preko šest godina, odvojen od svoje žene i petero djece. U Japanu je jedan 17-godišnji učenik izbačen iz škole, iako je njegovo vladanje primjerno i iako je jedan od najboljih među 42 učenika u svom razredu. U Francuskoj nekoliko ljudi po kratkom postupku dobiva otkaz sa svog radnog mjesta, iako su na odličnom glasu kao marljivi i savjesni radnici. Što je zajedničko svim ovim iskustvima iz stvarnog života?

² Svi o kojima je riječ su Jehovini svjedoci. U čemu se sastoji njihov “zločin”? U osnovi, sastoji se u tome što žive prema svojim religioznim vjerovanjima. Budući da je želio biti poslušan učenjima Isusa Krista, trgovac je drugim ljudima govorio o svojoj vjeri (Matej 28:19, 20). Bio je osuđen velikim dijelom na temelju jednog zastarjelog grčkog zakona prema kojem prozelitizam predstavlja krivično djelo. Učenik je bio izbačen iz škole zato što mu njegova biblijski školovana savjest nije dozvoljavala da sudjeluje u obaveznim vježbama kenda (japanske mačevalačke vještine) (Izaija 2:4). A onima koji su u Francuskoj bili otpušteni sa svog radnog mjesta bilo je priopćeno da je jedini razlog za njihovo otpuštanje to što su se izjasnili kao Jehovini svjedoci.

3. Zašto se kod većine Jehovinih svjedoka relativno rijetko dešava da im drugi ljudi nanose teške nevolje?

³ Takva tegobna iskustva tipičan su primjer onoga što u posljednje vrijeme podnose Jehovini svjedoci u nekim zemljama. Pa ipak, kod većine Jehovinih svjedoka relativno rijetko se dešava da im drugi ljudi nanose teške nevolje. Jehovini svjedoci su diljem svijeta poznati po svom dobrom vladanju — to je reputacija koja nikome ne pruža neki valjani razlog zbog kojeg bi im želio nauditi (1. Petrova 2:11, 12). Oni ne kuju nikakve zavjere niti se upuštaju u postupke kojima bi nanosili štetu drugima (1. Petrova 4:15). Baš naprotiv, oni nastoje živjeti u skladu s biblijskim savjetima da budu podložni prvenstveno Bogu, a potom i svjetovnim vlastima. Plaćaju poreze koje propisuje zakon i trude se ‘imati mir sa svim ljudima’ (Rimljanima 12:18; 13:6, 7; 1. Petrova 2:13-17). U okviru biblijskog obrazovnog djela koje provode, oni potiču ljude da poštuju zakon, kao i obiteljske i moralne vrijednosti. Pripadnici vlasti u mnogim zemljama pohvalno se izražavaju o njima budući da su građani koji se pridržavaju zakona (Rimljanima 13:3). Pa ipak, kao što je vidljivo iz uvodnog odlomka, oni su ponekad meta protivljenja — a u nekim zemljama čak i državnih zabrana. Treba li nas to iznenaditi?

Biti učenik — po koju “cijenu”?

4. Prema onome što je rekao Isus, što čovjek može očekivati ako postane njegov učenik?

⁴ Isus Krist je sasvim jasno dao do znanja na što sve mora biti spreman svatko tko želi biti njegov učenik. “Nije sluga veći od svoga gospodara”, rekao je svojim sljedbenicima. “Ako su mene progonili, i vas će progoniti.” Isus je bio omražen “bez razloga” (Ivan 15:18-20, 25, St; Psalam 69:4; Luka 23:22). Njegovi su učenici mogli očekivati isto to — protivljenje bez ikakve opravdane osnove. On ih je u više navrata upozorio: “Bit ćete predmet mržnje” (Matej 10:22, NW; 24:9).

5, 6. (a) Zašto je Isus poticao svoje potencijalne sljedbenike da “proračunaju cijenu”? (b) Zašto se onda ne trebamo iznenaditi ako naiđemo na protivljenje?

⁵ Dakle, Isus je poticao svoje potencijalne sljedbenike da, ako žele biti njegovi učenici, “proračunaju cijenu” toga (Luka 14:28, Revised Standard Version). Zašto? Ne zato da bi odlučili trebaju li uopće postati njegovi sljedbenici ili ne, već zato da budu odlučni ispuniti sve ono što ta uloga obuhvaća. Mi moramo biti spremni izdržati sve kušnje ili nevolje koje ta prednost donosi sa sobom (Luka 14:27). Nas nitko ne prisiljava na to da kao sljedbenici Krista služimo Jehovi. To je dobrovoljna odluka; to je ujedno i informirana odluka. Mi već unaprijed znamo da ćemo, pored dobivanja blagoslova koji će proizaći iz stupanja u predani odnos s Bogom, biti “predmet mržnje”. Stoga nismo iznenađeni kada naiđemo na protivljenje. Mi smo ‘proračunali cijenu’ i posve smo spremni platiti je (1. Petrova 4:12-14).

⁶ Zašto se neki, što uključuje i određene državne vlasti, žele protiviti pravim kršćanima? Da bismo dobili odgovor na to pitanje, bit će korisno pobliže razmotriti dvije vjerske grupe iz prvog stoljeća n. e. Obje su bile omražene — ali iz sasvim različitih razloga.

Puni mržnje i omraženi

7, 8. Koja su učenja odražavala prezir prema neznabošcima, i kakav su stav zbog toga poprimili Židovi?

⁷ U prvom stoljeću n. e. Izrael se nalazio pod rimskom vlašću, a judaizam, židovski vjerski sustav, bio je velikim dijelom u vlasti okrutnih vođa, kao što su bili pismoznalci i farizeji (Matej 23:2-4). Ti su fanatični vođe izvrnuli smisao nekih propisa iz Mojsijevog zakona koji govore o odijeljenosti od nacija i pretvorili ih u propise koji zahtijevaju preziranje ne-Židova. S vremenom su stvorili religiju iz koje je izvirala mržnja prema neznabošcima, a time su pak navukli na sebe njihovu mržnju.

⁸ Židovskim vođama nije bio problem poticati na izražavanje prezira prema neznabošcima, budući da su Židovi u to vrijeme neznabošce smatrali moralno niskim stvorenjima. Vjerski su vođe naučavali da jedna Židovka nikada ne smije biti sama u društvu neznabožaca, jer se njih “sumnjiči za razvratnost”. Jedan Židov ne smije “ostati sam s njima, jer ih se sumnjiči za prolijevanje krvi”. Mlijeko koje je pomuzao neki neznabožac nije se smjelo upotrebljavati ukoliko neki Židov nije bio prisutan tijekom mužnje. Pod utjecajem svojih vođa, Židovi su postali rezervirani i kruto nepristupačni. (Usporedi Ivana 4:9.)

9. Kakve je posljedice imalo to što su židovski vođe naučavali u pogledu ne-Židova?

⁹ Takva učenja u pogledu ne-Židova nimalo nisu doprinosila uspostavljanju dobrih odnosa između Židova i neznabožaca. Neznabošci su Židove počeli smatrati mrziteljima čitavog čovječanstva. Rimski povjesničar Tacit (rođen oko 56. n. e.) rekao je za Židove da “prema svima ostalima gaje neprijateljsku mržnju”. Tacit je također tvrdio da se neznabošce koji su postali židovski prozeliti učilo da se odreknu svoje domovine i da članove svoje obitelji i prijatelje smatraju bezvrijednima. Rimljani su uglavnom bili tolerantni prema Židovima, jer su im ovi zbog svoje brojnosti ulijevali strah. No židovska je pobuna 66. n. e. izazvala oštre represalije Rimljana, što je vodilo do razorenja Jeruzalema 70. n. e.

10, 11. (a) Kakvo je ophođenje sa strancima zahtijevao Mojsijev zakon? (b) Što učimo iz onoga što se dogodilo s judaizmom?

¹⁰ Je li takav stav prema strancima odgovarao načinu obožavanja koji je propisivao Mojsijev zakon? Istina da je Zakon promicao odijeljenost od nacija, no svrha toga bila je zaštititi Izraelce, osobito čisto obožavanje koje su vršili (Jozua 23:6-8). No unatoč tome, Zakon je nalagao da se sa strancima postupa pravedno i pošteno te da im se ukazuje gostoprimstvo — no samo ako nisu drsko prestupali izraelske zakone (3. Mojsijeva 24:22). Udaljivši se od duha razumnosti koji je jasno vidljiv u Zakonu kad se radi o strancima, židovski su vjerski vođe iz Isusovog vremena stvorili oblik obožavanja iz kojeg je izvirala mržnja te je zbog toga i bio omražen. Na koncu je židovska nacija prvog stoljeća izgubila i Jehovinu naklonost (Matej 23:38).

¹¹ Možemo li mi nešto naučiti iz toga? Da, možemo. Stav samopravednosti i nadmoćnosti s kojim se prezrivo gleda na one koji ne dijele naša vjerska uvjerenja posreduje ljudima pogrešnu sliku o čistom obožavanju Jehove i nije ugodan Jehovi. No, razmotri primjer vjernih kršćana u prvom stoljeću. Oni nisu mrzili ne-kršćane niti su dizali ustanke protiv Rima. No usprkos tome, bili su “predmet mržnje”. Zašto? I tko ih je mrzio?

Rani kršćani — tko ih je mrzio?

12. Kako Pisma jasno pokazuju da Isus želi da njegovi sljedbenici imaju uravnoteženo gledište o ne-kršćanima?

¹² Iz Isusovog poučavanja očito je da je on htio da njegovi učenici imaju uravnoteženo gledište o ne-kršćanima. On je, s jedne strane, rekao da će njegovi sljedbenici biti odijeljeni od svijeta — odnosno da će izbjegavati stavove i vladanje koji su suprotni Jehovinim pravednim putevima. Oni će ostati neutralni u zbivanjima koja su povezana s ratom ili politikom (Ivan 17:14, 16). No s druge strane, Isus nije poticao na izražavanje prezira prema ne-kršćanima, već je, baš naprotiv, svojim sljedbenicima rekao da ‘ljube svoje neprijatelje’ (Matej 5:44). Apostol Pavao hrabrio je kršćane: “Ako je dakle gladan neprijatelj tvoj, nahrani ga; ako je žedan, napoj ga” (Rimljanima 12:20). Isto tako, rekao je kršćanima da ‘čine dobro svakome’ (Galaćanima 6:10).

13. Zašto su se židovski vjerski vođe toliko protivili Kristovim učenicima?

¹³ Međutim, Kristovi su učenici ubrzo postali “predmet mržnje” koja je dolazila iz tri izvora. Kao prvo, bili su tu židovski vjerski vođe. Uopće ne čudi da su kršćani vrlo brzo privukli njihovu pažnju! Kršćani su se držali visokih mjerila moralnosti i besprijekornosti i s gorljivim su žarom prenosili poruku koja je ljudima ulijevala nadu. Tisuće su napustile judaizam i prigrlile kršćanstvo (Djela apostolska 2:41; 4:4; 6:7). Za židovske vjerske vođe Isusovi židovski učenici nisu bili ništa drugo nego otpadnici! (Usporedi Djela apostolska 13:45.) Ti su gnjevni vođe smatrali da kršćanstvo ukida njihove tradicije. Pa, ono čak nije prihvaćalo njihovo gledište o neznabošcima! Od 36. n. e. pa nadalje neznabošci su mogli postati kršćani te tako biti u istoj vjeri i imati iste prednosti kao i židovski kršćani (Djela apostolska 10:34, 35).

14, 15. (a) Zašto su kršćani izazvali mržnju obožavateljâ poganskih bogova? Navedi primjer. (b) Koja je treća grupa čiji su “predmet mržnje” bili rani kršćani?

¹⁴ Kao drugo, kršćani su bili predmet mržnje obožavateljâ poganskih bogova. Primjerice, u drevnom je Efezu izrađivanje srebrnih svetišta božice Artemide bio unosan posao. No kada je Pavao propovijedao u tom gradu, znatan broj Efežana odazvao se i napustio obožavanje Artemide. Budući da je to ugrozilo njihovu trgovinu, srebrari su se pobunili (Djela apostolska 19:24-40). Nešto slično dogodilo se i nakon što se kršćanstvo proširilo u Bitiniju (današnja sjeverozapadna Turska). Nedugo nakon što su bila dovršena Kršćanska grčka pisma, namjesnik Bitinije, Plinije Mlađi, izvijestio je da su poganski hramovi bili napušteni i da se prodaja stočne hrane za žrtvene životinje uvelike smanjila. Za to su bili okrivljeni — i progonjeni — kršćani budući da u njihovom načinu obožavanja nisu dozvoljene životinjske žrtve i idoli (Jevrejima 10:1-9; 1. Ivanova 5:21, St). Očito se širenje kršćanstva odrazilo na izvjesne osobne interese vezane za pogansko obožavanje, što je izazivalo srdžbu onih koji su ostali bez posla i bez novca.

¹⁵ Kao treće, kršćani su postali “predmet mržnje” nacionalistički nastrojenih Rimljana. Kršćani su u početku Rimljanima bili poznati kao mala i možda fanatična vjerska grupa. No s vremenom je već i samo to što bi se netko izjasnio kao kršćanin postalo prijestup kažnjiv smrću. Zašto se poštene građane koji su živjeli kršćanskim životom doživljavalo kao ljude koji zaslužuju progonstvo i smrt?

Rani kršćani — zašto su bili omraženi u rimskom svijetu?

16. Na koje su se načine kršćani držali odijeljenima od svijeta, i zašto su zbog toga bili omraženi u rimskom svijetu?

¹⁶ U prvom redu, kršćani su bili omraženi u rimskom svijetu zbog toga što su živjeli prema svojim religioznim vjerovanjima. Naprimjer, držali su se odijeljenima od svijeta (Ivan 15:19). Stoga nisu vršili političke funkcije i odbijali su vojnu službu. Zbog toga ih se “prikazivalo kao ljude mrtve za ovaj svijet i beskorisne za sva zbivanja u životu”, kaže povjesničar Augustus Neander. Ne biti dio svijeta ujedno je značilo izbjegavati zle puteve iskvarenog rimskog svijeta. “Male kršćanske zajednice zbog svoje pobožnosti i čestitosti smetale su užicima zaluđenom poganskom svijetu”, objašnjava povjesničar Will Durant (1. Petrova 4:3, 4). Možda su Rimljani proganjanjem i ubijanjem kršćana željeli ušutkati mučan glas svoje savjesti.

17. Iz čega je vidljivo da je djelo propovijedanja kršćana u prvom stoljeću bilo djelotvorno?

¹⁷ Kršćani prvog stoljeća propovijedali su dobru vijest o Božjem Kraljevstvu s beskompromisnom revnošću (Matej 24:14). Oko 60. n. e. Pavao je mogao reći da je dobra vijest “propovijedan[a] svoj tvari pod nebom” (Kološanima 1:23). Do kraja prvog stoljeća Isusovi sljedbenici načinili su učenike diljem Rimskog Carstva — u Aziji, Evropi i Africi! Čak su i neki iz ‘cezarovog doma’ postali kršćania (Filipljanima 4:22). Ovo je revno propovijedanje izazivalo silno negodovanje. Neander kaže: “Kršćanstvo je neprestano prodiralo među ljude svih položaja i prijetilo je rušenjem državne religije.”

18. Kako je to što su kršćani bili isključivo odani Jehovi izazvalo neslaganje između njih i rimske vlasti?

¹⁸ Isusovi su sljedbenici bili isključivo odani Jehovi (Matej 4:8-10). Moguće je da je taj aspekt njihovog obožavanja više od bilo kojeg drugog izazivao neslaganje između njih i Rima. Rimljani su bili tolerantni prema pripadnicima drugih religija, no samo tako dugo dok su oni sudjelovali i u obožavanju cara. Rani kršćani naprosto nisu mogli sudjelovati u takvom obožavanju. Oni su se smatrali odgovornima autoritetu koji je viši od autoriteta rimske države, naime Jehovi Bogu (Djela apostolska 5:29). Zbog toga se kršćane, bez obzira na to koliko su u svim drugim pogledima bili primjerni građani, smatralo neprijateljima države.

19, 20. (a) Tko je velikim dijelom bio odgovoran za širenje pakosnih kleveta o vjernim kršćanima? (b) Za što su sve kršćani bili lažno optuženi?

¹⁹ Postojao je još jedan razlog zašto su vjerni kršćani postali “predmet mržnje” u rimskom svijetu: Ljudi su bili skloni vjerovati pakosnim klevetama koje su se širile o kršćanima, a za te su optužbe velikim dijelom bili odgovorni židovski vjerski vođe (Djela apostolska 17:5-8). Oko 60. ili 61. n. e., dok se Pavao nalazio u Rimu čekajući suđenje pred carom Neronom, vodeći su Židovi za kršćane rekli sljedeće: “Doista za ovu sektu poznato [je] da se posvuda protiv nje govori” (Djela apostolska 28:22, NW ). Nema sumnje u to da je Neron čuo klevetničke priče o njima. Kada je 64. n. e. bio okrivljen za požar koji je opustošio Rim, Neron je navodno za žrtvene jarce izabrao već ionako ozloglašene kršćane. To je izgleda dovelo do naglog vala nasilnog progonstva kojem je cilj bio istrijebiti kršćane.

²⁰ Ove lažne optužbe protiv kršćana često su bile mješavina čistih laži i iskrivljenih tumačenja njihovih vjerovanja. Budući da su bili monoteisti i nisu obožavali cara, bili su označeni kao ateisti. Neki su se ne-kršćanski članovi obitelji protivili svojim kršćanskim rođacima, pa se kršćane zbog toga optužilo da razaraju obitelji (Matej 10:21). Bili su označeni i kao kanibali, a ta se optužba, prema nekim izvorima, temeljila na iskrivljenom tumačenju Isusovih riječi koje je izgovorio prilikom Gospodinove večere (Matej 26:26-28).

21. Koja su dva razloga zbog kojih su kršćani bili “predmet mržnje”?

²¹ Prema tome, vjerni su kršćani bili “predmet mržnje” Rimljana iz dva osnovna razloga: (1) zbog svojih biblijskih uvjerenja i postupaka i (2) zbog lažnih optužbi podignutih protiv njih. Koji god da je bio njihov razlog, protivnici su imali jedan jedini cilj — ugušiti kršćanstvo. Naravno, pravi inicijatori progonstva kršćana bili su protivnici nadljudske prirode, to jest nevidljive zle duhovne sile (Efežanima 6:12).

22. (a) Koji nam primjer pokazuje da Jehovini svjedoci nastoje ‘činiti dobro svakome’? (Vidi okvir na 11. stranici.) (b) Što će se razmatrati u sljedećem članku?

²² Jehovini svjedoci u suvremeno su doba, kao i rani kršćani, “predmet mržnje” u različitim zemljama. No, oni ne mrze ljude koji nisu Svjedoci; niti su ikada bili izvorište pobune protiv vlasti. Baš naprotiv, diljem svijeta poznati su po ispoljavanju prave ljubavi koja nadilazi sve društvene, rasne i etničke barijere. Zašto ih se onda progoni? I kako oni reagiraju na protivljenje? Ta će se pitanja razmatrati u sljedećem članku.

[Bilješka]

Kako bi odgovorio?

◻ Zašto je Isus poticao svoje potencijalne sljedbenike da, ako žele biti njegovi učenici, proračunaju cijenu toga?

◻ Kakav je učinak na judaizam imalo prevladavajuće gledište o ne-Židovima, i što mi učimo iz toga?

◻ Iz koja je tri izvora dolazilo protivljenje vjernim ranim kršćanima?

◻ Koji su osnovni razlozi zbog kojih su rani kršćani bili “predmet mržnje” Rimljana?

[Okvir na stranici 11]

‘Činiti dobro svakome’

Jehovini svjedoci nastoje slijediti biblijsku opomenu da ‘čine dobro svakome’ (Galaćanima 6:10). Ljubav prema bližnjemu motivira ih da u vrijeme nevolje pomažu onima koji ne dijele njihove religiozne nazore. Naprimjer, tijekom teškog stanja koje je 1994. nastalo u Ruandi, Svjedoci iz Evrope dobrovoljno su se javili da otiđu u Afriku i pomognu u akciji pružanja humanitarne pomoći. Ubrzo su podignuti uređeni logori i poljske bolnice za pružanje pomoći. Zračnim su putem dopremljene ogromne količine hrane, odjeće i pokrivača. Broj izbjeglica koji su primili tu humanitarnu pomoć iznosio je više od trostrukog broja Svjedoka u tom području.

[Slika na stranici 9]

Kršćani prvog stoljeća propovijedali su dobru vijest s beskompromisnom revnošću

Stati u obranu svoje vjere

“Svetite Krista kao Gospodina u svojim srcima, uvijek spremni na obranu pred svakim tko zatraži od vas razlog za nadu u vama” (1. PETROVA 3:15, NW).

1, 2. Zašto Jehovine svjedoke ne iznenađuje to što nailaze na protivljenje, no što oni žele?

U VEĆINI zemalja Jehovini svjedoci uglavnom su poznati kao pošteni ljudi koji žive moralno čistim životom. Mnogi ih smatraju dobrim susjedima koji ne stvaraju nikakve probleme. Stoga je paradoksalno to što se te miroljubive kršćane nepravedno proganja — i u vrijeme rata i u vrijeme mira. Njih takvo protivljenje ne iznenađuje. Ustvari, oni ga očekuju. Na koncu, njima je poznato da su vjerni kršćani u prvom stoljeću n. e. bili “predmet mržnje”, zašto bi stoga oni koji u današnje vrijeme nastoje biti pravi Kristovi sljedbenici trebali očekivati da će se s njima postupati imalo drugačije? (Matej 10:22, NW). Osim toga, Biblija kaže: “Svi koji pobožno hoće da žive u Kr[i]stu Isusu, biće gonjeni” (2. Timoteju 3:12).

² Jehovini svjedoci ne traže da ih se progoni niti uživaju u teškoćama — globama, zatvaranjima ili grubom postupanju — koje progonstva mogu donijeti sa sobom. Oni žele ‘živjeti tihim i mirnim životom’ kako bi mogli nesmetano propovijedati dobru vijest o Božjem Kraljevstvu (1. Timoteju 2:1, 2). Oni cijene vjersku slobodu koju uživaju u većini zemalja da mogu nastaviti vršiti svoje obožavanje Boga i savjesno čine sve što je u njihovoj moći da bi ‘imali mir sa svim ljudima’, što uključuje i ljude na vlasti (Rimljanima 12:18; 13:1-7). Zašto su onda “predmet mržnje”?